U nastavku jedan lijep tekst koji se odlično uklapa u koncept teme. Sve lijepo poredano po prioritetima.
https://hrcak.srce.hr/file/17738
A rezultat toga jest da “vrlo često učenik izlazi sa znanjem koje je previše površno da bi bilo znanstveno, a previše stručno da bi se moglo primijeniti na svakidašnji život” (op. cit. str. 470).
Iz analize ovih dvaju izvora iz raznih sredina, a i raznih, premda bliskih razdoblja, može se zaključiti da kod njih uvijek nailazimo na eksplicitni zahtjev za demokratičnošću kao osobinom koja bi trebala biti karakteristika škole, kao i, uz to, na implicitni zahtjev da se to ostvari uz adekvatnu interakciju sadržaja nastave (tj. nastavnog supstrata) i načina njezinog prenošenja na učenika/studenta (tj. pedagoško–didaktičkog aspekta), Iz toga proizlazi, odnosno bolje: proizišao bi – jer to još nije ostvareno, nego se tek mjestimično ostvaruje – metodički pristup koji bi bio u skladu s demokratičnošću škole, njezine sveukupne aktivnosti i posebno njezine nastave i međuljudskih odnosa u njoj, a koji bi bio i u skladu s idejom pluralističke škole. Teži se dakle za školom, kakvu je još pred više od tri desetljeća, dizajnirala skupina frankofonskih pedagoga poput ovdje prikazanog A. Clausse–om (1973), tj. onog “(…) pojma pluralističke škole, (…) koji odgovara humanističkim zahtjevima i idealima svijeta koji je u punoj krizi preobrazbe (…), (a koji), (…) pruža sve mogućnosti oblikovanja slobodnih pojedinaca, tolerantnih i odgovornih, sviju u zajedničkoj solidarnosti s istom ambicijom da izgrađuje budućnosti u kojoj će svatko imati pravo da bude svoj, kao i mogućnost da bude sretan.”
Pa su nama birvaktile računari štopali jer nismo imali dovoljno memorije da obuhvatimo sve procese koje bismo korištenjem računara gurali u RAM memoriju, zbog čega se ova gušila. Pa onda pokažeš onaj meme gdje Chrome kao Pacman ždere RAM da se malo nasmiju. 
