Hakiz wrote: ↑03/01/2026 13:09
Većina fizikalnih teorija možda ne podržava, ali ne može ni
apsolutno negirati.
Ne postoji fizikalna teorija koja moze bilo sta
apsolutno negirati (ili potvrditi). Jednostavno nije moguce bilo sta
apsolutno dokazati. Medjutim, teorije koje su izuzetno dobro potvrdjene uzimamo kao prakticne cinjenice. Naravno, niko ne moze nikoga natjerati da ih prihvati kao cinjenice, ali u tom slucaju ne postoji nista u sta mozemo biti sigurni (osim logickih i matematickih dokaza). Na primjer, ne postoji apsolutna sigurnost da Sunce postoji, da Zemlja nije ravna ploca, da internet ili ovaj forum postoji, da nismo simulacije na necijem kompjuteru ili da nismo nastali prije milisekunde, i slicno. Nista od ovoga ne mozemo dokazati s
apsolutnom sigurnoscu, ali se ipak zadovoljavamo vrlo jakom vjerovatnocom.
Evo, teorija o multisvemirima. Može se legitimno pretpostaviti da neki Svemiri nestaju, drugi nastaju, da nisu svi koji trebaju da postoje već nastali, vječni su i nema nastajanja novih. Mi ne možemo znati da li je prostor/vrijeme u kojem svi ti Svemiri postoje ograničeno ili ne.
Moras mi objasniti zasto mislis da u bilo kojoj teoriji svemir(i) nestaju. Slazem se s nastajanjem (to nisam sporio), ali sta tacno znaci da svemir nestane - sta se konkretno mora desiti da bismo rekli da je svemir nestao? Sta bi uopste fizikalno znacilo da svemir nestane?
Ako su prostor i/ili vrijeme ograničeni, jedan Svemir treba nestati da bude mjesta za drugi.
Vidis, ovo je glavna greska u rezonovanju (naravno, sasvim je intuitivna).
Svemir ne postoji u prostoru, vec prostor postoji u svemiru. Zbog toga nema smisla reci da „nema mjesta“ za nastajanje novih svemira ili univerzuma. Ne postoji „vanjski prostor“ u kojem je svemir smjesten.
A onda, vjerovatno, nestaje sve šta je u tom Svemiru. Uključujući informaciju, fotone itd.
Moram ponoviti sta sam gore rekao - ne vidim mehanizam bukvalnog nestanka svemira? Mozda si mislio na kraj vremenske koordinate, prestanak vazenja fizikalnih zakona?
Možda informacije, fotoni putuju između Svemirova, pa ne nestaju, ali to je hipoteza, nije čak ni teorija.
Ono sto danas zovemo vise univerzuma (svemira) definisemo kao univerzume izmedju kojih nema prenosa informacije (pa tako ni fotona); u suprotnom, te univerzume bismo smatrali jednim. U krajnjoj liniji, stvar je definicije sta podrazumijevamo pod razlicitim univerzumima.
Ako je istorija učiteljica života, znamo da je sve nastalo, postojalo, nestalo. I čovjek kada (nakon što ga rode i živi) umre, sve misli koje su u njemu nestaju. Nema nosioca informacije, nema ni informacije, jer informacija može postojati samo u nosiocu. Zašto bi (naš) Svemir bio izuzetak? U jednom trenutku je nastao i postoji. Ali samo treću fazu, nestajanje, će izbjeći?
Svemir je unikatan i kao objekat i kao pojam; nemamo razloga porediti stvari unutar svemira sa svemirom kao cjelinom. Zbog toga analogije zasnovane na nastajanju i nestajanju pojedinacnih objekata nisu obavezujuce za svemir u cjelini. Kljuco pitanje nije metafizicko, vec fizicko: da li se moze konstruisati logicki konzistentan kosmoloski model u kojem svemir nema kraj. Odgovor je da - postoje konzistentni modeli u kojima se svemir nastavlja u buducnost bez kraja, kao i modeli u kojima je vjecan i u proslost, tako da ne postoji nuznost da svemir mora „nestati“ (kao i da je morao nastati).
Trenutna teorija o vječitom postojanju Svemira ne bi bila ni prva ni posljenja oborena, ako bude oborena.
Slazem se.
Mi znamo šta znamo. Ne znamo šta sve ne znamo.
Slazem se.
Neki pametni ljudi su rekli da po onome šta oni znaju, Svemir je i biti će takav kakav kažu. Ne mogu dokazati, zato su to teorije, o njihovim saznanjima se teoretiše, nisu činjenice oko kojih nema rasprave.
Nista u nauci nije „cinjenica oko koje nema rasprave“. Ne znam odakle dolazi to misljenje. Naprotiv, cijela nauka je zasnovana na principu da se sve moze preispitivati i diskutovati - zato i postoji toliko naucnih radova. Vecina radova se, u sustini, bavi time zasto je nesto ispravno ili nije, koliko dobro radi, gdje su ogranicenja i sta treba doraditi. Naravno, postoji konsenzus oko nekih stvari (recimo da gravitacija postoji), ali to ne znaci da je rasprava „zabranjena“. Samo znaci da, da bi rasprava bila ozbiljna i uspjesna, moraju postojati konkretni argumenti i dokazi. Evo skorasan, konkretan primjer vezan za brzinu svjetlosti. Ogranicenje brzine (brzina svjetlosti) jedan je od najbazicnijih postulata savremene fizike. Ipak, kada su se pojavili moguci pokazatelji brzina vecih od brzine svjetlosti, fizicari su ih shvatili vrlo ozbiljno. Na kraju se ispostavilo da je rijec o tehnickoj gresci, ali poenta ostaje: ne postoje tabu teme niti nesto o cemu se ne moze raspravljati.
