Slike starog Sarajeva

[neki]

MM Basheskije?

Titova, ispred Parkuše.
Bila slika više puta

[_BataZiv_0809]

MM Basheskije?

Titova, ispred Parkuše.
Bila slika više puta

Aha Trg Djece Sarajeva je gdje pise Petit caffe?

[drug_profi]

[TojoOptics]

Super, kako nema vise nicega. U zgradi u centru slike, austrougarska arhitektura, na zadnjem spratu zivjela zgodna treba. Smek'o je iz baste u Parkusi vazda kada bi bila na prozoru.

[drug_profi]

I ja sam na prvu pomislio da je ugao MMB i Logavine.

[black]

I ja sam na prvu pomislio da je ugao MMB i Lugavine.

isto sam pomislio
......

kralja tomislava

[propojeilijas]

nije nego titova kod sipada iza kola gradina

[black]

nije nego titova kod sipada iza kola gradina

vec razjasnjeno pomislio sam isto kao i drug profi za prethodnu sliku

[Dervencanka1939]

MM Basheskije?

Gradina

[Dervencanka1939]

1982

[Dobrinjac-u-Pragu]

1982

kako lijepa slika, odise mirnocom i ljepotom...

[dimnjacar]

Visio sam i ja u Parkuši sredinom osamdesetih, i preko dana i navače, .....prvo na klupi pored (hipi klupa) a onda prispiješ da uđeš unutra, pa piči u drugu salu i udri asocijacija za onim stolovima po 6 mjesta. Ponekad se i u "kiflama" sjedilo.
Najteže je bilo zimi se provući pored babe sa garderobe na ulazu ada ne ostaviš jaknu / kaput. I ako se provučeš, eto ti nje u obilazak svako malo, ponese brojeve sa sobom, skine ti jaknu sa stolice a baci ti broj na sto

Ja sam išao kada je na garderobi radi stariji tip, sa brkovima, zvali smo ga Pjesnik, jer je sklapao smiješne rime. Babe se ne sjećam. Na ulazu u WC je bila Romkinja, sjedila i tražila da platiš svaki put kada uđeš, što je bilo besmisleno jer smo cugali u litrima, malo malo pa u WC, plati jedanput, vazda negodovali. Konobari Alija, Ejub, Jovo, šef Sejfo, vazda u odijelu, sa leptir mašnom, konobari u bordo sakoima, sa bijelom krpom preko ruke, Alija konobar pravio akrobacije sa pićem. U čošku prve sale sjedio izvjesni Petko, inventar. On bi bio cijeli dan, a predveče bi išao kući, u kifli do ulaznih vrata stariji gospodin Abid, pored ulaza za konobare izvjesni Đoko, koji je čitao stalno novine. Igrali asocijacija do besvijesti.

EDIT: Dolazio Kokan sa dugom crnom kosom sa svojom nerazdvojnom djevojkom, progresivni roker, poslije direktor CDA (pred sam rat). Tifa (prije Dugmeta, u vrijeme Prvog Cina i Top-a), Narca, Fico, Jasko, Veso, Neno, Ceha, Muce, Zeljo...Neki su umrli, kao Jasko, Neno i Narcis, neki poginuli u ratu kao Zeljo, neki su nestali kao Đoko iz čoska...

Sjećam se Pjesnika, brkovi, malo duža i sijeda kosa, razbarušena, skoro k'o u Karadžića, ali se ne sjećem da je radio na garedorbi, meni se više čini da je bio inventar u Parkuši, išao od stola do stola i recitovao. Inače je sa Džidžikovca (zaboravio sam ime - da nije Slavko?), moleriso u ratu i poslije rata po komšiluku.
Sejo šef , crno odijelo i leptir mašna, a konobari u crvenim sakoima i crnim hlačama. Kafa iz džezvice i zapakovana kocka šećera pored. U prvoj sali imali stalni sto i sjedili advokati (da sad ne pominjem imena, nema ih više među živima), i novinari. Čičak, nekad u prvoj nekad u drugoj sali. najčešće dolazio sam.
Najjeftinija bila loza, a još jeftiniji bio vermut (al' ko će to piti), i litar kisele i 6 čaša . pa udri, kad se nema para.
Puno je uspomena iz tih vremena, mogao bi se feljton napisati.

