tranquil wrote: ↑10/06/2022 10:45
denden wrote: ↑09/06/2022 19:54
...
Veze nemam što se još uvijek raspravljamo s tobom. Ne zaslužujueš bilo kakav opširan odgovor, nego na tvoje farbanje zidovima teksta treba uvijek ponoviti samo sljedeće:
Vještačenjem dvije institucije je utvrđeno da nestanak struje, kao ni sistemsko brisanje nisu odgovorni za nestanak spornih datoteka.
Gotovo, kraj priče.
To što si čitao da je nešto teoretski moguće, ne znači da se desilo. Zbog te mogućnosti je i obavljeno vještačenje, i ono je taj uzrok otklonilo. Nema potrebe da se zamaramo pričom o tome. No, ti i dalje misliš da o stanju ovog diska možeš znati bolje od svih ljudi koji su pregledali disk, jer si čitao da se nekome nekad možda desilo nešto slično. Problem je što je ovaj disk pregledan, analizirano da li je problem nastao zbog struje, jer je to bila tvrdnja i zaključeno je da u ovom slučaju nije, koliko god ti primjera našao da se dešavalo.
A jedini razlog zašto i dalje vrtiguzaš i pokušavaš uskrsnuti debunkiranu priču o nestanku struje je zato što se taj nalaz vještaka ne poklapa sa tvojom teorijicom koja je ionako puna rupa kao truhla zavjesa.
A vi ste?
Pozivanje na množinu treba stvoriti dojam uvjerljivosti?
To što navodiš je jedna perspektiva, iz pozicije fragmenta, ali postoji druga.
„Na kraju mišljenja sam naveo da nisam mogao pronaći informacije o postojanju tih fajlova i o brisanju. Otklonili smo nestanak struje i eksportovanje kao faktor nestanka podataka. Vanjski faktor može biti uzrok, sistem ne briše sam fajlove. Nisam mogao pronaći dokaze je li obrisan i na koji način“, kazao je Kos te na upit predsjedavajućeg Sudskog vijeća Branka Perića kazao da vanjski faktor može biti namjerno brisanje podataka.
To što je vještak obavljao vještačenje da bi provjerio teoretsku mogućnost brisanja indexa usljed nestanka struje znači da je i on svjestan njenog postojanja. Ali, njeno postojanje je vezano za nezakonomjernost (kurcšlus) i u tom slučaju njegov eksperiment zasnovan na pretpostavci postojanja repetitivne zakonomjernosti na malom uzorku pokušaja nikako ne može biti mjerodavan za njeno otklanjanje.
Pitanje: Ako se neka mogućnost manifestuje isključivo nezakonomjerno (nasumično), da li eksperiment koji podrazumijeva repetitivnu zakonomjerost i to na malom uzorku pokušaja objektivno isključuje tu mogućnost?
To je očito svakom ko zna makar zavezati pertle. On je dobro proveo eksperiment koji mu je zadat od strane Državnog tužilaštva, ali eksperiment nije adekvatan za izvođenje traženih zaključaka.
Zatvaranje očiju i prekrivanje ušiju na ono što ti ne odgovara nije validan način argumentovanja.
U tom slučaju ti ostaje pozivanje na autoritet kao argument, što je logička greška.
Kad se već pozivaš na autoritet, onda ti je sigurno jasno da je vještak SIPA bio svjestan mogućnosti namjernog brisanja snimaka, ali ju nije naveo kao svoj zaključak, iako bi nalogodavac vještačenja bio vrlo sretan da je vještak to uradio. Nalaz vještaka je "Nisam mogao pronaći dokaze je li obrisan i na koji način“, a onda ga ti interpretiraš tvrdeći ono što on nije naveo, a nalaz drugog vještaka si juče direktno konfrontirao, iako su ti navodno njihovi nalazi, u sklopu logičke greške pozivanja na autoritet, uklesani u kamen.
Za razliku od mene koji direktno kažem da smatram da su oba vještaka u usko stručnom dijelu sigurno ispravno utvrdili da nema forenzičkih tragova brisanja, ali da je provedeni eksperiment vještaka SIPA metodološki neadekvatan.
