Irsar wrote: ↑02/04/2020 21:24
belfy wrote: ↑01/04/2020 22:49
moj zakljucak je bio, na osnovu ovih gore premisa (sada i ponovljenih), da ubijanje od strane ljudi, zivotinja i biljaka (po tvom pisanju) onda jeste zlo i da je to neko organizovao tako da moras ciniti zlo da bi prezivio. da te zivotinje, biljke i, na kraju, ljudi ubijaju da bi sami opstali, a to je zlo. i to zato jer se time nasilno sprjecava volja i zelja drugoga, te se osim direktne patnje i boli uzrokuje i druga vrsta zala.
Ah, sad dolazimo do pitanja relativiteta i Dunjaluka. Da, smrt kao takva nije zlo, jer smrt i život su puke činjenice postojanja života, ali isto tako patnja i bol (pa i smrt) mogu biti zlo, odnosno nešto loše kao širi pojam. Život na Dunjaluku, pogotovo ako si čovjek, je baziran na uništenju drugih stvorenja radi vlastitog dobra.
Stoga relativitet: čovjek da bi opstao i imao dobar život, mora uzrokovati smrt (bol, patnju, uništenje) drugih stvorenja. Za čovjeka je to dobro, a za druge loše ili čak zlo. No na Dunjaluku se to ne može izbjeći, zlo/loše je prosto sastavni dio života i kao takav neizbježno. Postoje razlozi zašto skoro svako društvo i religija imaju i opcije za isključivu ishranu biljkama, jer biljke ako ništa drugo nemaju kapacitet osjećaja boli i patnje.
Vidiš, ja zapravo ne tvrdim da je išta na Dunjaluku čisto/potpuno dobro. Uhvatiti ribu potom je ugušiti, ispeći i napraviti ukusno jelo koje se zatim pojede... je svakako dobro za čovjeka, nema sumnje. Ali dobro je kategorija koja se ne tiče samo jedne individue u svemu ovome, jer za ribu je sve to bilo bolno iskustvo. Otuda neizbježni relativizam i izmiješanost dobrog i lošeg, dobra i zla. Pa postoje i vjerodostojni hadisi koji spominju da onaj koji bez opravdanog razloga uzrokuje patnju životinjama ide u Vatru.
Dakle, djelimičnost/relativnost dobra i zla u relacijama među stvorenjima, kao i neizbježnost i nužnost toga su poenta ovoga svega.
~~~
Eh sad, dobro i zlo jesu moralne kategorije, ali moral kao takav se ne primjenjuje nad onim (stvorenjima) koji izbora nemaju. U prirodi svih živih bića je da gledaju na svoj opstanak i dobrobit prvo, pa tek onda na druge. I ovo je neizbježna činjenica. Kako biljke nemaju svijest, a svijest životinja je pod potpunom kontrolom nagona (primjerice: nagon za samoodržanjem), ove kategorije stvorenja se isključuju od moralnih kvalifikacija.
Jedino ljudi, džini i druga svjesna stvorenja mogu biti moralni ili nemoralni. Čovjek koji ubije i pojede neku životinju je zaista učinio - istovremeno - nešto dobro i loše/zlo, ali da li je u tom činu bio moralan ili ne zavisi od više faktora. Kao primjer je da se u Islamu životinja treba ubiti rezanjem neke velike arterije koja će uzrokovati brzu smrt, dakle minimizirati patnja i zlo; to je moralno, za čovjeka. S druge strane, tu istu životinju ubiti tako što će je se živu spaliti ili skuhati je nešto nemoralno (za čovjeka), iako će čovjek time za sebe prirediti neko dobro. Ovo zato jer Allah brine o svakom svom stvorenju, i čovjeku nije dato pravo da čini baš sve što želi; čovjek jeste namjesnik na Zemlji, ali namjesništvo ima pravila, red i ograničenja.
Dakle, moralnost nije biti besprijekorno dobar, jer to na Dunjaluku svakako nije moguće, već biti dobar koliko ljudska priroda omogućava. A zlo, kao i dobro, je neizbježno. Kao što i ajeti i hadisi govore, da nije Allahove milosti niko ne bi bio sačuvan Vatre niti bi ušao u Džennet, da nije Allahove milosti sav život bi bio uništen i td. Allah je svjestan veličine zla koju ljudi čine, kao i veličine patnje koju stvorenja uzrokuju jedni drugim, ali sve se to na kraju "nivelira" s obzirom na Vječnost i s obzirom na dobra koju On daje svakom stvorenju.
