Kada se isplati iseljenje iz BiH u druge države?

[_BataZiv_0809]

Ne kenjaj zivota ti.

[jeza u ledja]

Ma to je u svim drzavama tako samo neke imaju dobar osnovni sistem pa mozes imati dobar zivot i kao ispodprosjecan lik. Bosna to nema osim ako nisi uvezan ili iz vidjenije familije.

Pa sjecam se naive na fakultetu jebote neki ljudi imali ispite rijesene vec, pitanja za usmeni, profesori ih pozdravljali sa "a kako je tata?". Poslije faksa isti likovi u 24 godini direktori firmi lafo svojih a mi ono gledamo kako naci posao kao neko ko je tek diplomirao.

Nije isto kad se trkamo na 100m a neko krece sa 90m a ti sa nule. Naravno moze se postici nije nemoguce ali te bajke o samostalnom uspjehu su mozda 0.1% stvarne. Sve ostalo je sa odskocnom daskom.

Upravo tako.

S tim sto smo mi boranija za iole normalnu uredjenu zemlju. Plus smo imali raznorazna ogranicenja samo zbog pasosa.
Ja se sjecam putovanja u 90-im sa bh pasosem. Ko zadnje suge te tretiraju. Seljober sa dna kace iz Amerike, Njemacke, ko dingospo putuje, a tebe u neke redove i ispitavanja trpaju. Samo to je primjer sta znaci bit privilegovan ni kriv ni duzan.

Sva sreca pa nismo tamnije puti.

Ma to sikaniranje je jos prisutno, uvijek u redu za fukare i uvijek tretiran drugacije. Kad me lik peglo na granici imam li para iako sam sve jebene izvode i racune dao za vizu a kraj nas prolazi britanska backpacker fukara koja me pitala za cigaru par minuta ranije. On prodje niko ga ne pita nista, ima 5 maraka u dzepu i ide po svijetu ali britanski pasos.

Ko sto moj jaran rece davno, mi smo afrikanci u tijelu bijelih evropljana

E upravo tu anekdotu koju opisujes na granici. Taj osjecaj kad covjek dozivi, vise puta….i ne samo na granici….

[moimoi]

Ne kenjaj zivota ti.

“Nakon ratnih događanja na prostorima BiH, broj nepismenih je rapidno povećan. U gradskim sredinama BiH u razdoblju između 25 i 35 godine bez završene osnovne škole je gotovo 7.75 % muškaraca i 22% žena. U okolici gradova bez osnovnog obrazvanja je 16 % muškaraca i 45% žena, dok u seoskim područjima taj postotak iznosi gotovo 25% za muškarce i 47,5 za žene”, navodi u istraživanju UNESCO-a.

[Rockefeller]

Realno, trebale neke pare kao osiguranje na racun, jbt-e odakle 10 milja €.

Skupi se 10 ljudi i prebacuju svi na jedan racun, isprintas stanje za vizu i sve tako

Ma kakvi ba, jedva do Sa dobacio sa kesom od starog. Bolje da nisam ni studir‘o, bacene pare.

[_BataZiv_0809]

jedva do Sa dobacio sa kesom od starog. .

To je realnost vecine studenata sa strane i iz manjih mjesta.

[jeza u ledja]

Pa nije default.
Jesu li default i da su svi imali stele i pitanja na faksu?
Nije.

Ja to nisam ni tvrdio.

Ali su neki tvrdili da je "svako mogao vani studirati ko je htio".

Ja sam samo tvrdio da je okruzenje (porodica, prijatelji, poznanstvo) jako bitno za mnoge stvari u zivotu, a da ga vecina ljudi uzima zdravo za gotovo.
Cak sam i materijalne stvari izbacio iz varijable.

Ti bukvalno sve opisa, sta znaci imati privilegiju ili ne, ali neki to ne kontaju izgleda, i jos te uzeli zajebavat.

[Rockefeller]

jedva do Sa dobacio sa kesom od starog. .

