hvala na ovom videu, ali ovdje cu ukljuciti i Chmoljin komentar cisto da osvrt bude kompletniji:
Chmoljo wrote: ↑25/02/2026 11:44
pa yann tiersen i nije baš klasičar

al vidim da si udarila po ovim klavirskim
simplicističkim notama, koje su meni baj d vej i najdraže.
...
vjerujem da vec svi ovdje znaju da mi je klavir prvi instrument, a posto ovdje oboje govorite o istom dat cu i svoj pogled na vasa misljenja. vjerujem da ce isti biti lako razumjeti.
kad si mlad i dodjes do nivoa da sviras barem prosjecno onda ti je cilj olimpijski. brze, jace i bolje... jer, kako da se dokazes? a, onda s godinama odes u nesto drugo. a tu moram da se osvrnem na (reci cu ponizavajuci) Chmoljin komentar oko "simplistickih nota".
koje bih ja nazvao ponajprije i jednostavno - melanholijom, a onda i "milovanjem klavijature". jer tada si se vec duboko srodio sa klavirom. ja imam samo Clavinovu. iako jako dobru nije ni blizu ni pianinu, a kamoli pravom klaviru... no, to na stranu. prije 30 godina sam se trudio da budem "olimpijac" i tada sam svirao na klavirima, a sada vise improviziram. kao sto je Balas opisao D-mol, tako i ja samo proberem odakle da krenem. i to ne gdje te note voze (jer njih nema), nego gdje te osjecaji voze. a tada sviras malo sporije i puno osjetljivije. jer tu dinamika gubi smisao posto sam sviras nesto sto nikada niko nije. gdje note nisu note, nego rijeci koje ti nadodju... cak ni sam ne bih znao ponoviti stvari koje sam svirao prosli put... i nazvati nesto takvo "simplistickim notama" smatram neprimjerenim i, kao sto rekoh prije - ponizavajucim.
na "simplistickim notama" mozes odsvirati vecinu popularnijih pjesama (tacnije na samo 4 akorda), ali tesko da se na bilo kojem nivou mogu porediti sa ovim o cemu pricam. i da to na kraju pojednostavim do kraja. mladji se probijaju putem koncerata i "olimpijade". stariji su to jednostavno "prestarili". jer dodje vreme da ne sviras vise za publiku, slavu i dokazivanje, nego samo za svoju dusu. ili sto bi kod nas rekli - sevdises (iako je izraz obicno koristen za pjevanje i/ili sargiju), ali vjerujem da me se moze razumjeti o cemu pricam...
ja sam tako, u Turskoj, nakon par piva sjeo za klavir na kojem je pisalo da se moze svirati sjeo i, tako, svirao. nakon nekih mozda pola sata ili vise ljudi me snimaju mobitelima. osjetio da sam odsvirao svoje, a voditelj hotela me zamoli da odsviram jos koju. posto sam prije toga imrpovizirao, kao sto rekoh da inace radim, odsviram im Cesaricu (i ona ti je na samo 4-5 akorda), dobijem aplauz i odem po pivu...