Forum Klix.ba

Hakiz wrote: ↑04/01/2026 12:19

teodati wrote: ↑04/01/2026 11:26

Hakiz wrote: ↑03/01/2026 19:39

Već je Darwin posmatrajući one ptice na Galapagosu objasnio kako i zašto se događaju promjene. Ista vrsta ptica, različiti kljunovi. Zbog toga što jedan oblik kljuna istoj vrsti ptice omogućava lakšu ishranu na jednom mjestu, a tamo gdje je hrana drugačija treba drugi oblik kljuna.

Kao primjer: Ako se neka ptica hrani crvima, i na jednom području crvi žive na drvetu potreban je drugačiji kljun u odnosu na kljun koji treba kada crvi žive u drvetu. Na jednom mjestu ih treba moći pokupiti sa površine drveta, na drugom mjestu ih treba moći izvući iz unutrašnjosti drveta. Ista ptica, ista hrana, drugačiji kljunovi. Evolutivno adaptirani da bi se moglo doći do hrane.

To je bio početak Darwinove teorije. Sama teorija evolucije je postojala i prije Darwina.

Ne govorim da evolucija općenito pada, jer je istina da se od jednostavnih organizama došlo kroz veliki vremenski period do sve složenijih organizama, ok, ali ne objašnjava se kako je do toga došlo, konkretno, kontaš?

Recimo ovaj tvoj primjer s pticama, da bi nastao neki novi različiti kljun, prilagođen novoj okolini, treba novi DNK s promjenama uputa o tome, jel tako, inače neće biti novog kljuna, pa neće biti ni preživljavanja ptica, a to nije objašnjeno kako i tko daje nove upute, a onda i tko onda napravi takav kljun, jasno je da treba imati znanje o novoj okolini i o novom kljunu, to je činjenica.

Tu vrijeme ne igra veliku ulogu, što se toga pitanja tiče, prođe li i milijun godina, ili milijardu, ili bilijun godina, svejedno je, netko treba to napraviti, ali tko to konkretno radi?

Odgovor nije priroda, jer se pita tko u prirodi to radi i zna to sve napraviti, to je ključno pitanje.

A evolucija nema na to odgovora, ili?

Da, upravo priroda to radi.

Pitanje je bilo tko to u prirodi radi, a ne da nitko ne radi, znači netko mora taj rad napraviti, i koja svojstva mora imati da bi takvu radnju napravio?

Dozer wrote: ↑04/01/2026 12:00

Voddaa wrote: ↑04/01/2026 01:27

Dozer wrote: ↑04/01/2026 01:17 Imam ja pitanje - sta se sad desava s teorijom relativiteta, posto je u CERNu utvrdjeno da neutrini putuju brze od svjetlosti?

Instrumentalna greska - nista ne putuje brze od svijetlosti (sa ogromnom sigurnoscu, koja nije 100%, da me Hakiz ponovo ne ruzi . Sala!).

https://en.wikipedia.org/wiki/2011_OPER ... no_anomaly

Zasto smo toliko sigurni da nista ne moze biti brze od svjetlosti?

Zar nije bolje reci da trenutno ne znamo da postoji nesto sto putuje brze od svjetlosti, jer bi to bilo blize istini...?

Koliko se može najbrže putovati u materijalnom svijetu, ovisi o tome koliko se točno jedinica prostora može proći u jednoj sekundi, jer za svaku jedinicu treba vrijeme da se to prođe, tako da može biti, ali i ne mora, da je brzina svjetlosti najbrže što je moguće, to samo Prva bića u našem prostor-vremenu znaju, samo kažem.

Hakiz wrote: ↑04/01/2026 12:17

Voddaa wrote: ↑04/01/2026 09:06 ... Vezano za pitanje oblika elektrona, ne radi se o buducnosti.

Koliko ja znam, naša tehnologija ne omogućava da se vide veličine manje od molekule.

Tek kada budemo mogli vidjeti da je orbita oko nukleusa atoma prazna (u smislu nepostojanja vidljivog "predmeta"), a "stvari se dešavaju" kako mislimo da bi se trebale dešavati da elektron postoji, možda možemo reći "vidi, stvarno, nema oblik". Sve ostalo je teorija. A teorije mogu biti oborene, to smo se složili.

Ono oko boga: Da, ako boga ima, planirano, kontrolisano dešavanje mimo zakona prirode/fizike nije tražiti puno, to je jedini stvarni dokaz.