To je realnost vecine studenata sa strane i iz manjih mjesta.

Sto posto.

Ono kada gledas, najbolji dani al‘ u vezi fakulteta i svega ostalog, katastrofa.

[Ozimician]

Pa nije default.
Jesu li default i da su svi imali stele i pitanja na faksu?
Nije.

Ja to nisam ni tvrdio.

Ali su neki tvrdili da je "svako mogao vani studirati ko je htio".

Ja sam samo tvrdio da je okruzenje (porodica, prijatelji, poznanstvo) jako bitno za mnoge stvari u zivotu, a da ga vecina ljudi uzima zdravo za gotovo.
Cak sam i materijalne stvari izbacio iz varijable.

Ti bukvalno sve opisa, sta znaci imati privilegiju ili ne, ali neki to ne kontaju izgleda, i jos te uzeli zajebavat.

Uzmem svoj primjer, ono poslao 100-tinjak E-Mailova kad sam trazio posao u Njemackoj - to je ovi sto kazu, samo treba biti uporan, ima sve na internetu... itd.

Dakle za pocetni posao, bilo kakav u struci, od tih 100 E-Mailova, na 20ak sam dobio automatski odgovor da nisu zainteresovani, 3-4 mi je odgovorilo, pitalo imam li neke licence (specificne za Njemacku), otkud mi ? - i nista , ostali nisu ni odgovorili.

U jednoj od firmi gdje sam aplicirao, vidim na LinkedInu da je jedan poznanik (friend of a friend) radio tu prethodno. Ja mu se javim, on mi da interni E-Mail kome da se obratim direktno (da zaobidjem HR) i ja posaljem na taj E-Mail aplikaciju i dobijem isti dan odgovor i zakazemo telefonski razgovor. Ugovor (i to mnogo bolji nego sto sam ocekivao) stigao DHL-om za 10 dana.

Dakle samo ta jedna "sitnica", jedna "sitna informacija", pravi E-Mail gdje poslati aplikaciju, mi je donijela ogromnu stvar. Do tada redovno ljubio vrata iako sam bio itekako uporan.

[last mohicans]

Fakat za ovo u Austriji znao je svako.

Mada nije mi padalo napamet da idem tamo.

Ali u pravu je momak za ovo, nije samo do novaca vec i konekcija, roditeljskih prijatelja, itd.


I generalno, neko ko nije rodjen privilegovan, mora biti pametniji i vrijedniji da bi postigao isto kao neko ko jeste.
I nisu tu samo u pitanju djeca milijardera, vec su te privilegije prisutne na svim nivoima, paralelama, meridijanima.

Mi iz BiH smo u startu donji, pogotovo tokom i nakon rata. Naravno uvijek ima gore od goreg…..

Ma to je u svim drzavama tako samo neke imaju dobar osnovni sistem pa mozes imati dobar zivot i kao ispodprosjecan lik. Bosna to nema osim ako nisi uvezan ili iz vidjenije familije.

Pa sjecam se naive na fakultetu jebote neki ljudi imali ispite rijesene vec, pitanja za usmeni, profesori ih pozdravljali sa "a kako je tata?". Poslije faksa isti likovi u 24 godini direktori firmi lafo svojih a mi ono gledamo kako naci posao kao neko ko je tek diplomirao.

Nije isto kad se trkamo na 100m a neko krece sa 90m a ti sa nule. Naravno moze se postici nije nemoguce ali te bajke o samostalnom uspjehu su mozda 0.1% stvarne. Sve ostalo je sa odskocnom daskom.

