Stvar je u snalazljivosti kome i gdje prodati proizvod. Da nas stoji država i imamo stabilan te siguran otkup bili bi Austrija. Ali nismo, zato moramo problemu pristupati na drugi nacin.
To je tvoje iskustvo, isto sto je EU moje.
Imaš covjeka zasijao povrsine aronijom, da bi kada je sve doslo na urod počupao zasad, jer nije imao kupce. A sve to vidio od poznanika, koji je na aroniji napravio sprat.
Onda čovjek i žena beru bobe u sezoni. Nose šatore, svrate kući dan dva u pola mjeseca i na teren. Za par mjeseci zaradili preko 20 000 KM plus imaju maline. I taj malinjak je ostavio, iako su otkupne bile vecinom zaklinac. Ali je saznao broj većeg otkupljivaca.
Dok malinari inace propadaju.
Moj otac sad u penziji ima 40 kokosa. Sebe zatrpo jajima i svakog mjeseca (dok ne pođe mitarenje) zaradi blizu 300 KM (minus troskovi). Ne sto želi prodat, nego sto zna i telefon stalno zvoni ima li skoljku viska.
Pa covjek je na plastenickom uzgoju paprika u sred grada napravio kućetinu, dok je drugi jedva sebe opravdao.
Teško će ti neko doći na kućni prag u BiH, jedino mozda da imaš magareće mlijeko ili ono deve.
Ja kad kažem pasiji zivot vani, to je ono sto sam ja prozivio, te neki poznanici. Ima ih i vamo zive ko lordovi.
Ne treba na sve gledati - ne valja bacaj, valja uberi. Život je kompleksan i spoj rjesavanja svakodnevnih izazova.
Zato i postoji forum, kao prije neki obori i skupovi, gdje se razmjenjuju iskustva i misljenja.
Meni su priroda, lagan tempo i manjak stresa iznad direktorske plate. Nekom nisu, Boze moj.