Pa kako onda jeste religijski bog?
Znaci, i ti mislis da postoji to jedno nekakvo "vrhovno" bice, kreator svega?
Pa kako onda jeste religijski bog?
Hakiz wrote: ↑27/01/2026 18:53Znaš za izjavu: To što ljudi žele da saznaju tajne Svemira ne stavlja obavazu Svemiru da ljudima to saznavanje omogući.Edouard wrote: ↑27/01/2026 13:30Opća teorija sistema kazuje nam da ne postoji sistem bez cilja i svrhe, a svrhu i ciljeve sistema određuje njegova okolina.
Sad se dalje postavlja pitanje, a šta je to za svemir njegova okolina.
Pa ja bih rekao da je to onaj uzrok koji ga je uveo, i omogućuje mu daljnje postojanje
To što ćemo mi biti frustrirani jer ne možemo da dođemo do odgovora, pa ćemo smišljati razne teorije da popunimo rupe (rupe koje ćemo nazvati neznanjem) u našem znanju, ili ćemo naprosto zbog atropocentričnog egoizma izmisliti odgovore za sve šta ne znamo, to je isključivo naš problem. Ostatak Svemira nema potrebu da se obazire na naše frustracije izazvane egoizmom.
Jedan od pokušaja popunjavanja spomenutih rupa je religija. Drugi su razne manje ili više naučno utemeljene teorije koje je, praktično, nemoguće eksperimentalno provjeriti, ali koje na papiru mogu imati smisla, ima neka matematika koja pokaže da su moguće, čak i donekle vjerovatne. Treći je ovo Teovo o metafizici. I tako dalje.
Svemu je uzrok čovjekova znatiželja, tačnije arogancija: "Ja da ne znam? Nema šanse, moram imati odgovor".
A onda, ako ne mogu imati pravi odgovor, ubijedit ću i sebe i druge u neki izmišljeni, koji, eto, zvuči legitimno. Jer, ko je taj koji se usuđuje da mi odgovor uskrati, prebit ću ga?
Priroda je sasvim lijepo funkcionisala i ranije, prije Alessanda Volte elektroni su radili svoje, dok nismo za njih znali. Ne trebamo mi njima, oni nama trebaju. Pa želimo saznati sve o njima, da bi ih mogli bolje iskoristiti, pretvoriti u svoje robove.
Čovjek sve iskorištava i upropaštava. A izgovor koji koristi je napredak. Napredak čega? Čovjeka. Nisu ni priroda ni Svemir ništa dobili tehnološkim, naučnim i drugim napretkom čovjeka. Upravo suprotno, izgubili su. Koliko vrsta smo mi, ljudi, istrijebili? Uništili biodiverzitet sadnjom monokultura DNA modifikovanim sjemenom? Zagadili zemlje, vode i zraka? Koliko otpada smo napravili u Svemiru, a koliko ćemo tek odlaskom na druge planete da tamo rudarimo? A sada kofol, koristimo nauku i tehnologiju da popravimo šra smo upropastili. Pokušavamo popravljati istim alatima kojima smo uništavali. I još gore, mi, ljudi, isti oni koji smo uništavali smo, kofol, došli tobe pa sada popravljamo.
Bojim se da je to obično samozavaravanje. Imamo ljudsku prirodu, a ona nam je sudbina. A ta priroda od kada postojimo je takva da sve šta pronađemo ako ne prvo, a onda odmah nakon, počnemo koristiti kao oružje, za uništavanje. Od kamena i grane dok još nismo bili homosapiensi, pa do atoma.
Dakle, nemaju ni Svemir ni priroda ni potrebu ni obavezu da nam dozvole i pomognu u saznavanju. Dapače, bilo bi im bolje da su nas spriječili i ovo šta znamo da saznamo.
Ali, kako ni priroda ni Svemir nisu svjesni entiteti koji postoje i rade sa svrhom i razlogom, planom, strategijom i taktikom, nisu mogli učiniti ništa ni da nam pomognu ni da nas spriječe.
