apsidejzi wrote: ↑27/12/2020 17:44
Edouard wrote: ↑27/12/2020 01:54
Ne pokušavam ovdje predstaviti da su mentalni problemi isključivo rezervirani za ateiste, već samo to da je ateizam kao svjetonazorski odabir pogrešan, štoviše izuzetno loš izbor; da loše djeluje na sve aspekte ljudske egzistencije, njegovog fizičkog i mentalnog zdravlja, individualnog i društvenog života.
Ja ne znam koja je tvoja mjerna jedinica ali ja sam i fizicki i psihicki zdrav. Cak sta vise, mislim da sam sada mnogo produktivniji nego sam bio u doba teizma. Naime, svjestan svoje prolaznosti zelim ostvariti mnogo toga. Sada sam svjestan da vise nemam vjecnost nego samo sadasnjost. Zelim je iskoristiti mnogo bolje nego sam je ranije koristio. U ove tri "ateisticke" godine sam napravio mnogo vise nego u svim prethodnim "teistickim" godinama. Ostvario vise ciljeva, vise se smijao, ojacao veze i odnose sa dragim ljudima, odjebao neke ljude iz zivota koji su me gusili i sputavali. Osjecam da kontrolisem svoj zivot i da sam ja taj koji stvara pravila. Nikakav hodza, pop, nadriljekar, kurac palac nema uticaj na mene i moje ponasanje. Ne idem na sedmicno ispiranje mozga u vjersku ustanovu. Nemam potrebu za grupnom pripadnoscu pa da trpim razna sranja u bozije ime.
Preuzeo sam odgovornost za svoj zivot i svoje postupke. Pokusavam ocijeniti situaciju u kojoj se nalazim i ne ocekujem pomoc vise sile nego sam svjestan da ako userem, sam sam sebi kriv. Ali zato ako i uspijem, sam sam uzrok tog uspjeha. Do sada samo nizem uspjehe. Ekonomski sam ojacao, pozicija na poslu ojacala. Evo ova 2020-a je mnogima bila katastrofalna godina a meni je bila najbolja godina do sada. Bila bi jos bolja da sam mogao sretati sve prijatelje koje sada srecem preko interneta i poruka. Da odemo na kafu, pivu, zabavu. To fali ali u svakom ostalom pogledu ja se osjecam ispunjeno.
Apsi, koliko mogu primijetiti i procijeniti u grubim crtama, i što je važno, da nisi ni loš ni zločest čovjek, ali imaš problem. Tvoju situaciju mislim da razumijem. Iz tvojih upisa i svjedočenja jasno je da se radi o jako razočaranom religioznom čovjeku. Nema sumnje da si ti bio religiozan čovjek, ali to još ne znači da si bio vjernik, da si posjedovao vjerničko iskustvo. Ti si išao u bogomolju, obdržavao određene religijske forme, obrede, propise, molitve, postove... ali očito tu nije bilo istinske, duboke vjere, vlastitog uvjerenja koje bi te nosilo, koje bi ti davalo duboku sigurnost, mir, slobodu, veselilo te, pružalo ti zadovoljstvo, već naprotiv. Tebi je to bila muka, tlaka, patnja, kako kažeš gušenje od nekih ljudi, sputanost...
I normalno, nakon svih tih negativnih iskustava, trauma i frustracija, velikog razočarenja u ljude i institucije, svega šta se skupilo, to je na kraju moralo eksplodirati. I eksplodiralo je samo na prvi pogled na čudan, ali zapravo ne i na neočekivan način, tako da sada pljuješ po svemu onome do čega si nekad navodno držao. To je poznata pojava.
I kada ti se čini da si se svega toga riješio, kad ti se čini da si slobodan ko ptica, da dišeš punim plućima, da kontroliraš sam svoj život, da nižeš uspjehe (samo koji su kriteriji ičije uspješnosti; ekonomski?), ono od prije te još uvijek prati.
Po tvojim upisima se vidi da je to ostavilo dubok trag na tebi, da se nisi toga još oslobodio, jer to i ne nestaje preko noći. To se prepoznaje i po tvojem intenzivnom angažmanu ovdje na forumu, tvojoj potrebi za mnogobrojnim i dugačkim upisima u kojima zapravo više uvjeravaš sebe, da si našao pravi put, više nego sagovornike.