W0rM wrote: ↑24/10/2023 13:27
Odgovor na to sa moje strane ces naci u drugom postu odozgo na ovoj stranici, ili pod brojem posta #527.
Evo odgovora na post #527:
W0rM wrote: ↑24/10/2023 11:38
tranquil wrote: ↑24/10/2023 11:13
W0rM wrote: ↑24/10/2023 10:59
Nije to poenta, poenta je da je bolje vjerovati nego nevjerovati.
Pa to stvarno jeste poenta. Nije bolje vjerovati nego nevjerovati. Zamisli dođeš sa takvom lažnom vjerom, baziranom na nečijoj kalkulaciji, pred Boga, pa da li je to malo licemjerno, da li bi bio kao scammer kada ga uhvate u prevari, pa bolje izaći čista obraza kao ateista, reći "nisam vjerovao, šta sad" nego čitav život vjerovati... zbog nečije teorije igara?
A da ne pričamo o samoj kalkulaciji koju je Pascal napravio, @Dope_Man a evo i @Ateista su već pomenuli da računica nije uzela u obzir da možeš pogriješiti Boga, i time napraviti još gori rezultat. Što bi rekao ja mislim Homer Simpson odgovarajući na sličan argument, "a šta ako vjerujemo, ali u pogrešnog Boga, pa samo još više razbjesnimo pravog".
Dakle ni matematika ni moral Pascalove opklade ne valjaju.
W0rM wrote: ↑24/10/2023 10:59
Kao sto sam rekao i gore, pitanje teme je "zasto ljudi vjeruju u Boga u 21 stoljecu", to hoce li neko biti monoteista ili politeista je njegov izbor, ja sam ponudio odgovor zasto je bolje vjerovati nego nevjerovati.
Ovo što si ponudio nije odgovor. Niko živ ne vjeruje zbog ove opklade, ono, odmjerava šta je potencijalno bolje, pa se odluči da vjeruje. Ljudi mogu iskreno vjerovati u Boga, ili eventualno zbog straha od pakla, ali to nije isto što i kalkulantsko računanje šta bi mu se manje moglo obiti o glavu. Znaš li i jednog vjernika u historiji vjere da je vjerovao zbog ovog razloga? Ne. Ova glupost se koristi samo kao argument da se pokušaju ubijediti ateisti da počnu vjerovati. I koliko znam, u historiji Pascalove opklade, niko nikada nije počeo vjerovati jer je čuo za ovo.
Tebi, @Dope_Man i @Ateista to nije odgovor i to je oke, iako je bukvalno to ime teme.
Podpitanja tipa sta ako ne izaberem pravu religiju, sta ako ovo, sta ako ono, nisu dio pitanja u temi.
Za ostalo pitajte svog lijecnika i/ili ljekarnika.
Možda sam se neprecizno izrazio pa ću precizirati.
To što si napisao ipak jeste odgovor na postavljeno pitanje iz teme, dakle pogriješio sam kada sam rekao da nije.
Ali šta sam htio da kažem je da to nije tačan odgovor. Tvoj odgovor je netačan i to u potpunosti, apsolutno netačan. I pod tim ne mislim da nije tačan meni ili nekom drugom forumašu, nego objektivno nije tačan ni za jednu živu osobu koja razmišlja o ovim stvarima. I to ne samo da je netačan za 21. vijek, nego da je pitanje glasilo samo "Zašto ljudi vjeruju u Boga", bez vremenske odrednice, tvoj odgovor bi i dalje bio netačan, za bilo koji vremenski period u historiji vjerovanja u Boga. Netačan je onako kako je dat, bez ikakvih podpitanja i pojašnjavanja, bez ikakvog dodavanja i oduzimanja bilo pitanju bilo odgovoru, a evo i zašto.
