Upravo to. Mi smo jedan užasno letargičan i inertan narod. Nama je to u genima. Od osvajanja Turaka na ovamo mi smo naučili da nama uvijek neko vlada i da taj neko u naše ime donosi odluke i određuje kako ćemo živjeti. A, onda smo se sunovratili u tzv. demokratiju i jednostavno se ne znamo ponašati.MuaDib wrote:Zato što čekamo da neko drugi riješi naš problem, da neko drugi dođe i rastjera bagru.
Kao demokratsko biračko tijelo nismo izgrađeni i nemamo kulturu kažnjavanja na izborima onih koji su pogriješili i koji su krivi za probleme. Mi nikada ne ulazimo u suštinu i prilično površno posmatramo stvari. Za razliku od zapadnih birača koji vagaju svaku riječ koju kandidati izgovore i prebiru po prošlosti i procjenjuju da li je kandidat moralno zaslužio da vodi narod, kod nas većina naroda nije u stanju ući u suštinu stvari i sam donijeti zaključak. Skloni smo se povinovati mišljenju većine. Smatramo da kao jedinke nismo u stanju bilo šta učiniti da se stvari promijene. A sve revolucije su polazile od pojedinaca.
U našoj državi mangup je onaj koji vara državu i koji je u stanju mimo zakona i pravila, preko veza završiti "poslove". Takvi se cijene i takvi su face i dobro je znati ih i biti u njihovom društvu. Pošteni i moralni ljudi se uglavnom posmatraju kao da su pali s Marsa i ne uzma ih se za ozbiljno. Nismo istrajni u onome što započnemo i svaki protest se završava nakon dva-tri dana jer izgubimo interesovanje i zamah. A to naši političari dobro znaju, pa nas, kao žene u PMS-u, puste da istresemo frustraciju i onda mirno odemo kući, bez ikakvih rezultata.
Političari koriste polupismenost većeg dijela naše populacije da im stalno prodaju jednu te istu priču koju narod redovno pred izbore kupi, i "hajmo, Jovo, nanovo".
Kod nas političari više i ne kriju koliko imaju i koliko uzimaju jer znaju da ni narod ni mediji nisu dovoljno jaki da na nekoga izvrše pritisak da podnese ostavku ili, ne daj Bože, da se povuče iz političkog života. O moralu političara neću ni govoriti jer oni tu kategoriju ne poznaju pa ne vrijedi trošiti riječi.
Naš narod se boji. Boji se sankcije. Boji se da ne izgubi posao. Boji se da će se nekome zamjeriti jer nikada ne znaš gdje taj može sutra završiti ina kakavoj funkciji.
Jednostavno, mi nemamo petlje!!!