Tako da se stvari dešavaju naprosto zato jer se dešavaju tako kako se dešavaju. Bez svrhe i razloga.
I to je sve.
Nije to čak ni pitanje para.Dozer wrote: ↑27/01/2026 21:29Hakiz wrote: ↑27/01/2026 18:53Znaš za izjavu: To što ljudi žele da saznaju tajne Svemira ne stavlja obavazu Svemiru da ljudima to saznavanje omogući.Edouard wrote: ↑27/01/2026 13:30
Opća teorija sistema kazuje nam da ne postoji sistem bez cilja i svrhe, a svrhu i ciljeve sistema određuje njegova okolina.
Sad se dalje postavlja pitanje, a šta je to za svemir njegova okolina.
Pa ja bih rekao da je to onaj uzrok koji ga je uveo, i omogućuje mu daljnje postojanje
To što ćemo mi biti frustrirani jer ne možemo da dođemo do odgovora, pa ćemo smišljati razne teorije da popunimo rupe (rupe koje ćemo nazvati neznanjem) u našem znanju, ili ćemo naprosto zbog atropocentričnog egoizma izmisliti odgovore za sve šta ne znamo, to je isključivo naš problem. Ostatak Svemira nema potrebu da se obazire na naše frustracije izazvane egoizmom.
Jedan od pokušaja popunjavanja spomenutih rupa je religija. Drugi su razne manje ili više naučno utemeljene teorije koje je, praktično, nemoguće eksperimentalno provjeriti, ali koje na papiru mogu imati smisla, ima neka matematika koja pokaže da su moguće, čak i donekle vjerovatne. Treći je ovo Teovo o metafizici. I tako dalje.
Svemu je uzrok čovjekova znatiželja, tačnije arogancija: "Ja da ne znam? Nema šanse, moram imati odgovor".
A onda, ako ne mogu imati pravi odgovor, ubijedit ću i sebe i druge u neki izmišljeni, koji, eto, zvuči legitimno. Jer, ko je taj koji se usuđuje da mi odgovor uskrati, prebit ću ga?
Priroda je sasvim lijepo funkcionisala i ranije, prije Alessanda Volte elektroni su radili svoje, dok nismo za njih znali. Ne trebamo mi njima, oni nama trebaju. Pa želimo saznati sve o njima, da bi ih mogli bolje iskoristiti, pretvoriti u svoje robove.
Čovjek sve iskorištava i upropaštava. A izgovor koji koristi je napredak. Napredak čega? Čovjeka. Nisu ni priroda ni Svemir ništa dobili tehnološkim, naučnim i drugim napretkom čovjeka. Upravo suprotno, izgubili su. Koliko vrsta smo mi, ljudi, istrijebili? Uništili biodiverzitet sadnjom monokultura DNA modifikovanim sjemenom? Zagadili zemlje, vode i zraka? Koliko otpada smo napravili u Svemiru, a koliko ćemo tek odlaskom na druge planete da tamo rudarimo? A sada kofol, koristimo nauku i tehnologiju da popravimo šra smo upropastili. Pokušavamo popravljati istim alatima kojima smo uništavali. I još gore, mi, ljudi, isti oni koji smo uništavali smo, kofol, došli tobe pa sada popravljamo.
Bojim se da je to obično samozavaravanje. Imamo ljudsku prirodu, a ona nam je sudbina. A ta priroda od kada postojimo je takva da sve šta pronađemo ako ne prvo, a onda odmah nakon, počnemo koristiti kao oružje, za uništavanje. Od kamena i grane dok još nismo bili homosapiensi, pa do atoma.
Dakle, nemaju ni Svemir ni priroda ni potrebu ni obavezu da nam dozvole i pomognu u saznavanju. Dapače, bilo bi im bolje da su nas spriječili i ovo šta znamo da saznamo.