Ljudi vjeruju u Boga iz mnogih razloga, ali iz ovog tvog ne. Nikada nisam u životu čuo, a kamoli sreo nekoga kome je razlog vjerovanja Pascalova opklada (pod tim imenom ili jednostavno taj argument, bez ikakvog imena). I za tako nešto, siguran sam, nisi čuo ni ti, da neko baš iskreno vjeruje zbog ovog. Vjernicima koji su čuli za Pascalovu opkladu ona zvuči kao šah-mat argument ateistima, oni fantaziraju da je Pascalova opklada neki faktor kojim mogu promijeniti mišljenja ateista, ali to se u stvarnosti ne dešava. "Pascalova opklada" može zvučati ubjedljivo - ali samo onome ko već vjeruje, i ko nije dobro razmislio o cijeloj stvari. Ostavljam mogućnost da će se, u skladu sa "hiljadu ljudi, hiljadu ćudi", možda naći neki čudak koji eto stvarno vjeruje iz tog razloga, ipak nas na svijetu ima nekoliko milijardi, ali za takvu osobu još niko nije čuo, niti je takva osoba, a kamoli grupa takvih osoba, opisana u bilo kakvoj literaturi, niti je takav oblik vjerovanja zabilježen, niti se bilo ko od vjernika na pitanje "zašto vjeruješ u Boga" izjašnjava da je njegovo vjerovanje rezultat racionalnog korištenja teorije igara (napravi anketu ako hoćeš), pa mogu zaključiti da, čak i ako ovakvi postoje, da su takve osobe ekstremno rijetke, i njihovo eventualno postojanje u malom broju ne znači da je "Pascalova opklada" odjednom tačan odgovor na pitanje iz teme.
Svaki čovjek vjeruje ili ne vjeruje, svako iz svojih ličnih razlika, ali ljudski mozak jednostavno nije sposoban da napravi operaciju "ova opcija je potencijalno bolja za mene, pa ću se natjerati da odjednom vjerujem u nešto u šta nisam vjerovao". Naročito ako je u toj "igri" (preuzimam terminologiju iz "teorije igara", jer je ovo u suštini to), najlošiji ishod nešto u šta na početku "igrač" ne vjeruje. To bi bilo ravno tome da se natjeraš da za nešto što je zeleno, ili hajde da kažem, što vjeruješ da je zeleno, da odjednom počneš da vjeruješ da je crveno - i pod time mislim ne da se pretvaraš, nego da iskreno vjeruješ u da je nešto zeleno zapravo crveno. To je pojava koja zapravo i postoji - ali u fikciji, u romanu 1984. Orwell je naziva "dvomisao".
Da bi povjerovao u nešto u šta trenutno ne vjeruje, čovjek se mora uvjeriti, ili pravim argumentima, ili nekim apelom na emocije, ili dugotrajnim ispiranjem mozga, poželjno u ranoj mladosti, možda i mučenjem, kako fizičkim tako i psihičkim. Ali ne može tek tako "odlučiti da vjeruje", naročito ne jer je čuo za neke formule. Da se razumijemo, čovjek može čuti nešto za šta misli da je ubjedljiv argument za postojanje Boga, i promijeniti mišljenje - npr. neki ateista nije do sada čuo za Kalam kosmološki argument, i to mu djeluje ubjedljivo, i od ateista postane vjernik. Ali ovo nije to.
Pascalova opklada nije argument za postojanje Boga, prema tome ne može ni biti odgovor na pitanje iz teme, nego je ona samo pokušaj da se dokaže da je vjerovanje u Boga bolja i racionalnija opcija. Ona sama ne može potaknuti vjerovanje. Ovakvo jeftino matematisanje, kao što sam rekao, možda zvuče efektno osobi koja već vjeruje u takve stvari, ali, slično klasičnim prijetnjama paklom / džehennemom, ne prave nikakav utisak na osobu koja ne vjeruje u pakao, i ne može niko sam sebe natjerati da vjeruje samo zato što postoji matematička šansa za tako nešto.
Sam Blaise Pascal, pomenuti matematičar koji je izmislio ovaj argument, je i sam cijeli život bio vjernik, i pretpostavljam zato što je odgojen tako od djetinjstva - na kraju krajeva živio je u 17. vijeku - i uz to je bio i teolog, ali složićemo se da nikada nije bio nevjernik. Iz kog razloga je on netačno pretpostavio da je vjerovanje racionalniji korak za nevjernike - iako sam to nikada nije bio, nikada nećemo saznati. Možda u njegovo vrijeme jednostavno nije bilo dovoljno nevjernika da testiraju hipotezu - ali danas, kada ima mnogo nevjernika, i kada su mnogi od njih čuli za ovu opkladu, racionalno je razmotrili, i na kraju odbacili, ne znam zašto gubimo vrijeme na ovakve stvari. I pod tim zapravo mislim "zašto ja gubim vrijeme na ove stvari", vidi dužine posta jebo te šta je ovo u šta mi vrijeme prođe
