PeppermintSA wrote:Erich Fromm je davno napisao da i ljubav funkcioniše u okvirima tržišta. Kao što na tržištu automobila neko može sebi priuštiti Labordžinija, dok neko drugi ne može ni Golfa dvojku pa uzme keca, na tržištu ljubavi ne mogu svi ''priuštiti'' isto i ne polaze svi sa iste polazne tačke. Ovo možda zvuči ružno - ja prvi to mislim - no, tako je kako je.
Muškarce generalno privlači fizička ljepota, žene generalno privlači uspješnost i društveni status. Sad će se pola foruma javiti s pričom ''nije to tako'', ''ja nisam tak'a'', ''buraz mog jarana zna lika koji nije tak'i'' itd., no svi znamo da jeste i tu nije riječ isključivo o fenomenu sponzoruša niti o nekoj neumjesnoj generalizaciji, već je riječ o nečemu mnogo kompleksnijem i naučno mjerenom. Ljudi se u životu naprosto kreću u krugovima koji im, izmeđustalog, i ljubavno odgovaraju. Intelektualci se druže sa intelektualcima, klošari sa klošarima, biznismeni sa biznismeni.
Zašto se holivudski glumci zabavljaju/žene/udaju haman pa isključuvo međusobno? Zašto bogataši haman uvijek imaju žene koje izgledaju kao Victoria's Secret modeli? Zašto profesionalni fudbaleri konstantno vodaju starlete? Zašto intelektualci žene intelektualke? Zašto pojava srednjovječnih žena sa 20 godina mlađim partnerima raste? Što neko napisa, svaka krpa nađe svoju zakrpu, no problem je što mi svi vrlo često mislimo da je ta zakrpa savršena za nas, a zapravo ne želimo sebi priznati da živimo u svijetu (nažalost) u kojem mi nismo dovoljno lijepi/uspješni/bogati/obrazovani da pridobijemo tu zakrpu, jer ne želimo da priznamo da ljubav i skladan odnos, kao vrhunac ljudskosti, najčešće dolaze tek nakon što se preduslovi ispune.
Upravo zato svako izlazi na tržište ljubavi sa određenim atributima. Lijepa i zgodna žena može da bira koga želi jer muškarci biološki takoreći padaju na fizičku ljepotu. Ona traži nekog ko je uspješan i ko joj može ponuditi društveni status jer je društveno uslovljena da pada na to, te shodno tome dobijaš stanje po kojem svi dječaci sanjare da će jednog dana biti bogati i uspješni kako bi izmeđuostalog imali i najbolje, a pod tim mislim najljepše, žene. Dok, sve djevojčice sanjare da će naći princa na bijelom konju koji će je upoznati sa svim ljepotama ovog svijeta. Samo pogledajte broj basni na temu ''obične'', ali lijepe djevojke koja odlazi sa princom na bijelom konju. Zašto baš princ? Zašto baš aristokratija? Zašto baš društveni status i imućnost? Sve ovo zvuči kao ružna generalizacija, no tako je kako je. Tržište diktira svačije mogućnosti. Uspjeh i društveni atributi privlače uspjeh i društvene atribute. Ženska ljepota privlači mušku uspješnost, dok muška uspješnost privlači žensku ljepotu.
Emancipacijom žene ljepota prestaje biti njen jedini atribut, te se jednačina malo proširuje, te se njeni zahtjevi takođe proširuju. Tržište se promijenilo. Žene sada rade, zarađuju, grade svoje karijere, mogu birati da li žele imati djecu, nisu uopšte primorane da budu opterećene svojim biološkim satom itd. U takvoj konstalaciji odnosa one mogu biti jednako izbirljive koliko su vjekovima bili muškarci.
Problem je što ovu notornu činjenicu mnogi muškarci tumače kroz prizmu karikaturalnih ekstrema. Dakle, žena koja je takva je po automatizmu sponzoruša koja samo trči za novcem, koju zaboli neka stvar za tim svojim ''sponzorom'', koja će u našem kontekstu naći nekog krkana koji vozi X5-icu i koji će je vezati za radijator, a zapravo nije to baš sve tako. To što neka žena u prvi mah biva privučena nekom financijski dobrostojećem, uspješnom muškarcu ne znači da ga ona neće voljeti, da ona neće pridonositi domaćinstvu, da neće biti dobra majka, dobra supruga. Isto tako, činjenica da neki muškarac vozi X5-icu koju mu je kupio babo ne znači da je po defaultu krkan koji će je baciti kao kurton, što neko napisa. Takve generalizacije su plod bijesa. To bi bilo isto kao kad bi neko ko ne može sebi priuštiti Labordžinija okarakterisao istog kao kretenski proizvod koji će istrunuti u auto salonu jer ga niko ne može kupiti, dok bi potencijalnog kupca nazvao krkanom i kretenom samo zato što ga može priuštiti. Zapitate li se da možda ta arhetipska, ''fina'' žena koja svaki dan sprema ručak i baklave svom mužu poštaru to čini zato što se ona nije mogla na tržištu ljubavi izboriti za mjesto pored uspješnijeg, obrazovanijeg i ljepšeg muškarca?
Teza da se ženska ''dobrota'' srazmjerno smanjuje kako su ljepota, intelekt i izbirljivost veći je naprosto mit skovan od strane bijesnih i uvrijeđenih muškaraca.
Namjerno koristim konzumentski, bezlični rječnik kako bih dodatno dočarao svoje teze..
Bill Maher, kojeg u suštini pretjerano ne cijenim, je u jednom svom performansu izrekao jednu notornu činjenicu: ''Muškarci su vjerni onoliko koliko im mogućnosti dozvoljavaju'', te je naveo primjer Mick Jaggera. Po Maheru, naime, Jagger ne jebe dvadesetogodišnje ljepotice zato što ne može da odraste, već zato što dvadesetogodišnje ljepotice i dalje žele da ga primaju od Mick Jaggera. Dalje, on se dosta cinično obraća udatim ženama i porucuje im da ne misle da su im muževi sveci jer ne jebu mlađe, zgodne žene, budući da razlog nije što ne žele, već što ne mogu.
Maherove izjave su pojednostavljenje, no ipak podcrtavaju istinu. Postavljač teme tvrdi da navedene žene imaju previsoke kriterije, a ja mislim da bi prije on trebao spustiti svoje.
Pravi smooth operator approach.Dozvoli, cestitam.