Pošto sam ove naše utakmice uglavnom u društvu gledao, nisam baš mogao forumati kako sam godinama navikao za vrijeme turnira, pa ću ovdje napisati neki sveukupni dojam, od samih kvalifikacija pa do danas.
Kad smo otišli u Brazil 2014. godine, bio sam neopisivo sretan, jer sam prvi put doživio da svoj tim gledam na takvom turniru, ali isto tako nisam bio iznenađen time, jer sam to dugo očekivao pošto smo već bili zreli za neki plasman i realno, gledali smo takmičenja od kuće dok su objektivno gori timovi bili u centru svega. To je vjerovatno najbolji tim koji smo imali i više sam bio iznenađen što ranije nismo negdje otišli.
Ovo što se sad desilo je, bar meni, bilo potpuno neočekivano i činjenica je da je tako mlad tim koji je uspio da se plasira na turnir i prođe u fazu izbacivanja, uspjeh van svake pameti. Sjetite se samo Njemačke i onog groznog osjećaja. Iz tog razloga im se ne mogu dovoljno zahvaliti za sve što su postigli od tog trenutka, za onaj baraž i pogotovo ludnicu protiv Italije, za onaj cijeli stadion protiv Katara što pjeva ljiljane i sveukupni doživljaj u ovih nekoliko sedmica. Volio bih da je još potrajalo, ali je ovaj tim našu zemlju digao iz onog mrtvila, ravnodušnosti ili čak još nešto gore, prema nacionalnom timu. Iskreno, najiskrenije hvala.
Po meni je Sergej Barbarez neki prosječan trener, neki će ga opisati i puno negativnije vjerovatno, ali činjenica je da je sa svojim timom uradio ono što je bilo najpotrebnije, daleko važnije od rezultata, a to je da je popunio reprezentaciju mladićima koji ginu za grb. Selekcija tih igrača, marljivost u tom procesu, inicijative koje su poduzeli, sve je za čistu desetku i sada smo u situaciji da se možemo nadati mnogo čemu sa njim ili bez njega. Ja sam siguran da više za svog života neću vidjeti bosanskog napadača kao što je bio Edin Džeko, ali smo ga zamijenili sa dva krila koja imaju apsurdan potencijal gdje će uz njih biti dovoljan neko ko je u pola dobar kao što je bio Edin. Odbrana takođe ima svog vođu, pa i sredina nije toliko loša. Uglavnom temelji su postavljeni i ima se sa čim raditi. Hvala i Barbarezu i stručnom štabu na ogromnom poslu i uspjehu.
Ja počevši od danas osiguravam resurse za naredni turnir, a to je Euro u Velikoj Britaniji. Mislim da se s pravom nadam da se ovaj tim, nekoliko godina stariji i pregršt iskutva bogatiji, može tamo kvalifikovati te osim Bosne, nema mjesta i atmosfere na svijetu gdje bi ih više volio gledati. Sretno i meni i njima.
Nikada ali bas nikada se o nama nije ovako pročulo ako izuzmemo vrijeme agresije na RBIH, ovi momci su nam donijeli toliko radosti, podigli onaj ucmali, ubudjali adrenalin koji je haman pa istruh'o u nama. Onoliko navijača pa ulicama USA ko da je Zenica, pjesma, navijanje, zajedništvo....pa jeli vam ista sveto majku mu osim eto izgubili i trebalo je ovako i onako.
