Škobo Habu wrote: ↑13/03/2020 09:49
Niko ne postulira feminizmu ništa, već ženama kao biološkoj kategoriji. Ili ti želiš reči kako se ljudska priroda dijeli na žensku i mušku?
Mislim da se trebaš vratiti na istoriju konverzacije. Forumaš HakanSukur je postulirao (postavio tezu) da se radikalni feminizam odlikuje težnjom za Dušanovim carstvima i kalifatima, šta god to značilo.
Tvoj pogled na feminizam se može podvući pod onu mantru - kada bi žene vladale svijetom ne bi bilo ratova. To je čisti idealizam. Pogled na svijet kroz polarizovane fancy naočale Jelene Valjače, recimo.
Kako si izveo ovaj zaključak? Jesam li ja negdje izložila svoj pogled na feminizam, osim objašnjenja da iz moje vizure feminizam traži (ili bi trebao tražiti) da se razmontiraju sistemi dominacije.
Kao prvo, feminizam 19. stoljeća nije isto što je feminizam 21. stoljeća. Klara Cetkin nije isto što i članice "Femmena" po ulicama evropskih gradova. Šta bi to Klara Cetkin baš rekla za žene koje koriste sise i pocjepane najlonke, kao najjače oružje u borbi za svoje ciljeve?
Ne znam šta bi rekla Klara Cetkin, ali znam šta bi rekla Germaine Greer - grudnjaci su još jedan oblik kontrole nametnut ženama, treba hodati bez grudnjaka. I u pravu je. Nema ljepšeg osjećaja na svijetu nego kad dodješ kući i skineš grudnjak! Parira onom kad ti se užasno piški, pa se konačno dokopaš WC šolje.
Druga stvar, uopšte mi nisi odgovorila, pošto se deklarišeš kao anarho-feministkinja, o političkoj filozofiji Ulrike Meinhof, koja je u borbi za jednakost nasilje smatrala legitimnim sredstvom za ostvarivanje anraho-marksistički ciljeva?
Pa šta se tu ima odgovarati? Šta veli marksizam, kako se ostvaruju ciljevi? Ona je dosljedna marksitičkoj ideologiji. Druga je stvar što je ta vrsta razmišljanja prevazidjena kroz šarenu lažu o utopijskom demokratskom i pluralističkom društvu kao platformi za izražavanje i balansiranje svih težnji i ideja. Lično mislim da je vrijeme revolucija završeno, jer su metode dominacije postale presofisticirane. Sad su revolucije Wikileaks, Anonymous i slični pokreti.
“The demand for equal rights developed out of the demand for liberation. Liberation would bring emancipation through a series of changes in the social system: the abolition of the hierarchical social structure, the establishment of a democratic one, and melding of capital and labor so that production methods would be more social, and the master/slave relations that defined existing social structures would end.
Ok, sve se slažem. Ne trebaju nam hijerarhije. Treba nam ravna, demokratska upravna/poltiička struktura (prelazni oblik do odsustva svih struktura). Proizvodnju treba 'odruštveniti' (to će nam se svakako desiti kad kapitalizam tresne o zemlju zbog ekoloških problema). Ukidanje robovlasničkog odnosa. Šta ne valja?
Yet the demand for equal rights no longer puts into question the social conditions of inequality that exist between people. On the contrary, it merely wants inequality to be applied systematically. It demands equality within inequality: equality of the female worker with the male worker, of the female clerk with the male clerk, of the female civil servant with the male civil servant, of the female editor with the male editor, of the female member of parliament with the male member of parliament, of the businesswoman with the businessman. Such demands for equal rights are the focus of every women’s union congress and every conference of businesswomen because so far equal rights only exist in law, not in practice. It seems that an unjust world is still having problems justly distributing its injustices.”
From “False Consciousness” (1968)
Tačno, ove teme mogu se pročitati u svakom statutu nekog prosječnog sindikata. Ona, kao militantni ljevičar, uz to i žena, ide dalje od toga. Radnika/čovjeka treba osloboditi u potpunosti, i ženu shodno tome. Ona govori o onome o čemu su pričali i muški irski socijalisti s početka 20. stoljeća, ako je muški radnik rob kapitalizma, žena je još i rob tog muškog roba.
Kao što vidiš, neke od zakletih feministkinja nisu uopšte pacifistkinje, kako ti kompletan pokret želiš predstaviti, već se smatraju revolucionarima koji oružanu borbu smatraju neophodnom?
Sad se već počinjem nervirati. Gdje ja predstavljam 'komepletan pokret' u ovom ili onom svjetlu? U postu u kojem u svoje ime odgovaram na jedan šovinistički post pun najodvratnijih stereotipa o feministkinjama? Ovo i jeste suština problema.
Treća stvar, uzmimo primjer šedesetosmaša i revolucije "seksualnog oslobađanja", zar neki od tih aktera, među kojima treba izdvojiti jednu Simone de Beauvoir, kako ikonu "drugog vala feminizma", nisu se otvoreno divili totaliranim režimima jednog Mai Tze Tunga i sovjetskom kulturnom modelu, ili podržavali vođe svjetske Revolucije tipa Chea, koji je recimo bio jedan izrazit homofob po pitanju seksualnih sloboda?
Ništa se ona tu nije razlikovala od zaslijepljenih muških intelektualaca, od svog muža i intelektualnog partnera, 'najvećeg filozofa 20. vijeka', na prvom mjestu. Ja na to gledam kao na ideološko sljepilo Noama Chomskog po pitanju Miloševića, na primjer.
i simpozija ginekologa u organizaciji biskupije...
