sehohari wrote: ↑23/07/2025 22:37
Slažem se s tim.
No, sve zavisi opet od specifične grupe.
Evo, moja majka je sa sela, ali iz stereotipične begovske porodice i što ide uz to. Otac iz grada. Ne moram da govorim ko nas je više "tjerao" da naučimo naš jezik. Rekao bih da klasične "seljačine" (kojih ima i po gradovima) ne uče djecu, ali ne i ljudi sa sela općenito.
Kod gradova - pa vidi, ne bih ni tu rekao da si baš u pravu. Ljudi iz Sarajeva su ipak dosta liberalniji, i liberalni ljudi u prosjeku nisu toliko privrženi kao konzervativni. Takvi ljudi su puno manje opterećeni tim pitanjima identiteta, i npr. puno brže ulaze u brakove sa ženama/muškarcima u novim zemljama boravka. Već tu imaš veliki broj djece koji više neće učiti bosanski. Naravno, to je sasvim legitimno, ali ne može se reći da su "urbani" veći "čuvari identiteta". Rijetko ko uspijeva da zadrži jak privržaj identitetu i moderan pogled na svijet, to je svugdje tako, ne samo u Bosni.
Postoji razlog zašto se dijaspora toliko asocira sa nacionalizmom ili konzervativnim stavovima. Jednostavno, to su jedini ljudi koje uopće Bosna i vidi više od dijaspore, ovi ostali se više uopće i ne bave BiH - Facebook komentari su im o nekim filmovima ili sportu, a godišnji većinom na Mallorci ili Italiji. Bosnu možda obiđu par dana.
Uvijek je bilo seljačina u gradu, i finih ljudi na selu. Nema tu pravila, ali nažalost najčešće ipak nije tako.
Istina je da su ljudi iz gradova liberalniji, siguran sam u to, ali meni nije jasno zašto brak sa strancem/strankinjom automatski znači da je čovjek zarobljen u toj zemlji, da nikad više neće pričati svoj jezik s djecom i da neće ni pomisliti da živi u Bosni? To su sve stereotipi, i uopšte ne mora biti tako.
Ali evo, pustimo patriotizam, to je svakako utočište hulja, ali svako normalan će se složiti da čak i u miješanim brakovima (npr. Holanđanka i Bosanac) najviše logike ima da svaki roditelj s djecom priča svoj jezik, te da i oni oboje nauče jezik ovog drugog. Takve porodice su najuspješnije, a djeca uglavnom prolaze natprosječno u školama i na fakultetima, te kasnije imaju sjajne poslove.
Moje kćerke su bilingualne od malih nogu, i ja sada mogu uvidjeti ogromnu prednost toga, posebno kod ove starije. Ona upija sada i treći, a i četvrti jezik mnogo lakše nego njeni vršnjaci.
Ljudi to često ne kontaju, te istu grešku prave i Bosanci i Marokanci, gdje s djecom pričaju neki loši holandski/francuski/njemački, i onda tu djecu duplo unazade; niti će znati svoj jezik, niti će pravilno pričati domaći jezik.
Užas.