STA MISLIMO O BIVSOJ YU

[LBVIEW]

Jebi ga, otkud nekom pomisao da mirotociva ideja: "gdje su srpski grobovi, tu je i srpska zemlja" moze biti bilo sto drugo do izvorni humanizam?
Pa, onda one miroljubive poruke vozda na Gazimestanu kako "ne znamo da radimo, al' znamo da se bijemo", "cekaju nas brojne bitke, gde ni one oruzane nisu iskljucene" i sl., koje samo zlobnici shvataju kao prijetnju.

[hAZNADAR]

Jebi ga, otkud nekom pomisao da mirotociva ideja: "gdje su srpski grobovi, tu je i srpska zemlja" moze biti bilo sto drugo do izvorni humanizam?
Pa, onda one miroljubive poruke vozda na Gazimestanu kako "ne znamo da radimo, al' znamo da se bijemo", "cekaju nas brojne bitke, gde ni one oruzane nisu iskljucene" i sl., koje samo zlobnici shvataju kao prijetnju.

Ma stipu ga, pokusava minirati temu cim se krenu iznositi cinjenice i pokusava stvoriti tenziju da moderator reaguje. Ni prvi mu ni zadnji put.

Fokus je na bajki o ekonomskom YU paradizu 80-tih.

[lajkujMe]

Evo misljenje nekoga ko je rođen u YU ali se raspala prije prve progovorene rijeci.
Moje misljenje je moje i ne mogu pametovati o Jugoslaviji ali svijedno imam misljenje.

Prva greska koja se radi kako je tada bilo puno bolje a danas sranje. To u neku ruku jeste istina ali se ta Prica koristi istovremeno kako se treba vratiti u taj sistem.
A to je greska, da je Jugoslavija valjala ona bi i danas postojala i tacka.
Nisu je pojedinci razmontirali nego citave grupe ljudi koji su iskoristili njenu slabost u socioloskim, etnickim i ekonomskim sferama.
Jugoslavija je nazalost koncipirana kao drzava jednog covjek koji je to drzao na skupu svojom rukom i pojavom.
Kad je nestao tako se i sistem urusio jer nije bilo novog Pojedinaca da to drzi na okupu.

Ja Jugu vidim u danasnjem svjetlu kao jednu ideju koja je mogla uspjeti da su se narodi dogovorili sta hoce od nje Tito je trebao ici na kompletnu federalizaciju drzave pa cak i saveznih drzava i stvoriti labavu uniju drzava s velikim ovlastima saveznih drzava i jedinica u njoj i na taj nacin onemogućiti pojedinac u dominaciju jedne osobe ili grupe ljudi ali nije, pokusao je ali nije.
Nesto na fazon EU, gdje bi savezne drzave bile bitnije od centralne vlasti. I to se moglo iskoristiti na Ekonomskom planu prvenstveno kao jedinstveno trziste.

A sto se tice patetike kako je tada bilo bolje, ja volim reci, bilo je jer se drzava kao brinula da ljudi imaju minimalno sto im treba svi su isti a nisu.
Covjecanatvo ne fecera tako niti je feceralo u bilo kojoj drugoj zemlji svako ganja vise a nije bilo slobode da se otvori sve i da ljudi ganjaju licne ciljeve.
Previse se razmazio narod pa danas imamo mnogo ovih Jugonostalgicara sto pripovjedaju a starom lijepom sistemu jer su sami neuspješni i nisu se s nasli u novom sistemu.
Takvih je najvise oni koji su se snasli ni ne pominju Jugu staru.
A da je BiH izasla iz raspada citava, bez ovoliko konflikata bez ovoliko mrznje i nacionalizma, onda bi nam drzava na demokratsko kapitalistickom sistemu danas cvjetala. Mogli smo doci na nivo minimalno Slovenije. Imati jaku industriju, trgovinu, znanost, sport i društvo.
Ali nismo izasli citavi a ljudi ne shvataju da je jedini razlog zasto smo u govnima danas rat od 92 do 95.
Ne zbog porusene infrastrukture ne zbog mrtvih nego jer smo izasli iz njega s 3 razlicite ideje o ovoj drzavi, 3 sistema i 3 grupe koje blago receno ne vole se.

