oh, mislim da ni u najboljim danima nisam bio blizu da odsviram bumbarov let u tempu. mozda bi vise licilo na sevdalinku...John Cleese wrote: ↑31/03/2026 18:46belfy wrote: ↑31/03/2026 02:09 Ja sam tako, u Turskoj, nakon par piva sjeo za klavir na kojem je pisalo da se moze svirati sjeo i, tako, svirao. nakon nekih mozda pola sata ili vise ljudi me snimaju mobitelima. osjetio da sam odsvirao svoje, a voditelj hotela me zamoli da odsviram jos koju. posto sam prije toga imrpovizirao, kao sto rekoh da inace radim, odsviram im Cesaricu (i ona ti je na samo 4-5 akorda), dobijem aplauz i odem po pivu...
ja sam se samo osvrnuo na to kako sa godinama ne silujes/siljis prste i sam klavir, nego se, tokom tih godina, to pretvori u nesto drugo. soliras za svoju dusu, sevdises ili kako god to nazvati. mazis se, gladis i igras sa klavirom (ili u mom slucaju Clavinovom). naravno, mladji ce, ako naprave nesto takvo i mozda notno zapisati, pa i napraviti koncert. stariji - tesko.
ipak, ne mislim da sam prestar. tek cekam do kojeg nivoa cu doci nadalje... ali ono sto sigurno mogu reci je da sam se prije trudio i ucio da sviram za druge, a sada sviram samo za sebe i mali krug prijatelja ako se potrefe u isto vreme kada mi se svira...
i, sada, ja ovako serem kao da sam neki vrli svirac, docim zaista nisam. mislim da sam prosjecan, samo imam iskustva koja prenosim i sa drugih instrumenata na sam klavir, jer je to moja ljubav i strast (dosta zanimljiva prica i kako je doslo do toga, ali da ne pravim ovdje ponjavu od posta) i to bude interesantnije...