Da li je moguće da su pogriješili? Da za sada to tako izgleda, ali sutra neće biti tako?
Moguce je 100%! Da li je vjerovatno - zavisi o cemu se radi.
Vjerovati u nepromjenjivost teorija je religiozno koliko i vjerovati u boga i religije koje ga opisuju.
Ne znam mnogo fizicara (ili naucnika) koji imaju ovakav stav. Naprotiv, naucnici u pravilu rade izuzetno naporno da pokusaju pokazati da su uspostavljene teorije pogresne - i sto je teorija uspostavljenija, to bolje. Na primjer, onaj ko bi pokazao da Einstein nije bio u pravu gotovo sigurno bi dobio Nobelovu nagradu (san vecine naucnika). Cijela svrha naucnika (i naucnog rada) jeste da ide dalje od prethodnika i, ako je moguce, pokaze da su oni grijesili ili barem da nisu bili 100% tacni. Zato mi nije jasno zasto mislis da iko (a pogotovo naucnici) vjeruje u nepromjenjivost teorija. Situacija je upravo potpuno suprotna.
Nauka je religija? Nadam se da nije.
Ne bih rekao, iz razloga gore navedenih. Ako imas jos neki razlog zasto ovako mislis, bilo bi mi interesantno da ga cujem.
OK, da bi student položio ispit mora dati odgovor koji profesor očekuje. Svako odstupanje bude kažnjeno padanjem na ispitu. Jer se od studenta očekuje da pokaže da razumije šta u knjigama piše.
Da, ali studenti nisu naucni radnici
To je poenta.
Pravo na sopstveno mišljenje i suprotstavljanje dobija tek kada pokaže da razumije ono šta osporava.
Ja mislim da je ovo (boldirano) dobra stvar. Zar ne?
A osporavati autoritete je uvijek teško.
U nauci je to najlakse raditi, ali postoje "pravila igre". To moze uraditi bilo ko: napises rad i posaljes ga u naucni casopis. Ako su argumenti solidni, ogromna je vjerovatnoca ne samo da ce rad biti objavljen, vec i da ce se autor proslaviti. Cak i ne moras poslati u naucni caspis, mozes rad sam postati na arxiv bez recenzije.
Tako da bi se čovjek spasio od prozivanja i gubitka karijere mora ponavljati autoritete.
Ovdje se 100% ne slazem. Uloga naucnika je da pokusa poboljsati postojece znanje (a dokazivanje neispravnosti spada u to) kroz nadogradnju prethodnih radova i teorija. Ne postoji, ili barem ne bi trebalo da postoji, doktorski rad ili naucni papir koji samo ponavlja ono sto je ranije uradjeno. Einstein je najpoznatniji naucnik (ili jedan od najpoznatnijih) zato sto je pokazao gdje je Newton (jednako poznat) bio u krivu. Svaki naucni radnik se trudi i zeli da bude novi Einstein.
To važi koliko u politici, biznisu, toliko i u nauci. Dokazati da je autoritet pogriješio nije nemoguće (u suprotnom ne bi bilo napretka), ali mi znamo samo za one koji su uspjeli. Na svakog od njih dođe veliki broj onih koji su pokušali i bili ismijani ili ušutkani. A za neke od ismijanih se poslije, nekada i poslije mnogo vremena, pokaže da su bili u pravu. Sjetimo se Kopernika i Galilea.
Razumijem poentu, ali tu postoji vazna razlika izmedju nacina na koji je nauka funkcionisala nekada i kako funkcionise danas. Kontekst vremena Kopernika i Galilea bio je potpuno drugaciji, tada su autoriteti bili institucionalni (crkva, drzava), a nauka nije imala danasnji metodoloski i komunikacijski mehanizam. Danas je nacin na koji se nauka radi sustinski drugaciji. Svako moze napisati rad i poslati ga u naucni casopis; ne postoji sistematsko usutkivanje novih ideja. Ako su argumenti i dokazi jaki, rad ce prije ili kasnije biti prihvacen i citiran. Ako nisu, bice ignorisan, sto nije represija, nego filtriranje kvaliteta. Na kraju, dobre teorije prezive jer rade i daju rezultate, a lose teorije nestaju jer nemaju empirijsku ili teorijsku snagu. Upravo to je mehanizam napretka u savremenoj nauci. Naravno siguran sam da postoji izuzetak, ali ovo je pravilo.
Zbog posljednjeg pasusa raspravljati na forumu o ovome nema smisla. Čak i ako je neko u pravu (ne kažem da sam ja u pravu), ako to ne piše u knjizi, gotovo je.
Da se ne ponavljam, ali jasno je da se sa ovim ne slazem
A forum zasigurno nije mjesto na kojem se autoriteti ruše. Ima gdje i kako se to radi.
Naravno. Ali ova nasa diskusija nije nauka
Radi se cisto o diskusiju metodologija i nacina rada nauke. Mislim da je forum za to ok.
Naravno, to ništa ne mora biti kako sam napisao. Sloboda govora.
Likewise.
, sem naravno ako ne pricas hrvatski). Isto tako, nemam problem s tim da neko koristi AI modele, sve dok to nije copy-paste i dok i dalje osjecam da pricam s osobom i da je ta osoba napisala post. 
). Nista sporno u njegovom nacinu pisanja, niti postoji ista sto mi je zasmetalo - naprotiv. Odgovorio sam specificno na svaku (ili vecinu) poentu koju je naveo, uz jasno razdvajanje onoga s cim se slazem, s cim se ne slazem i zasto.