Ali, kako ni priroda ni Svemir nisu svjesni entiteti koji postoje i rade sa svrhom i razlogom, planom, strategijom i taktikom, nisu mogli učiniti ništa ni da nam pomognu ni da nas spriječe.
Tako da se stvari dešavaju naprosto zato jer se dešavaju tako kako se dešavaju. Bez svrhe i razloga.
I to je sve.![]()
Ukratko - najveci paraziti na ovoj planeti smo upravo mi, ljudi. Unistavamo sve sto dotaknemo, i na kraju cemo radi svog egocentrizma i potrebe za parama, sto uzrokuje rapidno trosenje planetarnih resursa, a samim tim i unistavanje planete, unistiti sami sebe.
I svemir, bog ili bilo sta izvan ove planete tu nece uraditi nista. Niti moze.
Bilo je malo provokativno, jer se u dosta stvari slažem s tvojim viđenjem.
Ali s onim šta se sigurno ne slažem je ta tvoja tvrdnja koja je ujedno u sukobu s jednim od fundamentalnih principa racionalne misli; principa dovoljnog razloga, a koji kazuje: «ni jedna činjenica ne može biti stvarna ili postojeća i nijedna tvrdnja istinita, osim ako ima dovoljan razlog zašto bi bila takva i ne drugačija».
Taj fundamentalni princip je definisao čovjek. Moguće je da je pogriješio jer je čovjek grešno (i intelektualno i moralno (sic)) biće.Edouard wrote: ↑27/01/2026 22:20Bilo je malo provokativno, jer se u dosta stvari slažem s tvojim viđenjem.
Ali s onim šta se sigurno ne slažem je ta tvoja tvrdnja koja je ujedno u sukobu s jednim od fundamentalnih principa racionalne misli; principa dovoljnog razloga, a koji kazuje: «ni jedna činjenica ne može biti stvarna ili postojeća i nijedna tvrdnja istinita, osim ako ima dovoljan razlog zašto bi bila takva i ne drugačija».
S ovim prvim se slažem, a s drugim ne,
Mozda bi bilo korisno da malo detaljnije objasnis sta tacno podrazumijevas pod tim. Ne vidim kako cilj ili svrha mogu biti dio ontologije, bar ne u smislu u kojem kazes da svaki sistem ima cilj ili svrhu. Sta bi, na primjer, bila svrha molekula gasa u kutiji ili kamena koji se kotrlja niz brdo?Edouard wrote: ↑27/01/2026 13:30
Opća teorija sistema kazuje nam da ne postoji sistem bez cilja i svrhe, a svrhu i ciljeve sistema određuje njegova okolina.
Sad se dalje postavlja pitanje, a šta je to za svemir njegova okolina.
Pa ja bih rekao da je to onaj uzrok koji ga je uveo, i omogućuje mu daljnje postojanje
Pa, kako je Muhammed (a.s. rekli bi vjernici) rekao "Dajte mi dijete da bude kod mene do 7. godine, poslije ga vodite", misleći na to da ga je on do tada već oblikovao po svom za ostatak života tog djeteta, ispada da jesu odgovorni
Slažem se. Namjerni i nenamjerni ishod moraju imati kao šta i ti kaza, svoj uzrok.
To su radili a i rade svi totalitaristički sistemi; odvojiti djecu od roditelja, isprati mozak, i onda je puno lakše manipulirati.Hakiz wrote: ↑27/01/2026 22:43Pa, kako je Muhammed (a.s. rekli bi vjernici) rekao "Dajte mi dijete da bude kod mene do 7. godine, poslije ga vodite", misleći na to da ga je on do tada već oblikovao po svom za ostatak života tog djeteta, ispada da jesu odgovorni![]()
Kad crijep padne prolazniku na glavu naravno da ne smijemo kazati slučajno, jer ne poznamo uzrok, nemamo informaciju o stanju sistema.Voddaa wrote: ↑27/01/2026 22:53 “Slucajno” nije ontoloska, nego epistemoloska tvrdnja. Na fundamentalnom nivou, slucajno ne znaci nista vise od nedostatka informacije o potpunom stanju sistema i dinamici koja ga vodi.