Uostalom, ljudi imaju ekstremitete sa jedne strane, sa druge neke vrste imaju mogućnost ponovnog rasta (Vidi axolotl - jedna vrsta daždevnjaka, može ponovo narasti ekstremitet, čak i srce i dijelovi mozga, zatim morskoj zvijezdi krak, gušteru rep itd) pa rast ekstremiteta, bilo jednom bilo ponovo, nije mimo zakona prirode/fizike. Tako da bi u ovom slučaju dokaz bio čak događaj koji je moguć po zakonima prirode/fizike, samo nije moguć za našu vrstu.

Vidis, ovo pociva na pogresnoj pretpostavci da je „vidjeti“ jedini ili privilegovani nacin spoznaje u fizici. Mi rutinski i pouzdano utvrdjujemo postojanje i svojstva entiteta koje ne mozemo direktno vidjeti: elektrona, kvarkova, polja, zakrivljenosti prostorvremena. Elektron nije mala kuglica koju mozemo vidjeti i to zaista nije pitanje tehnologije. Elektron je, prema kvantnoj mehanici, kvantni objekt opisan talasnom funkcijom, a njena struktura se eksperimentalno potvrdila milione, odnosno milijarde puta kroz precizna i ponovljiva mjerenja.

Pojmovi poput, velicine i oblika nisu svojstva talasne funkcije u klasicnom smislu. U kvantnoj teoriji ne postoji fizikalno smislen operator nad talasnom funkcijom koji bi davao velicinu ili oblik elektrona analogno makroskopskim objektima. Talasna funkcija ne opisuje geometrijski objekat u prostoru, vec statisticku strukturu ishoda mjerenja. Zbog toga cinjenica da ne „vidimo“ orbitu ne znaci da je ona prazna u ontoloskom smislu, nego da je sama ideja klasicne orbite pogresna. Atom nije “mali Suncev siatem”. Prema sadasnjoj kvantnoj teoriji ne postoji ni logicki ni fizikalni smisao u kojem elektron ima velicinu ili oblik u smislu koji koristimo u klasicnoj (Newton) mehanici. I da, moguce je kvantna mehanika pogresna,
ali je izuzetno malo vjerovatno.

Sve naucne teorije su u principu oborive (Karl Popper) ali to ne znaci da su sve podjednako spekulativne. Kvantna mehanika spada medju najpreciznije i najuspjesnije teorije koje je ljudski rod ikada razvio. Iz nje direktno, nesumnjivo i nespekulativno proizilazi da elektron nema oblik ili velicinu, barem ne u smislu u kojem knjige, stolice ili drugi objekti nase svakodnevne intuicije imaju oblik i velicinu.

Voddaa wrote: ↑04/01/2026 12:23

broj dva wrote: ↑04/01/2026 12:16 Quantum entanglement je brži od svjetlosti

Q. entanglement ne ukljucuje prenos informacije ili energije pa ne predstavlja nesto sto se krece brze od brzine svjetlosti. Zapravo, u slucaju entaglement nista ne putuje uopste, pa nema smisla govoriti o brzini kretanja / putovanja.

Informacija o spinu čestice se prenese, brže od svjetlosti. Zar nije to to što čini QE tako interesantno i paradoksalno?

broj dva wrote: ↑04/01/2026 12:56

Voddaa wrote: ↑04/01/2026 12:23

broj dva wrote: ↑04/01/2026 12:16 Quantum entanglement je brži od svjetlosti

Q. entanglement ne ukljucuje prenos informacije ili energije pa ne predstavlja nesto sto se krece brze od brzine svjetlosti. Zapravo, u slucaju entaglement nista ne putuje uopste, pa nema smisla govoriti o brzini kretanja / putovanja.

Informacija o spinu čestice se prenese, brže od svjetlosti. Zar nije to to što čini QE tako interesantno i paradoksalno?

Pisem s mobitela pa samo ukratko, sorry.

Ne prenosi se nikakva informacija, ukljucujuci i informacija o spinu, brze od brzine svjetlosti. Ono sto se pojavljuje su kvantne korelacije, koje postaju vidljive tek nakon naknadne klasicne razmjene podataka. Nema prenosa.

Ako te detaljnije zanima ovo konkretno, pogledaj Bellove nejednakosti i eksprimente (Nobelova iz fizike 2022 )

broj dva wrote: ↑04/01/2026 12:56

Voddaa wrote: ↑04/01/2026 12:23

broj dva wrote: ↑04/01/2026 12:16 Quantum entanglement je brži od svjetlosti

Q. entanglement ne ukljucuje prenos informacije ili energije pa ne predstavlja nesto sto se krece brze od brzine svjetlosti. Zapravo, u slucaju entaglement nista ne putuje uopste, pa nema smisla govoriti o brzini kretanja / putovanja.

