šarf wrote: ↑18/12/2019 00:05
Irsar, prijatelju stari nismo odavno porazgovarali.
Napisao si gore,citiram"ko je tebi rekao da je Kur'an jedini taj na osnovu kojeg se nešto može zabraniti u Islamu?"
U suri el-Maide ovako piše
44-Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili ...
47-sljedbenicima Indžila smo bili naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome što je Allah objavio - pravi su grešnici
48-tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje...
Suditi,odnosno reći da je nešto zabranjeno ili dopušteno moglo se samo ako tako piše u OBJAVI.
Nikakav drugi izvor nije mogao biti korišten u tu svrhu.
Dakle,Kuran je taj koji kaže, da je Kuran jedini taj na osnovu kojeg se nešto može zabraniti u Islamu.
Fraza "prema onome što Allah objavljuje" se treba razumjeti u smislu "oslanjajući se na i pozivajući se na Objavu"; ne treba se razumjeti u smislu da svaki pojedinačni prestup bude izričito definisan u Objavi, što je uostalom praktično nemoguće (koliko tačno ima krivičnih djela? rekao bih hiljade, ako ne i više).
~~~
Mala digresija: sva ova priča o zabranjenom i dopuštenom u Islamu se može sagledavati sa više aspekata. Ja sam mislio, možda pogrešno, kako pod "zabranom" pričamo o "svemu što je Allah rekao ILI BI REKAO da se ne čini", a ne o "svemu što je Allah izričito naveo da se ne čini". Ko misli da ovdje nema bitne razlike, pozivam ga da obrati pažnju na ovaj ajet:
I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put! [17:32, Korkut]
I ne približujte se bludu! Uistinu, to je razvrat17:32 i zao put;[17:32, Mlivo]
Blud (vanbračni spolni odnosi) su po Kur'anu nešto loše, ružno i zlo. No ovdje vidimo i da je približavanje tome - kroz, na primjer, "riskantno" ponašanje tipa da se muškarac osamljuje sa ženom, ili da je "samo" ljubi i drugo - nešto što se može definisati kao "približavanje bludu" i samim time kao nešto što je Allahu mrsko, što je samo po sebi ružno i predstavlja zao i loš put koji nekoga može upropastiti.
Za mene, a tako je i jedino smisleno, nema razlike između takozvane "izričite zabrane" i nečega što prosto ne treba činiti makar Kur'an ne naveo da je "to i to izričito zabranjeno". Ustvari, jedna razlika postoji - za blud je propisana Šerijatska kazna, dok za npr. osamljivanje sa ženom nije. No ako ćemo reći da je prvo zabranjeno i zakonom kažnjivo, opet ćemo reći da je drugo također zabranjeno iako nije zakonom kažnjivo (jer, realno, ne mogu se definisati milioni kazni za svaki prestup, za neke stvari čovjek će sam da polaže račune kad za to dođe vrijeme).
~~~
Eh sad, upravo na osnovu ovoga što sam i objasnio u okviru gornje digresije, to jeste činjenice da zabrana ne mora biti izričita da bi bila zabrana, se i mnoge stvari u Islamu (ili religijama općenito) smatraju grijesima, nečim ružnim, nečim lošim, nečim zlim, te samim time - nečim zabranjenim. Možda ne po Šerijatskom (religiozno-"svjetovnom") zakonu zabranjenim, ali po čistoj vjeri da.
Inače, nije li zanimljivo da za čak i neke izričite zabrane u Kur'anu ne postoji Šerijatska kazna (koliko ja znam)? Na primjer, poznato je da su se u doba Muhammeda a.s. i/ili nekih prvih halifa, pijanice fizički kažnjavale (čini mi se bičevanjem), dok na primjer za gatanje ili kocku takve kazne ne postoje (opet, možda griješim ali realno ne znam da je iko ikada bio kažnjen jer se primjerice kladio na nešto ili igrao neku igru na sreću i slično). Iako su sve navedene stvari istaknute kao Šejtanska nedjela manje-više jednake ružnoće i zla.
No moj osnovni stav je i dalje taj da "suditi prema Kur'anu" nije isto što i "suditi prema izričitim navodima u Kur'anu", već da je ispravno tumačenje "suditi u 'duhu' Objave kao što je Kur'an".
Hmmm... ovo me podsjeti na Kršćansko razlikovanje između "slova Objave" i "duha Objave":
He has made us competent as ministers of a new covenant—not of the letter but of the Spirit; for the letter kills, but the Spirit gives life.
pošto su (tadašnji) Židovi pretjerali sa "okrutnjavanjem" i "slijepim doslovnim pridržavanjem" pukog/doslovnog teksta, umjesto da razumiju i prihvate i više istine na koje taj tekst upućuje; indikativno je stoga i da su upravo oni bar dijelom odgovorni za ubistvo (prema Kršćanstvu) Riječi Boga (tj. Isusa Krista), jer nisu bili u stanju vidjeti istinu usljed sljepoće uzrokovane upravo tim "okrutnjavanjem" i pretjeranim slijeđenjem pukog teksta, što je čak i neka vrsta idolatrije; to zato jer "i da je more tinta, njegovim korištenjem se ne bi mogle iscrpiti Riječi Allaha", a Židovi su si bili umislili kako je neka količina teksta od par hiljada ili par desetaka hiljada Riječi sve ono što od tih Riječi zaista i ima. U tom smislu, u određenoj mjeri, umjesto da obožavaju Boga i Riječ Boga, oni su donekle postali idolatori ograničenog seta Riječi. Upravo jer su postali "doslovnjaci" koji su ogolili Riječ Boga od svega mimo doslovno izrečenog, kao da doslovno izrečeno mora biti i doslovno istinito, a ne da možda za sobom povlači neko preneseno značenje ili više njih.
I td.
postoje verzije i verzije pekmeza širom Europe
kimchi! sarmale (rumunjski!)