Sto se tice uzroka i posljedice, savremena fundamentalna fizika je u velikoj mjeri prevazisla te pojmove kao bazicne. Kauzalnost nije osnovni pojam, vec emergentan koncept koji se pojavljuje na efektivnim, visim nivoima opisa.
Ali se u tom slučaju ne može govoriti ni o namjeri.Edouard wrote: ↑27/01/2026 22:47Slažem se. Namjerni i nenamjerni ishod moraju imati kao šta i ti kaza, svoj uzrok.
Inače na forumu se često koristi izraz slučajno/nenamjerno u objašnjavanju nekih fenomena.
Važno je znati da se ne može govoriti o slučajnom događaju ili ishodu ukoliko je nepoznat uzrok.
Kao sto sam vec rekao, kauzalnost, slucajno/namjerno i slicni pojmovi su sasvim korektni i korisni opisi na visem, efektivnom nivou opisa. Problem ne nastaje u njihovoj upotrebi, nego generalnosti. Ljubav, ekonomija, crveni karton su itekako korisni opisi dok su u domenu svoje primjenjivosti - sto kao i pojam slucajno.Edouard wrote: ↑27/01/2026 23:05Kad crijep padne prolazniku na glavu naravno da ne smijemo kazati slučajno, jer ne poznamo uzrok, nemamo informaciju o stanju sistema.Voddaa wrote: ↑27/01/2026 22:53 “Slucajno” nije ontoloska, nego epistemoloska tvrdnja. Na fundamentalnom nivou, slucajno ne znaci nista vise od nedostatka informacije o potpunom stanju sistema i dinamici koja ga vodi.
Sto se tice uzroka i posljedice, savremena fundamentalna fizika je u velikoj mjeri prevazisla te pojmove kao bazicne. Kauzalnost nije osnovni pojam, vec emergentan koncept koji se pojavljuje na efektivnim, visim nivoima opisa.
U čem je onda problem? Ili misliš da padanje cigle na prolaznika trebamo opisati/riješiti korištenjem kvantne teorije polja?
Ako znamo da je golub gurnuo crijep i teko pogodio prolaznika, s pravom ćemo kazati da je to slučajni događaj. I tu imamo potpunu informaciju o makro sistemuVoddaa wrote: ↑27/01/2026 23:12Kao sto sam vec rekao, kauzalnost, slucajno/namjerno i slicni pojmovi su sasvim korektni i korisni opisi na visem, efektivnom nivou opisa. Problem ne nastaje u njihovoj upotrebi, nego generalnosti. Ljubav, ekonomija, crveni karton su itekako korisni opisi dok su u domenu svoje primjenjivosti - sto kao i pojam slucajno.Edouard wrote: ↑27/01/2026 23:05Kad crijep padne prolazniku na glavu naravno da ne smijemo kazati slučajno, jer ne poznamo uzrok, nemamo informaciju o stanju sistema.Voddaa wrote: ↑27/01/2026 22:53 “Slucajno” nije ontoloska, nego epistemoloska tvrdnja. Na fundamentalnom nivou, slucajno ne znaci nista vise od nedostatka informacije o potpunom stanju sistema i dinamici koja ga vodi.
Sto se tice uzroka i posljedice, savremena fundamentalna fizika je u velikoj mjeri prevazisla te pojmove kao bazicne. Kauzalnost nije osnovni pojam, vec emergentan koncept koji se pojavljuje na efektivnim, visim nivoima opisa.
U čem je onda problem? Ili misliš da padanje cigle na prolaznika trebamo opisati/riješiti korištenjem kvantne teorije polja?
