#13676 Re: Kada se isplati iseljenje iz BiH u druge države?
Posted: 01/01/2024 14:54
Ne kenjaj zivota ti.
E upravo tu anekdotu koju opisujes na granici. Taj osjecaj kad covjek dozivi, vise puta….i ne samo na granici….Hendrix wrote: ↑01/01/2024 10:47jeza u ledja wrote: ↑01/01/2024 06:19Upravo tako.Hendrix wrote: ↑31/12/2023 23:15
Ma to je u svim drzavama tako samo neke imaju dobar osnovni sistem pa mozes imati dobar zivot i kao ispodprosjecan lik. Bosna to nema osim ako nisi uvezan ili iz vidjenije familije.
Pa sjecam se naive na fakultetu jebote neki ljudi imali ispite rijesene vec, pitanja za usmeni, profesori ih pozdravljali sa "a kako je tata?". Poslije faksa isti likovi u 24 godini direktori firmi lafo svojih a mi ono gledamo kako naci posao kao neko ko je tek diplomirao.
Nije isto kad se trkamo na 100m a neko krece sa 90m a ti sa nule. Naravno moze se postici nije nemoguce ali te bajke o samostalnom uspjehu su mozda 0.1% stvarne. Sve ostalo je sa odskocnom daskom.
S tim sto smo mi boranija za iole normalnu uredjenu zemlju. Plus smo imali raznorazna ogranicenja samo zbog pasosa.
Ja se sjecam putovanja u 90-im sa bh pasosem. Ko zadnje suge te tretiraju. Seljober sa dna kace iz Amerike, Njemacke, ko dingospo putuje, a tebe u neke redove i ispitavanja trpaju. Samo to je primjer sta znaci bit privilegovan ni kriv ni duzan.
Sva sreca pa nismo tamnije puti.![]()
Ma to sikaniranje je jos prisutno, uvijek u redu za fukare i uvijek tretiran drugacije. Kad me lik peglo na granici imam li para iako sam sve jebene izvode i racune dao za vizu a kraj nas prolazi britanska backpacker fukara koja me pitala za cigaru par minuta ranije. On prodje niko ga ne pita nista, ima 5 maraka u dzepu i ide po svijetu ali britanski pasos.
Ko sto moj jaran rece davno, mi smo afrikanci u tijelu bijelih evropljana![]()
“Nakon ratnih događanja na prostorima BiH, broj nepismenih je rapidno povećan. U gradskim sredinama BiH u razdoblju između 25 i 35 godine bez završene osnovne škole je gotovo 7.75 % muškaraca i 22% žena. U okolici gradova bez osnovnog obrazvanja je 16 % muškaraca i 45% žena, dok u seoskim područjima taj postotak iznosi gotovo 25% za muškarce i 47,5 za žene”, navodi u istraživanju UNESCO-a.
Ma kakvi ba, jedva do Sa dobacio sa kesom od starog. Bolje da nisam ni studir‘o, bacene pare.Bodkin wrote: ↑01/01/2024 12:17Skupi se 10 ljudi i prebacuju svi na jedan racun, isprintas stanje za vizu i sve takoRockefeller wrote: ↑31/12/2023 18:25 Realno, trebale neke pare kao osiguranje na racun, jbt-e odakle 10 milja €.![]()
Ozimician wrote: ↑01/01/2024 14:37Ja to nisam ni tvrdio.
Ali su neki tvrdili da je "svako mogao vani studirati ko je htio".![]()
Ja sam samo tvrdio da je okruzenje (porodica, prijatelji, poznanstvo) jako bitno za mnoge stvari u zivotu, a da ga vecina ljudi uzima zdravo za gotovo.
Cak sam i materijalne stvari izbacio iz varijable.
Sto posto._BataZiv_0809 wrote: ↑01/01/2024 15:09![]()
To je realnost vecine studenata sa strane i iz manjih mjesta.
Uzmem svoj primjer, ono poslao 100-tinjak E-Mailova kad sam trazio posao u Njemackoj - to je ovi sto kazu, samo treba biti uporan, ima sve na internetu... itd.jeza u ledja wrote: ↑01/01/2024 15:10Ozimician wrote: ↑01/01/2024 14:37Ja to nisam ni tvrdio.
Ali su neki tvrdili da je "svako mogao vani studirati ko je htio".![]()
Ja sam samo tvrdio da je okruzenje (porodica, prijatelji, poznanstvo) jako bitno za mnoge stvari u zivotu, a da ga vecina ljudi uzima zdravo za gotovo.