Samo zbog unutrašnje nestabilnosti mi smo danas ovakvi i samo zbog toga. Nije nam niko drugi kriv nego mi sami.

Nije Svicarska onoliko bogata zato sto imaju tajni ekonomski recept nego zato sto nemaju rata preko 200 godina, nemaju unutrašnjih trzavica, nestabilnosti nego jedan narod tacno je definisano sta i kako sve funkcioniše bez oscilacija.

Tajna uapjesne drzave je unutrašnja kohezija i stabilnost i nista vise.

Pogledajte zemlje koje su uapjesne i one koje to nisu.

Losi primjeri

Venezuela
Brazil
Juzna Africka drzava
Ukrajina

Dobri primjeri
Ruanda
Svicarska
Japan
Njemacka
Jordan...

Zemlje s naznakama problema

SAD
Kina
Rusija
Iran
Turska

Postoje unutrašnje jake sile nezadovoljne trenutnim statusom i zeljnje promjena hoce li biti konflikta zavisi da li ce se te razne grupe dogovoriti za novu strategiju i kompromis.

[daddy-kool]

Pa i napisao sam nacionalizam u YU a ne YU nacionalizam. U,uuuuuu
U YU nije bio samo krah ekonomije vec opcenito krah tog ekonomskog sistema sto je mnogo gore i teze od tek kraha ekonomije.

Ironicno ali slobode koje je YU imala u odnosu na ostale komunisticke zemlje su ubrzale krah sistema. A zasto se Cehoslovacka nije u krvi razisla - je valjda jasno, nisu imali nesto sto mi imamo al bolje da to ne kazem da me War ne napane.

Pardon.

Međutim, SSSR je imao sličnu postavku Jugoslaviji i nije se raspao u krvi zato što u tom trenutku nije postojao ruski nacionalizam/imperijalizam u politici da pokrene sukobe. Čehoslovačku sam naveo kao drugu višenacionalnu komunističku državu za primjer, ali naravno da nije odgovarajući pandan našim prilikama. Takođe nema potrebe za nekim samoderogirajućim mislima, naravno da se Jugoslavija mogla porediti sa Čehoslovačkom.

[muha_sa]

Ne bih da pljujem na nešto u cem sam odrasto--bogme baš mi lijepo bilo zardjivo i trošio ne razmišljajuci ko je ko i ne kontajuci politiku i ostale zajebancije
al moram ovo rijet jer su me ucili da krivo sjedim a pravo gorim

sjecam se nepreglednih redova za benzin--znao sam stajat u redu cjelu noc i gurat auto mic po mic da bi nasuo desetak litara beMzina znalo se desit da tam dodjem na red a ono nestaloooooooooooo

dadoše nam nekakve bonove za hljeb, mlijeko, ulje i brašno--kolko me sjecanje služi

imaš malo djete pa urani i u red pred granap ne bil ugrabio litar mlijeka

odo preko firme na 45 dana u Libiju i od tamo donesem vrecu kafe valjalo je famEliju podmirit zlatnim napitkom

ima toga još iz osamdesetih, al.....................ne bih negative--želim se sjecat samo finih stvari a njih je bar kod mene bilo napretek

[duh_sa_sjekirom]

Bila je to dobra država...Uređen sistem, sigurnost, mahom pravedno i pošteno sudstvo itd. Bilo je i nedostataka, niko ne spori.
Da bi opstala trebala se politički preustrojiti (npr. u konfederaciju) a ekonomski podržati reforme Ante Markovića.
Meni jeste žao tog vremena ali nisam neki jugonostalgičar.
Danas je tako kako jeste, prihvati i goni dalje...Od plakanja i kmečanja za prošlošću nema nekog haira

[hAZNADAR]