Btw da imamo potpunu informaciju o sistemu, tek onda ne mozemo reci “slucajno” - to je zapravo poenta.
Mislim da se ovdje mjesaju razlicita znacenja rijeci “slucajno”. Ako pod “slucajno” mislimo na to da dogadjaj nema uzrok, onda to ovdje ocigledno nije slucaj. Imamo jasan kauzalni lanac - postojao je crijep, golub ga je pomjerio, crijep je pod dejstvom gravitacije pao i pogodio prolaznika. Ovdje ne vidim nista “slucajno”.Edouard wrote: ↑27/01/2026 23:25Ako znamo da je golub gurnuo crijep i teko pogodio prolaznika, s pravom ćemo kazati da je to slučajni događaj. I tu imamo potpunu informaciju o makro sistemuVoddaa wrote: ↑27/01/2026 23:12Kao sto sam vec rekao, kauzalnost, slucajno/namjerno i slicni pojmovi su sasvim korektni i korisni opisi na visem, efektivnom nivou opisa. Problem ne nastaje u njihovoj upotrebi, nego generalnosti. Ljubav, ekonomija, crveni karton su itekako korisni opisi dok su u domenu svoje primjenjivosti - sto kao i pojam slucajno.
Btw da imamo potpunu informaciju o sistemu, tek onda ne mozemo reci “slucajno” - to je zapravo poenta.
Voddaa wrote: ↑27/01/2026 23:32Mislim da se ovdje mjesaju razlicita znacenja rijeci “slucajno”. Ako pod “slucajno” mislimo na to da dogadjaj nema uzrok, onda to ovdje ocigledno nije slucaj. Imamo jasan kauzalni lanac - postojao je crijep, golub ga je pomjerio, crijep je pod dejstvom gravitacije pao i pogodio prolaznika. Ovdje ne vidim nista “slucajno”.Edouard wrote: ↑27/01/2026 23:25Ako znamo da je golub gurnuo crijep i teko pogodio prolaznika, s pravom ćemo kazati da je to slučajni događaj. I tu imamo potpunu informaciju o makro sistemuVoddaa wrote: ↑27/01/2026 23:12
Kao sto sam vec rekao, kauzalnost, slucajno/namjerno i slicni pojmovi su sasvim korektni i korisni opisi na visem, efektivnom nivou opisa. Problem ne nastaje u njihovoj upotrebi, nego generalnosti. Ljubav, ekonomija, crveni karton su itekako korisni opisi dok su u domenu svoje primjenjivosti - sto kao i pojam slucajno.
Btw da imamo potpunu informaciju o sistemu, tek onda ne mozemo reci “slucajno” - to je zapravo poenta.
Ako se pod “slucajno” misli na to da dogadjaj nije bio namjeran ili ciljano izazvan od strane neke inteligencije (?ljudske / zivotinjske), onda je to tacno, ali to je kontekstualna tvrdnja, a ne bazicna. Zato je tesko govoriti o svrsi i funkciji na objektivan nacin - previse zavise od nas ljudi.
Prolaznik je u tom slijedu događaja morao da bude baš taj prolaznik, ne neki drugi? I to da crijep padne u trenutku kada je prolaznik baš na mjestu na kojem će ga crijep pogoditi nije slučaj?Voddaa wrote: ↑27/01/2026 23:32Mislim da se ovdje mjesaju razlicita znacenja rijeci “slucajno”. Ako pod “slucajno” mislimo na to da dogadjaj nema uzrok, onda to ovdje ocigledno nije slucaj. Imamo jasan kauzalni lanac - postojao je crijep, golub ga je pomjerio, crijep je pod dejstvom gravitacije pao i pogodio prolaznika. Ovdje ne vidim nista “slucajno”.Edouard wrote: ↑27/01/2026 23:25Ako znamo da je golub gurnuo crijep i teko pogodio prolaznika, s pravom ćemo kazati da je to slučajni događaj. I tu imamo potpunu informaciju o makro sistemuVoddaa wrote: ↑27/01/2026 23:12
Kao sto sam vec rekao, kauzalnost, slucajno/namjerno i slicni pojmovi su sasvim korektni i korisni opisi na visem, efektivnom nivou opisa. Problem ne nastaje u njihovoj upotrebi, nego generalnosti. Ljubav, ekonomija, crveni karton su itekako korisni opisi dok su u domenu svoje primjenjivosti - sto kao i pojam slucajno.