"Nisam mogao pronaći dokaze je li obrisan i na koji način“ znači da nije siguran da je snimak obrisan ljudskim faktorom, a još manje siguran da je obrisan namjerno.
Dakle, od tvrdnji vas murizovaca da je snimak sigurno obrisan namjerno i laži Muriza Memića da se čak zna i sekunda brisanja, imamo tvrdnju " "Nisam mogao pronaći dokaze je li obrisan i na koji način“
U situaciji kad nije u tehničkom smislu tačno utvrđeno šta se desilo i ostaje sumnja u ljudski faktor kao brisanje, relativnu vjerovatnoću onog što se stvarno desilo u znatnoj mjeri određuje kontekst, tj. da li je optuženi za brisanje imao motiv za brisanje, postoje li dokazi njegove prljave igre, njegove makar povezanosti sa drugim optuženim. Isto se odnosi i na Budnju.
U stvarnosti je Ožegovićeva jedina "krivica" što je bio na radnom mjestu kad je dolazila policija, a za Budnju, za kojeg se smatra da bi mogao stajati iza nestanka, također nema nikakvih dokaza, niti je optužen, te je dvaput uvjerljivo prošao poligraf, što je vrlo značajan indikator da nema prljave igre.
Drugim riječima, ako nema dokaza za zavjeru, tj. nema zavjere, onda nema ni motiva za namjerno brisanje, što radikalno povećava relativnu vjerovatnoću tehničke opcije koja isključuje namjerno brisanje, iako ta statistička vjerovatnoća kada se posmatraju van šireg konteksta samo tehničke mogućnosti nije prva po stepenu vjerovatnoće.
I opet se vraćamo na ono što sam ti već jednom objasnio, a to je da stvarni tok složenih događaja nikad nije takav da sve njegove pojedinačne puzle (fragmenti) odgovaraju onoj njihovoj mogućoj varijanti koja pojedinačno ima najveću statističku vjerovatnoću, ali je ispravna ona koja se uklapa u širu, ukupnu sliku, kompletnu slagalicu na način da ta slika kao kompletna teorija ima najveću vjerovatnoću.
Tvoja pozicija u kojoj te ne zanima šira slika, jer smatraš da je nisi dužan iznositi, prirodno je inferiorna.
Uopšte nije sporno da je i dalje unutar samog tehničkog fragmenta mogućnost sa statistički najvećom vjerovatnoćom ona namjernog brisanja. Ali je ona i unutar fragmenta znatno umanjena nakon tvrdnji vještaka da nema nikakvih tragova brisanja i njihove nemogućnosti pronalaska dokaza da su snimci obrisani i na koji način.
Još jednom:
denden wrote: Ti ne razumiješ šta je kontradikcija, niti razumiješ napisano, ili ne želiš da razumiješ. Ne želiš priznati svoju grešku i onda bi se durio i teatralisao u vječnost, samo iz tog razloga.
Inače, praviš jednu logičku grešku koja je tipična za sve teoretičare zavjere, a zove se "pars pro toto", gdje na osnovu nereprezentativnog dijela donosiš opšti zaključak o cjelini. Odnosno, u tvom slučaju je još i gore, jer ti odabireš fragment i donosiš sud na osnovu njega, ali ne želiš uklopiti taj fragment u bilo kakvu širu sliku ("teoriju") jer smatraš da nisi dužan praviti teorije ili objašnjenja.
Na tvoju i žalost drugih teoretičara zavjere, stvarni ne postoje u vakuumu, značenja nemaju mimo konteksta. Kontekst je ono što daje značenje, što je neophodno.
Ono što ti i drugi murizovci radite je prikazano na ovoj slici, a ranije sam opisivao taj grozni i pokvareni manipulativni nastup kao "krvožedni kasapin žrtvi bez svijesti rasporio utrobu", a u stvarnosti hiruruška operacija koja spašava život.
Imaš na prošloj stranici-dvije jednostavan primjer gdje td majka, u maniru Ferageta, izjavu "neko nas je pokušao ubiti" plasira kao "znam ko nas je pokušao ubiti".