Informacija o spinu čestice se prenese, brže od svjetlosti. Zar nije to to što čini QE tako interesantno i paradoksalno?

Ništa se ne prenosi, nego se zna sve o svim česticama u svakom trenutku u svemiru, eto, ak već želiš znati, nema tu ništa nelogičnoga, dapače.

Voddaa wrote: ↑04/01/2026 12:48

Hakiz wrote: ↑04/01/2026 12:17

Voddaa wrote: ↑04/01/2026 09:06 ... Vezano za pitanje oblika elektrona, ne radi se o buducnosti.

Koliko ja znam, naša tehnologija ne omogućava da se vide veličine manje od molekule.

Tek kada budemo mogli vidjeti da je orbita oko nukleusa atoma prazna (u smislu nepostojanja vidljivog "predmeta"), a "stvari se dešavaju" kako mislimo da bi se trebale dešavati da elektron postoji, možda možemo reći "vidi, stvarno, nema oblik". Sve ostalo je teorija. A teorije mogu biti oborene, to smo se složili.

Ono oko boga: Da, ako boga ima, planirano, kontrolisano dešavanje mimo zakona prirode/fizike nije tražiti puno, to je jedini stvarni dokaz.

Uostalom, ljudi imaju ekstremitete sa jedne strane, sa druge neke vrste imaju mogućnost ponovnog rasta (Vidi axolotl - jedna vrsta daždevnjaka, može ponovo narasti ekstremitet, čak i srce i dijelovi mozga, zatim morskoj zvijezdi krak, gušteru rep itd) pa rast ekstremiteta, bilo jednom bilo ponovo, nije mimo zakona prirode/fizike. Tako da bi u ovom slučaju dokaz bio čak događaj koji je moguć po zakonima prirode/fizike, samo nije moguć za našu vrstu.

Vidis, ovo pociva na pogresnoj pretpostavci da je „vidjeti“ jedini ili privilegovani nacin spoznaje u fizici. Mi rutinski i pouzdano utvrdjujemo postojanje i svojstva entiteta koje ne mozemo direktno vidjeti: elektrona, kvarkova, polja, zakrivljenosti prostorvremena. Elektron nije mala kuglica koju mozemo vidjeti i to zaista nije pitanje tehnologije. Elektron je, prema kvantnoj mehanici, kvantni objekt opisan talasnom funkcijom, a njena struktura se eksperimentalno potvrdila milione, odnosno milijarde puta kroz precizna i ponovljiva mjerenja.

Pojmovi poput, velicine i oblika nisu svojstva talasne funkcije u klasicnom smislu. U kvantnoj teoriji ne postoji fizikalno smislen operator nad talasnom funkcijom koji bi davao velicinu ili oblik elektrona analogno makroskopskim objektima. Talasna funkcija ne opisuje geometrijski objekat u prostoru, vec statisticku strukturu ishoda mjerenja. Zbog toga cinjenica da ne „vidimo“ orbitu ne znaci da je ona prazna u ontoloskom smislu, nego da je sama ideja klasicne orbite pogresna. Atom nije “mali Suncev siatem”. Prema sadasnjoj kvantnoj teoriji ne postoji ni logicki ni fizikalni smisao u kojem elektron ima velicinu ili oblik u smislu koji koristimo u klasicnoj (Newton) mehanici. I da, moguce je kvantna mehanika pogresna,
ali je izuzetno malo vjerovatno.

Sve naucne teorije su u principu oborive (Karl Popper) ali to ne znaci da su sve podjednako spekulativne. Kvantna mehanika spada medju najpreciznije i najuspjesnije teorije koje je ljudski rod ikada razvio. Iz nje direktno, nesumnjivo i nespekulativno proizilazi da elektron nema oblik ili velicinu, barem ne u smislu u kojem knjige, stolice ili drugi objekti nase svakodnevne intuicije imaju oblik i velicinu.

Amin.

Hakiz wrote: ↑04/01/2026 14:39 Amin.

I tried. Uzdravlje.

Voddaa wrote: ↑04/01/2026 15:47

Hakiz wrote: ↑04/01/2026 14:39 Amin.

I tried. Uzdravlje.