[dimnjacar]

Visio sam i ja u Parkuši sredinom osamdesetih, i preko dana i navače, .....prvo na klupi pored (hipi klupa) a onda prispiješ da uđeš unutra, pa piči u drugu salu i udri asocijacija za onim stolovima po 6 mjesta. Ponekad se i u "kiflama" sjedilo.
Najteže je bilo zimi se provući pored babe sa garderobe na ulazu ada ne ostaviš jaknu / kaput. I ako se provučeš, eto ti nje u obilazak svako malo, ponese brojeve sa sobom, skine ti jaknu sa stolice a baci ti broj na sto

Ja sam išao kada je na garderobi radi stariji tip, sa brkovima, zvali smo ga Pjesnik, jer je sklapao smiješne rime. Babe se ne sjećam. Na ulazu u WC je bila Romkinja, sjedila i tražila da platiš svaki put kada uđeš, što je bilo besmisleno jer smo cugali u litrima, malo malo pa u WC, plati jedanput, vazda negodovali. Konobari Alija, Ejub, Jovo, šef Sejfo, vazda u odijelu, sa leptir mašnom, konobari u bordo sakoima, sa bijelom krpom preko ruke, Alija konobar pravio akrobacije sa pićem. U čošku prve sale sjedio izvjesni Petko, inventar. On bi bio cijeli dan, a predveče bi išao kući, u kifli do ulaznih vrata stariji gospodin Abid, pored ulaza za konobare izvjesni Đoko, koji je čitao stalno novine. Igrali asocijacija do besvijesti.

EDIT: Dolazio Kokan sa dugom crnom kosom sa svojom nerazdvojnom djevojkom, progresivni roker, poslije direktor CDA (pred sam rat). Tifa (prije Dugmeta, u vrijeme Prvog Cina i Top-a), Narca, Fico, Jasko, Veso, Neno, Ceha, Muce, Zeljo...Neki su umrli, kao Jasko, Neno i Narcis, neki poginuli u ratu kao Zeljo, neki su nestali kao Đoko iz čoska...

Sjećam se Pjesnika, brkovi, malo duža i sijeda kosa, razbarušena, skoro k'o u Karadžića, ali se ne sjećem da je radio na garedorbi, meni se više čini da je bio inventar u Parkuši, išao od stola do stola i recitovao. Inače je sa Džidžikovca (zaboravio sam ime - da nije Slavko?), moleriso u ratu i poslije rata po komšiluku.
Sejo šef , crno odijelo i leptir mašna, a konobari u crvenim sakoima i crnim hlačama. Kafa iz džezvice i zapakovana kocka šećera pored. U prvoj sali imali stalni sto i sjedili advokati (da sad ne pominjem imena, nema ih više među živima), i novinari. Čičak, nekad u prvoj nekad u drugoj sali. najčešće dolazio sam.
Najjeftinija bila loza, a još jeftiniji bio vermut (al' ko će to piti), i litar kisele i 6 čaša . pa udri, kad se nema para.
Puno je uspomena iz tih vremena, mogao bi se feljton napisati.

[black]

1982

kako lijepa slika, odise mirnocom i ljepotom...

Iz monografske publikacije "Sarajevo-Projekat zaštite čovjekove okoline" iz 1982. godine, Biblioteka HAS

[TojoOptics]

Sjećam se Pjesnika, brkovi, malo duža i sijeda kosa, razbarušena, skoro k'o u Karadžića, ali se ne sjećem da je radio na garedorbi, meni se više čini da je bio inventar u Parkuši, išao od stola do stola i recitovao. Inače je sa Džidžikovca (zaboravio sam ime - da nije Slavko?), moleriso u ratu i poslije rata po komšiluku.
Sejo šef , crno odijelo i leptir mašna, a konobari u crvenim sakoima i crnim hlačama. Kafa iz džezvice i zapakovana kocka šećera pored. U prvoj sali imali stalni sto i sjedili advokati (da sad ne pominjem imena, nema ih više među živima), i novinari. Čičak, nekad u prvoj nekad u drugoj sali. najčešće dolazio sam.
Najjeftinija bila loza, a još jeftiniji bio vermut (al' ko će to piti), i litar kisele i 6 čaša . pa udri, kad se nema para.
Puno je uspomena iz tih vremena, mogao bi se feljton napisati.

