Kao i u većini drugih slučajeva, kriv je internet.
Pojavom streaming servisa, postalo je puno teže ljude privući u kina.
Broj prodanih karata je u slobodnom padu, ali su postale skuplje, tako da ti treba "spektakl" da bi ljudi došli i potrošili bruku para na film.
Kada i ako bi Ameri odlučili da u potpunosti prestanu praviti filmove za kina (kao što je Netflix već uradio sa svojim filmovima), onda bi kina lagano mogla ključ u bravu, jer bi malo ko došao da gleda "Drvo divlje kruške" u kinu, kada može film pustiti na svom omiljenom streaming servisu.
Dakle, za kina smo sami krivi.
Što se kvaliteta tiče, ista stvar.
Internet i streaming servisi traže uvijek novi sadržaj za algoritme, tako da svaki studio nabacuje sadržaj da se uvijek ima šta novo vrtiti na početnoj.
A kada snimaš da bi se snimalo i da bi imao novi sadržaj, onda kvalitet ne može biti na nivou.
Slomiš se da snimiš npr. sezonu serije, potrošiš 150-200 miliona i ljudi pregledaju sezonu za noć.
Šta ćeš im sad drugo ponuditi, da ne odu na drugi streaming servis?
Dostupnost svega i u svakom trenutku je ubila značaj toga što se gleda.
Dakle, za kvalitet smo također sami krivi.
Ima internet još dosta negativnih uticaja, jer je također ubio pojam mistične "zvijezde" iz prošlosti te skratio raspon pažnje kod ljudi, tako da realno i ne može čovjek očekivati puno bolje.
Ista stvar je i sa muzikom i sportom, ali će ljudi reći da je došlo do demokratizacije i nestanka "gatekeepera" jer sad možeš gledati i slušati svašta.
Što se ostalih kinematografija tiče, nije sve za svakoga.
Meni, recimo, baš ne leži turska i iranska kinematografija.

Španija/Južna Amerika, Engleska, Francuska, Koreja, Njemačka, Skandinavci, tu ima jako dobrih stvari i ideja.
Halalite referat...