Evo nadjoh mailove tamo iz 2006, pa mozda hoce zvucati malo konfuzno, ali hajde da pocnem barem sa mediteranom. Ako vam se svidi, nastavit ce se...
Krenem avionom iz Sarajeva za Milano, daju mi jedan maaaaali sendvic, bas onako bezveze. Krenem iz Milana za Rim, ne daju mi nista. Bas su skrtice ti talijani. Sem toga, mnogo volim letenje. Ali bas mnogo. Eh sad, odmah pored Rima je luka Civitavecchia koja je onako luka ko luka, ali ima Guinies pub. Pa kad su vec odlucili da nas zadrze na obali tu noc, ja upoznam mnogo nekih plaho finih ljudi i zapijem se sa njima onako ljudski (Sara je spavala, normalno). Ujutro onako mamuran odem na brod, da bih tamo primio prava i duznosti. Da pocnemo sa duznostima. Zvanicno radim od 17.00 do 04.00. Nezvanicno od 19.00 do 02.00. Posao mi je da pazim da djeca ne prave belaja, ali posto smo ih pravo fino organizovali, uglavnom sam jal u pozoristu, jal u kino, ili jedem, ili igram stonog tenisa, pa sad i ove utakmice, mislim prosto ne mogu pozavrsavati sve te silne obaveze. (kino, pozoriste, diskoteka i utakmice su mi i zvanicno dio posla). Sem toga ponekad i uhvatim neko djete (ispod 21) u kasino kako pokusava kockati. Sve u svemu nadredjeni su prezadovoljni kako mi izvrsavamo duznosti. Ok, to su bile obaveze. Sada prava. To vam na brodu ide ovako. Imate crew (posadu) - Cca 800 ljudi, staff (osoblje) - Cca 250 ljudi, beneficiary staff (osoblje sa povlasticam) - Cca 100 ljudi, i oficire Cca - 70 ljudi. Mi smo osoblje sa povlasticama, sto hoce da kaze da smo mali bogovi. S obzirom da smo dio osiguranja, mozemo ici gdje hocemo i raditi sta hocemo. I kad radimo i kad ne radimo. Samo ne smijemo koristiti Juccuzije koje koriste putnici, ali imamo svoje. Jedemo sa putnicima (udebljacu se pravo), koristimo njihove rekreacione centre, idemo u kino, pozoriste, sve kafane na brodu, disco, itd itd. Svi nas mrze, posto ako si crew (posada) ne smijes ni izac na palubu ako ne radis. Uglavnom lijepo je.
Sada malo o putovanjima.
Dakle, sve je pocelo sa Monte Carlom. Ne znam ni sam sta da mislim. Onako simpa gradic, sa ogromnim hotelima, poslovnim centrim, markiranom robom, i praaaaavo, ali fakat pravo dobrim autima. Auta su najbolji dio Monte Carla. Bio sam normalno u tunelu (onom tunelu, an an br br) i to je bilo super, malo plakao kad sam vidio kakve jahte ljudi vozaju (sve posteno zaradjeno, garant) i ostatak vremena proveo trazeci Saru koju sam izgubio usput (by the way, nasli smo se tek na brodu).
Slijedeca destinacija je Livorno.
Nista posebno, jedina prednost Livorna je sto je blizu Pisa, Florence i Tuscany. Uglavnom turisti su isli u te gradove, a nama se nije dalo pa smo se vrtili po Livornu. Jedna jako bitna stvar vezana za sva putovanja. Ako hoces da ides kuda idu i turisti, uzmes prospekt, izaberes turu i prijavis se da im budes pratnja, sto hoce da kaze da moras biti sa njima dok ne sjednu u autobus (Cca 15 min) i ostatak puta ih predas vodicu a ti uzivas).
Uglavnom, slijedeci grad je Napoli. Predivan, te divne uske ulicice sa standovima za povrce, milion nekih zastavica raznih zemalja, miris iz restorana, prava original njihova pizza (oni su izmislili to jelo), pa cak i prljave ceste. Lijepo, divno i krasno.