Jes' Pjesnik radio na garderobi, a onda isao od stola do stola da recituje, znam jer sam ponekad ostavljao u garderobu montgomeri mantil (onaj hasisarski, zeleni). Jao, dobro si za advokate, dva spojena stola pored prozora, odmah do Petka koji je bio u uglu, taman kod ulaza u drugu salu. Bio je onaj sa prosijedom kosom, kulturan lik, stalno je pusio, ozbiljan. Pa, onaj sa crnom bradom i brkovima. Hvala za podsjecanje. Parkusa moje mladosti. Za mene najbolja kafana Sarajeva - velika, u centru, nije bila sminkersko mjesto, dolazili super likovi. Sjecam se Dine Merlina koji nije zalazio u istu, bio rahmetli Tula, redovan gost, inventar, pa Damir Arslanagic sa trebom, vazda u tamnim cvikama, ali Merlin nije posjecivao Parkusu. Nema vise. Ima sad banka anonimnog izgleda, promijenio se duh grada, postali smo SVET, sto bi rekla gospodja Emilija iz Boljeg Zivota.

P.S. Mislim da se pjesnik zvao Slavko, kako si napisao.




Ovu sam fotografiju korigovao putem AI, tako da ne predstavlja 100% realnost, ali mislim da cemo se sjetiti atmosfere mi koji smo tih sedamdesetih i osamdesetih provodili dane mladosti u istoj. Advokati su bili lijevo (ne vide se).

[tomhagen]

kralja tomislava

Ne bih rekao da je ovo kralja tomislava. Ovo je preko puta pijace markale. Zgrada s kipovima je na broju 8, lijevo od nje ova zgrada je gazihusrev-begova palata (gdje su sa stane prema katedrali ona prodavnica odjece na cosku i chipas, metropolis), a do nje je katedrala koja se ne vidi, ali se vidi drvo koje je raslo na cosku iza katedrale, kod drveta je danas semafor na raskrsnici mmbaseskije-pehlivanusa

[Tvrtko II Kotromanić]

kralja tomislava

Ne bih rekao da je ovo kralja tomislava. Ovo je preko puta pijace markale. Zgrada s kipovima je na broju 8, lijevo od nje ova zgrada je gazihusrev-begova palata (gdje su sa stane prema katedrali ona prodavnica odjece na cosku i chipas, metropolis), a do nje je katedrala koja se ne vidi, ali se vidi drvo koje je raslo na cosku iza katedrale, kod drveta je danas semafor na raskrsnici mmbaseskije-pehlivanusa

bravo

[TojoOptics]

Upravo tako. Kipovi i dalje stoje. Dopada mi se tabla sa natpisom "modni fazon".

[RJ57]

Sjećam se Pjesnika, brkovi, malo duža i sijeda kosa, razbarušena, skoro k'o u Karadžića, ali se ne sjećem da je radio na garedorbi, meni se više čini da je bio inventar u Parkuši, išao od stola do stola i recitovao. Inače je sa Džidžikovca (zaboravio sam ime - da nije Slavko?), moleriso u ratu i poslije rata po komšiluku.
Sejo šef , crno odijelo i leptir mašna, a konobari u crvenim sakoima i crnim hlačama. Kafa iz džezvice i zapakovana kocka šećera pored. U prvoj sali imali stalni sto i sjedili advokati (da sad ne pominjem imena, nema ih više među živima), i novinari. Čičak, nekad u prvoj nekad u drugoj sali. najčešće dolazio sam.
Najjeftinija bila loza, a još jeftiniji bio vermut (al' ko će to piti), i litar kisele i 6 čaša . pa udri, kad se nema para.
Puno je uspomena iz tih vremena, mogao bi se feljton napisati.

Jes' Pjesnik radio na garderobi, a onda isao od stola do stola da recituje, znam jer sam ponekad ostavljao u garderobu montgomeri mantil (onaj hasisarski, zeleni). Jao, dobro si za advokate, dva spojena stola pored prozora, odmah do Petka koji je bio u uglu, taman kod ulaza u drugu salu. Bio je onaj sa prosijedom kosom, kulturan lik, stalno je pusio, ozbiljan. Pa, onaj sa crnom bradom i brkovima. Hvala za podsjecanje. Parkusa moje mladosti. Za mene najbolja kafana Sarajeva - velika, u centru, nije bila sminkersko mjesto, dolazili super likovi. Sjecam se Dine Merlina koji nije zalazio u istu, bio rahmetli Tula, redovan gost, inventar, pa Damir Arslanagic sa trebom, vazda u tamnim cvikama, ali Merlin nije posjecivao Parkusu. Nema vise. Ima sad banka anonimnog izgleda, promijenio se duh grada, postali smo SVET, sto bi rekla gospodja Emilija iz Boljeg Zivota.

