Artiljerac objašnjava...
Daily Kos
HIMARS je, jer Ukrajina dobija raketnu artiljeriju za koju je molila
Raketna artiljerija HIMARS, na vježbi u Maroku.
S obzirom na to da su partneri i saveznici uveliko napredovali, nekada duga lista ukrajinskih zahtjeva za oružjem vremenom je postajala sve kraća i svedena je u protekle dvije sedmice na jedan konačni zahtjev: MLRS, MLRS i MLRS. To ne znači da im ne treba sve drugo, i više od toga, ali dalekometna artiljerija je posljednji dio Ukrajine koji nedostaje u sastavljanju vojske koja neće samo zadržati Rusiju, već ih potisnuti iz Ukrajina.
MLRS je „raketni sistem sa višestrukim lansiranjem“, ili raketna artiljerija, i kao što sam više puta pisao, to je ono što sam radio tri godine u vojsci. MLRS. I konkretno, bio sam rukovodilac vatre za MLRS vod, upravljao vatrogasnim misijama i, što je još važnije, njegovom logistikom - gorivom, vodom, hranom, municijom (za tri lansera M270) i mehanikom za sve stvari koje su se pokvarile. Bilo je oko 60 vozila koja su podržavala devet lansera u mom udaru, a rijetko kada smo imali svih devet operativnih. Negdje sam pročitao da MLRS jedinica ima najveću logističku cijenu po milji u cijeloj vojsci. I dok nisam potvrdio tu „činjenicu“, moje iskustvo svakako podržava izuzetno veliki operativni izazov. Bio sam užasnut tom idejom Ukrajine koja mora da se nosi sa tom vrstom logističkog i mehaničkog izazova usred rata, bez uspostavljenog podoficira sa iskustvom u MRLS. Alternativa, pojednostavljena verzija na točkovima M270, M142 HIMARS, objektivno je bolja opcija. I to će Sjedinjene Države poslati Ukrajini.
O dobro, okretni mehanizam je nadograđen od mog vremena, to je veliko. SAD kažu da mogu obučiti Ukrajince o HIMARS-u za dvije sedmice. Gužva održavanja/mehaničara, to neće biti dovoljno vremena. Ali momci unutra? Oni ih mogu obučiti u jednom danu. Ja sam vodio paljbu, ali morao sam sjesti u M270 i nekoliko puta ispaliti rakete, iz zabave, a to je bio računar, ukucao koordinate i pritisnuo dugme. To je bilo to. Ne mogu da zamislim da su stvari postale komplikovanije od toga u poslednjih 30 godina. Veći zadatak učenja je punjenje kapsula na lanser, tako sigurno, da bi to moglo potrajati dan ili dva zajedno sa momcima iz kamiona s municijom. Dovoljno lako. Dobiće ih na liniji fronta u kratkom roku.
Hajde da pričamo o dometu koristeći standardne projektile, koji su daleko najčešći na bojnom polju. Specijalni projektile proširenog dometa su rijetki i skupi.
Ruski D30: 15,4 km (9 milja)
Ruski 2S19: 25 km (16 milja)
NATO M777: 29 km (18 milja)
Ruski GRAD (MLRS): 45 km (28 milja)
Ruski SMERCH (MLRS): 70 km (43 milje)
NATO M142 HIMARS: 70+ km (43+ mi)
Koliko mogu da procijenim, nema mnogo SMERCH sistema u Ukrajini, i oni nisu ni blizu tako mobilni i fleksibilni kao HIMARS. HIMARS ima veći domet od zvaničnih brojeva. U moje vrijeme, naši računari za usmjeravanje vatre su nam dozvoljavali da planiramo ciljeve izvan nominalnog dometa.
Haubice M777 koje su stigle u Ukrajinu već su nadmašile sve osim ruske raketne artiljerije. Sa HIMARS-om, nijedna ruska artiljerija neće biti sigurna. Nijedan ** No links ** za snabdijevanje neće biti siguran (Kupjansk, koji snabdijeva cio sjeverni front Donbasa, je u dometu !). Nijedan ruski napredak neće biti siguran.
Postoji potencijalna uloga za M270 MLRS ako SAD odluče da uklone zastarjele rane verzije sistema - gradsku odbranu. Postavite vod, tri lansera M270, negdje na periferiji često ciljanih gradova kao što su Sumi, Harkov i Nikolajev, u napuštenoj štali. Odredite izvor bilo koje nadolazeće artiljerije, izvucite je, ispalite rafal, a zatim neka se otkotrlja u susjedovu štalu (u slučaju da se Rusija suprotstavi balističkim projektilima dugog dometa). Sve dok se M270 ne moraju mnogo kretati, mogli bi se držati dovoljno dobro kao polufiksna lokalna odbrana.
