Hakiz wrote: ↑02/01/2021 02:49
Na abortuse se odlučuju i vjernice.
Što se tiče morala, ima i drugi pogled. Ljudi su napravili zakone koji im ne dozvoljavaju da rade neke stvar. Sve ono šta nije zabranjeno, dozvoljeno je. U to mslučaju moral i nema svrhu jer su društveni odnos iregulisani pravnom normom. A kako i države temeljene na religijama imaju državne zakone ,t označi da ni vjernicima moral nije nešto posebno bitan. Da jeste, ne bi morali pojačavati zakonima.
Moral je bio neophodan u početku, kada ljudi nisu imali zakone i kada nis uznali pisati i čitati. Tada je trebalo regulisati odnose u plemenu, da se međusobno ne poubijaju ili ne unište krađama, kao i da ne dođu u sukobe zbog tuđih žena, muževa (doduše tada nije bilo ni brakova, ali jasno je na šta mislim) itd. A to je trebalo uraditi na jasan, ali i kratak način da ljudi ta pravila mogu lako zapamtiti jer nisu znali pisati i čitati.
Pojavom precizno, u detalje, definisanih, pogotovo pisanih a ne usmeno prenošenih džavnih zakona, moral gubi na značaju, Još ga ima, naravno, svi mi imamo stvari koje mislimo da je pogrešno raditi čak i kada zakon dozvoljava da ih radimo, ali i kada ne bi imali moral, zakoni bi održavali red u zajednici.
A, zaista, nije bio potreban bog da kaže ne ubij. Ubistvo je nepraktično i ljudi to znaju i bez boga. Manje radnika, manje lovaca, manje održavača vatre u pećini itd. A i neprirodno je, zato što svako ubistvo smanjuje broj pripadnika ljudske vrste, a jedan od glavnih nagona, prirodnih mehanizama kojim vrsta napreduje je njena brojnost. Pa je ubistvo ne samo glupo, nego je i protivprirodno. I to ljudi znaju instiktivno, ne treba im bog to reći. Tak oda ubistvo šteti kompletnoj zajednici.
Sa druge strane preljub. Svašta se u preljub uplete, ali na kraju je to samo pitanje povrijeđenog ega. Sav problem sa preljubom ne nastaje kada nečiji supružnik ima seks sa nečijim drugm supružnikom. Poseksaju se i vrate se svojim supružnicima, djeci, kućama, poslovima itd. A ako i požele da osnuju međusobnu zajednicu, opet nije veliki problem kao što je u slučaju ubistva. Poblem kod preljuba u suštini nastane kada prevareni supružnik to dozna i krene da se sveti, tada nastaje frka, nasilje itd. Da ne krene da se sveti, ne bi bilo sve te frke.
Tako da je preljub stvar povrijeđenog ega, ali da je nanio neku ozbiljnu štetu funkcionisanju zajednice, nije.
I zato se zakoni prave tako da ne dozvoljavaju radnje koje štete zajednici, a dozvoljavaju radnje koje joj ne štete.
Da je moral problematičan kao set pravila to je moguće dokazati banalnim primjerma. Recimo, u svakoj religiji imamo liberalnije i konzervativnije pripadnike. Da li su liberalniji pripadnici nemoralni? Sa stanovišta konzervativnijih pripadnika moguće, čak i vjerovatno jesu. Sa pozicije same religije, njene dogme, lako moguće da nisu. Banalno, da li su muslimanke koje pokrivaju samo kosu i ostavljaju vidljivim lice, šake i stopala nemoralne u odnosu na one koje pokrivaju sve, pa i oči? A tek recimo bosanskohercegovačke muslimanke, koje u velikom broju ne samo da ne pokrivaju kosu, nego se nađe popriličan broj njih da nose odjeću kratkih rukava, pa i na bretele. I kada se u jednoj grupi, u ovom slučaju religiji, ljudi ne mogu složiti oko jednog seta pravila, kako da se slože pripadnici različitih grupa, pa i religija, koji mogu imati potpuno različite stavove o moralnim pitanjima?
Zato su zakoni efikasnije sredstvo od morala. A u tom slučaju, moral može ostati kao anegdota, ali da je neophodan, nije.