Ne bih da pljujem na nešto u cem sam odrasto--bogme baš mi lijepo bilo zardjivo i trošio ne razmišljajuci ko je ko i ne kontajuci politiku i ostale zajebancije
al moram ovo rijet jer su me ucili da krivo sjedim a pravo gorim

sjecam se nepreglednih redova za benzin--znao sam stajat u redu cjelu noc i gurat auto mic po mic da bi nasuo desetak litara beMzina znalo se desit da tam dodjem na red a ono nestaloooooooooooo

dadoše nam nekakve bonove za hljeb, mlijeko, ulje i brašno--kolko me sjecanje služi

imaš malo djete pa urani i u red pred granap ne bil ugrabio litar mlijeka

odo preko firme na 45 dana u Libiju i od tamo donesem vrecu kafe valjalo je famEliju podmirit zlatnim napitkom

ima toga još iz osamdesetih, al.....................ne bih negative--želim se sjecat samo finih stvari a njih je bar kod mene bilo napretek

To sto si nabrojao je bio najmanji problem. Nestasice se prezive.

Mnogo krupniji problem je bio kupovanje socijalnog mira i klasicna komunisticka postakva ekonomije.

[madner]

Lupas gluposti o krahu ekonomije i to predstavljas kao cinjenice.
Nije Ju ekonomija bila jedina koja je prosla ovu fazu u 80im, sve zemlje u razvoju su imale slican problem jer je uzrok bio isti. I gotovo sve su 90 i 00 napredovale.

Ne samo krah ekonomije vec krah sistema. Velika razlika i vec objasnjeno sa zatvorenim trzistem i konkurentnosti robe.

NIje to bilo isto kao kriza u Britaniji recimo pa da ekonomska kriza rezultira otpustanjima, zatvaranjima rudnika i pogona, inflacijom najvise 15%, blazom devalvacijom, porastom nezaposlenosti,.... To je nesto sto svaki sistem s´vremena na vrijeme moze podnijeti.

U YU je dinar devalviran 30% na samom pocetku 80-te i nikada se to nije poslije zaustavilo, inflacija znala dostignuti i 70%, pocele nestasice,... i sto je najbitnije YU ekonomija se prvi put suocila sa problemom svog sistema. Ili otvoriti trziste pa time obezvrijediti svoju robu i samim tim unistiti proizvodnju, dopustiti proizvodnju i u privatnom sektoru,... - ili gurati i dalje sistem drzavno kontrolisanog zatvorenog trzista kojeg niko vise u YU nije zelio i gdje se roba cesto gomilala. Ovo drugo je jedino i moglo ublaziti krah sistema ili masovna otpustanja. A ako si stariji - valjda se sjecas kako je teznja za vecim izborom robe tada bila vlazan san mozda i vise nego ovo danasnja teznja za vise posla i pravde.

Moze se YU ekonomija samo usporediti sa ostalim zemljama gdje su na vlasti bili komunisti - i gdje je bio slican problem - samo malo stroziji rezim. Sve i jedan takav sistem je kolapsirao - razlika je samo u tome sto je u YU nacionalizam dobio veci polet i doveo do rata.

Rekao sam zemlje u razvoju. Opet Britanija kao tacka poredjenja.
80ih je Milton skontao kako se ekonomijom moze upravljati upravljenjem kolicine novca u opticaju. Zapad je svjesno zrtvovao jednu decenicu ekonomskog napredka kako bi srusio SSSR. Plan je bio jednostavan, smanjiti novac u opticaju da kapital bude skup i smanjiti cijenu prirodnih resursa. Koleteral te politike su bile sve zemlje u razvoju.

Prva zemlja koja je pala je Meksiko, mada tamo nije bilo komunista. I sa istim simtomima, inflacija + IMF i drustvenim previranjima.
Medjutim ta spirala je zaustavljena padom SSSRa, ubrizgan je novac u sistem i gle cuda, svi su se odjednom oporavili. Krediti pojeftinili, potraznja povecana, manja nezaposlenost itd...

Ti na krizu 80 gledas kao na krizu Yu sistema, mada je to kriza sirih razmjera.

Tacno je da su ljudi izgubili vjeru u sistem i trazili promjene, nije ni sporno da je veci izbor bio glavni mamac. Sporan je zakljucak da giganti nisu mogli preziviti i da je ovo sada mjera, a ne produkt poteza reformatora sistema. Time se izbjegava njihova odgovornost. Jos jednom, bez velikih firmi nema prosperiteta neke pokrajine. Ne moraju svi sa one slike preziviti, ali neki su morali biti drzavni interes. BiH je tu imala dobru poziciju, imala je dosta jakih firmi i jako puno nerazvijenog djela.
Ovo da nema firme iznad 200 zaposlenih je siguran put do odrzavanja pozicije naspram zapada, Banglades u Evropi.