Cak sam i materijalne stvari izbacio iz varijable.![]()
Ti bukvalno sve opisa, sta znaci imati privilegiju ili ne, ali neki to ne kontaju izgleda, i jos te uzeli zajebavat.
Baš sa jaranom sinoć komentarišem masu te "kreme" sa faksa. Sve smo mi lafo raja i dan danas, selam, vozdrica. Kafe se skupa ispijale, družilo se. Nas dvojica šljakamo neke poslove za solidne plate, a ostali su krema, vrte se ozbiljne pare, neki su genralni direktori jakih kompanija, da ne pišem kojih. Mrtvi prosjek na faksu bili, nekad i ispod toga. Ima tu par pojedinaca koji su se zaista izborili svojim trudom i radom, ali većina je jako zaleđe imala, bili u kvalitetnim halkama i danas su. Djeca su im otprilike osnovci ili srednjoškolci, čak i oni imaju svoje halke i samo se sa sličnom djecom druže. Svaki od pobrojanih je imao taticu, druga od tate ili mame, neki su se dobro udali, bas jednog obradismo, punac gigant, on danas glumi direktorčića jake kompanije. Slike na IG sa Dinom, umra vako, umra nako, VIP lože gdje se gleda Dzeko, tako sve redom.. Najbolji primjer je Dzamibićev zet, Brankovićev hairlija. Skoro propalitet u školi, zajabavao se, varanje na međunarodnim univerzitetima, ako nije bio i izbačen, ali jebe mu se, danas je prvi zet u Bošnjaka- milionera. Ko je kriv Bakirovom makrou sto nije umio sa Jasminom.Hendrix wrote: ↑31/12/2023 23:15Ma to je u svim drzavama tako samo neke imaju dobar osnovni sistem pa mozes imati dobar zivot i kao ispodprosjecan lik. Bosna to nema osim ako nisi uvezan ili iz vidjenije familije.jeza u ledja wrote: ↑31/12/2023 21:47 Fakat za ovo u Austriji znao je svako.
Mada nije mi padalo napamet da idem tamo.
Ali u pravu je momak za ovo, nije samo do novaca vec i konekcija, roditeljskih prijatelja, itd.
I generalno, neko ko nije rodjen privilegovan, mora biti pametniji i vrijedniji da bi postigao isto kao neko ko jeste.
I nisu tu samo u pitanju djeca milijardera, vec su te privilegije prisutne na svim nivoima, paralelama, meridijanima.
Mi iz BiH smo u startu donji, pogotovo tokom i nakon rata. Naravno uvijek ima gore od goreg…..
Pa sjecam se naive na fakultetu jebote neki ljudi imali ispite rijesene vec, pitanja za usmeni, profesori ih pozdravljali sa "a kako je tata?". Poslije faksa isti likovi u 24 godini direktori firmi lafo svojih a mi ono gledamo kako naci posao kao neko ko je tek diplomirao.
Nije isto kad se trkamo na 100m a neko krece sa 90m a ti sa nule. Naravno moze se postici nije nemoguce ali te bajke o samostalnom uspjehu su mozda 0.1% stvarne. Sve ostalo je sa odskocnom daskom.
Isto i za tvoje argumente vazi
Ok u pravu si. Samo bogati i 3 generacija aristokratije su isli da studiraju u bec. Zato je toliko nasih studenata, jer smo puno aristokratijeOzimician wrote: ↑01/01/2024 13:04 Eh upravo iz ovih upisa vidim koliko se autisticno posmatra svijet. Tako vjerovatno i ova djeca 5. generacije bogatih, samo na jos vecem nivou.![]()
Sad kad bih ja vas pitao koliko poznajete licno ljudi koji su otisli tada studirati u Austriji, vjerovatno bi mogli nabrojati barem nekoliko.
Ja npr. nisam poznavao nijednog licno (tada, do doba pred upis fakulteta, nisam poznavao nikoga), kasnije kroz zivot sam upoznao par koji su studirali tamo. Eh sad vama to zvuci naravno nemoguce, ali je tako.
Evo i ovo skupi se 10 ljudi i skupi 10 000€ - pa danas je upitno da li bih mogao skupiti 10 ljudi takvih mogucnosti (koji imaju 1000€ spremnih sa strane), a s kojim sam u nekim odnosima prijateljskim/porodicnim odnosima, a kamoli prije 15-20 god.Tad je prosjecna plata u BiH bila 400KM i bio je sretan onaj ko ju je imao, u mom mjestu je tada samo jedna porodica je imala 2 clana zaposlena.