Da, pokušao si nešto naučiti druge, ali ne žele da nauče, žele nastaviti živjeti u neznanju.

Lijepo ja rekoh, nije ovaj forum mjesto za ozbiljne razgovore.

Voddaa wrote: ↑04/01/2026 12:18

Dozer wrote: ↑04/01/2026 12:00

Voddaa wrote: ↑04/01/2026 01:27
Instrumentalna greska - nista ne putuje brze od svijetlosti (sa ogromnom sigurnoscu, koja nije 100%, da me Hakiz ponovo ne ruzi . Sala!).

https://en.wikipedia.org/wiki/2011_OPER ... no_anomaly

Zasto smo toliko sigurni da nista ne moze biti brze od svjetlosti?

Zar nije bolje reci da trenutno ne znamo da postoji nesto sto putuje brze od svjetlosti, jer bi to bilo blize istini...?

Nismo 100% sigurni, ali imamo mnogo empirijskih razloga da mislimo da nista ne putuje brze.

Kad kazemo da trenutno ne znamo da li postoji nesto brze od brzine svjetlosti, to moze dati pogresan dojam da su sanse da to postoji vece nego sto jesu. Recimo, obicno ne kazemo da trenutno ne znamo da li smo ipak u krivu da se Zemlja okrece oko Sunca,
iako, u strogom smislu, nismo 100% sigurni da se Zemlja okrece oko Sunca (oko centra mase, da budemo pedantno tacni ).

Upravo o tome i pricam. Skoro sve sto trenutno znamo, zapravo je i dalje upitno da li je 100% tacno.
Ako u obzir uzmemo mnoge cinjenice o nasem neznanju, kao sto su npr. (ne)znanje o nasem mozgu, prirodi i njenim procesima, funkcionisanju i desavanjima, pa i sire, o svemiru, bez vecih problema se moze zakljuciri da mi, u stvari, fundamentalno znamo vrlo malo.
Cak se, po stvarima.koje tek sad otkrivamo, slobodno moze reci da su ljudi prije 3.000 i vise godina znali puno vise od nas o svemu sto nas okruzuje.

Ali, zato nama danas ne nedostaje arogancije i samouvjerenosti u svoje "znanje".

teodati wrote: ↑04/01/2026 12:44

Dozer wrote: ↑04/01/2026 12:00

Voddaa wrote: ↑04/01/2026 01:27

Instrumentalna greska - nista ne putuje brze od svijetlosti (sa ogromnom sigurnoscu, koja nije 100%, da me Hakiz ponovo ne ruzi . Sala!).

https://en.wikipedia.org/wiki/2011_OPER ... no_anomaly

Zasto smo toliko sigurni da nista ne moze biti brze od svjetlosti?

Zar nije bolje reci da trenutno ne znamo da postoji nesto sto putuje brze od svjetlosti, jer bi to bilo blize istini...?

Koliko se može najbrže putovati u materijalnom svijetu, ovisi o tome koliko se točno jedinica prostora može proći u jednoj sekundi, jer za svaku jedinicu treba vrijeme da se to prođe, tako da može biti, ali i ne mora, da je brzina svjetlosti najbrže što je moguće, to samo Prva bića u našem prostor-vremenu znaju, samo kažem.

Samo ti nama kazi, nije problem.

broj dva wrote: ↑04/01/2026 12:56

Voddaa wrote: ↑04/01/2026 12:23

Q. entanglement ne ukljucuje prenos informacije ili energije pa ne predstavlja nesto sto se krece brze od brzine svjetlosti. Zapravo, u slucaju entaglement nista ne putuje uopste, pa nema smisla govoriti o brzini kretanja / putovanja.

Informacija o spinu čestice se prenese, brže od svjetlosti. Zar nije to to što čini QE tako interesantno i paradoksalno?

Spregnuto, isprepleteno, sam naziv kaže: kvantna spregnutost. Nema daleko-blizu, to je jedno bez obzira na prostornu udaljenost.

Ovo "sablasno djelovanje na daljinu" puno je interesantnije i ukazuje da je sve u nekom odnosu, više nego što su ljudi maštali u pričama.

toska wrote: ↑04/01/2026 16:43

broj dva wrote: ↑04/01/2026 12:56

Voddaa wrote: ↑04/01/2026 12:23

Q. entanglement ne ukljucuje prenos informacije ili energije pa ne predstavlja nesto sto se krece brze od brzine svjetlosti. Zapravo, u slucaju entaglement nista ne putuje uopste, pa nema smisla govoriti o brzini kretanja / putovanja.