[Hank Paldum]

Bila je to dobra država...Uređen sistem, sigurnost, mahom pravedno i pošteno sudstvo itd. Bilo je i nedostataka, niko ne spori.
Da bi opstala trebala se politički preustrojiti (npr. u konfederaciju) a ekonomski podržati reforme Ante Markovića.
Meni jeste žao tog vremena ali nisam neki jugonostalgičar.
Danas je tako kako jeste, prihvati i goni dalje...Od plakanja i kmečanja za prošlošću nema nekog haira

Kada vidim kakvu priču pričaju danas nekadašnji Markovićevi reformisti pitanje je da li bi nam stvarno bilo onako kako neki zamišljaju da su izbori drugačije prošli ili bi bila više jedna pacifistička verzija SDS politike u svilenim rukavicama?
Ne mislim na mačka Markovića nego na njegove miševe koji bi kolo vodili.

[madner]

Markovica su srusili Slobini, tako da je jasno da nije bio tog tima. Kao sto su srusili i rukovodstvo SKBiH.

Ne postoji politika SDS, SDS je prekodrinska ispostava Beogradske politike.

[hAZNADAR]

Bila je to dobra država...Uređen sistem, sigurnost, mahom pravedno i pošteno sudstvo itd. Bilo je i nedostataka, niko ne spori.
Da bi opstala trebala se politički preustrojiti (npr. u konfederaciju) a ekonomski podržati reforme Ante Markovića.
Meni jeste žao tog vremena ali nisam neki jugonostalgičar.
Danas je tako kako jeste, prihvati i goni dalje...Od plakanja i kmečanja za prošlošću nema nekog haira

Reforme Ante Markovića nebi bile bas bezbolne. Mi pamtimo onu pocetnu fazu sirokog asortimana svakakve robe dok smo jos imali para i dok je domaca industrija jos po nekoj inerciji radila. Da nebi rata - uslijedila bi druga faza reformi koju je on i najavljivao i ljude pripremao na to. A to je jacanje privatnog sektora na ustrb drustvenog. Radnici po likvidnim firmama su tada dobijali otpremnine u iznosu nekoliko plata - ne mog use tacno sjetiti koliko ali bila pofina cifra. Mnogi su od toga pokrenuli privatan biznis. Po prvi put si imao proizvodni privatluk a ne samo kafice i trgovine. Neko sije zavjese, neko sklapa elektroniku, neko privatne gradjevinske firme i zaposljava radnike,... Markovic je otvorio mogucnost promjene posla ali masa doamcih firmi bi morala otpustiti dobar do radnika da bi mogli svoju robu uciniti ili jeftinijom ili kvalitetnijom. Taj proces bi ipak bio bolan i sigurno bi i tad bilo mnogih koji bi ga psovali i prizivali stara vremena. Kako god - sve te silne hiljade radnika po firmama koji nisu bili otpustani a gdje nije bilo nekog velikog posla - nista nije moglo spasiti. Morali bi se poceti snalaziti. I to je svakom ekonomisti bilo jasno kao dan. U Beogradu su se samo odlucili da to izbjegnu i da im je jeftinije krenuti u pljacku.

Juga je naravno imala mnogo pozitivnog i imali smo mnoge privilegije. Koja to drzava na svijetu daje radnicima dzabe stan i platu u firmi bilo posla ili ne. Lijepe privilegije ali to se na necemu moralo prebiti. Juga je bankrotirala zbog tih radnickih privilegija i svako ko priziva te privilegije - priziva zbog svog egoizma sistemom daj meni a hebes drzavu i kredite. Slicna ocekivanja su i danas - stvoren je takav mentalitet gdje mnogi cekaju od drzave da im nadje i posao i da ih hrani.

