Hendrix wrote: ↑04/07/2026 12:47
Kaže vjera morala i ljubavi. Da vidimo šta sama knjiga kaže, ne hadisi, ne tumačenja i izvrtanja prevoda, nego Kur'an direktno.
9:5: ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, hvatajte ih i opsjedajte, pa ako se pokaju i budu klanjali, pustite ih. Obraćanje pod prijetnjom smrti, divno zaista. To je ono širenje kulturom i ekonomijom jel?
9:123: borite se protiv nevjernika i neka u vama nađu grubost. Naredba da budeš grub, jesi li ti grub prema nevjernicima ili ti je ofirno u 21 vijeku?.
24:2: bludnike izbičujte sa stotinu udaraca i neka vas ne obuzme prema njima nikakva samilost. Tekst doslovno naređuje isključivanje samilosti, opet to je ta ljubav koja se širi putem islama.
4:56: kad god se nevjernicima kože ispeku u vatri, zamijenićemo ih novim kožama da kaznu osjete. Regeneracija kože dizajnirana da mučenje traje vječno, za pogrešno mišljenje. Ovo je stvarno degutantno, hajd priznaj jel ovo normalno?
5:38: kradljivcu odsijecite ruku Trajno sakaćenje kao vječni božji propis.
A najzanimljiviji je možda
48:29: oni s Muhamedom su žestoki prema nevjernicima, a samilosni među sobom. Tu je cijela stvar u jednoj rečenici. Milost za svoje, žestina za sve ostale. To nije univerzalna ljubav, to je plemenska etika, tačno onakva kakvu proizvodi plemensko društvo 7. vijeka.
I sta je ovde čudno sto Talibani mogu izvući najgore iz ove knjige, kad toga u njoj ima na pretek. Stotinama godina je univerzalna kazna za nevjerstvo bila smrt, u svakoj muslimanskoj državi. Talibani samo njeguju old school islam, problem je što je vama to sada ofirno kada je civilizacija napredovala.
I da se razumijemo, ne tvrdim da su svi muslimani nasilni, ogromna većina živi normalan moralan život. Ali to i jest poenta, 99% vjernika ne živi po ovim ajetima. Njihov moderni moral filtrira knjigu, a ne knjiga njihov moral. Da je knjiga izvor morala, bilo bi obrnuto. A dovoljno je pogledati oko sebe nase poštene prepoštene mumine da se vidi koliko morala ima u muslimanskom narodu.
Ovo što si uradio zove se "atomizacija teksta", vađenje pojedinačnih ajeta iz konteksta cijele Knjige, povijesnog trenutka i unutrašnje logike teksta.
Tvoj problem je što posmatraš Kur'an kao spisak nepovezanih statusa na društvenim mrežama, a ne kao cjelinu. U nauci o tumačenju Kur'ana (tefsiru), prvo i osnovno pravilo glasi:
Kur'an se tumači Kur'anom. Jedan ajet postavlja opće pravilo, a drugi ga pojašnjava ili ograničava.
Navodiš ajet o borbi protiv mnogobožaca, ali namjerno (ili iz neznanja) preskačeš samo par rečenica prije i poslije.
Pa evo kako
Kur'an tumači Kur'an: Sura 9 počinje riječima da se ovo odnosi isključivo na ona mnogobožačka plemena koja su
prekršila mirovni ugovor iz Hudejbije i napala muslimane. Pogledaj ajet
9:4 koji kaže: 'Ovo se ne odnosi na one mnogobošce s kojima ste zaključili ugovor pa vam ga nisu prekršili'. Pogledaj ajet
9:6 koji naređuje: 'Ako te neki mnogobožac zamoli za zaštitu, pruži mu je... i otpremi ga na sigurno mjesto.'
Dakle, ratni ajet se odnosi na aktivni rat protiv izdajnika, a ne na nasumične ljude na ulici.
Ti ajet 48:29 vidiš kao 'plemensku etiku'. Zašto? Zato što ne znaš u kojem kontekstu je ajet objavljen. Objavljen je nakon ugovora u Hudejbiji, kada su muslimani bili progonjeni, ubijani i protjerani iz svojih kuća u Mekki.
Opet
Kur'an tumači Kur'an: Šta znači ta 'žestina'? Znači vojnu čvrstinu i odbijanje kapitulacije pred agresorom. Kur'an na preko 50 mjesta naređuje pravdu prema nemuslimanima. Sura 60:8 izričito kaže:
'Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji se protiv vas ne bore zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg nisu prognali.' Pravda i dobročinstvo su univerzalni, a žestina je rezervisana za ratište.