Informacija o spinu čestice se prenese, brže od svjetlosti. Zar nije to to što čini QE tako interesantno i paradoksalno?

Spregnuto, isprepleteno, sam naziv kaže: kvantna spregnutost. Nema daleko-blizu, to je jedno bez obzira na prostornu udaljenost.

Ovo "sablasno djelovanje na daljinu" puno je interesantnije i ukazuje da je sve u nekom odnosu, više nego što su ljudi maštali u pričama.

Ovo je zanimljiv pravac. Postoje pristupi u kojima se prostor izvodi iz kvantne spregnutosti: jace kvantne korelacije odgovaraju manjoj efektivnoj udaljenosti u emergentnoj geometriji prostora. Ideja je da prostor nije polazna struktura, vec nesto sto nastaje iz kvantne mehanike, sto otvara put ka povezivanju relativnosti i kvantne teorije.

Za sada se ovi rezultati uglavnom odnose na vakum i stanja bliska vakumu, kao i na idealizirane modele, pa su jos uvijek spekulativni, ali konceptualno u najmanju ruku jako interesantni.

Opcenito, vecina savremenih pristupa ne smatra prostor fundamentalnom velicinom, vec izvedenom.

Voddaa wrote: ↑04/01/2026 17:30

toska wrote: ↑04/01/2026 16:43

broj dva wrote: ↑04/01/2026 12:56

Informacija o spinu čestice se prenese, brže od svjetlosti. Zar nije to to što čini QE tako interesantno i paradoksalno?

Spregnuto, isprepleteno, sam naziv kaže: kvantna spregnutost. Nema daleko-blizu, to je jedno bez obzira na prostornu udaljenost.

Ovo "sablasno djelovanje na daljinu" puno je interesantnije i ukazuje da je sve u nekom odnosu, više nego što su ljudi maštali u pričama.

Ovo je zanimljiv pravac. Postoje pristupi u kojima se prostor izvodi iz kvantne spregnutosti: jace kvantne korelacije odgovaraju manjoj efektivnoj udaljenosti u emergentnoj geometriji prostora. Ideja je da prostor nije polazna struktura, vec nesto sto nastaje iz kvantne mehanike, sto otvara put ka povezivanju relativnosti i kvantne teorije.

Za sada se ovi rezultati uglavnom odnose na vakum i stanja bliska vakumu, kao i na idealizirane modele, pa su jos uvijek spekulativni, ali konceptualno u najmanju ruku jako interesantni.

Opcenito, vecina savremenih pristupa ne smatra prostor fundamentalnom velicinom, vec izvedenom.

bojim se da idemo predaleko, ali dobar primjer, nebitno sad tačnost i detalji, da "živimo u svijetu koji nije moguć".
ovo moguć podrazumjeva čovjeka i njegovu poziciju.
dođosmo opet na početak

I dalje ja ne razumijem zasto ovaj svijet nije moguc..

Koji su parametri u ugri, a koji uopste na bilo koji nacin definisu tu mogucnost ili nemogucnost postojanja ovog svijeta, i nas u njemu?

Sve bi ja nas u ministarstvo za istraživanje ruda i gubljenje vremena ili bar neko javno preduzeće.

Dozer wrote: ↑04/01/2026 20:01 I dalje ja ne razumijem zasto ovaj svijet nije moguc..

Ne razumijem ni ja , zato pišem

Dozer wrote: ↑04/01/2026 20:01 Koji su parametri u ugri, a koji uopste na bilo koji nacin definisu tu mogucnost ili nemogucnost postojanja ovog svijeta, i nas u njemu?

evo nešto sa prethodne strane:

Nama je dato pet čula i mozak kao procesor informacija, gotovo savršeno za život na Zemlji i preživljavanje.
Sve naša spoznaja izvan toga je upitna, tom istom "opremom" pokušavamo shvatiti svijet i to iz nesigurne uloge posmatrača. Beznadežna pozicija za mnogo šta.
nije neki spretno napisan odgovor, ali to je to.

ima iznad bold rečenicu od @Voddaa, tu bi @teodati mogao biti najbliži sa svojom teorijom pa ako njega shvataš onda ok. znam da je pisao o nekim čudnim prostorima.

eto, nakon sto je Smrle dobio prvog pratioca, sada ga je dobio i teodati. da je ovu salu neko ispricao samo prije godinu...

