teskeredzic_22 wrote: ↑15/08/2024 17:30Ma naravno !
Naša geografska pozicija i prirodno-geografske karakteristike i ekonomski razvoj i rast su gori od šta ja znam...tamo nekog Butana i Svazilenda , jasno je da smo vukojebina , da nikom nismo zanimljivi i da nećemo imati rast i razvoj , samim tim ne možemo biti zamiljivi bilo kome a ne tamo nekim....koncesionarima.
U praksi , ako želite besmislene odgovore zašto nešto nije napravljeno i zašto niko i nikada ne snosi odgovornost za (ne)ostvareno , samo treba pitati SDA ?
A taj put...pa taj put su trebali izgraditi komunjare za 45 godina iako smo 1945 imali šta znam...20 kilometara ASFALTA ali komunjare to nisu napravile jer su mrzile Bosnu i Bošnjake , sasvim je logično da ako vežeš Ljubljanu i Skoplje , da to radiš kroz Bosnu u koju ni koncesionari neće , prepunu planina , tunela i vijadukta umjesto da taj put gradiš kroz Slavoniju i ravnu dolinu rijeke Morave.
Prokleti partizani.
Zbog njih zapravo nema puta.
Ni koncesionara.
PS. Hrvatska nije imala autoceste koje smo mi mogli samo "sanjati" , kompletan autoput Beograd-Zagreb je dovršen tek 1990 godine u smislu dvije trake plus zaustavna u oba smjera i protezao se najravnijim dijelom Hrvatske od Zagreba do Bajakova.
Nisu krivi partyzani, ni drug Tito, ali mogli su i oni bolje. Tzv polu-autoput Sarajevo - Zenica je vecim dijelom od Lasve do Sarajeva iskoristen tako sto je samo uduplan za potrebe autoceste, nije sada da nisu nista ni ostavili, ali recimo incijalnu trasu autoputa Zagreb - Split koja je isla kroz Bosansku Krajinu, zajedno sa gradilistem su napustili, a isto tako napustili su gradiliste i Sarajevskog gradskog autoputa.
U danasnji vakat, postoje mediji koji makar spomenu, da je nesto ostalo nedovrseno, da gradiliste I transverzale zjapi prazno, da je SDA tajkun izgradio trgovacki centar na trasi iste i ne zeli da se pomjeri, vrsi se nekakav pritisak. Dok recimo od 1982/1983. godine, kada je napusteno gradiliste gradskog autoputa u Sarajevu, da li je iko smio pitati, kada ce se nastaviti izgradnja, jer incijalno novac je preusmjeren za organizaciju ZOI 84, ali nakon 84 godine, sasvim je realno bilo da se jedne godine izgradnja nastavi.
Zatim za vrijeme SFRJ, zamisljena je Sarajevska obilaznica, cesta koja nikada nije implementirana i cije je gradiliste aktivirano tek 1991. godine, kada je poprilicno bilo kasno da se ista izgradi. Glavni prilazi Sarajevu u 20. stoljecu su bile ceste preko Kobilje Glave, preko Rajlovca, iz pravca Ilidze dok je tek prilaz preko tranzita bio jedna moderna saobracajnica dostojna glavnog grada.
Sto se tice lokalnih cesta, recimo reci cu ti da je sasvim normalno bilo da neki manji gradovi po BiH iamju neasfaltirane ulice, dok selo s asfaltom je bilo ravno cudu. Upravo je tako namjesten zicer SDA i slicnim feudalnim klanovima, da godinama handre ovu drzavu, praveci po selima i varosima osnovnu infrastrukturu i tako ovjeravajuci izbore bez da se previse trude.
Pored toga, za cijenu Atomske ratne komande u Konjicu, mogli smo imati autoput kroz BiH ili barem nekakve dionice koje bi povezivale neke najznacajnije rute. Enver Hodza se smatrao paranoicnim ludjakom jer je cijelu zemlju odveo u ludilo tjerajuci ih da grade bunkere, jer su se spremali za invaziju i NATO-a i Varsavskog pakta, koja se nikada nije desila, dok se kod nas izgradnja ARK-a smatra mudrim strateskim potezom.
Nije nikada niko rekao da su Socijalisti mrzili Bosnjake, nego jednostavno kao i danas, socijalisticki funkcioneri nase zemlje nisu bili sposobni kao njihove kolege iz Hrvatske, Slovenije, pa i Srbije kada je upravljanje zemljom u pitanju, uz nekoliko entuzijazista i izuzetaka.
S obzirom na broj vozila kojima su stanovnici BiH raspolagali 1992. godine, moglo bi se reci da je drumska infrastruktura u SRBIH kasnila za ostatkom Evrope nekih 8 do 10 godina, dok danasnja infrastruktura sa rapidnim uvozom automobila kasni izmedju 15 i 20 godina za vecinom zemalja EU.
I cak na sve nabrojano, mislim da je smo danas gori, jer je nesposobnim liderima povjeren solomonski zadatak da premreze zemlju autoputevima. To je nesto sto bi socijalistickim funkcionerima bilo mnogo lakse, samo da su im odobrena sredstva, jer ne bi imali ni stranacka ni nacionalna nadjebavanja, a eksproprijacija bi daleko lakse isla.
