PRAVOPIS BOSANSKOG JEZIKA

[¤ jelena ¤]

Malo si nefer, Jelo. I ja sam te pitao sta je netacno, medjutim samo dajes komentare, ali ne i odgovor. U cemu je trik...?
Koliko si sarkasticnog teksta napisala za ovo vrijeme i vezano za "problem", mogla si hladno elaborirati greske.

Kad ne čitaš pažljivo, ja ti ne mogu pomoći.

[piupiu]

Problem je u morfemu -a, koji obično govori da se radi o imenici ženskog roda, u jednini, nominativ. Međutim, tatA je imenica muškog roda koju završava "ženski" sufiks -a, zbog toga je nepraktično i pomalo strano. Imenice muškog roda završavaju suglasnikom i ova neuobičajenost sa samoglasnikom uzrokuje problem.

Hvala! Sad sam tek zbunjena! Ovo što si gore stavila o dvojnosti roda mi zapravo zvuči nešto kao slovenačka dvojina, ako dobro kontam slovenačku dvojinu (a ne kontam).

Znači, na tate možemo referirati kao ne te tate i na ti tate, i u ženskom i u muškom rodu. Da li se, shodno tome, osnovni/zbirni broj za tata+tata izražava na isti način? Imam dva tate u muškom? Imam dvije tate u ženskom? Da li se ovdje uopšte koristi osnovni (dva/dvije) ili zbirni (dvoje) broj? Dvoje tate? Koja zavrzlama, boktemazo!

[¤ jelena ¤]

Hvala! Sad sam tek zbunjena! Ovo što si gore stavila o dvojnosti roda mi zapravo zvuči nešto kao slovenačka dvojina, ako dobro kontam slovenačku dvojinu (a ne kontam).

Znači, na tate možemo referirati kao ne te tate i na ti tate, i u ženskom i u muškom rodu. Da li se, shodno tome, osnovni/zbirni broj za tata+tata izražava na isti način? Imam dva tate u muškom? Imam dvije tate u ženskom? Da li se ovdje uopšte koristi osnovni (dva/dvije) ili zbirni (dvoje) broj? Dvoje tate? Koja zavrzlama, boktemazo!

Svaka čast @piupiu na uloženom trudu i na razumijevanju složenosti problema,
a bome i na intuiciji koja te nekim čudom dovela do dvojine.

Cijela zbrka i jeste posljedica nestanka dvojine iz našeg jezika, koja je nekad postojala u staroslovenskom...

Ne obaziri se na rod imenice.
To znaš po jezičkom osjećanju i napisala si pravilnu deklinaciju imenice tata - tako da u tome definitivno nije problem. Uz imenicu tata, bez obzira na gramatičku zavrzlamu oko deklinacije, koja postoji, ipak ide pridjev ili prisvojna zamjenica u muškom rodu, pa će isto biti i sa osnovnim brojem...vrijedan tata, moj tata...itd. a ne vrijedna/moja tata.

Problem je u gramatičkoj kategoriji broja (jednini/množini) i u padežu kako imenice tata, brat, otac, tako i osnovnog broja 2,
jer i brojevi 1, 2, 3 i 4 se mijenjaju po padežima, ali mi to u svakodnevnoj upotrebi jezika zanemarujemo, iako nam norma to nalaže.


Znači, u primjeru: Isus je imao dva tate/dva brata/dva oca... nije gramatički pravilno upotrijebiti osnovni broj (dva) u nominativu, nego u onom padežu u kojem je imenica uz koju taj broj stoji. Imenica uz koju stoji broj 2 (tata/brat/otac ) nije u akuzativu, što bi bilo da je ispred nje broj jedan i očekuje se da bi trebalo biti jer je objekat u rečenici. I... ta imenica očito nije u množini, iako je riječ o 2 jedinke.

E, sad...koga zanima šta jeste i kako bi bilo gramatički pravilno, neka proba s imenicom grad pa će biti jasnije o kojem padežu je riječ.


I, naravno, niko taj pravilan oblik neće upotrijebiti u svakodnevnom govoru.

