ti se izgleda prvi put susreces s cinjenicom da su neke zene najvatrenije zagovornice i cuvarice patrijarhata.Škobo Habu wrote: ↑13/03/2020 09:49Nije Tomas de Torquemeda proglasio Isabelu za Velikog Inkvizitora, već je Isabela ustoličila Tomasa na tu poziciju. Tu se ne radi o nikakvoj ideologiji u modernom smislu, već namjeri da se španjolsko tlo očisti od nekršćanskog stanovništva. Sve u slavu Boga i Kraljevstva Nebeskog.piupiu wrote: ↑12/03/2020 18:59
Upravo tako. Naravno da nije ideološki odskakala od svog vremena (iako se kao žena kraljica itekako isticala), upravo o tome i pričamo, ti iz jedne, ja iz druge perspektive. Isabella je radila šta je radila da konsoliduje moć, čiji je legitimator Katolička crkva. Ideje pokrštavanja i protjerivanja potiču od Crkve, Tomasa de Torquemade i Španske inkvizicije. Izabella nije stvorila tu ideologiju.
Isabela, de Torquemeda, nebitno - zajedničko za oboje jeste da su bili u službi Božijoj na Zemlji.
Ne pravimo se naivni, već sam ja reagovao na tvoju tvrdnju koja je čista generalizacija. Ta tvdnja jeste da sve imperijalističke ideje, odnosno sistem dominacije se zasniva na muškom egu i načinu razmišljanja.
Ideologije koje su stvarale žene, kad su ih počele stvarati, nisu ideologije dominacije nad svijetom. One su ideologije oslobodjenja i ravnopravnosti, jer proističu iz 'ženske' stvarnosti i bore se za druge stvari. Kraljevska kćer je dio sistema dominacije. Ili se ovdje malo pravimo naivni?
U historiji ima toliko primjera po kojima su žene vladarice pokazivale iste takve namjere i nisu prezale ni od čega da ih ostvare.
Historijske ličnosti tipa ilirske kraljce Teute ili Kleopatre su dokaz takvim tvrdnjama.
Suština je u tome da se o nekim događajima može samo govoriti u duho vremena kada su nastali, a ne donositi sudove na osnovu jednog ili dva primjera. Na vrhuncu ekspanzije Rimske imperije, na čijem čelu imamamo Gaj Julija Cezara, u isto vrijeme imaš helenistički Egipat na čijem je čelu vladarka Kleopatra.
Niko ne postulira feminizmu ništa, već ženama kao biološkoj kategoriji. Ili ti želiš reči kako se ljudska priroda dijeli na žensku i mušku?Da još jednom ponovim svoj prvi post:
Zato sam i pomenula Ayn Rand. Ona je moja vječna fascinacija, kao žena koja je imala izuzetnu potrebu da dominira i promoviše problematične ideje.Ne, hoću da kažem da su snovi (i projekti) o dominaciji i osvajanju svijeta mahom muški. Ima tu i žena, da se razumijemo. Ali ideološki se takvim idejama mahom bave muškarci. Možda zato što žene nisu imale priliku, bile su zauzete borbom da osvoje pravo da same izadju preko kućnog praga. Ali, mislim, u istoriji se ne pojavljuje baš veliki broj žena tog tipa. Nešto mi pade na um Ayn Rand, ali naopako, pa ću ovo popraviti.
Postulirati da feminizam teži Dušanovim carstvima i kalifatima (vladavinom žena nad svijetom, valjda?) meni je poprilično neshvatljivo. Pa s te teze skočiti na temu srednjovjekovnih žena vladara kao o dokazu da žene žele dominaciju nad svijetom je još manje shvatljivo. Jer da jedno ima veze s drugim, onda bi još od Isabelle sva ženska pitanja bila riješena, zar ne?
Tvoj pogled na feminizam se može podvući pod onu mantru - kada bi žene vladale svijetom ne bi bilo ratova. To je čisti idealizam. Pogled na svijet kroz polarizovane fancy naočale Jelene Valjače, recimo.
Kao prvo, feminizam 19. stoljeća nije isto što je feminizam 21. stoljeća. Klara Cetkin nije isto što i članice "Femmena" po ulicama evropskih gradova. Šta bi to Klara Cetkin baš rekla za žene koje koriste sise i pocjepane najlonke, kao najjače oružje u borbi za svoje ciljeve?
Druga stvar, uopšte mi nisi odgovorila, pošto se deklarišeš kao anarho-feministkinja, o političkoj filozofiji Ulrike Meinhof, koja je u borbi za jednakost nasilje smatrala legitimnim sredstvom za ostvarivanje anraho-marksistički ciljeva?
Kao što vidiš, neke od zakletih feministkinja nisu uopšte pacifistkinje, kako ti kompletan pokret želiš predstaviti, već se smatraju revolucionarima koji oružanu borbu smatraju neophodnom?“The demand for equal rights developed out of the demand for liberation. Liberation would bring emancipation through a series of changes in the social system: the abolition of the hierarchical social structure, the establishment of a democratic one, and melding of capital and labor so that production methods would be more social, and the master/slave relations that defined existing social structures would end.
Yet the demand for equal rights no longer puts into question the social conditions of inequality that exist between people. On the contrary, it merely wants inequality to be applied systematically. It demands equality within inequality: equality of the female worker with the male worker, of the female clerk with the male clerk, of the female civil servant with the male civil servant, of the female editor with the male editor, of the female member of parliament with the male member of parliament, of the businesswoman with the businessman. Such demands for equal rights are the focus of every women’s union congress and every conference of businesswomen because so far equal rights only exist in law, not in practice. It seems that an unjust world is still having problems justly distributing its injustices.”
From “False Consciousness” (1968)
Treća stvar, uzmimo primjer šedesetosmaša i revolucije "seksualnog oslobađanja", zar neki od tih aktera, među kojima treba izdvojiti jednu Simone de Beauvoir, kako ikonu "drugog vala feminizma", nisu se otvoreno divili totaliranim režimima jednog Mai Tze Tunga i sovjetskom kulturnom modelu, ili podržavali vođe svjetske Revolucije tipa Chea, koji je recimo bio jedan izrazit homofob po pitanju seksualnih sloboda?
neke to cine iz straha od nepoznatog, promjene ustaljenih uloga, nepovjerenja u vlastite kapacitete - jer su naucene da je jedini ispravan poredak onaj propisan patrijarhatom.
neke to cine svjesno, jer su svoj zivot organizovale tako da profitiraju ziveci u patrijarhatu - tu su sve one koje svjesno propagiraju zensku podredjenost kao ispravan, normalan obrazac.
neke naprosto ne znaju za drugacije, bolje - nisu osvijestile da postoje drugaciji obrasci ponasanja, ne poznaju svoja prava niti su svjesne da negdje drugdje zene imaju vece slobode i prava.
zato je prevashodna uloga feminizma ona obrazovna, jacanje svijesti i sirenje spoznaje o tome da su zene jednakovrijedna bica koja zasluzuju ravnopravan tretman u drustvu i mogucnost da, bez nanosenja stete drugima, zive u skladu sa svojim uvjerenjima.
).
).