Užasavaš se nad uskraćivanjem samilosti pri izvršenju kazne. Međutim,
šta kaže ostatak Kur'ana i pravna praksa?
Da bi se ta kazna izvršila, potrebna su četiri očevica koja su čin vidjela direktno, ne valjanje nego koitus što je u praksi nemoguće bez javnog egzibicionizma. Ako neko optuži nekoga za blud, a nema 4 svjedoka, on sam dobija 80 udaraca bičem zbog potvore (Sura 24:4). Sistem je postavljen tako da štiti privatnost i čast čovjeka, a kazna je tu kao radikalno pravno upozorenje, a ne svakodnevna praksa.
Odsijecanje ruke za krađu je stroga kazna koja je u 7. stoljeću iskorijenila kriminal u pustinji gdje nije bilo zatvora a gdje je krađa bila toliko raširena skoro pa kao normalnost. Ali kako se ona tumači? Islamsko pravo (fikh) propisuje da se ruka NE siječe ako je čovjek ukrao hranu da preživi, ako je ukrao iz državne kase (jer ima udio u njoj), ili
ako vrijednost ukradenog ne prelazi specifičan zlatni iznos (4,25 grama čistog zlata). U današnjim prilikama na vrijednost ispod 1000 KM se ova kazna ne bi izvršila. Tokom godine gladi, halifa Omer je potpuno suspendovao ovu kaznu. Zakon ima svoj kontekst, a ti vidiš samo amputaciju.
S obzirom na ovo gore muslimanski pravnici su postavili uslove pod kojima krađa uopštee potpada pod taj zakon. Ako samo jedan uslov fali, ruka se ne smije sjeći, nego sudija izriče običnu zatvorsku ili novčanu kaznu (tazir):
Mjesto čuvanja (Hirz): Stvar je morala biti ukradena iz zaključanog ili čuvanog prostora (kuća, sef, zatvorena radnja). Ako ukradeš nešto što je ostavljeno na livadi, na ulici ili u otključanom autu – kazna se ne primjenjuje, jer vlasnik nije propisno čuvao imovinu.
Sumnja (Šubha): Bilo kakva sumnja ukida kaznu. Ako postoji sumnja da je lopov bio gladan, da je uzeo od rođaka, da je mislio da je to njegovo, ili da je u pitanju opća kriza u društvu (poput suše ili ekonomske propasti) – kazna se automatski odbacuje.
Vlasništvo nad plijenom: Državna kasa (Bejtul-mal) se smatra zajedničkom imovinom svih građana. Ako neko ukrade iz državnog budžeta, pravnici smatraju da on tu ima neki svoj teoretski udio, pa se ni tada ne primjenjuje odsijecanje, već klasične zatvorske i finansijske kazne.
Zbog svih ovih filtera, u historiji velikih islamskih carstava (poput Osmanskog), ova kazna je izvršena tek u nekoliko dokumentovanih slučajeva kroz stotine godina, jer je sistem bio dizajniran da je skoro nemoguće ispuniti sve pravne uslove za njeno izvršenje.
Tvrdiš da 99% muslimana danas živi normalno jer 'filtriraju knjigu'. To je tvoja najveća zabluda. Muslimani ne filtriraju ništa, nego žive u miru jer im upravo Kur'an naređuje mir kada rata nema! Ti misliš da je ratno stanje permanentno stanje islama, pa se čudiš što te muslimani oko tebe ne napadaju. Ne napadaju te jer poštuju Kur'an koji kaže: 'Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon miru' (Sura 8:61).
Talibani ne njeguju 'old school islam', nego plemensku kulturu izolovanog planinskog regiona. Da je 'old school islam' to što ti misliš, Kopti u Egiptu, pravoslavci u Siriji i Jevreji širom Osmanskog carstva ne bi preživjeli 1400 godina pod muslimanskom vlašću, nego bi bili istrijebljeni još u 8. vijeku. Da su Osmanlije činile ono što ti pričaš ili što guslari guslaju za 500 godina njihove vlasti ne bi ostao ni jedan nemusliman koji bi se poslije pobunio protiv turske vlasti nego bi danas Balkan bila muslimanska džamahirija.
Razlika između tvog 'tumačenja' i nauke je u tome što ti tražiš razlog za mržnju u rečenicama istrgnutim iz konteksta, dok ozbiljna historiografija i teologija posmatraju cjelinu. Tvoj lični sud nije mjera historijske istine.
