Pocetkom mjeseca isao na Mauricijus, ukupno 27. zemlja koju sam posjetio, ali u mnogo cemu je prva za mene, jer je to prvi moj dodir sa tropskom klimom kao i moja prva africka zemlja. Iako u sustini Mauricijus pripada Africi, samo zato sto mu je bliza obala Afrike nego Azije, ali kulturoloski s Afrikom nema mnogo zajednickog.
Mauricijus je istinski tropski raj i doslovno kraj svijeta, jer ispod ovog ostrva pa sve do Antartike nema nista osim okeana. Ovo je zemlja gdje je oko 70% stanovnika porijeklom iz Indije, a ostatak iz Afrike, Evrope i Kine. Skoro 200 godina su bili francuska kolonija tako da im je kreolski francuski medju stanovnistvom prvi jezik, ali zadnji vladari su im bili iz Britanije pa je engleski sluzbeni jezik. Svi pricaju po 4-5 jezika, sa lepezom raznih etnickih grupa i religija, ali zive u harmoniji i generalno su jedna od najrazvijenih africkih nacija. Nacionalni simbol ove zemlje je ujedno i simbol izumrlih zivotnjskih vrsta, a to je ptica Dodo, koja je samo zivjela na ovom ostrvu i nigdje drugo, a jedna je od prvih zabiljezenih zivotinjskih vrsta koja je unistena zbog umijesanosti covjeka.
Najzanimljivija mi je bila cinjenica da ovo ostrvo velicine okruglo 2000 km2 (Kanton Sarajevo + Istocno Novo Sarajevo + Istocna Ilidza + Pale), vecina lokalaca koje sam upoznao nikada nije napustila, iako tvrde da imaju zelju, u principu nemaju nekog objasnjenja zasto nisu otisli nigdje, pa makar na susjedni Reunion. Ja sam pricao tek sa njih desetak, ova zemlja iako je povrsinom mala, ima 1,2 miliona stanovnika. Plate su im relativno solidne, krecu se od 400 do 800 eura u prosjeku, a i standard im je negdje sa nasim.
S obzirom da se radi o malom ostrvu infrastruktura je otocka, mnogo manje se paznje se pridaje estetici, a vise nekoj funkcionalnosti. Imaju autoput od aerodroma do glavnog grada, ali izvan toga se radi o asfaltiranim, ali vrlo cudno trasiranim lokalnim cestama koje prolaze kroz njihova sela i plantaze, tako se automobilom nekih 40 kilometara prelazi sat vremena iako su nasi vozaci stvarno brzo vozili.
Rent-a-car ne bih preporucio upravo zbog losih cesta (nepostojanja ring roada), voznje lijevom stranom, unikatne lokalne saobracajne kulture i cinjenice da im countryside nije pretjerano lijep. Naime vecina ostrva je sacinjena od poljoprivrednog zemljista, koja opet vecinom cine plantaze secerne trske, njihovog najveceg izvoznog proizvoda i ujedno razloga zasto proizvode jedan od najkvalitetnijih rumova na svijetu. Pored toga tu su i plantaze banana, ananasa, licija i manga. Preporuka za voznju po ostrvu su definitivno lokalne taxi sluzbe, uopste nisu skupi, a vozaci su komunikativni i mozete saznati mnogo o zivotu obicnog covjeka na ostrvu.
Resorti su im divni, radnici su pretezno lokalci i to su ljudi koji ne znaju da kazu 'ne', ponekad mi je znalo biti neugodno koliko su ljubazni. More je predivno, bas onako kako sam zamisljao more, jos kao dijete, dok ga nisam prvi puta vidio, tirkizne boje, prepuno skoljki, koralja, morskih zvijezda i raznih drugih morskih stvorenja dok su plaze od bijelog pijeska ponegdje presijecene crnom vulkanskom stijenom i okruzene palmama sa zrelim kokosovim orahom. Mauricijus je svjetski poznat kao idealna destinacija za kite surfing, tako da istocna obala na kojoj sam se i nalazio vrvi od padobrana na koje su zakaceni surferi.
Glavni grad Port Louis bi trebao svima biti, ako nista jednodnevna destinacija, jer je to prakticno i jedini pravi grad na ostrvu, dok su ostala mjesta nekakve varosi bez neke tipicne urbanizacije i arhitekture. Grad ima predivnu marinu koja veze za luku i tu je smjesten moderni dio grada sa soping centrima i setalistima koji je opet nadogradjen na stare kolonijalne i historijski znacajne gradjevine. Tu u centru se nalaze neke drzavne institucije i hoteli, te u principu ima mnogo visokih zgrada. Odmah u nastavku je glavna gradska pijaca, to vec vise lici na dijete Afrike i Azije, ali je zanimljivo i osjecao sam se sigurno te nas od prodavaca nije smarao.
U blizini glavnog grada nalazi se nezaobilazan dio posjete Mauricijusu, botanicka basta nazvana po prvom premijeru ove zemlje, Sir Seewoosagur Ramgoolamu, njihovom 'Titu' kako smo ga mi od milja nazvali, jer po njemu se zove i njihov aerodrom te se njegov lik nalazi na novcicima i apoenima lokalne valute, mauricijanske rupije. Ovaj predivni vrt je prva botanicka basta u Africi, a bila je ustvari u privatnom vlasnistvu lokalnih kolonijalnih guvernera. Za obilazak ovog vrta je dovoljan jedan do dva sata setnje, te je glavna atrakcija bazen sa amazonskim lokvanjima, ciji radijus iznosi od preko jedan metar. Prekoputa ovog vrta se nalazi jos jedna vazna atrakcija, a to je muzej proizvodnje ruma, ali to zaista nismo stigli da pogledamo.
Ima Mauricijus svasta nesto da ponudi, izmedju ostalog divne planine i vodopade u sredistu ostrva, ali 7-8 dana prodje brzo, pa smo tako planirali i da se nekada vratimo na ovo rajsko ostrvo, ali ovaj puta bih definitivno upisao nekih kurs kite surfinga i tako bih proveo vecinu vremena tamo. Do tada, bude li trebala nekome pomoc oko bilo cega vezano za putovanje tamo, neka mi se obrati.
nije bilo ni kilometar.