Btw da imamo potpunu informaciju o sistemu, tek onda ne mozemo reci “slucajno” - to je zapravo poenta.
Ako se pod “slucajno” misli na to da dogadjaj nije bio namjeran ili ciljano izazvan od strane neke inteligencije (?ljudske / zivotinjske), onda je to tacno, ali to je kontekstualna tvrdnja, a ne bazicna. Zato je tesko govoriti o svrsi i funkciji na objektivan nacin - previse zavise od nas ljudi.
Razumijem, ali upravo tu lezi problem. Matematicka definicija slucajnog dogadjaja nije ontoloska, nego ono sto se zove modalni opis.Edouard wrote: ↑27/01/2026 23:42Voddaa wrote: ↑27/01/2026 23:32Mislim da se ovdje mjesaju razlicita znacenja rijeci “slucajno”. Ako pod “slucajno” mislimo na to da dogadjaj nema uzrok, onda to ovdje ocigledno nije slucaj. Imamo jasan kauzalni lanac - postojao je crijep, golub ga je pomjerio, crijep je pod dejstvom gravitacije pao i pogodio prolaznika. Ovdje ne vidim nista “slucajno”.
Ako se pod “slucajno” misli na to da dogadjaj nije bio namjeran ili ciljano izazvan od strane neke inteligencije (?ljudske / zivotinjske), onda je to tacno, ali to je kontekstualna tvrdnja, a ne bazicna. Zato je tesko govoriti o svrsi i funkciji na objektivan nacin - previse zavise od nas ljudi.
Da ne bude zabune, pojam slučajno, slučajni ishod, slučajni događaj, koristim onako kako ga matematika definira: slučajni događaj/ishod je onaj koji se može, ali i ne mora ostvariti. Vrlo jednostavno.
Naravno da i slučajni događaj ima svoj uzrok.
DaHakiz wrote: ↑27/01/2026 23:48Prolaznik je u tom slijedu događaja morao da bude baš taj prolaznik, ne neki drugi? I to da crijep padne u trenutku kada je prolaznik baš na mjestu na kojem će ga crijep pogoditi nije slučaj?Voddaa wrote: ↑27/01/2026 23:32Mislim da se ovdje mjesaju razlicita znacenja rijeci “slucajno”. Ako pod “slucajno” mislimo na to da dogadjaj nema uzrok, onda to ovdje ocigledno nije slucaj. Imamo jasan kauzalni lanac - postojao je crijep, golub ga je pomjerio, crijep je pod dejstvom gravitacije pao i pogodio prolaznika. Ovdje ne vidim nista “slucajno”.
Ako se pod “slucajno” misli na to da dogadjaj nije bio namjeran ili ciljano izazvan od strane neke inteligencije (?ljudske / zivotinjske), onda je to tacno, ali to je kontekstualna tvrdnja, a ne bazicna. Zato je tesko govoriti o svrsi i funkciji na objektivan nacin - previse zavise od nas ljudi.
Tako da je slijed događaja kojem je crijep predmet (labavnjenje crijepa, golubovo pomjeranje crijepa, pad crijepa pod uticajem gravitacije) morao kao posljedicu imati pogađanje prolaznika (bilo kojeg) u glavu?
