Poodavno je bilo, lični doživaljaj i svjedočenje, dok je Kiseljak bio eldorado za švercovanu robu i narod išao da kupi jeftine nekvalitetne kineske robe i švercovani alkohol i duhan, tamo 1997 možda i 1998, nisam siguran sada. Uglavnom kod te neke pijace, koje vjerovatno više nema ili ima nemam pojma, stoje dva stanovnika Kiseljaka, naslonjena na zid. Pored njih dvije otvorene konzerve pive. Onako imali su tada možda preko 65 godina, koju više...tako pričaju neobavezno i slučajno se nađem tu tik pored njih i nehotično čujem između ostalog i ovaj razgovor, parafraziram.
- Gledao sam na HTV vremensku prognozu, kažu da će za vikend kiša a nisam još pokrio sav krov na kući.
Ovaj drugi odgovara kroz smijeh, možda pomalo podrugljivo govori...
- Pa znaš li ti gdje je Zagreb a gdje je Kiseljak, za vikend kod nas sigurno neće biti kiše.
Udaljavajući se od njih više nisam mogao razumjeti šta su dalje razgovrali niti me interesovalo, tada nisam ni obraćao pažnju na to niti sam razmišljao o toj konverzaciji dvojice žitelja Kiseljaka godinama. Ne znam zašto ali taj momenat mi se urezao u pamćenje. Nedavno sam u stvari razumio svu filozofiju tog naizgled beznačajnog razgovora dvojice žitelja Kiseljaka u tom ljetnom vrelom danu 1997. godine. Najmanje jedan od njih živi, ili je živio, u svom paralelnom svijetu hiljadama svjetlosnih godina udaljen od stvarnosti. Za tog čovjeka je patnja i kazna da živi tu i u takvom okruženju a da sluša vremensku prognozu susjedne zemlje i grada udaljenog 400km od mjesta u kojem živi. Na ovom primjeru se ogleda sva zla sudbina HDZ Hrvata koji su mozgom u Zagrebu a tijelom u limbu, zapeli ni tamo ni vamo.
!
jedan dio da 