Baš sa jaranom sinoć komentarišem masu te "kreme" sa faksa. Sve smo mi lafo raja i dan danas, selam, vozdrica. Kafe se skupa ispijale, družilo se. Nas dvojica šljakamo neke poslove za solidne plate, a ostali su krema, vrte se ozbiljne pare, neki su genralni direktori jakih kompanija, da ne pišem kojih. Mrtvi prosjek na faksu bili, nekad i ispod toga. Ima tu par pojedinaca koji su se zaista izborili svojim trudom i radom, ali većina je jako zaleđe imala, bili u kvalitetnim halkama i danas su. Djeca su im otprilike osnovci ili srednjoškolci, čak i oni imaju svoje halke i samo se sa sličnom djecom druže. Svaki od pobrojanih je imao taticu, druga od tate ili mame, neki su se dobro udali, bas jednog obradismo, punac gigant, on danas glumi direktorčića jake kompanije. Slike na IG sa Dinom, umra vako, umra nako, VIP lože gdje se gleda Dzeko, tako sve redom.. Najbolji primjer je Dzamibićev zet, Brankovićev hairlija. Skoro propalitet u školi, zajabavao se, varanje na međunarodnim univerzitetima, ako nije bio i izbačen, ali jebe mu se, danas je prvi zet u Bošnjaka- milionera. Ko je kriv Bakirovom makrou sto nije umio sa Jasminom.

[_BataZiv_0809]

Za Brankovicevog sina idiota niko nije imao pohvalne rijeci.

Dakle samo ta jedna "sitnica", jedna "sitna informacija", pravi E-Mail gdje poslati aplikaciju, mi je donijela ogromnu stvar. Do tada redovno ljubio vrata iako sam bio itekako uporan.

A sad zamisliti koliko "informacija" imaju ovi sto su rodjeni u svijet privilegija.

[Bodkin]

80% ljudi radilo po kafanama i teglilo stvari i uz to zivjeli na onoj pasti iz kese. Bjezi ba, trolas

De link za tu statistiku

Isto i za tvoje argumente vazi

[Bodkin]

Eh upravo iz ovih upisa vidim koliko se autisticno posmatra svijet. Tako vjerovatno i ova djeca 5. generacije bogatih, samo na jos vecem nivou.

Sad kad bih ja vas pitao koliko poznajete licno ljudi koji su otisli tada studirati u Austriji, vjerovatno bi mogli nabrojati barem nekoliko.
Ja npr. nisam poznavao nijednog licno (tada, do doba pred upis fakulteta, nisam poznavao nikoga), kasnije kroz zivot sam upoznao par koji su studirali tamo. Eh sad vama to zvuci naravno nemoguce, ali je tako.

Evo i ovo skupi se 10 ljudi i skupi 10 000€ - pa danas je upitno da li bih mogao skupiti 10 ljudi takvih mogucnosti (koji imaju 1000€ spremnih sa strane), a s kojim sam u nekim odnosima prijateljskim/porodicnim odnosima, a kamoli prije 15-20 god. Tad je prosjecna plata u BiH bila 400KM i bio je sretan onaj ko ju je imao, u mom mjestu je tada samo jedna porodica je imala 2 clana zaposlena.

I ovo da je svako mogao otici vani da studira, pa ja znam ljude koji su se krpili da studiraju u Zenici i nije im bilo nimalo jednostavno.

Tako da je okruzenje u kojem ste rodjeni, zivite, ocito vrlo bitno. Samo te stvari vecina i ne primjecuje, jer ono sto oni imaju smatraju da je default svakome - a nije.

Ok u pravu si. Samo bogati i 3 generacija aristokratije su isli da studiraju u bec. Zato je toliko nasih studenata, jer smo puno aristokratije

[Bodkin]

Godina je 2009. Nek nadje nacin sin rudara i domacice iz Breze.

Dao si cak natprosjecan primjer; prosjek tadasnji bi bio sin radnika propale Krivaje Zavidovici i domacice iz Vozuce.

Naravno da se uvijek moze naci neki ekstreman, natprosjecno inteligentan, uporan i sretan primjerak. Ali da je to bio default svima - kako se ovdje predstavlja - daleko od toga. Recimo ja i sestra ne bi uspjeli zavrsiti fakultete sigurno da nismo imali maksimalnu podrsku roditelja u tome, crno iza noktiju sto bi se reklo, a bilo je jednako pametne djece kojima su roditelji bukvalno rekli - sta ce ti skola, hajde trazi posla kakvog.

