Stanovi nisu bili besplatni. Ali, iz ugla onoga ko je "dobio" stanarsko pravo, kao da jesu.
Nema potrebe uljepšavati ekonomiju Jugoslavije. Firme su odvajale dio zarade (ne bih to nazvao profitom, teško je to iz današnjih pojmova objasniti), ili su dobijale kredite od banaka, ili dobijale direktno iz budžeta (recimo vojni stanovi, ili činovnički), za izgradnju stanova. Sistemski je bilo postavljeno da firme obezbjede ne samo radniku posao, već i dom (pisalo u ustavu - pravo na dom, shvatalo se kao pravo da ti - radniku država obezbjedi dom, ali u praksi ne i baš). To je funkcionisalo dok je bilo para u firmama, u ekonomiji. Naravno, na taj način se odlučivalo i gdje će se graditi, i šta će se razvijati. Nekada se pogađalo, a ponekada nije. I to je simbol planirane ekonomije. Tamo gdje se donijela dobra odluka, zaradom na dobroj odluci se pokrivale pogrešne odluke radi "socijalnog mira".
Ima jedna dobra knjiga
https://en.wikipedia.org/wiki/The_Siberian_Curse o prostornim ekonomskim odlukama u Sovjetskom Savezu.
Ima to zanimljivih implikacija na ekonomsku konkurentnost. A, to je ono što je glavni simbol planiranih ekonomija - smanjena konkurentnost uspoređujući sa kapitalističkim ekonomijama (u proizvodnji iste ili usporedive stvari).