I ovo da je svako mogao otici vani da studira, pa ja znam ljude koji su se krpili da studiraju u Zenici i nije im bilo nimalo jednostavno.
Tako da je okruzenje u kojem ste rodjeni, zivite, ocito vrlo bitno. Samo te stvari vecina i ne primjecuje, jer ono sto oni imaju smatraju da je default svakome - a nije.
Pd kad je studiranje vani default? Od kad je uopste studiranje default?Ozimician wrote: ↑01/01/2024 14:33Dao si cak natprosjecan primjer; prosjek tadasnji bi bio sin radnika propale Krivaje Zavidovici i domacice iz Vozuce._BataZiv_0809 wrote: ↑01/01/2024 14:26 Godina je 2009. Nek nadje nacin sin rudara i domacice iz Breze.
Naravno da se uvijek moze naci neki ekstreman, natprosjecno inteligentan, uporan i sretan primjerak. Ali da je to bio default svima - kako se ovdje predstavlja - daleko od toga. Recimo ja i sestra ne bi uspjeli zavrsiti fakultete sigurno da nismo imali maksimalnu podrsku roditelja u tome, crno iza noktiju sto bi se reklo, a bilo je jednako pametne djece kojima su roditelji bukvalno rekli - sta ce ti skola, hajde trazi posla kakvog.
Pa eto, ti privilegovan mogao zaobici jer imas stelu. Ja morao kroz runde i runde razgovora regularnim putem. JebigaOzimician wrote: ↑01/01/2024 15:22Uzmem svoj primjer, ono poslao 100-tinjak E-Mailova kad sam trazio posao u Njemackoj - to je ovi sto kazu, samo treba biti uporan, ima sve na internetu... itd.jeza u ledja wrote: ↑01/01/2024 15:10Ozimician wrote: ↑01/01/2024 14:37
Ja to nisam ni tvrdio.
Ali su neki tvrdili da je "svako mogao vani studirati ko je htio".![]()
Ja sam samo tvrdio da je okruzenje (porodica, prijatelji, poznanstvo) jako bitno za mnoge stvari u zivotu, a da ga vecina ljudi uzima zdravo za gotovo.
Cak sam i materijalne stvari izbacio iz varijable.![]()
Ti bukvalno sve opisa, sta znaci imati privilegiju ili ne, ali neki to ne kontaju izgleda, i jos te uzeli zajebavat.
Dakle za pocetni posao, bilo kakav u struci, od tih 100 E-Mailova, na 20ak sam dobio automatski odgovor da nisu zainteresovani, 3-4 mi je odgovorilo, pitalo imam li neke licence (specificne za Njemacku), otkud mi ? - i nista , ostali nisu ni odgovorili.
U jednoj od firmi gdje sam aplicirao, vidim na LinkedInu da je jedan poznanik (friend of a friend) radio tu prethodno. Ja mu se javim, on mi da interni E-Mail kome da se obratim direktno (da zaobidjem HR) i ja posaljem na taj E-Mail aplikaciju i dobijem isti dan odgovor i zakazemo telefonski razgovor. Ugovor (i to mnogo bolji nego sto sam ocekivao) stigao DHL-om za 10 dana.
Dakle samo ta jedna "sitnica", jedna "sitna informacija", pravi E-Mail gdje poslati aplikaciju, mi je donijela ogromnu stvar. Do tada redovno ljubio vrata iako sam bio itekako uporan.
O kakvom autizmu je rijec? Pa bukvalno si jedini ti na ovom forumu koji nije imao pojma o besplatnom studiranju u austriji. I to je tebi neki autizam sto se cudimo da to ti predstavljas kao vojnu tajnu i kao neku "bolju startnu poziciju"
Slicna stvar sa mojom firmom. 95% zaposlenih je doslo preko nekoga uz preporuku, rijetko ko udje sam.Ozimician wrote: ↑01/01/2024 15:22Uzmem svoj primjer, ono poslao 100-tinjak E-Mailova kad sam trazio posao u Njemackoj - to je ovi sto kazu, samo treba biti uporan, ima sve na internetu... itd.jeza u ledja wrote: ↑01/01/2024 15:10Ozimician wrote: ↑01/01/2024 14:37
Ja to nisam ni tvrdio.
Ali su neki tvrdili da je "svako mogao vani studirati ko je htio".![]()
Ja sam samo tvrdio da je okruzenje (porodica, prijatelji, poznanstvo) jako bitno za mnoge stvari u zivotu, a da ga vecina ljudi uzima zdravo za gotovo.
Cak sam i materijalne stvari izbacio iz varijable.![]()
Ti bukvalno sve opisa, sta znaci imati privilegiju ili ne, ali neki to ne kontaju izgleda, i jos te uzeli zajebavat.