Pd kad je studiranje vani default? Od kad je uopste studiranje default?

[Bodkin]

Ja to nisam ni tvrdio.

Ali su neki tvrdili da je "svako mogao vani studirati ko je htio".

Ja sam samo tvrdio da je okruzenje (porodica, prijatelji, poznanstvo) jako bitno za mnoge stvari u zivotu, a da ga vecina ljudi uzima zdravo za gotovo.
Cak sam i materijalne stvari izbacio iz varijable.

Ti bukvalno sve opisa, sta znaci imati privilegiju ili ne, ali neki to ne kontaju izgleda, i jos te uzeli zajebavat.

Uzmem svoj primjer, ono poslao 100-tinjak E-Mailova kad sam trazio posao u Njemackoj - to je ovi sto kazu, samo treba biti uporan, ima sve na internetu... itd.

Dakle za pocetni posao, bilo kakav u struci, od tih 100 E-Mailova, na 20ak sam dobio automatski odgovor da nisu zainteresovani, 3-4 mi je odgovorilo, pitalo imam li neke licence (specificne za Njemacku), otkud mi ? - i nista , ostali nisu ni odgovorili.

U jednoj od firmi gdje sam aplicirao, vidim na LinkedInu da je jedan poznanik (friend of a friend) radio tu prethodno. Ja mu se javim, on mi da interni E-Mail kome da se obratim direktno (da zaobidjem HR) i ja posaljem na taj E-Mail aplikaciju i dobijem isti dan odgovor i zakazemo telefonski razgovor. Ugovor (i to mnogo bolji nego sto sam ocekivao) stigao DHL-om za 10 dana.

Dakle samo ta jedna "sitnica", jedna "sitna informacija", pravi E-Mail gdje poslati aplikaciju, mi je donijela ogromnu stvar. Do tada redovno ljubio vrata iako sam bio itekako uporan.

Pa eto, ti privilegovan mogao zaobici jer imas stelu. Ja morao kroz runde i runde razgovora regularnim putem. Jebiga

[_BataZiv_0809]

Ti si Bodkine zgrahno bgm
Prije si bio top forumas-sad samo ljudima trpas rijeci u usta

[izvrsni direktor]

Eh upravo iz ovih upisa vidim koliko se autisticno posmatra svijet.

O kakvom autizmu je rijec? Pa bukvalno si jedini ti na ovom forumu koji nije imao pojma o besplatnom studiranju u austriji. I to je tebi neki autizam sto se cudimo da to ti predstavljas kao vojnu tajnu i kao neku "bolju startnu poziciju"
Od prilike u tom istom periodu je bas puno raje po inoneziji/maleziji islo studirati sa njihovim stipendijama, i ni to nije bila nikakva top secret, samo sto je to po starom bosanskom obicaju bilo povezsno sa sda..

[caseytron]

Ja to nisam ni tvrdio.

Ali su neki tvrdili da je "svako mogao vani studirati ko je htio".

Ja sam samo tvrdio da je okruzenje (porodica, prijatelji, poznanstvo) jako bitno za mnoge stvari u zivotu, a da ga vecina ljudi uzima zdravo za gotovo.
Cak sam i materijalne stvari izbacio iz varijable.

Ti bukvalno sve opisa, sta znaci imati privilegiju ili ne, ali neki to ne kontaju izgleda, i jos te uzeli zajebavat.

Uzmem svoj primjer, ono poslao 100-tinjak E-Mailova kad sam trazio posao u Njemackoj - to je ovi sto kazu, samo treba biti uporan, ima sve na internetu... itd.

Dakle za pocetni posao, bilo kakav u struci, od tih 100 E-Mailova, na 20ak sam dobio automatski odgovor da nisu zainteresovani, 3-4 mi je odgovorilo, pitalo imam li neke licence (specificne za Njemacku), otkud mi ? - i nista , ostali nisu ni odgovorili.