[duh_sa_sjekirom]

Bila je to dobra država...Uređen sistem, sigurnost, mahom pravedno i pošteno sudstvo itd. Bilo je i nedostataka, niko ne spori.
Da bi opstala trebala se politički preustrojiti (npr. u konfederaciju) a ekonomski podržati reforme Ante Markovića.
Meni jeste žao tog vremena ali nisam neki jugonostalgičar.
Danas je tako kako jeste, prihvati i goni dalje...Od plakanja i kmečanja za prošlošću nema nekog haira

Kada vidim kakvu priču pričaju danas nekadašnji Markovićevi reformisti pitanje je da li bi nam stvarno bilo onako kako neki zamišljaju da su izbori drugačije prošli ili bi bila više jedna pacifistička verzija SDS politike u svilenim rukavicama?
Ne mislim na mačka Markovića nego na njegove miševe koji bi kolo vodili.

Da je spašena YU i da je prošao Markovićev plan sigurno da ti Markovićevi reformisti koje spominješ ne bi danas tako pričali.
Ne kažem ni da je taj plan reformi bio savršen, ali je bio solidna polazna tačka. Naravno, preduvjet je bila politička stabilnost.

[muha_sa]

24 plate otpremnina bila

[madner]

Privatne firme su omogucene od 1974.
Pa TAS je bio privatna firma, vlasnik VW.

Procjene o visku radnika su bile oko 1 milion za cijelu Jugoslaviju. Da su svi odpusteni (a ne bi bili jer se uvijek odpustalo samo u firmama koje nisu bile rentabilne) ne bi sistem kolabirao.

[duh_sa_sjekirom]

Bila je to dobra država...Uređen sistem, sigurnost, mahom pravedno i pošteno sudstvo itd. Bilo je i nedostataka, niko ne spori.
Da bi opstala trebala se politički preustrojiti (npr. u konfederaciju) a ekonomski podržati reforme Ante Markovića.
Meni jeste žao tog vremena ali nisam neki jugonostalgičar.
Danas je tako kako jeste, prihvati i goni dalje...Od plakanja i kmečanja za prošlošću nema nekog haira

Reforme Ante Markovića nebi bile bas bezbolne. Mi pamtimo onu pocetnu fazu sirokog asortimana svakakve robe dok smo jos imali para i dok je domaca industrija jos po nekoj inerciji radila. Da nebi rata - uslijedila bi druga faza reformi koju je on i najavljivao i ljude pripremao na to. A to je jacanje privatnog sektora na ustrb drustvenog. Radnici po likvidnim firmama su tada dobijali otpremnine u iznosu nekoliko plata - ne mog use tacno sjetiti koliko ali bila pofina cifra. Mnogi su od toga pokrenuli privatan biznis. Po prvi put si imao proizvodni privatluk a ne samo kafice i trgovine. Neko sije zavjese, neko sklapa elektroniku, neko privatne gradjevinske firme i zaposljava radnike,... Markovic je otvorio mogucnost promjene posla ali masa doamcih firmi bi morala otpustiti dobar do radnika da bi mogli svoju robu uciniti ili jeftinijom ili kvalitetnijom. Taj proces bi ipak bio bolan i sigurno bi i tad bilo mnogih koji bi ga psovali i prizivali stara vremena. Kako god - sve te silne hiljade radnika po firmama koji nisu bili otpustani a gdje nije bilo nekog velikog posla - nista nije moglo spasiti. Morali bi se poceti snalaziti. I to je svakom ekonomisti bilo jasno kao dan. U Beogradu su se samo odlucili da to izbjegnu i da im je jeftinije krenuti u pljacku.

Juga je naravno imala mnogo pozitivnog i imali smo mnoge privilegije. Koja to drzava na svijetu daje radnicima dzabe stan i platu u firmi bilo posla ili ne. Lijepe privilegije ali to se na necemu moralo prebiti. Juga je bankrotirala zbog tih radnickih privilegija i svako ko priziva te privilegije - priziva zbog svog egoizma sistemom daj meni a hebes drzavu i kredite. Slicna ocekivanja su i danas - stvoren je takav mentalitet gdje mnogi cekaju od drzave da im nadje i posao i da ih hrani.

Ne postoji savršen plan i svakako da bi i kod Markovićevog bilo bolnih rezova. Ali, kako rekoh, bio je solidna polazna tačka. Kako bi se dalje odvijalo je u domenu mašte.