Dakle za pocetni posao, bilo kakav u struci, od tih 100 E-Mailova, na 20ak sam dobio automatski odgovor da nisu zainteresovani, 3-4 mi je odgovorilo, pitalo imam li neke licence (specificne za Njemacku), otkud mi ? - i nista , ostali nisu ni odgovorili.
U jednoj od firmi gdje sam aplicirao, vidim na LinkedInu da je jedan poznanik (friend of a friend) radio tu prethodno. Ja mu se javim, on mi da interni E-Mail kome da se obratim direktno (da zaobidjem HR) i ja posaljem na taj E-Mail aplikaciju i dobijem isti dan odgovor i zakazemo telefonski razgovor. Ugovor (i to mnogo bolji nego sto sam ocekivao) stigao DHL-om za 10 dana.
Dakle samo ta jedna "sitnica", jedna "sitna informacija", pravi E-Mail gdje poslati aplikaciju, mi je donijela ogromnu stvar. Do tada redovno ljubio vrata iako sam bio itekako uporan.
Ta će Unescomoimoi wrote: ↑01/01/2024 15:08“Nakon ratnih događanja na prostorima BiH, broj nepismenih je rapidno povećan. U gradskim sredinama BiH u razdoblju između 25 i 35 godine bez završene osnovne škole je gotovo 7.75 % muškaraca i 22% žena. U okolici gradova bez osnovnog obrazvanja je 16 % muškaraca i 45% žena, dok u seoskim područjima taj postotak iznosi gotovo 25% za muškarce i 47,5 za žene”, navodi u istraživanju UNESCO-a.
![]()
nije besplatno studiranje nego studiranje po istim uvjetima kao i domicilni studenti. u svakom slucaju tu su troskovi studentskog doma, hrane, knjiga, drustvenog zivot, transporta bosna-austrija-bosna i ostali troskovi koje moze imati jedan student. reci da je studiranje besplatno u austriji je slicno kao reci da jedan student iz bihaca besplatno studira u sarajevu.izvrsni direktor wrote: ↑01/01/2024 16:48O kakvom autizmu je rijec? Pa bukvalno si jedini ti na ovom forumu koji nije imao pojma o besplatnom studiranju u austriji. I to je tebi neki autizam sto se cudimo da to ti predstavljas kao vojnu tajnu i kao neku "bolju startnu poziciju"
Od prilike u tom istom periodu je bas puno raje po inoneziji/maleziji islo studirati sa njihovim stipendijama, i ni to nije bila nikakva top secret, samo sto je to po starom bosanskom obicaju bilo povezsno sa sda..![]()
Ovo sto on opisuje nije stela.Bodkin wrote: ↑01/01/2024 16:13Pa eto, ti privilegovan mogao zaobici jer imas stelu. Ja morao kroz runde i runde razgovora regularnim putem. JebigaOzimician wrote: ↑01/01/2024 15:22Uzmem svoj primjer, ono poslao 100-tinjak E-Mailova kad sam trazio posao u Njemackoj - to je ovi sto kazu, samo treba biti uporan, ima sve na internetu... itd.jeza u ledja wrote: ↑01/01/2024 15:10
![]()
Ti bukvalno sve opisa, sta znaci imati privilegiju ili ne, ali neki to ne kontaju izgleda, i jos te uzeli zajebavat.
Dakle za pocetni posao, bilo kakav u struci, od tih 100 E-Mailova, na 20ak sam dobio automatski odgovor da nisu zainteresovani, 3-4 mi je odgovorilo, pitalo imam li neke licence (specificne za Njemacku), otkud mi ? - i nista , ostali nisu ni odgovorili.
U jednoj od firmi gdje sam aplicirao, vidim na LinkedInu da je jedan poznanik (friend of a friend) radio tu prethodno. Ja mu se javim, on mi da interni E-Mail kome da se obratim direktno (da zaobidjem HR) i ja posaljem na taj E-Mail aplikaciju i dobijem isti dan odgovor i zakazemo telefonski razgovor. Ugovor (i to mnogo bolji nego sto sam ocekivao) stigao DHL-om za 10 dana.
Dakle samo ta jedna "sitnica", jedna "sitna informacija", pravi E-Mail gdje poslati aplikaciju, mi je donijela ogromnu stvar. Do tada redovno ljubio vrata iako sam bio itekako uporan.
Pa kada se veliki dio uopste ne zeli skolovati
Samo sto onaj koji je privilegovan, ne mora puno da se trudi.