Šta je šega

Voddaa wrote: ↑04/01/2026 17:30

toska wrote: ↑04/01/2026 16:43
Spregnuto, isprepleteno, sam naziv kaže: kvantna spregnutost. Nema daleko-blizu, to je jedno bez obzira na prostornu udaljenost.

Ovo "sablasno djelovanje na daljinu" puno je interesantnije i ukazuje da je sve u nekom odnosu, više nego što su ljudi maštali u pričama.

Ovo je zanimljiv pravac. Postoje pristupi u kojima se prostor izvodi iz kvantne spregnutosti: jace kvantne korelacije odgovaraju manjoj efektivnoj udaljenosti u emergentnoj geometriji prostora. Ideja je da prostor nije polazna struktura, vec nesto sto nastaje iz kvantne mehanike, sto otvara put ka povezivanju relativnosti i kvantne teorije.

Za sada se ovi rezultati uglavnom odnose na vakum i stanja bliska vakumu, kao i na idealizirane modele, pa su jos uvijek spekulativni, ali konceptualno u najmanju ruku jako interesantni.

Opcenito, vecina savremenih pristupa ne smatra prostor fundamentalnom velicinom, vec izvedenom.

Drugačije, veća spregnutost znači bliže, manja spregnutost znači dalje i to nema veze sa udaljenostima kako ih vidimo.
Nešto može biti jako blizu (iz naše perspektive), ali sa slabom vezom, a može biti jako daleko ali sa jakom vezom.

podjeća li vas ovo na nešto?

toska wrote: ↑05/01/2026 12:59 Šta je šega

Voddaa wrote: ↑04/01/2026 17:30

toska wrote: ↑04/01/2026 16:43
Spregnuto, isprepleteno, sam naziv kaže: kvantna spregnutost. Nema daleko-blizu, to je jedno bez obzira na prostornu udaljenost.

Ovo "sablasno djelovanje na daljinu" puno je interesantnije i ukazuje da je sve u nekom odnosu, više nego što su ljudi maštali u pričama.

Ovo je zanimljiv pravac. Postoje pristupi u kojima se prostor izvodi iz kvantne spregnutosti: jace kvantne korelacije odgovaraju manjoj efektivnoj udaljenosti u emergentnoj geometriji prostora. Ideja je da prostor nije polazna struktura, vec nesto sto nastaje iz kvantne mehanike, sto otvara put ka povezivanju relativnosti i kvantne teorije.

Za sada se ovi rezultati uglavnom odnose na vakum i stanja bliska vakumu, kao i na idealizirane modele, pa su jos uvijek spekulativni, ali konceptualno u najmanju ruku jako interesantni.

Opcenito, vecina savremenih pristupa ne smatra prostor fundamentalnom velicinom, vec izvedenom.

Drugačije, veća spregnutost znači bliže, manja spregnutost znači dalje i to nema veze sa udaljenostima kako ih vidimo.
Nešto može biti jako blizu (iz naše perspektive), ali sa slabom vezom, a može biti jako daleko ali sa jakom vezom.

podjeća li vas ovo na nešto?

Nesto detaljnije - Ideja je da prostor, pa cak i topologija prostora, nisu fundamentalni pojmovi, vec emergentna svojstva dublje strukture univerzuma.

Na najosnovnijem nivou, univerzum opisujemo kvantnim stanjem, odnosno talasnom funkcijom definisanom u Hilbertovom prostoru. Hilbertov prostor je matematicki okvir u kojem je formulisana kvantna teorija. Poenta je da prostor kakav poznajemo ne spada u fundamentalne koncepte teorije.

Prema danas dominantnom pogledu, prostor izranja iz kvantne strukture stanja, slicno kao sto temperatura nije osnovna fizicka velicina, vec emergentan opis kolektivnog ponasanja mikroskopskih stupnjeva slobode. Konkretno, entanglement kvantnih polja, cak i u vakuumu, nosi informaciju o geometriji. Regije koje su jace kvantno spregnute ponasaju se kao da su blize jedna drugoj, dok slabije spregnute regije djeluju udaljenije. U tom smislu, entanglement ne postoji u prostoru, vec prostor proizlazi iz entanglementa. Entanglement je osnovnije struktura.

U ovim pristupima ne polazi od cestica kao fundamentalnih objekata. Fundamentalni su kvantna polja i njihova medjusobna spregnutost, dok se klasicni prostor, lokalnost i metrika pojavljuju tek kao efektivni, makroskopski opisi. Vise sam puta ponovio da prostor nije fudamentalna struktura - sto znaci da mozemo pricati o univerzumu u potpunosti bez da ikada se referenciramo na prostor.