To je ujedno razlog zašto ubleha Feraget-Memić sama sebe dovodi u kontradikciju. Jer ne mogu razumjeti kontekst, širu sliku. Tako oni tvrde da na snimku nije Ljubin kombi i to je dokaz zavjere, a onda istovremeno tvrde da je na snimku Ljubin kombi koji je namjerno prošao ispred kamera da bi Ljubo mogao preuzeti krivicu.
Oni se, kao i ti, hvataju jednog sumnjivog dijela, ali on ostaje ostrvo u slagalici, ne mogu ga uklopiti. On im navodno daje odgovor, kao i tebi, "nema šanse da je brisanje bilo slučajno", mora da je u pitanju zavjera. Ali taj odgovor otvara deset novih pitanja na koja oni nemaju odgovore. Zato se i dovode u kontradikciju i poziciju da moraju stalno, neumorno, lagati i petljati. Zato što ih stvarnost demantuje.
Nije slučajno da oni sami ne mogu sastaviti verziju događaja koja bi makar teoretski prošla test stvarnosti, niti je čudo što je njihova teorija u potpunom raskoraku sa optužnicom Državnog tužilaštva, koja optužnica dokazuje da su Dženan i Alisa stradali ispred Casa Grande oko 22,30, a Feraget i Muriz i dalje laprdaju o ukradenom satu, ubistvu oko 21,40-15 i podmetanju saobraćajke do 22,40.
Dakle, postoje dijelovi koji su sami po sebi, van konteksta, sumnjivi. Međutim, poenta je da šira slika, u koju se uklapaju svi dijelovi, daje ispravno pozicioniranje tog dijela koji je sam po sebi sumnjiv.
Jer, puno je dijelova u slagalici, a ne dešavaju se svi od tih dijelova na način najveće pojedinačne vjerovatnoće za svaki dio.
Tako da je u široj slici, ako prihvatimo da je tačna sumnjiva verzija njenog jednog dijela ("snimci su izbrisani kao dio zavjere prikrivanja"), vjerovatnoća sklapanja kompletne slike je manja od vjerovatnoće da se sumnjivi dio desio na benigan način (snimci nisu izbrisani kao dio zavjere).
Pojednostavljeno: iako je mala vjerovatnoća da su snimci obrisani slučajno, ona je ipak puno veća od vjerovatnoće da postoji zavjera.
Ovo što ti nudiš je principijelno inferiorno samo po sebi.
Ti kažeš: "Prihvatam kao gotovu činjenicu da su snimci namjerno obrisani". To što se ne uklapa u širu sliku, jer se ne zna ni ko je izbrisao, ni kad, ni motiv (Budnjo bio u Njemačkoj, Alisu nije ni poznavao, samouvjereno dvaput prošao poligraf), niti motiv niti vezu sa drugim optuženim ima Ožegović, sadržaj snimka navodno nerelevantan, policajac koji ga je pregledao svjedočio da je predložio izuzimanje samo reda radi, da se ne bi baš ništa propustilo, sumnjivi auto prolazi oko 22, a svi dokazi za događaj su da je bio oko 22,30, moglo se izbrisati deset dana do dolaska policije, moglo se izbrisati nakon prvog (neformalnog) dolaska i pregleda dan ranije, ne postoji nikakav dokaz, a vođena je istraga, da je do prekida kabla došlo u sklopu prljave igre, do brisanja zaista zna doći usljed nestanka struje itd.
Da teorija o zavjeri ne bi bila smiješna, morao bi biti barem jedan dio koji nedvojbeno pokazuje postojanje prljave igre. Takvog dijela nema.
Tvoj je stav: "Snimci su namjerno izbrisani, a nisam dužan to uklapati u širu sliku". POgledaj sliku koju sam postavio. Kontekst je ključan za razumijevanje.
Ti, drugim riječima, kažeš: "Ne razumijem šta se desilo, ali znam sto posto da su snimci izbrisani".
Ako znaš sto posto, tj. uzimaš to kao gotovu činjenicu, onda si ti već napravio teoriju.