P.S. Mislim da se pjesnik zvao Slavko, kako si napisao.




Ovu sam fotografiju korigovao putem AI, tako da ne predstavlja 100% realnost, ali mislim da cemo se sjetiti atmosfere mi koji smo tih sedamdesetih i osamdesetih provodili dane mladosti u istoj. Advokati su bili lijevo (ne vide se).

baš htjedoh napisati da ovo nije moguće .. sarajka izgelda ko zgrada iz 19 vijeka

[thekupus]

Upravo tako. Kipovi i dalje stoje. Dopada mi se tabla sa natpisom "modni fazon".

modni fazon je bila radnja filipa grubišića, vlasnika zgrade

njegov potomak dubravko sad tu drži FG bar i restoran, nazvan po inicijalima pretka, a unutra je na zidu originalni porodični portret grubišića

eto, možđa neko nije znao, zanimljivo je

[TojoOptics]

modni fazon je bila radnja filipa grubišića, vlasnika zgrade

njegov potomak dubravko sad tu drži FG bar i restoran, nazvan po inicijalima pretka, a unutra je na zidu originalni porodični portret grubišića

eto, možđa neko nije znao, zanimljivo je

Nisam znao. Hvala za info.

[Tvrtko II Kotromanić]

Upravo tako. Kipovi i dalje stoje. Dopada mi se tabla sa natpisom "modni fazon".

modni fazon je bila radnja filipa grubišića, vlasnika zgrade

njegov potomak dubravko sad tu drži FG bar i restoran, nazvan po inicijalima pretka, a unutra je na zidu originalni porodični portret grubišića

eto, možđa neko nije znao, zanimljivo je

Dubravko je prava raja

[johntra]

[TojoOptics]

Jos jedna AI rekonstrukcija Parkuse

[dimnjacar]

Sjećam se Pjesnika, brkovi, malo duža i sijeda kosa, razbarušena, skoro k'o u Karadžića, ali se ne sjećem da je radio na garedorbi, meni se više čini da je bio inventar u Parkuši, išao od stola do stola i recitovao. Inače je sa Džidžikovca (zaboravio sam ime - da nije Slavko?), moleriso u ratu i poslije rata po komšiluku.
Sejo šef , crno odijelo i leptir mašna, a konobari u crvenim sakoima i crnim hlačama. Kafa iz džezvice i zapakovana kocka šećera pored. U prvoj sali imali stalni sto i sjedili advokati (da sad ne pominjem imena, nema ih više među živima), i novinari. Čičak, nekad u prvoj nekad u drugoj sali. najčešće dolazio sam.
Najjeftinija bila loza, a još jeftiniji bio vermut (al' ko će to piti), i litar kisele i 6 čaša . pa udri, kad se nema para.
Puno je uspomena iz tih vremena, mogao bi se feljton napisati.

Jes' Pjesnik radio na garderobi, a onda isao od stola do stola da recituje, znam jer sam ponekad ostavljao u garderobu montgomeri mantil (onaj hasisarski, zeleni). Jao, dobro si za advokate, dva spojena stola pored prozora, odmah do Petka koji je bio u uglu, taman kod ulaza u drugu salu. Bio je onaj sa prosijedom kosom, kulturan lik, stalno je pusio, ozbiljan. Pa, onaj sa crnom bradom i brkovima. Hvala za podsjecanje. Parkusa moje mladosti. Za mene najbolja kafana Sarajeva - velika, u centru, nije bila sminkersko mjesto, dolazili super likovi. Sjecam se Dine Merlina koji nije zalazio u istu, bio rahmetli Tula, redovan gost, inventar, pa Damir Arslanagic sa trebom, vazda u tamnim cvikama, ali Merlin nije posjecivao Parkusu. Nema vise. Ima sad banka anonimnog izgleda, promijenio se duh grada, postali smo SVET, sto bi rekla gospodja Emilija iz Boljeg Zivota.

P.S. Mislim da se pjesnik zvao Slavko, kako si napisao.




Ovu sam fotografiju korigovao putem AI, tako da ne predstavlja 100% realnost, ali mislim da cemo se sjetiti atmosfere mi koji smo tih sedamdesetih i osamdesetih provodili dane mladosti u istoj. Advokati su bili lijevo (ne vide se).

Upravo tako! Znaš znanje, imaš puno utakmica u nogama, vidi se....
i nije šef Sejo, kako sam npaisao, nego Sejfo. Štamparska greška