U jednoj od firmi gdje sam aplicirao, vidim na LinkedInu da je jedan poznanik (friend of a friend) radio tu prethodno. Ja mu se javim, on mi da interni E-Mail kome da se obratim direktno (da zaobidjem HR) i ja posaljem na taj E-Mail aplikaciju i dobijem isti dan odgovor i zakazemo telefonski razgovor. Ugovor (i to mnogo bolji nego sto sam ocekivao) stigao DHL-om za 10 dana.

Dakle samo ta jedna "sitnica", jedna "sitna informacija", pravi E-Mail gdje poslati aplikaciju, mi je donijela ogromnu stvar. Do tada redovno ljubio vrata iako sam bio itekako uporan.

Slicna stvar sa mojom firmom. 95% zaposlenih je doslo preko nekoga uz preporuku, rijetko ko udje sam.

[512MB]

Ne kenjaj zivota ti.

“Nakon ratnih događanja na prostorima BiH, broj nepismenih je rapidno povećan. U gradskim sredinama BiH u razdoblju između 25 i 35 godine bez završene osnovne škole je gotovo 7.75 % muškaraca i 22% žena. U okolici gradova bez osnovnog obrazvanja je 16 % muškaraca i 45% žena, dok u seoskim područjima taj postotak iznosi gotovo 25% za muškarce i 47,5 za žene”, navodi u istraživanju UNESCO-a.

Ta će Unesco

[NecuVise]

Još jedna situacija gdje Sarajlije ne kontaju da imaju bolju startnu poziciju od ostatka BiH pa se čude kako to tamo negdje neko nije imao mogućnost koju su kod njih svi imali

Niko iz generacije u osnovnoj i srednjoj nije otišao vani studirati. Mnogi jedva skuckali do Sarajeva. Rodica konobarila po Sarajevu da se finansira jer roditelji nisu mogli.

Mimo toga, nekoliko osoba koje znam da su otišle vani jesu oni što su bili već dobrostojeći. Dvije sestre bli otišle u Graz ili neki drugi grad u AT da studiraju arhitekturu a roditelji im imaju arhitektonsku firmu ili studio, šta već.

Da je bilo onih koji su možda sve sami doslovno istražili, moguće da jeste, ali to je izuzetak od pravila, statistička greška.

[goredole]

Eh upravo iz ovih upisa vidim koliko se autisticno posmatra svijet.

O kakvom autizmu je rijec? Pa bukvalno si jedini ti na ovom forumu koji nije imao pojma o besplatnom studiranju u austriji. I to je tebi neki autizam sto se cudimo da to ti predstavljas kao vojnu tajnu i kao neku "bolju startnu poziciju"
Od prilike u tom istom periodu je bas puno raje po inoneziji/maleziji islo studirati sa njihovim stipendijama, i ni to nije bila nikakva top secret, samo sto je to po starom bosanskom obicaju bilo povezsno sa sda..

nije besplatno studiranje nego studiranje po istim uvjetima kao i domicilni studenti. u svakom slucaju tu su troskovi studentskog doma, hrane, knjiga, drustvenog zivot, transporta bosna-austrija-bosna i ostali troskovi koje moze imati jedan student. reci da je studiranje besplatno u austriji je slicno kao reci da jedan student iz bihaca besplatno studira u sarajevu.

[512MB]

Sve i jedan student/studentica iz BiH koje sam upoznao a došli studirat u AT su pored faxa imali neki posao, bauštela, catering, pošta, informatičari većina odmah u struci. I 90% ih je uspješno završilo fax.

Dakle ništa bosanska aristokratija, nego znoj, rad i trud.

[Ozimician]

Mozda ko je zivio u Sarajevu u tom periodu jeste imao te informacije, ja sam saznao o tome tek 2014. god. Naravno, neko je rodjen i odrastao u Sarajevu, samim tim je u mnogo boljoj startnoj poziciji nego neko rodjen negdje drugo u BiH. Logicno.

