Vjerojatno zato što još nisam dokučio prave ciljeve hrvatske politike generalno, a isključio sam onaj maksimalistički "Hrvatska do Drine".
Politika Hrvata u BiH svakako nije od jučer ali mene interesira ovo vrijeme od nametnutih ustavnih rješenja 2000.-ih do danas. Interesira me sadašnjost i mogući politički izbori zarad opstanka bh Hrvata kao politički ravnopravnog naroda "u svom, na svom". Ako je to generalno cilj hrvatske politike. Ako nije, pošteno bi to bilo javno reći i priznati jer politički cilj definira politiku.
Što misle, kakvom se političkom logikom vode pojedinci i stranke bosanskohercegovačkih Hrvata u foliranju (osobni interes ispred narodnog) i zabijanju političkih autogolova (jedno pričaj, drugo radi). Na koncu, imaju li i što konkretno imaju ponuditi hrvatski političari u BiH svojim glasačima kojih je iz dana u dan sve manje.
Odlaskom Hrvata iz BiH, uz ovaj i ovakav politički sistem i ekonomsku situacjiu, sve manji je utjecaj hrvatske politike na bh društvene procese, ekonomiju, odnose sa drugim bh zajednicama i planiranje političke održivosti Hrvata u BiH. S toga, ne vidim razloga da se ovako nastavi dalje, osim ako mirno iseljavanje i političko gašenje bh Hrvata nije skriveni cilj hrvatske politike.
Kriviti druge za ono što se dešava bh Hrvatima u domovini BiH je besmisleno i kontraproduktivno za razliku od analiziranja vlastitih grešaka i aktiviranja na iznalaženju rješenja za realne političke i sve druge probleme. Bezidejnost i pasivizacija u klišejima HDZ i HNS je ono što po meni karakterizira trenutnu hrvatsku politiku u BiH. Vjerojatno ima razloga što je to tako ali bez argumenata, ti razlozi nisu opravdanje.
Uz profesionalne političare koji bi trebali nositi breme odgovornosti za stanje svog naroda, ne isključujem kler, novinare, kultunjake, privrednike pa ću se, s vremena na vrijeme, osvrnuti i na njih.
Molio bih da se u diskusiji probamo uzdržavati od dječje zajedljivosti i ozbiljne zluradosti.