[allem_77]

Problem je u morfemu -a, koji obično govori da se radi o imenici ženskog roda, u jednini, nominativ. Međutim, tatA je imenica muškog roda koju završava "ženski" sufiks -a, zbog toga je nepraktično i pomalo strano. Imenice muškog roda završavaju suglasnikom i ova neuobičajenost sa samoglasnikom uzrokuje problem.

Hvala! Sad sam tek zbunjena! Ovo što si gore stavila o dvojnosti roda mi zapravo zvuči nešto kao slovenačka dvojina, ako dobro kontam slovenačku dvojinu (a ne kontam).

Znači, na tate možemo referirati kao ne te tate i na ti tate, i u ženskom i u muškom rodu. Da li se, shodno tome, osnovni/zbirni broj za tata+tata izražava na isti način? Imam dva tate u muškom? Imam dvije tate u ženskom? Da li se ovdje uopšte koristi osnovni (dva/dvije) ili zbirni (dvoje) broj? Dvoje tate? Koja zavrzlama, boktemazo!

A što ga vi zakomplikovaste?
Ne postoje dva tate. A ovim pitanjem nek se zamaraju homoseksualci.

[cLo]

Problem je u morfemu -a, koji obično govori da se radi o imenici ženskog roda, u jednini, nominativ. Međutim, tatA je imenica muškog roda koju završava "ženski" sufiks -a, zbog toga je nepraktično i pomalo strano. Imenice muškog roda završavaju suglasnikom i ova neuobičajenost sa samoglasnikom uzrokuje problem.

Hvala! Sad sam tek zbunjena! Ovo što si gore stavila o dvojnosti roda mi zapravo zvuči nešto kao slovenačka dvojina, ako dobro kontam slovenačku dvojinu (a ne kontam).

Znači, na tate možemo referirati kao ne te tate i na ti tate, i u ženskom i u muškom rodu. Da li se, shodno tome, osnovni/zbirni broj za tata+tata izražava na isti način? Imam dva tate u muškom? Imam dvije tate u ženskom? Da li se ovdje uopšte koristi osnovni (dva/dvije) ili zbirni (dvoje) broj? Dvoje tate? Koja zavrzlama, boktemazo!

po ovoj tabeli bi bilo -Imam dvaju tata. no, po nekoj mojoj ličnoj/osobnoj preferenciji, ja bih rekla - Imam dvojicu tata.

[John Cleese]

Oh, očevi i oci...
A pape? -> Dzizus je imao... Kako dalje, rodjaci?

https://www.youtube.com/watch?v=QxDpLoIfa1E

[¤ jelena ¤]

po ovoj tabeli bi bilo -Imam dvaju tata.

Upravo tako...dvaju tata/braće/očeva ili baš onako kako piše na onom transparentu: dva tate/brata/oca,

ali je najčešće u upotrebi oblik: dvojicu tata/braće/očeva.

[¤ jelena ¤]

A pape? -> Dzizus je imao... Kako dalje, rodjaci?

https://www.youtube.com/watch?v=QxDpLoIfa1E

Pape je jedan - kao i babo i ćaća. Tu ti nikakvih dilema nema....to samo ima u ovim novotarijama tipa tata i to.

[John Cleese]

I tamo je trebalo pisati da je Isus imao dva tata, jer je tako i bilo - lijevo i desno od njega, na zasebnim hardcore (BDSM->snuff) gimnastickim spravama

(Neko ce, mozda, reci da su se ti (ne)sretnici na Golgoti zapravo nasli zbog tezeg krivicnog djela no nemojmo sad sitnicariti.)

[StelaVrti]

i žena koje nema je odgovorila kako je i bilo za očekivati

[¤ jelena ¤]

Ako ja napisah šta pogrešno, moliću da mi se na grešku ukaže i greška će biti ispravljena...

Da koga ne uvrijedih opaskom o babi kao starijem obliku od tate, kuku meni....

[Dozer]

I, u cemu sam ja onda pogrijesio kada sam rekao da je "imao je dva tate" nebuloza, a da je ispravno ili "imao je dvojicu oceva" ili "imao je dvojicu tata" ili "imao je dva oca"?

[¤ jelena ¤]

Upravo u tome što si rekao.

[strucnjakdemagog]

Ne mogu da vjerujem da već 5-6 dana raspravljate o ovome.