Ma, meni se čini da "sve šta se desilo moralo se desiti" nema veza sa fizikom, kvantnom mehanikom i naukom uopšte. To mi liči na religiju.Voddaa wrote: ↑28/01/2026 00:02DaHakiz wrote: ↑27/01/2026 23:48Prolaznik je u tom slijedu događaja morao da bude baš taj prolaznik, ne neki drugi? I to da crijep padne u trenutku kada je prolaznik baš na mjestu na kojem će ga crijep pogoditi nije slučaj?Voddaa wrote: ↑27/01/2026 23:32
Mislim da se ovdje mjesaju razlicita znacenja rijeci “slucajno”. Ako pod “slucajno” mislimo na to da dogadjaj nema uzrok, onda to ovdje ocigledno nije slucaj. Imamo jasan kauzalni lanac - postojao je crijep, golub ga je pomjerio, crijep je pod dejstvom gravitacije pao i pogodio prolaznika. Ovdje ne vidim nista “slucajno”.
Ako se pod “slucajno” misli na to da dogadjaj nije bio namjeran ili ciljano izazvan od strane neke inteligencije (?ljudske / zivotinjske), onda je to tacno, ali to je kontekstualna tvrdnja, a ne bazicna. Zato je tesko govoriti o svrsi i funkciji na objektivan nacin - previse zavise od nas ljudi.
Tako da je slijed događaja kojem je crijep predmet (labavnjenje crijepa, golubovo pomjeranje crijepa, pad crijepa pod uticajem gravitacije) morao kao posljedicu imati pogađanje prolaznika (bilo kojeg) u glavu?
Ako na trenutak zanemarimo neke detalje vezane za interpretacije kvantne mehanike, nuzni zakljucak Njutnove mehanike je strogi determinizam - sto znaci da se sve sto se ikada desilo MORALO desiti. Slicno vazi i za kvantnu mehaniku u interpretacijama tipa Everett. Izvini ako sam usao u previse detalja, ali u sustini odgovor je da.
Vidis, sve sto si napisao uglavnom nema veze sa naucno-fizikalnim opisom. Sve gdje koristis pojmove poput kreator, kreiran, svrha, stvara, inteligentni, plan - to nema nikakve veze s fizikalnim opisom.Hakiz wrote: ↑28/01/2026 00:39
Ma, meni se čini da "sve šta se desilo moralo se desiti" nema veza sa fizikom, kvantnom mehanikom i naukom uopšte. To mi liči na religiju.
Zamišljam inteligentnog kreatora ili boga koji prije 14,5 milijardi godina stvara Svemir, pa Zemlju, pa Sunce, pa vodu, pa život, pa tlo, pa dinosaure, pa ubija dinosaure da bi stvorio prostor za sisare, pa homosapiensa, pa potrebu tog homosapiensa za skloništem, pa tehnologiju izgradnje krova za to sklonište, pa njegovog dijela poznatog kao crijep, a sa druge strane tehnologiju satova itd, dakle stvara sve to da bi 28. 1. 2026. godine po gregorijanskom kalendaru neki čovjek pogledao na sat i odlučio da treba krenuti van skloništa i to baš u trenutku kada će ga to dovsti u tačku u kojoj će biti ispod crijepa koji pada njemu na glavu. Ah, ne zaboravimo i da stvara pticu (u stvari, kako su ptice potomci dinosaura, niti je ubio dinosaure, niti je posebno stvorio ptice, dakle evolucija), konkretno goluba koji pomijera crijep, golub je ključan u tom prije 14,5 milijardi godina pokrenutom planu.
Svemir je kreiran da bi 28. 1. 2026. godine po kalendaru pape Grgura XIII neki čovjek dobio crijepom po glavi. To je svrha kreiranja i postojanja Svemira.
Može biti, nešto mi teško povjerovati, ali može biti.
