Rejhana wrote: ↑23/03/2026 11:04
Dok im @tramvajtrojka i ekipa iskaču iz škripina kamenjarskog foruma i bacaju prašinu u oči o "univerazalnim eUropckim vrijednostima" od ovih sjevernije od Bradine ne treba očekivati ništa.
I bez toga ne treba očekivati ništa, jer je takva politika koja se vodi iz Sarajeva prema Hercegovini i uopšteno prema Bošnjacima iz Hercegovine kontinuitet. Politika koja se vodi iz Sarajeva je autistična i egocentrična gdje se gleda samo opština Centar, dok su drugi krajevi poput Krajine ili Tuzlanskog kantona zanemareni. Ovima iz Krajine je bliži Zagreb, a jedan kolega iz Tuzle mi reče da je njima bliži Beograd.
A što se tiče kontinuiteta odnosa Sarajeva prema Hercegovini i Mostaru, čitala sam prije par godina Kreševljakovića, i sad čitam dio kada je krenuo ustanak i otpor dolasku Austrougarske vojske u BiH krajem jula i početkom avgusta 1878. godine, postojala je jedna ekipa iz Mostara koja je očekivala pomoć i dolazak 2000 Sarajlija u Mostar. Inače, ova ekipa iz Mostara je na mučki način ubila muftiju Karabega jer nije htio izdati fetvu za borbu i džihad protiv Austrougara jer je uvidio uzaludnost otpora. Način na koji je mostarska rulja ubila muftiju Karabega je opisao Hivzija Hasandedić. Isti ti, što su ubili Karabega nakon para dana su pekli kafe i glancali čizme austrijskim oficirima.
I naravno, ovih 2000 sarajlija nije nikad došlo.
A šta tek reći o 1941. godini. I tu je u mnogočemu Sarajevo zakazalo, samo nije u poslušnosti poglavniku Paveliću u Zagrebu. Više je ustaša bilo u Sarajevu nego Zagrebu tih godina. Centar i baza Crne legije se nalazila na Koševu, pjevalo se "Visok, visok Trebević, na njem' sjedi Pavelić".
Pa ilegalu su im pravili čovjek iz Mostara i čovjek iz Prijepolja. Atentat na Maksa Luburića je pokušao izvršiti mali Nazdrajić, porijeklom iz Hercegovine, iz Jablanice. U Zagrebu je bila najjača ilegala, krema KPJ se nalazila u Zagrebu i mnogi su platili glavom, završili u Lepoglavi i na kraju na nekom od stratišta oko Zagreba. Ima baš odlična serija "Nepokoreni grad" po meni mnogo bolja i realističnija od "Otpisanih", koja prati dokumente i izvore. Ili o "Muslimanskim rezolucijama" o kojima odlično pišu Derviš Sušić i Tarik Haverić, gdje je sarajevska rezolucija oportunistička, nigdje eksplicitno ne osuđuje zločine nad Srbima i Jevrejima, na početku se ističe odanost NDH i pozdravlja Pavelić, izražava zabrinutost zbog nasilja, za razliku od prijedorske i mostarske rezolucije koje otvoreno i eksplicitno osuđuju zločine nad Srbima i Jevrejima. Bošnjaci Hercegovine a posebno Mostara, oko Husage Ćišića, Smail-age Ćemalovića, Ibrahim-ef. Fejića i mnogiih drugih istaknutih ilegalaca i komunista su vodili skoro pa autonomnu i nezavisnu politiku. To je ono što je potrebno Bošnjacima Hercegovine i danas.
Uzmimo i period 1992. i 1993. gdje se također trgovalo Hercegovinom, počevši od Hadžiosmanovića koji se kasnije pravdao da su ga prevarili Izetbegović i kompanija (u što nimalo ne sumnjam), preko onog obraćanja Izetbegovića, 9. maja 1993. gdje "ne može da vjeruje da se ljudi hapse i odvode u logoore" i gdje očekuje od Tuđmana nakon razgovora sa njim da "upotrijebi uticaj i smiri" situaciju u Mostaru. Brojni su dokazi da su minderaši iz Sarajeva prodavali Mostar Tuđmanu na tacni. I sad mi odzvanjaju riječi, kada smo kao srednjoškolska ekskurzija 1996. godine došli u Sarajevo, gdje su nam govorili i pitali "što ste dirali Hrvate".
Kao što sam rekla, kontinuitet politike koja se vodi iz Sarajeva postoji još odavno. Ono je uvijek prema Hercegovini imalo maćehinski odnos, mi smo za njih bili magistrala koja ih treba odvesti do plićaka u Makarskoj. Takvi su svi odreda, Izetbegović, Radončić, Bećirović, Konaković, prodali bi iz idali i oca i mater za malo plićaka u Makarskoj. Zato kažem, Bošnjaci iz Hercegovine moraju voditi slobodniju i nezavisniju politiku i staviti sve zahtjeve i uslove pred ekipu iz sarajevske kotline.
Vidio je to i Ali-paša Rizvanbegović, o kakvom se mentalitetu radi. Zato ustati na noge kad se spomene njegovo ime
https://www.youtube.com/watch?v=ZGm12BcjWw0&t=10s