[duh_sa_sjekirom]

24 plate otpremnina bila

Danas 3

[muha_sa]

24 plate otpremnina bila

Danas 3

ovo što danas imamo ne treba poredit ni sa cim

al hajd

[madner]

To da su se odlucili za pljacku zbog reformi jednostavno ne stoji. Rat je ekonomski gledano nesto najgore, bez obzira koliko se opljackalo. Jednostavno ekonomija nije bila prioritet. Prioritet je bio rusenje Jugoslavije.

[duh_sa_sjekirom]

24 plate otpremnina bila

Danas 3

ovo što danas imamo ne treba poredit ni sa cim

al hajd

Danas valjda računaju da si nakon završetka radnog staža toliko izraubovan, izrabljen i da ćeš brzo u grob pa ti otpremnina veća od tri plate neće ni trebati

[spreca]

Bila je to dobra država...Uređen sistem, sigurnost, mahom pravedno i pošteno sudstvo itd. Bilo je i nedostataka, niko ne spori.
Da bi opstala trebala se politički preustrojiti (npr. u konfederaciju) a ekonomski podržati reforme Ante Markovića.
Meni jeste žao tog vremena ali nisam neki jugonostalgičar.
Danas je tako kako jeste, prihvati i goni dalje...Od plakanja i kmečanja za prošlošću nema nekog haira

[hAZNADAR]

Ne samo krah ekonomije vec krah sistema. Velika razlika i vec objasnjeno sa zatvorenim trzistem i konkurentnosti robe.

NIje to bilo isto kao kriza u Britaniji recimo pa da ekonomska kriza rezultira otpustanjima, zatvaranjima rudnika i pogona, inflacijom najvise 15%, blazom devalvacijom, porastom nezaposlenosti,.... To je nesto sto svaki sistem s´vremena na vrijeme moze podnijeti.

U YU je dinar devalviran 30% na samom pocetku 80-te i nikada se to nije poslije zaustavilo, inflacija znala dostignuti i 70%, pocele nestasice,... i sto je najbitnije YU ekonomija se prvi put suocila sa problemom svog sistema. Ili otvoriti trziste pa time obezvrijediti svoju robu i samim tim unistiti proizvodnju, dopustiti proizvodnju i u privatnom sektoru,... - ili gurati i dalje sistem drzavno kontrolisanog zatvorenog trzista kojeg niko vise u YU nije zelio i gdje se roba cesto gomilala. Ovo drugo je jedino i moglo ublaziti krah sistema ili masovna otpustanja. A ako si stariji - valjda se sjecas kako je teznja za vecim izborom robe tada bila vlazan san mozda i vise nego ovo danasnja teznja za vise posla i pravde.

Moze se YU ekonomija samo usporediti sa ostalim zemljama gdje su na vlasti bili komunisti - i gdje je bio slican problem - samo malo stroziji rezim. Sve i jedan takav sistem je kolapsirao - razlika je samo u tome sto je u YU nacionalizam dobio veci polet i doveo do rata.

Rekao sam zemlje u razvoju. Opet Britanija kao tacka poredjenja.
80ih je Milton skontao kako se ekonomijom moze upravljati upravljenjem kolicine novca u opticaju. Zapad je svjesno zrtvovao jednu decenicu ekonomskog napredka kako bi srusio SSSR. Plan je bio jednostavan, smanjiti novac u opticaju da kapital bude skup i smanjiti cijenu prirodnih resursa. Koleteral te politike su bile sve zemlje u razvoju.

Prva zemlja koja je pala je Meksiko, mada tamo nije bilo komunista. I sa istim simtomima, inflacija + IMF i drustvenim previranjima.
Medjutim ta spirala je zaustavljena padom SSSRa, ubrizgan je novac u sistem i gle cuda, svi su se odjednom oporavili. Krediti pojeftinili, potraznja povecana, manja nezaposlenost itd...

Ti na krizu 80 gledas kao na krizu Yu sistema, mada je to kriza sirih razmjera.