[strucnjakdemagog]

Aj da vam malo skrenem pažnju.

Ja pišem:
obavješten, obavijestiti
promjena, promijeniti
ni sa čim, ni za šta
niotkud

Neki su mi ukazivali da ovde griješim, ali ne navedoše mi po kojem pravilu.

[¤ jelena ¤]

Jedina greška koju ja vidim je obaVJešten. Tu imaš IJE...obavIJEšten (nije riječ o vještini, nego o vijesti ) i to je to.

A pravilo...hm...imaš ono poređenje sa ekavicom.
Ako je u ekavskom izgovoru dugo E, a u ovom slučaju jeste, onda je u ijekavskom izgovoru IJE.
Ako je e kratko, kao u primjeru promena, onda je JE pa mi imamo promJEna.
Ovo pravilo ima mnogo izuzetaka, ali primjer obaviješten ne spada u te izuzetke.

Ostali primjeri, koji bi mogli biti pogrešni, zavise od konteksta pa ne znam.

Eto, ukratko.

[strucnjakdemagog]

I sam primjenjujem to pravilo dugo i kratko E, ali u ovom slučaju nisam, jer znam da se kaže obavještenje.
Doduše, sad kad provjerim, nikako ne ide kratko E na obavešten. To je to. Hvala.

[¤ jelena ¤]

Obaveštenje - kratko e - obavještenje;

obavešten - dugo e - obaviješten;

obavestiti - dugo e - obavijestiti.

Nnč.

[piupiu]

I sam primjenjujem to pravilo dugo i kratko E, ali u ovom slučaju nisam, jer znam da se kaže obavještenje.
Doduše, sad kad provjerim, nikako ne ide kratko E na obavešten. To je to. Hvala.

Pravilo je, zapravo, lako. Glagolski pridjev trpni uvijek ostaje u istom obliku (odrazu jata) kao i infinitiv.

• obavještenje obavijestiti = obaviješten
  primjena primijeniti = primijenjen
  osvjetljenje osvijetliti = osvijetljen

[Dozer]

Nazalost, danas imamo utrpavanje IJEkavice u sve, sve s ciljem odmicanja od ekavice jer je to, je'te, srpsko, a iz cega ljudi onda totalno pogresno pocinju pisati.

Na cesti cesto na vozilima vidim npr. "prijevoznik", valjda jer ljudi kontaju da je "prevoznik" ekavica.
Vidjam da ljudi cesto pisu i "prijelaz", vjerovatno nastalo iz istog razloga kao i ovo gore. Valjda onda iz toga izvlace i "prijelazenje", "prijelazno(st)"...

U medijima, sto pisanim, sto digitalnim, cesto se moze vidjeti "obavijestenje".. itd.

[strucnjakdemagog]

Nazalost, danas imamo utrpavanje IJEkavice u sve sve, sve s ciljem odmicanja od ekavice jer je to, je'te, srpsko, a iz cega ljudi onda totalno pogresno pocinju pisati.

Na cesti cesto na vozilima vidim npr. "prijevoznik", valdja jer ljudi kontaju da je "prevoznik" ekavica.
Vidjam da ljudi cesto pisu i "prijelaz", vjerovatno nastalo iz istog razloga kao i ovo gore. Valjda onda iz toga izvlace i "prijelazenje"...

U medijima, sto psianim, sto digitalnim, cesto se moze vidjeti "obavijestenje".. itd.

Isli slučaj je i sa prijenos i prijevod.

[Mate_Miso_Kovac]

Prijelaz, prijevoz, prijevod itd. su ispravni oblici u hrvatskom jeziku, i to odavno. Čak i za vrijeme hrvatsko-srpskog jezika u prošlom stoljeću, ovakvi ijekavski oblici su bili ispravni. I nisu takvi zato sto je "ekavica srpska", jer ekavica nije iskljucivo srpska...

[¤ jelena ¤]

Jezik je selfi pojedinca, zajednice, vrste...staaalno se mijenja...

[strucnjakdemagog]

Najjača riječ u hrvatskom mi je "ždrijeb" (žrijeb)

[¤ jelena ¤]

Nema jače od ''zbosti''...neprevaziđena...

ooops, ta nije hrvatska.