Znam da je ovo nesto dublje i detaljnije i da nije za ovaj podforum, ali cisto kao referenca za ljude koje zanima vise.

P.S. Ovakve teorije iako jos nisu potvrdjene nisu ni na jedan nacin slicne nasumicnom, neosnovanom i nepovezanom izmisljanju. Samo opaska za komentar prije 2-3 posta.

Hakiz wrote: ↑04/01/2026 16:05

Voddaa wrote: ↑04/01/2026 15:47

Hakiz wrote: ↑04/01/2026 14:39 Amin.

I tried. Uzdravlje.

Da, pokušao si nešto naučiti druge, ali ne žele da nauče, žele nastaviti živjeti u neznanju.

Lijepo ja rekoh, nije ovaj forum mjesto za ozbiljne razgovore.

Ja sam možda nešto i naučio, vidjeti ću jesam li i zapamtio

Voddaa wrote: ↑05/01/2026 15:14

toska wrote: ↑05/01/2026 12:59 Šta je šega

Voddaa wrote: ↑04/01/2026 17:30

Ovo je zanimljiv pravac. Postoje pristupi u kojima se prostor izvodi iz kvantne spregnutosti: jace kvantne korelacije odgovaraju manjoj efektivnoj udaljenosti u emergentnoj geometriji prostora. Ideja je da prostor nije polazna struktura, vec nesto sto nastaje iz kvantne mehanike, sto otvara put ka povezivanju relativnosti i kvantne teorije.

Za sada se ovi rezultati uglavnom odnose na vakum i stanja bliska vakumu, kao i na idealizirane modele, pa su jos uvijek spekulativni, ali konceptualno u najmanju ruku jako interesantni.

Opcenito, vecina savremenih pristupa ne smatra prostor fundamentalnom velicinom, vec izvedenom.

Drugačije, veća spregnutost znači bliže, manja spregnutost znači dalje i to nema veze sa udaljenostima kako ih vidimo.
Nešto može biti jako blizu (iz naše perspektive), ali sa slabom vezom, a može biti jako daleko ali sa jakom vezom.

podjeća li vas ovo na nešto?

Nesto detaljnije - Ideja je da prostor, pa cak i topologija prostora, nisu fundamentalni pojmovi, vec emergentna svojstva dublje strukture univerzuma.

Na najosnovnijem nivou, univerzum opisujemo kvantnim stanjem, odnosno talasnom funkcijom definisanom u Hilbertovom prostoru. Hilbertov prostor je matematicki okvir u kojem je formulisana kvantna teorija. Poenta je da prostor kakav poznajemo ne spada u fundamentalne koncepte teorije.

Prema danas dominantnom pogledu, prostor izranja iz kvantne strukture stanja, slicno kao sto temperatura nije osnovna fizicka velicina, vec emergentan opis kolektivnog ponasanja mikroskopskih stupnjeva slobode. Konkretno, entanglement kvantnih polja, cak i u vakuumu, nosi informaciju o geometriji. Regije koje su jace kvantno spregnute ponasaju se kao da su blize jedna drugoj, dok slabije spregnute regije djeluju udaljenije. U tom smislu, entanglement ne postoji u prostoru, vec prostor proizlazi iz entanglementa. Entanglement je osnovnije struktura.

U ovim pristupima ne polazi od cestica kao fundamentalnih objekata. Fundamentalni su kvantna polja i njihova medjusobna spregnutost, dok se klasicni prostor, lokalnost i metrika pojavljuju tek kao efektivni, makroskopski opisi. Vise sam puta ponovio da prostor nije fudamentalna struktura - sto znaci da mozemo pricati o univerzumu u potpunosti bez da ikada se referenciramo na prostor.

Znam da je ovo nesto dublje i detaljnije i da nije za ovaj podforum, ali cisto kao referenca za ljude koje zanima vise.

P.S. Ovakve teorije iako jos nisu potvrdjene nisu ni na jedan nacin slicne nasumicnom, neosnovanom i nepovezanom izmisljanju. Samo opaska za komentar prije 2-3 posta.

Fino, samo napomena da govorimo o kvantnom svijetu, ne o stvarnim objektima koje vidimo gdje se svi ti kvanti stopi i dobijemo istu metriku kao do sada.
Svakako zanimiljivo.

toska wrote: ↑05/01/2026 16:16 Fino, samo napomena da govorimo o kvantnom svijetu, ne o stvarnim objektima koje vidimo gdje se sve stopi u isto, tj. istu metriku.
Svakako zanimiljivo.

