CEEOL copyright 2020
ZAKLJUČCI
Predočeni podaci, koji imaju reprezentativan karakter, omogućuju sljedeće zaključke:
1. Sintagma dobri Bošnjani ne pojavljuje se niti u jednom povijesnom dokumentu kao etnička kategorija, nego u svom najširem značenju uvijek kao socijalna i etička kategorija. Drugim riječima, taj pojam nikada ne označava tadašnji cjelokupni bosanski etnos, nego samo sloj slobodnjaka, odnosno plemstva u društvenoj feudalnoj piramidi.
2. Osim ovoga etičkog i sociološkog šireg značenja, pojam je imao i uže funkcionalno značenje u bosanskom srednjovjekovnom feudalnom establišmentu. Tu se dobri Bošnjani, kao pripadnici plemićkog staleža, pojavljuju u ulogama pravnih vještaka, svjedoka, porotnika, jamaca, članova-sudaca prizivnih instancija, te diplomata. U tome smislu pojam dobri Bošnjani jest bosanska inačica dobrih ljudi u srednjovjekovnoj Europi odnosno adekvatan prijevod latinske sintagme boni homines in Bosna.
Spomenute uloge su u srednjovjekovnim bosanskim poveljama samo više ili manje naznačene, bez detaljnijeg opisa opsega pojedinih kompetencija. Osim toga, dobiva se dojam da se političko-pravna poslovanja u srednjovjekovnoj Bosni nisu odvijala po čvrsto utvrđenim obrascima, nego su tekla fleksibilnije, posebno što se tiče broja “dobrih ljudi”, odnosno vještaka, svjedoka, porotnika, jamaca ili diplomata u pojedinim pravnim radnjama. U poveljama je naime njihov broj nekada veći, nekada manji – već prema prilikama, mogućnostima ili važnosti pojedinih čina. Pri tome je u duhu europskog srednjovjekovlja uz stalešku pripadnost neizravno pretpostavljena i njihova odgovarajuća etička razina, odnosno moralni integritet dotičnih osoba.
3. Ni u uključivanje crkava kao institucija (Crkve bosanske i Katoličke crkve, a u istočnim dijelovima Bosne i Huma i Srpskopravoslavne crkve) i crkvenih ljudi u pravne procedure srednjovjekovne Bosne – posebno na inzistiranje Dubrovčana u transakcijama između Dubrovnika i Bosne – nije neka specifičnost po kojoj bi se Bosna razlikovala od ostale srednjovjekovne Europe. Specifičnost je bila u tome što u srednjovjekovnoj Bosni nije bio na snazi princip cuius regio, eius religio, pa su u poslovima društva i države nastupale dvije crkve – Crkva bosanska i Katolička crkva, a negdje i Srpskopravoslavna crkva. Crkve su u pravnom pogledu nastupale na isti način.
Ni pripadnici Crkve bosanske ni Katoličke crkve naziv dobri ljudi nisu nosili kao crkvenu funkciju, nego kao državnu odnosno društvenu funkciju – tj. kao vještaci, svjedoci, jamci itd. u poslovima visokih feudalaca kralja i oblasnih gospodara, odnosno države. Prema tome, sve spekulacije o dobrim ljudima kao nazivu za bosanske krstjane nemaju utemeljenja u povijesnim dokumentima, pa povijesni kontekst za dobre Bošnjane, odnosno dobre ljude u Bosni ne treba tražiti niti u stanovitim oblicima srednjovjekovnog redovništva niti u srednjovjekovnim sektama (Mandić, Šanjek), nego u ustrojstvu srednjovjekovnog feudalizma u Bosni.
Ova konstatacija na svoj način uzima tlo pod nogama svim pokušajima objašnjavanja Crkve bosanske kao sekte, koja bi bila izvana unesena u Bosnu i imala sličan teološki i socijalni naboj kao i ostali srednjovjekovni heretički pokreti.
4. Napokon, apozicije dobar u pridjevskom ili priloškom obliku na stanovitom broju nadgrobnih spomenika reflektiraju na jednoj strani kult pokojnika, u smislu “o mrtvima treba govoriti samo dobro” (“de mortuis nil nisi bene”), a na drugoj njihovu pripadnost plemićkom staležu odnosno – na jednom dijelu spomenika – njihovu pripadnost sloju vlaških starješina. Da li su neki od dotičnih pokojnika nastupali i kao dobri ljudiu pravnim poslovima, o tome nadgrobni spomenici šute.
5. Na pitanje kako je nastao pojam dobri Bošnjani – da li je izravna baština antike na prostoru BiH ili je posredovan nekim drugim putem – na temelju sačuvanih povijesnih izvora ne može se ništa pouzdanoga reći. Svakako bi komparativna istraživanja ovoga povijesnog pojma na susjednim područjima, tj. u Hrvatskoj i Srbiji, unijela još više svjetla u povijesno znanje o dobrim ljudima ili dobrim Bošnjanima u srednjovjekovnoj Bosni.
https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=274182