A šta ja rekoh? Prije 14,5 milijardi godina je nastao Svemir da bi ove noći čiko bio pogođen crijepom. Razlog zbog kojeg je čiko pogođen je nastao prije 14,5 milijardi godina. Slobodno se može reći da je ne razlog zbog kojeg je čiko pogođen nastao tada, nego razlog zbog kojeg je Svemir nastao prije 14,5 milijardi godina je da bi čiko bio pogođen. Jer, ako je posljedica to da je čiko pogođen, kao uzrok morao je nastati Svemir koji je u trenutku nastanka stvorio uslove da čiko bude pogođen poslije toliko vremena, Inače, Svemir ne bi nastao. Sve šta se desilo, moralo se desiti, zar ne?Voddaa wrote: ↑28/01/2026 00:56Vidis, sve sto si napisao uglavnom nema veze sa naucno-fizikalnim opisom. Sve gdje koristis pojmove poput kreator, kreiran, svrha, stvara, inteligentni, plan - to nema nikakve veze s fizikalnim opisom.Hakiz wrote: ↑28/01/2026 00:39
Ma, meni se čini da "sve šta se desilo moralo se desiti" nema veza sa fizikom, kvantnom mehanikom i naukom uopšte. To mi liči na religiju.
Zamišljam inteligentnog kreatora ili boga koji prije 14,5 milijardi godina stvara Svemir, pa Zemlju, pa Sunce, pa vodu, pa život, pa tlo, pa dinosaure, pa ubija dinosaure da bi stvorio prostor za sisare, pa homosapiensa, pa potrebu tog homosapiensa za skloništem, pa tehnologiju izgradnje krova za to sklonište, pa njegovog dijela poznatog kao crijep, a sa druge strane tehnologiju satova itd, dakle stvara sve to da bi 28. 1. 2026. godine po gregorijanskom kalendaru neki čovjek pogledao na sat i odlučio da treba krenuti van skloništa i to baš u trenutku kada će ga to dovsti u tačku u kojoj će biti ispod crijepa koji pada njemu na glavu. Ah, ne zaboravimo i da stvara pticu (u stvari, kako su ptice potomci dinosaura, niti je ubio dinosaure, niti je posebno stvorio ptice, dakle evolucija), konkretno goluba koji pomijera crijep, golub je ključan u tom prije 14,5 milijardi godina pokrenutom planu.
Svemir je kreiran da bi 28. 1. 2026. godine po kalendaru pape Grgura XIII neki čovjek dobio crijepom po glavi. To je svrha kreiranja i postojanja Svemira.
Može biti, nešto mi teško povjerovati, ali može biti.
Fizikalni opis izgleda ovako - ako je u pocetnom trenutku (t = 0 s) brzina tijela nula, onda ce u trenutku t = 1 s brzina biti otprilike 9.81 m/s za tijelo koje slobodno pada. Tu nema cilja, svrhe, dizajna, uzroka u metafizickom smislu, itd. Postoji pocetno stanje i postoji evolucija tog stanja. Kraj price.
Isto vazi i za univerzum - postoji pocetno stanje univerzuma (Big Bang) i evolucija tog stanja. Sve sto se desilo, desilo se kao posljedica te evolucije i moralo se desiti u okviru tih zakona i pocetnih uslova. Nigdje tu nema cilja, svrhe ili ikakve mistike. Ne postoji razlog zasto je crijep 13.8 milijardni godina od Big Banga pogodio jadnog ciku. Ako postoji razlog on je u pocetnim uslovima Univerzuma. Isti pocetni uslovi, uvijek isti ishod (opet zanemarujuci detalje kvantne mehanike).
Hajde da malo testiramo te principe, na nekim svima poznatim primjerima.Edouard wrote: ↑27/01/2026 22:20 Ali s onim šta se sigurno ne slažem je ta tvoja tvrdnja koja je ujedno u sukobu s jednim od fundamentalnih principa racionalne misli; principa dovoljnog razloga, a koji kazuje: «ni jedna činjenica ne može biti stvarna ili postojeća i nijedna tvrdnja istinita, osim ako ima dovoljan razlog zašto bi bila takva i ne drugačija».
I to onda više nije pitanje prava na drugačije mišljenje.