fortaleza wrote: ↑05/07/2023 17:42
Hakiz wrote: ↑05/07/2023 13:12
Radio sam na nekoliko tuđih kompjutera (od ZX81, preko QL, Amiga, Galeb, Galaksija do Energoinvestovih kopija Apple II i IBM PC) prije nego što sam nabavio svoj. Atari 600 XL. Naučio sam programirati u Basicu, naučio sam programirati direktno 6502 procesor sa njegovim setom komandi, pravio sam robote i neke druge uređaje za koje sam pravio programe koji ih kontrolišu u jeziku 6502 procesora, pravio "jednostavne" igre, serije Atari kompjutera imale su u sebi cijeli set likova koji su se mogli programirati itd.
I nisam završio u IT.
Zgadilo mi se.
Koliko bi klincima koji rasturaju današne igrice danas trebalo da završe tekstualne avanture u kojima nema slika, nema pucačine, ništa džojstik, samo tekst i razmišljanje?
Da li bi više naučili igrajući Zork ili FIFA?
Moj prvi komp je bio zadnja serija prije prijelaza na PCI-E grafičke kartice, tamo negdje Sempron i Pentium 4, Windows xp. Tako da ne spadam u te stare generacije... Ali...
Sve evoluira, normalno da današnji klinac neće programirati u asembleru, osim da nauči osnove toga (ili neki baš specifičan posao direktno s hardverom).
Pojavljuju se novi jezici, paradigme.
Zašto bi danas itko pisao rekurzivne funkcije ako se sve može napraviti u par linija koda?
Bile su 1980, nije bilo softverskih alata koji danas postoje. Ali, nije to poenta.
Htio sam potvrditi da i neko ko, kao ja u to doba, baš uđe u materiju, posveti joj trud i vrijeme, nauči (puno?) više od "običnog" korisnika, nije sigurno da će ostati u IT. Da posvećenost ne samo igricama, nego i "dubljem" razumijevanju ne znači da će IT biti životni put.
Ja sam krenuo kao klinac, sa 12-13 godina, do 25. mi se smučilo.
Danas više cijenim dobrog zanatliju nego dobrog informatičara. Ne umanjujem značaj informatičara, ali kako vrijeme prolazi sve više cijenim nekoga ko radi "rukama", ko fotografiše filmom a ne digitalno itd. Vraćanje korjenima
Da se razumijemo, da sam poljoprivrednik koristio bih digitalno programiran, GPS vođen, kombajn. Sve šta olakša težak i dugotrajan rad u lošim uslovima, pozdravljam.
Ali, više cijenim nekoga ko nožem i dlijetom izrezbari mustru na sjedištu stolice ili površini stolića, nego onoga ko je "izrezbari" kompjuterizovanom, CNC mašinom.
Meni zanat ne znači krajnji rezultat. Znači mi proces. Da se sačuvaju vještine, ne da se dobije proizvod. Proizvod će se brže i lakše dobiti CNC rezbarenjem. Ali, kada umre posljednji koji zna koristiti nož i dlijeto, nestaće jedan cijeli svijet.
A tada, jedna jača solarna oluja i vraćamo se u kameno doba
A nećemo znati u tim uslovima naći hranu i sklonište, morat ćemo ponovo učiti kako preživjeti. Sve praktično znanje smo dali kompjuterizovanim mašinama koje više ne rade. Nama je ostalo samo znanje o šupljiranju, filozofija
