Ove odluka ustavnog suda je bas zanimljiva.
U sustini je nalozila Vladi KS da napravi sistem individualne procjene naknade kada se "skines" sa toplana.
Problem je sto se ta naknada "40%", bila poistovjetila sa "pausalom" u ljetnim mjesecima.
Bas me zanima na sta ce ovo izaci.
50. Ustavni sud podsjeća da se računi fiksnog dijela računa u visini od 40% sastoje, između ostalog, od zakupa kapaciteta, indirektnog zagrijavanja i gubitka toplote u instalaciji grijanja objekta. U konkretnom slučaju, ne postoje bilo kakvi pokazatelji koji bi potvrđivali da je takav uopćeni način obračuna korištenja toplotne energije zasnovan na objektivnim analizama. U odsustvu takvih pokazatelja, Ustavni sud smatra da okolnosti na što se fiksni troškovi odnose i da iznose 40% iznosa računa upućuju na zaključak da je stvarni smisao tih odredbi potreba za osiguranjem finansijske stabilnosti tužioca kao javnog komunalnog preduzeća. Time se u značajnoj mjeri finansijski teret prebacuje na vlasnike stanova koji ne žele koristiti uslugu grijanja, što samo po sebi upućuje da ti vlasnici moraju snositi „poseban i pretjeran teret“ funkcioniranja te komunalne usluge.
48. Kada su u pitanju fiksni troškovi za isporuku toplotne energije, Ustavni sud smatra da je bilo nužno voditi računa da trenutkom isključenja apelantovog stana iz sistema centralnog grijanja on ne želi biti korisnik toplotne energije. Stoga, svako nametanje plaćanja fiksnih troškova moralo je biti zasnovano na objektivnim okolnostima koje trebaju biti razumno opravdane kako bi se, ukoliko zaista postoji snažan javni interes, u što manjoj mjeri zadiralo u vlasnička prava isključenih korisnika. Bitno je naglasiti i da je u Bosni i Hercegovini nesporno uspostavljeno načelo slobode ugovaranja roba i usluga (član 10. Zakona o obligacionim odnosima; u daljnjem tekstu: ZOO) i da, u skladu s tim načelom, vlasnici stanova moraju imati slobodu u izboru načina zagrijavanja svojih stanova (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1820/15 od 20. decembra 2017. godine, objavljena u „Službenim novinama FBiH“ broj 9/18, tač. 39–42). Kako je već navedeno, za Ustavni sud nije sporno da je prilikom isključenja stana iz sistema centralnog grijanja, zbog naprijed navedenih odredbi i sudske prakse, apelant mogao predvidjeti da će biti dužan plaćati naknadu za toplotnu energiju. Međutim, Ustavni sud zapaža da se ukupni apelantov finansijski teret, koji se sastoji od 40% iznosa računa za grijanje, ne može smatrati beznačajnim, te da može imati odvraćajući učinak na slobodu ugovaranja korisnika.
52. Razmatrajući ukupnost sporne situacije, Ustavni sud smatra da nije moguće zanemariti ni to da je 2013. godine donesena Uredba kojom je stavljena van snage Odluka iz 1982. godine i kojom je, između ostalog, propisana obaveza plaćanja fiksnih troškova za vrijeme isključenja iz sistema zbog neplaćenih računa (vidi tačka 22. ove odluke). Nakon toga je Uredbom iz 2016. godine propisana mogućnost raskida ugovora s tužiocem, ali uz obavezu plaćanja fiksnih troškova i nakon raskida ugovora i isključenja iz sistema (vidi tačka 23. ove odluke). Ustavni sud, također, ističe da je Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine zaključilo da se odredbama kojima je propisana paušalna naknada za isključene korisnike narušavaju odredbe Zakona o konkurenciji, odnosno da je tužilac „zloupotrijebio vladajući položaj na tržištu isporuke toplotne energije u Kantonu Sarajevo“. U rješenju Konkurencijskog vijeća od 7. juna 2018. godine navedeno je i da: „[…] ukoliko KJKP 'Toplane – Sarajevo' utvrdi kako su ispunjeni svi uslovi prema kojima se vrši isključivanje korisnika sa mreže, u tom slučaju, danom isključenja, raskida se poslovni odnos između KJKP 'Toplane Sarajevo' i korisnika isporučene toplotne energije, pa je obavezno prestati sve finansijske obaveze korisnika prema KJKP 'Toplane – Sarajevo'…“ (str. 20. rješenja , dostupno na internetskoj stranici Konkurencijskog vijeća). U tom pogledu, važno je naglasiti da iz relevantnih propisa proizlazi i da je nadležna javna vlast, nakon donošenja navedenog zaključka, izmijenila odredbe Tarifnog sistema tužioca tako što je izbrisala odredbe kojima je bilo predviđeno plaćanje fiksnih troškova za korisnike koji su isključeni (vidi tačka 26. ove odluke). Međutim, i dalje su ostale na snazi odredbe Uredbe o općim uvjetima za proizvodnju, isporuku i korištenje toplotne energije koje nisu bile mijenjane, koje se odnose na naplatu fiksnih troškova za isključene korisnike.
56. Ustavni sud, također, smatra da je svrsishodno, s ciljem sprječavanja daljnjeg kršenja osnovnih ljudskih prava, da se ova odluka dostavi i Vladi Kantona Sarajevo kako bi izmijenila važeće odredbe Uredbe o općim uvjetima za proizvodnju, isporuku i korištenje toplotne energije koje se odnose na naplatu fiksnih troškova nakon što je korisnik isključen iz sistema centralnog grijanja.