Treba se zapitati, zasto od 1979 i plejade predsjednika do Trumpa, niti jedan od njih nije pomislio cackati Iran.vee-jay wrote: ↑20/03/2026 23:42 Nakon 7. oktobra Joe Biden je Netanjahuu porucio: "Ne pravi istu gresku kao sto smo je mi napravili nakon 9/11."
Pitanje je: da li je ta poruka uopste shvacena?
Jer upravo ta greska - napad na Irak, koji je iza sebe ostavio milion mrtvih Iracana - oznacila je pocetak kraja americke globalne dominacije.
Time nije samo prekrseno medjunarodno pravo - time je naruseno povjerenje citavog jednog svijeta.
Muslimanski svijet se prvi poceo okretati od Zapada, a ubrzo zatim i globalni jug. Teziste moci pocelo je da klizi prema istoku.
Od tada pa do danas, uticaj USA slabi - i geostrateski i ekonomski.
To nisu odvojeni procesi, vec dvije strane iste stvarnosti.
U posljednjoj deceniji ta promjena postaje sve vidljivija.
I tada na scenu stupa Trump sa svojom "Make America Great Again" idejom.
Ali Trump nije vizionar.
On ne nudi novu buducnost - on pokusava vratiti proslost.
Njegova logika je jednostavna: ako se svijet vrati 100 godina unazad, u eru imperija i sfera uticaja, Amerika ce opet znati igrati tu igru - i pobijediti.
A kako se svijet vraca unazad?
Agresijom, rusenjem pravnog poretka, odbacivanjem medjunarodnog prava.
U takvoj logici, ljudski zivoti nisu prepreka.
Trump (bogati, dekadentni, fasisticko-rasisticki pedofil) tu ne vidi problem, jer dolazi iz sistema u kojem moc i novac opravdavaju sve.
U tom smislu, on vise lici na vladara iz proslih stoljeca nego na modernog predsjednika - nekoga ko drzavu pretvara u licni projekat moci (pogledati koliko se obogatio u prvoj godini vladavine).
To je krajnja faza hiper-kapitalizma: trenutak kada, da bi prezivio, taj sistem mora da se transformise u nesto drugo.
U istoriji to ime vec postoji --> fasizam.
Ne pisem to iz negativnosti ili pesimizma, nego iz ciste logike.
Ekonomski gledano, izlaz za Ameriku bi mogao lezati u jacanju socijalnih mehanizama i ogranicavanju ekstremnog kapitalizma.
Ali upravo tu lezi paradoks: americko drustvo je toliko duboko oblikovano individualizmom i trzisnom logikom da mu je ideja "socijalne drzave" gotovo strana - kulturno neprihvatljiva, pa samim tim i politicki neostvariva.
U tom kontekstu treba posmatrati i potencijalni sukob sa Iranom.
Kakav god bio njegov ishod, tesko da moze donijeti nesto pozitivno za USA.
Svijet se vec ubrzano preusmjerava prema istoku. Rusija se vraca, Kina raste.
Zato se ovdje ne radi samo o Iranu. Iran je sredstvo. Prava meta je Kina.
Ali upravo tu lezi problem: Kina to ne moze ignorisati. Kao ni Rusija.
Godinama sam mislio da USA postaje ono protiv cega se nekada borila - sistem koji je simbolicki predstavljala Rusija.
Danas mi se cini da je istina neugodnija: mozda su oduvijek bile slicnije nego sto smo htjeli vjerovati.
Mozda je zato Tito bio u pravu mnogo vise nego sto mu se danas priznaje.
Ono sto je, medjutim, jasno jeste sljedece:
bez obzira na konkretan ishod ovih sukoba, medjunarodno pravo je vec ozbiljno naruseno.
Zamijenjeno je necim starijim i opasnijim - "pravom jaceg".
I tu nestaje luksuz ravnodusnosti.
Mozemo reci da nam je svejedno sta se desava u Iranu, Venecueli ili Kubi.
Ali u svijetu u kojem vlada pravo jaceg, ta logika se neminovno vraca i nama - i nasoj drzavi BiH - i nasim susjedima, koji su - objektivno - jaci.
U takvom svijetu, saveznistva postaju roba.
Danasnja podrska (citaj "juzni tok") sutra moze biti zamijenjena za neki drugi interes - za hotel, za rudnik, za ugovor, za trenutnu korist.
Oslanjati se na takav sistem znaci kockati se sa sopstvenom buducnoscu.
Upravo zbog toga "navijam" za Iran i taj stav nije stvar simpatije, nego racuna.
Ako vec postoji nada, onda ona lezi u pukotinama samog sistema - u unutrasnjim kontradikcijama MAGA drustva koje je Trumpa dovelo na vlast.
U dijelu njegove baze koji ce prije reagovati na rast cijene goriva nego na milione ubijenih ljudi od strane njihove vojske daleko od kuce.
Zvuci mozda cinicno - ali u ovom novom Trumpovom svijetu, i te kako racionalno.
Sve drugo je palamuđenje.
+1