... a za malezijske studente sam prvi put procitao na ovom forumu, da je to postojalo, kasnije sam citao tekstove Senada Avdica da su svi ti malezijski studenti danas na nekim pozicijama. Dakle sve se moze kad se hoce. Svaka cast.

Jbg ko je blize vatri, brze se ogrije.

Ovamo se iznosi da je dosta nase omladine studiralo negdje vani, a onda ti isti postavljaju podatke UNESCO-a gdje 1/4 stanovnistva nema zavrsenu osnovnu skolu. Odlucite se.

Anegdota na temu, jedna poznanica se zaposlila u UNDP, inace tako ima internacionalno obrazovanje i pitam ja nju kroz zezanciju - koji fakultet treba zavrsiti da se tamo dobije posao? Kaze ona meni: Nije bitan fakultet, nego je bitno da radis i da se trudis i pokazes znanje i to znanje ce biti prepoznato, kad neko prepozna tvoj trud i znanje i dobijes preporuku, nije bitno sta si zavrsio. Sve se moze kad se hoce, sve ostalo su izgovori, evo moja nana ima 75 god. i brine se sama o 10ak nekretnina koje imamo i rentamo u Sarajevu i na Bjelasnici. Ako ona moze sve to da stigne, sta je onda izgovor nama mladjima.

[jeza u ledja]

Ti bukvalno sve opisa, sta znaci imati privilegiju ili ne, ali neki to ne kontaju izgleda, i jos te uzeli zajebavat.

Uzmem svoj primjer, ono poslao 100-tinjak E-Mailova kad sam trazio posao u Njemackoj - to je ovi sto kazu, samo treba biti uporan, ima sve na internetu... itd.

Dakle za pocetni posao, bilo kakav u struci, od tih 100 E-Mailova, na 20ak sam dobio automatski odgovor da nisu zainteresovani, 3-4 mi je odgovorilo, pitalo imam li neke licence (specificne za Njemacku), otkud mi ? - i nista , ostali nisu ni odgovorili.

U jednoj od firmi gdje sam aplicirao, vidim na LinkedInu da je jedan poznanik (friend of a friend) radio tu prethodno. Ja mu se javim, on mi da interni E-Mail kome da se obratim direktno (da zaobidjem HR) i ja posaljem na taj E-Mail aplikaciju i dobijem isti dan odgovor i zakazemo telefonski razgovor. Ugovor (i to mnogo bolji nego sto sam ocekivao) stigao DHL-om za 10 dana.

Dakle samo ta jedna "sitnica", jedna "sitna informacija", pravi E-Mail gdje poslati aplikaciju, mi je donijela ogromnu stvar. Do tada redovno ljubio vrata iako sam bio itekako uporan.

Pa eto, ti privilegovan mogao zaobici jer imas stelu. Ja morao kroz runde i runde razgovora regularnim putem. Jebiga

Ovo sto on opisuje nije stela.

[moimoi]

Ovamo se iznosi da je dosta nase omladine studiralo negdje vani, a onda ti isti postavljaju podatke UNESCO-a gdje 1/4 stanovnistva nema zavrsenu osnovnu skolu. Odlucite se.

Pa kada se veliki dio uopste ne zeli skolovati Ne zato sto nije u mogucnosti, nego zato sto ne zeli. Onaj koji zeli, naci ce nacin. O tome se radi.

[jeza u ledja]

Ovamo se iznosi da je dosta nase omladine studiralo negdje vani, a onda ti isti postavljaju podatke UNESCO-a gdje 1/4 stanovnistva nema zavrsenu osnovnu skolu. Odlucite se.

Onaj koji zeli, naci ce nacin. O tome se radi.

Samo sto onaj koji je privilegovan, ne mora puno da se trudi.
Krucijalna razlika.