Hajde da sada pogledamo bojno polje. Kada ovo pročitate, Rusija možda ima potpunu kontrolu nad Severodonjeckom. Dobro.
Proveo sam previše vremena pitajući se zašto bi Ukrajina pokušala zadržati grad okružen sa tri strane, daleko od ukrajinske artiljerijske podrške, bez strateške vrijednosti, kada je bukvalno preko puta bio daleko odbramljiviji položaj. rijeka. Čini se da je Ukrajina isto mislila i da je vodila borbeno povlačenje iz grada u posljednjih nekoliko dana.
Lysychansk je sve što želite u odbrambenoj poziciji.
Pogledajte ova brda oko Lisičanska, savršena za odbranu.
Ne samo da je grad zaštićen iza rijeke za koju se Rusija do sada pokazala nesposobnom za prelazak, već mreža litica i brda gleda na Severodonjeck i rijeku između njih, nudeći efikasne vatrene položaje za svaki direktni pristup. Brda na južnom rubu grada otežavaju svaki prilaz ako ruske snage ikad uspiju da se probiju sa uspona Popasne.
Kad smo već kod toga, posljednje što sam vidio iz Popasne bili su proruski Telegram nalozi koji su vrištali da su Wagnerovi plaćenici razbijeni pokušavajući da se probiju iz džepa na sjeveru, i da su tjerali trupe Donjecke Narodne Republike (DPR) da preuzmu prethodnicu. Nije im zvučalo previše obećavajuće, ako je stvarno. Ono što sigurno znamo je da Rusija pokušava da napreduje u tri različita pravca od Popasne, u slučaju da mislite da je Rusija konačno naučila da fokusira svoje napore.
Nazad u Lisičansk, njegove linije snabdijevanja su ugrožene ruskom artiljerijom, ali one ostaju otvorene. A na zapadu ima dosta prijateljske teritorije za artiljeriju. Još uvijek je isturen ali daleko odbranjiviji. Uskoro će HIMARS ponuditi još dramatičnije pokrivanje cijele ove oblasti.
Dobro snabdjevena baterija od devet lansera mogla bi lako da pokrije cio front Donbasa, pa čak i vod od tri, dajući stabilan tok raketa gdje god bi Rusija pokušala da napreduje. Ukrajina ne laže kada kaže da će to promijeniti igru, a Rusija si zaista ne može priuštiti dalje iscrpljivanje.
Taktička grupa ruskog bataljona (BTG) treba da ima 800-1.000 vojnika. Rusiji ih ponestaje ali još uvijek ima tijela koje mogu baciti u mlin za meso. U nekom trenutku, slavina će presušiti.
U jučerašnjoj diskusiji, pomenuo sam još jednu stvar o kojoj se Ukrajina još uvek pita - poboljšani sistemi protivzračne odbrane. Poslednjih dana Rusija je bila spremnija da rizikuje avione, sve dok ti avioni lete nisko iznad Donbasa ili daleko duž ruske granice. Ta vazdušna podrška bila je ključna u sposobnosti Rusije da napreduje u istočnoj Ukrajini, i dok su sistemi sa ljudskim nošenjem sposobni da izvrše direktan napad na obližnje avione, Ukrajina je tražila više sistema sposobnih za odbranu većeg dometa.
Ovaj sistem uključuje modificiranu verziju projektila IRIS-T koje koriste brojni borbeni avioni u sistem baziran na kamionima koji je prvi put uveden 2014. Sistem je ocijenjen za uklanjanje ciljeva udaljenih 40 km (25 milja), a zemaljska verzija može juriti ciljeve na visinama do 19 km (12 milja).
Sistem je navodno vrlo mobilan i relativno jednostavan za korištenje. Nudi veliko poboljšanje u odnosu na stare sovjetske sisteme od kojih Ukrajina sada zavisi. Poslato je još nekoliko sistema protivzračne odbrane, ali riječ je o „malo“. Kao... jedan sistem S-300 i jedan Strela. Nadajmo se da će broj IRIS-T SLM sistema biti više od jednog.
Pitanje je: Koliko brzo će Njemačka isporučiti? Sporo djelovanje Njemačke u ispunjavanju prošlih obećanja izazvalo je mnogo (često neopravdanih, ponekad opravdanih) kritika na račun Scholza.
