JoseMujica wrote:Skijash wrote:
Ne mogu vjerovati da ti pišeš takve gluposti
Između alijanse sa Beogradom, alijanse sa Zagrebom i nekog srednjeg puta, Izetbegović je izabrao ovo zadnje. I mudro je izabrao. Biranjem alijanse sa Beogradom bi vas možda manje izginulo, ali to bi značilo smrt BiH. Kurac bi danas međunarodna granica bila južno od Čapljine, jer bi ti protiv sebe imao i Vikića i Komšića i Šibera a i mene i brata mi

Vikića su zvali dole, nudili mu milione, a on ih odjebao. Da je Izetbegović pristao da bošnjački narod bude jedno od srpskih plemena, ti bi danas sretno živio u Srboslaviji. Možda bi imao bolji standard života, ali bi zajedno sa Crnogorcima uvijek u ormaru držao uniformu rezervne policije, da u slučaju potrebe možeš ići i malo gaziti Albance ako se usude tražiti svoja prava.
haj možda i jesu gluposti...ne tvrdim da sam 100% u pravu, nego dajem mišljenje, malo nekonvencionalno jer treba provjeriti svaku moguću varijablu, a ne ponavljati ko pjesmicu već prežvakane ublehe koje serviraju službene strukture moći.
Ja bih volio da je izabran srednji put, ali nije. Alija je izabrao savez s Tuđmanom koji mu je zabio nož u leđa prvom prilikom. Sve ono što je rađeno u Bih 92 išlo je u prilog jedino Tuđmanu i međunarodnoj poziciji Hrvatske u odnosu na Srbiju i Miloševića. Srednji put bi bio put u kome Bih muze obje strane, a ne obrnuto.
Mozes li reci sta bi u ondasnjim okolnostima bio srednji put i kakve bi bile sanse da isti u bliskoj buducnosti
rezultira u zadobijanju suverenosti BiH i potpunoj politickoj ravnopravnosti Bosnjaka ?
Po meni su, u ondasnjoj konstelaciji poltickih odnosa medu republikama bivse nam drzave, postojala samo dva puta:
prvi s ciljem ostvarivanja potpune suverenosti i nezavisnosti, i drugi, koji je fakticki znacio kapitulaciju pred velikosrpskom politikom, ucesce u udruzenom zlocinackom poduhvatu s ciljem prekrajanja republickih granica i
"ciscenja" "nepodobnih" naroda i vrlo izvjesno svodenjem Bosnjaka na "Srbe islamske veroispovesti" i ukidanjem
statusa politickog naroda.
Cak i kad bi zanemarili moralni aspekt ovog drugog puta, sto je u biti vrlo tesko jer su se Bosnjaci u pogranicnim podrucjima s Hrvatskom, nakon sto su se uvjerili u zlocinacku narav bivse JNA i pripadajucih paravojnih formacija,
vecinski distancirali od istih i prije onog famoznog poziva Izetbegovica o neodazivanju na pozive za odlazak
na ratista, vrlo je tesko uvidjeti bilo kakvu korist za, uvjetno receno, bosnjacku stranu od glumatanja vazala onima sto na rusevinama Jugoslavije htjedose napravit vecu Srbiju. Hem bi izginuli za (zlocinacku) ideju i drzavu,hem bi svrstavajuci se uz istu promijenuli odnos snaga u svoju stetu, je da su Sloba i generali uspjeli svesti Hrvatsku na "onoliko teritorija koliko se vidi s vrha zagrebacke katedrale", Bosnjaci bi ostali za vijek vijekova zarobljeni u srpskoj drzavi u kojoj bi imali status silcan onom koji su imali Albanci na Kosovu. Da ne govorim o tome da je Srbe u bivsoj nam drzavi zahvatilo kolektivno ludilo u kojem su vec 91-e pocinili brojne zlocine u susjednoj nam Hrvatskoj,sto je Bosnjacima bilo dovoljno da skontaju kakav bi tretman mogli i sami imati u bliskoj buducnosti.
I naposlijetku, zaista ne kontam da i danas postoje oni koji razmisljaju u stilu: " da mi/nase politicko vodstvo nije
uradilo to i to onda ni srpska strana nebi posegnula za agresijom i genocidom". S jedne strane uskracujemo si pravo da sami slobodno odlucujemo o svojoj sudbini, dok s druge, dajemo alibi onim drugima za zlocin s predumisljajem.
Krivi smo, hebi ga, sto se nismo povinovali svesrpskoj volji uprkos tome sto su svi argumenti bili na nasoj strani