Tacno je da su ljudi izgubili vjeru u sistem i trazili promjene, nije ni sporno da je veci izbor bio glavni mamac. Sporan je zakljucak da giganti nisu mogli preziviti i da je ovo sada mjera, a ne produkt poteza reformatora sistema. Time se izbjegava njihova odgovornost. Jos jednom, bez velikih firmi nema prosperiteta neke pokrajine. Ne moraju svi sa one slike preziviti, ali neki su morali biti drzavni interes. BiH je tu imala dobru poziciju, imala je dosta jakih firmi i jako puno nerazvijenog djela.
Ovo da nema firme iznad 200 zaposlenih je siguran put do odrzavanja pozicije naspram zapada, Banglades u Evropi.

Ta kriza 80-tih u cijelom svijetu nije uopce ni dugo trajala niti bila toliko gadna. Sve se svelo na povecanje kamatne stope duga i to se pokusalo prebiti devalvacijom. Uglavnom uspjesno posto se 80-te barem na zapadu pamte generalno kao dobre godine, dobra decenija kada je bila masa novca u opticaju. Pa i Juga je imala velikim zaduzivanjem 70-tih vrlo povoljnu kamatnu stopu koja je poslije vrisnula i devalvacija, nestasice,... se nisu mogle zaustaviti.

Ako cemo se vec upustati u konspiracije kako je zapad srusio SSSR - pa vise logike ima da je velik standard na zapadu 80-tih sam po sebi dokazivao koji je sistem bolji. A to je moglo samo pustanjem novca u opticaj pa da svakome zapane. Svi smo tada mogli vidjeti kako zive zapadnjaci, sta voze, sta imaju,... i svi smo mogli samo tako zakljuciti kako je komunizam q. Cehoslovaci, Poljaci,.. kod nas na moru su slinili nad onim sto mi imamo i sanjali takav sistem i slobode, a mi slinili nad onim sto Svabe imaju i sanjali isti sistem i mogucnost.

Da je tvoja teorija tacna da je zapad na racun svoje ekonomije rusio komunizam - mi bi jos tada vjerovali kako je u socijalizmu buducnost a truli kapitalizam odumire. Naprotiv - radnici u razvijenom svijetu su zivjeli dobro, bila je kratkotrajna kriza pocetkom 80-tih ali cijela decenija je obiljezena prosperitetom srednje klase. Tek kada je komunizam pao - ponovo dolazi do smanjenje opticaja novca i gomilanja u rukama manjine. Sto se hronologijama na berzama mzoe i upratiti ako pratis investicione fondove i banke.

Kapitalisticki sistem je najveci dio svog potojanja bio klasicno izrabljivanje radnika i bogacenje male elite. Samo u periodu opasnosti od komunizma i revolucija si imao malo vece radnicke privilegije - cim je komunizam pao - krize pice jedna za drugom. Do te mjere da se poceo Marx spominjati 2008-me.
Za zemlje u razvoju se slazem,... ali zestoke ekonomske krize, padovi vlada,.... nisu promijenile sistem. U YU je sistem krahirao - promjena bila neizbjezna i samim tim kraj komunistickog koncepta. Domaca roba velikom vecinom nebi izdrzala konkurentnost i moralo bi doci do otpustanja radnika. Giganti bi svakako prezivjeli ali bi bili barem u prvoj fazi tranzicije prepolovljeni.

[nosara]

Bila je to dobra država...Uređen sistem, sigurnost, mahom pravedno i pošteno sudstvo itd. Bilo je i nedostataka, niko ne spori.
Da bi opstala trebala se politički preustrojiti (npr. u konfederaciju) a ekonomski podržati reforme Ante Markovića.
Meni jeste žao tog vremena ali nisam neki jugonostalgičar.
Danas je tako kako jeste, prihvati i goni dalje...Od plakanja i kmečanja za prošlošću nema nekog haira