SANTORINI - hajmo sad svi na google da ukucamo to da vidite umjetnost nevjerovatnog. To vam ovako ide. Ide more ide i odjednom stijena, a ona visoooooooka, pa ti insan odluci podici grad na vrh stijene. A stijena crna vulkanska, a grad bijel, bijelji ne moze biti. Pa vidje to co'jek sa strane i odluci posjetiti, ali kako? Rece mu insan domaci, o ti covjece sa strane, ja ti nudim a ti biraj, jal ces da predjes 600 stepenica, jal ces da jases na magarcu, ili ces pak da uzmes zicaru. Ja lijen ko uvijek kazem daj mi zicaru (a i djaba je, pa ja ipak RADIM na brodu), pa dovjeh jedno od najekstremnijih iskustava ikad. To je strmo, jarane. Kad pogledas odzgo, Aljasku vidis, da umres. Ali kad se jednom popnes na vrh, jedina stvar koju mozes uraditi je da uzmes telefon i nazoves mamu. Prelijepo.
Slijedece mjesto Kusadasi. Malo kod brace Turaka. Nakon sto mi naplatise kafu 5 eura, izgubih daljnju zelju za istrazivanjem, provrtih se malo po bazaru, vidjeh divnu jaknu (nije htjeo da ide ispod 175 eura, budala), odoh na ostrvo golubova, koje je blizu i vratih se na brod. Usput to mjesto je jako poznato jer je tu grob djevice Marije (barem mislim).
Mykonos - ostrvo u Grckoj. Ukratko, voda kristalna i topla, plaze-pjescana, talasi-onako potaman, piva-ona sa zvijezdom, itd itd. Takodjer prelijepo. Svaki dan izgorim na novom mjestu, nevjerovatno. Valjda cu napokon i pocrniti, mada vec sumnjam da sam izgubio tu sposobnost.
Da se vratimo na pocetak, danas sam u Atini, u nekom predgradju, u grad cu ici za 10-tak dana kad se vratimo, tada cu moci birati turu, mislim da cu uzeti onu 10-satnu, da vidim sve, a u medjuvremenu posjet cu jos neko mjesto sutra, onda Venecija 3 dana i Dubrovnik 17-tog.
Samo kratko, od proslog javljanja posjetio sam par ostrva od kojih bi izdvojio Corfu, gdje sam danas opet dosao. Plaze su im iz snova, grad je prelijep, ostrvo je izmedju 2 mora. Divno. Bio sam u Veneciji tri dana i ako zanemarim da su me odrali (skupooooooo) sve ostalo je bilo vise nego super. Genijalno. Onda je dosao Dubrovnik , koji je dobar kao i uvijek.
Napokon se priblizava kraj mog boravka na mediteranu, sto s obzirom na temperature koje vladaju ovdje nije lose uopste. Dojadila mi je i Grcka i Turska i Italije, navece na brodu zna biti i 27 stepeni sa vlagom od nekih 300%. Onako malo da rezumiram taj mediteran. Grcka jeste najljepsa bez ikakve konkurencija, ali su cigani pravi koji samo i jedino gledaju da te oderu. Italija koja bi trebala biti skuplja, nije to uopste ako ne racunamo Veneciju (nikad mi nece biti zao ni eura koji sam potrosio u ta tri prelijepa dana u Veneciji). Dorucak na nekom od skrivenih trgova u Veneciji se ne moze nicim platiti. Bio sam na Rodosu neki dan i to je nesta sto treba vidjeti. Ljudi imaju ogroman stari grad koji izgleda totalno kao bascarsija, sa dzamijama i svim (da, Rodos je grcko ostrvo), te nadasve velikim pivama od litar i dva. Prodavnice, sarenilo, mirisi, sarma, ma cisto predivno. By the way, juce sam bio na Pompejima sto vam je jedan drevni grad pored Vezuva (vulkan, normalno). Eh pa sad, tamo neke 76 godine nove ere, vulkan explodira, gas pobije kompletno stanovnistva, a 10 metara pepela sakrije (konzervira) cijeli grad. I tako cijelih 1700 godina. Onda hiljadu sedamsto i neke pocnu ljudi to otkopavati i tako sve do 1948. Sad imate grad poprilicno dobro ocuvan, sa svim stanovnicima skamenjenim (nevjerovatno, mi smo vidjeli samo dvoje, ostale kriju negdje). To je jos jedna od stvati koje treba vidjeti.