Pa kako ti govoriš s roditeljima? Ja nikad s mojim nisam riječ njemačkog progovorila u životu. Nekad kad sam forsirala i ubacivala njemačke rijeci u govor, otac ili majka bi me redovno ispravljali. Sto se tice izlaska i komunikacije s rajom, sa nasim govorim većinom bosanski.sehohari wrote: ↑23/07/2025 21:53Vidi Sara, ja se slažem s tobom, ali realnost je drugačija.SaraFina wrote: ↑23/07/2025 21:49Sve ovisi od “kuće” i od roditelja. Kako se roditelji postave u odgoju djece, tako će djeca usvajati i jezik i kulturu zemlje iz koje potječu. Ja sam za integraciju, ali ne za asimilaciju. A svako onaj, ko bi strani jezik forsirao da se govori kuci, radi pogresku. Višejezičnost je super stvar. I korištenje maternjeg jezika kuci je nešto super pozitivno. Ko vidi negativnost u tome ili misli da će mu djete naučiti bolje jezik zemlje domaćina, ako se forsira u kućnoj “izvedbi” je lud.sehohari wrote: ↑23/07/2025 21:31
Nijemci ne znaju da "lome" r, izgovaraju ga kao Francuzi.
Onda ima tu još hejbet stvari
Npr. Nijemci jednostavno ne izgovaraju stvari isto
Sarajevo -> "Saaraaajevoo"
Bosna -> "Bosnaaa" (sa jačom intonacijom na prvom dijelu bo)
I to nije 1:1 kod nas koji smo ovdje rođeni, ali se vidi taj uticaj.
Mada je to sekundarno svakako, ni 10% dijasporske djece ovdje stvarno koristi bosanski jezik, ako izuzmemo par riječi sa rodbinom i odlazak na godišnji.
I tu smo opet kod drugog aspekta odlaska.
Dobar dio ljudi koji idu vani misle da će njihova djeca i dalje imati neku vezu sa Bosnom, ili oni uopće. U 90% slučajeva se to ne desi, ta djeca su Nijemci, Šveđani i tkd.
Realno, kako će ta djeca znati bosanski uopće nije važno, oni su svakako zadnja generacija koja će baratati njim.
Paralelno, doduše, nema ni veze taj argument da djeca uče ovo ili ono na nacionalistički način, jer svakako vani to neće uopće znati. Najkasnije za generaciju poslije te djece, ti pokolji i zločini su njima daleki kao i oni u Kongu.
Prvo sto roditelji koji su došli s balkana u neku zemlju ni sami u 70% slučajeva ne govore jezik zemlje domaćina perfektno i imaju gramatičke greske i greske u izgovoru. To dijete usvaja. I time mu samo štete. Zato je najbolje maternji jezik forsirati kuci. A u skolama i obdanistima dijete će naučiti već jezik zemlje gdje živi.
Takodjer djecu treba ispravljati i forsirati da govore ispravno i ponavljaju ispravno, kada nešto pogriješe.
Možda čak i neki uspiju da govore kod kuće bosanski, ali već kada djeca izađu vani - druga priča. Mediji, školovanje, društveni i poslovni život, sve to nije na bosanskom. Evo, možda i možeš usaditi djeci da oni govore bosanski, ali već unuci neće znati beknuti ni dvije riječi.
Ogavno mi je kad kroz čarsiju majka nabada s djetetom na njemacki ili engleski a Bosanci. To je seljakluk.