Reforme Ante Markovića nebi bile bas bezbolne. Mi pamtimo onu pocetnu fazu sirokog asortimana svakakve robe dok smo jos imali para i dok je domaca industrija jos po nekoj inerciji radila. Da nebi rata - uslijedila bi druga faza reformi koju je on i najavljivao i ljude pripremao na to. A to je jacanje privatnog sektora na ustrb drustvenog. Radnici po likvidnim firmama su tada dobijali otpremnine u iznosu nekoliko plata - ne mog use tacno sjetiti koliko ali bila pofina cifra. Mnogi su od toga pokrenuli privatan biznis. Po prvi put si imao proizvodni privatluk a ne samo kafice i trgovine. Neko sije zavjese, neko sklapa elektroniku, neko privatne gradjevinske firme i zaposljava radnike,... Markovic je otvorio mogucnost promjene posla ali masa doamcih firmi bi morala otpustiti dobar do radnika da bi mogli svoju robu uciniti ili jeftinijom ili kvalitetnijom. Taj proces bi ipak bio bolan i sigurno bi i tad bilo mnogih koji bi ga psovali i prizivali stara vremena. Kako god - sve te silne hiljade radnika po firmama koji nisu bili otpustani a gdje nije bilo nekog velikog posla - nista nije moglo spasiti. Morali bi se poceti snalaziti. I to je svakom ekonomisti bilo jasno kao dan. U Beogradu su se samo odlucili da to izbjegnu i da im je jeftinije krenuti u pljacku.

Juga je naravno imala mnogo pozitivnog i imali smo mnoge privilegije. Koja to drzava na svijetu daje radnicima dzabe stan i platu u firmi bilo posla ili ne. Lijepe privilegije ali to se na necemu moralo prebiti. Juga je bankrotirala zbog tih radnickih privilegija i svako ko priziva te privilegije - priziva zbog svog egoizma sistemom daj meni a hebes drzavu i kredite. Slicna ocekivanja su i danas - stvoren je takav mentalitet gdje mnogi cekaju od drzave da im nadje i posao i da ih hrani.

... i besplatno obrazovanje, lijecenje... Sve si u pravu. Danas, docim, irget sve placa od svojih 500 maraka mjesecno (ako ima i toliko) i super mu je. Vazno je da drzavi ne zafali. Kad nema 500 maraka, krade, dila drogu, sibicari. Demokratija je, imas izbor.

[hAZNADAR]

To da su se odlucili za pljacku zbog reformi jednostavno ne stoji. Rat je ekonomski gledano nesto najgore, bez obzira koliko se opljackalo. Jednostavno ekonomija nije bila prioritet. Prioritet je bio rusenje Jugoslavije.

Iz ugla Beograda i opcenito srpske politike - taj rat i nije izgledao toliko strasan. Imas masu oruzja, vojske, medjunarodnih veza, ... znas da si jaci.
A jamiti pola druge drzave kao RS, dakle ekstra teritoriju je za nacionaliste neprocjenjivo,... isplativo koliko god rat kostao.

Pa da Amerika moze kupiti sad opet neku teritoriju, eto recimo dio Grenlanda kao sto zele - iskesirali bi milijardica za to maltene kolko i za jedan mali rat kojeg tu i tamo vode.

[daddy-kool]

U YU je sistem krahirao - promjena bila neizbjezna i samim tim kraj komunistickog koncepta.

Da nije došlo do raspada SSSR i pada berlinskog zida, mi bi i sada živili u socijalizmu. Sistem bi se u međuvremenu prilagodio i nastavio postojati u nekom modifikovanom stanju.

[spreca]

Stanovi za radnike nisu bili besplatni,bili su neki stambeni fondovi i od svacije plate se je odbijao neki procent koji je isao u taj fond a kasnije je bilo kad dobijes stan da si morao platiti jos neku ne veliku sumu kao neko ucesce.....tako da stanovi nisu bili besplatni nego je bilo samofinanciranje.....drugo nije istina da je ekonomuka propala zbog radnickih nekih povlastica radi kupovanja socijalnog mira sto je neistina .......Danas uzimamo ogromne kredite koji se u glavnom pokradu ,ali danas je med i mlijeko ....danas uzimaju kredite da isplate penzije i plate onim na budzetu i to nije zaduzivanje za kupovinu socijalnog mira....ali daj da ljunemo daleko a pred nosom nam ima da pljujes koliko hoces.....naravno da Yu nije bila savrsena a li nije ni takva kako je neki sad zele prikazati i to iz neznanja ili iz nekih drugih razloga