Koja je razlika izmedju stvarnog i kvantnog svijeta / objekta? Davno (100+ godina) smo naucili da je stvarni svijet kvantni (najbolje opisan zakonitostima kvantne mehanike).

Ne znam sta mislis pod “sve se stopi u isto, tj. istu metriku.”

Voddaa wrote: ↑05/01/2026 16:29

toska wrote: ↑05/01/2026 16:16 Fino, samo napomena da govorimo o kvantnom svijetu, ne o stvarnim objektima koje vidimo gdje se sve stopi u isto, tj. istu metriku.
Svakako zanimiljivo.

Koja je razlika izmedju stvarnog i kvantnog svijeta / objekta? Davno (100+ godina) smo naucili da je stvarni svijet kvantni (najbolje opisan zakonitostima kvantne mehanike).

Ne znam sta mislis pod “sve se stopi u isto, tj. istu metriku.”

pa kvantna spregnutost "proizvodi" prostor, sam si napisao, i onda dođe isto na velikim skalama, jer ovo što vidimo je posljedica ko zna koliko spregnutosti.

Vidim, puno si aktivniji i ažurniji od mene, ali nadam se da neće ništa pobjeći.

Na moje početno pitanje, odnosno zadnju rečenicu: mogu li materija - energija, sami, iz početnog nereda proizvesti određeni red? ti daješ odgovor: Da. itekako.
I onda si smatrao to najbolje obrazložiti postavljanjem dijagrama kava- mlijeko i time prikazati kako evoluira kompleksnost u sistemima.

Voddaa wrote: ↑03/01/2026 23:27 Hajde molim te, ako mozes, postavi studiju na koju se referiras ili detaljnije objasni kako si ti shvatio studiju, pa mozemo konkretnije pricati - ovako previse pretpostavljam na sta mislis (ne zelim te pogresno razumjeti).

Da ne bude daljnjih nepotrebnih nesporazuma i pitanja, rado ću ti postaviti izvor studije koja, koliko sam je ja shvatio, demantira “tvoj“ kava-mlijeko dijagram kompleksnosti.
https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC11552627/

Međutim, mene ne zanima dijagram kako se kompleksnost mijenja s vremenom, već, na koji način materija - energija, sami, iz početnog nereda proizvode određeni red/kompleksnost.
Odnosno, šta je to šta uzrokuje nastajanje reda, kompleksnosti iz nereda?
Naime, u prirodi postoji interakcija prirodnih sila i materije, i postavlja se pitanje na koji način iz tih interakcija nastaje red/kompleksnost, znajući da iz neupravljanih procesa/interakcija ne mogu nastati kompleksni sistemi/red.
Štaviše, postojeći materijalni sistemi, ako se njima ne upravlja, inherentno teže neredu/porastu entropije.

Voddaa wrote: ↑03/01/2026 23:27 Pitas me zasto je entropija univerzuma sada veca nego u proslosti? Ako sam ispravno razumio pitanje, odgovor je posve trivijalan - drugi zakon termodinamike. Da li nesto propustam?

Jest, slažem se, odgovor je trivijalan, a pitanje pogrešno. Naime, htio sam pitati, kako tumačiš, a šta je zapravo i bilo moje početno pitanje, na koji se način u dijelovima univerzuma, lokalno, ne u čitavom univerzumu, entropija ipak smanjuje, odnosno kako tu iz nereda nastaje red.

Kad se baviš fizikom, vjerujem da ti je jako dobro poznato ime John Archibald Wheeler. Kažu za njega da je bez sumnje jedan od najvećih fizičara 20. stoljeća. Njegovo univerzalno znanje fizike omogućilo mu je da napravi značajne doprinose u atomskoj i nuklearnoj fizici, fizici elementarnih čestica, teoriji relativnosti, kozmologiji i astrofizici. Sudjelovao je i na projektu izrade atomske bombe.
Također jedan je od pionira izučavanja crnih rupa - kovanica koju je baš Wheeler prvi put upotrijebio 1967. godine.
Široko je poznata njegova krilatica "It from bit".
U svojoj autobiografiji kaže da je njegov životni put u fizici bio podijeljen na tri razdoblja: u prvom periodu mislio je da je Sve moguće svesti na čestice; u drugom razdoblju smatrao je da su polja temelj Svega, da bi napokon u trećoj fazi, došao do zaključka kako je u samoj srži Svega informacija.