Zašto ljudi vjeruju u Boga u 21-om stoljeću?

[animals]

Srz i problem svega su konzumenti..
mozes ti vjerovati, mozes ne vjerovati..
bitna stvar je da losa osoba moze ogaditi i vjerovanje i nevjerovanje..
ako idiot udje i pocne religiju prilagodjavati sebi, i ako je tumaci na svoj pogan nacin,
onda i religija postaje takva..
kad vjernik kaze da bi isutao nekog ko nije po njegovom ukusu, onda i ta vjera pocne propadati,
i postaje odbijanac za sve ostale...
covjek je i dobro i zlo, i na svakog dobrog idi tri umjerena i jedan los..
oni umjereni, su garant, da je dobro uvijek jace..

[Hakiz]

Ovo je tipično.

Prvo, nacizam nije boga pomnožio sa nulom, malo bolje istraži. Barem Hitler nije, Mein Kampf je haman posvećen bogu.

Drugo, Kao što sam rekao, nije problem toga da se prizna da zlo postoji u sekularnim državama i društvima. Ne poznaju boga, vlada zlo, to je sve jasno. Ali, otkud zlo kod vjernika? Ako isto zlo imamo kod vjernika kakvo imamo kod nevjernika, šta tu radi vjera? Taj "argument" da su sekuarne države ubile mnogo ljudi je tačan, ali nebitan za diskusiju oko problema zla u vjeri/religiji.

Tebi se sviđa da zaključiš da ISIL koristi Kur'an kao politiki pamflet, umjesto da ga doslovno tumači. Meni se to isto sviđa. Ali, to što mi znamo da je ISIL zlo i želimo da ga uništimo, umanjimo po svaku cijenu, ne znači da ISIL-ovci nisu muslimani koji imaju pravo na svoje tumačenje Kur'ana, kao i svi drugi. Uostalom: Ni jedna religija prije islama ne priznaje Muhammeda kao poslanika. Samo to bi bio povod za vječiti vjerski rat. Međutim, vječiti vjerski rat nema smisla, ne vodi ničemu dobrom. Pa se napravio kompromis u fazonu nemojte spominjati da Muhammed nije poslanik a mi se nećemo ljutiti što to mislite, ali ne govorite. Slično sa islamskim neprihvatanjem Isusa kao božijeg sina na drugoj strani.

Pa se taj kompromis definisao u jednu riječ: Ekumenizam. Pojam koji označava dogovor da se progleda kroz prste uvredi radi mira na planeti i neugrožavanja ljudske vrste.

Kakve to ima veze sa ISILom? Pa, kako je ekumenizam stvar političke odluke zarad "mira u kući", tako je odbacivanje ISIL-a kao među mnogim drugim takođe legitimnog tumača islama i Kur'ana takođe stvar političke odluke.

Uostalom, kako se meni čini, nema nekog nastavničkog vijeća koje određuje ko je pravi musliman. Islam nema papu. Zna se šta je potrebno da neko postane musliman. Tri puta šehaded i učlanio se. Nebitno je da li je svetac, monstrum, ubica ili spasilac. Samo šehadet. I kada se učlani ima pravo na svoje tumačenje Kur'ana.

Naravno, to u današnjem svijetu u kojem zapad ima skoro svu ekonomsku, vojnu, političku moć muslimanima nije mudro tako tumačiti. Ionako ih zapad ne voli, ne treba dolijevati još ulja na vatru. Pa se iz interesa uzme sebi za pravo da se procjenjuje ko jeste a ko nije pravi musliman i ko pravilno a ko nepravilno tumači Kur'an.

Žao mi je, takvu religiju su osnivači osnovali i to što u ovakvom svijetu kakav je danas postoji problem sa takvim postavkama, pravilima, dogmom, to sa njima raspravite.

Dalje. Nije religija dala težinu Majci Terezi. Religija joj je dala praktičan alat, mjesto, prostor da svoju dobrotu materijalizuje. I mogućnost da se ta njena dobrota komunisira sa svijetom jer crkvi u korsit ide etakva reklama. Ali, nije religija Anjezu Gondže Bojadžiju učinila dobrom. Žena je rođena sa dobrotom u sebi (a i to je diskutabilno, pojavile su se neke priče od sestara koje su kod nje službovale da nije bila baš svetica u odnosu prema njima, ali da sada ne potežemo to pitanje). Religija nikoga nije učinila dobrim ili zlim. Samo je tim ljudima omogućila da se izraze. Da nisu kroz religiju, izrazili bi se na drugi način.

Hitler je koristio fraze poput "ispunjavanja volje Svemogućeg Stvoritelja" kako bi pridobio njemačku kršćansku tradiciju, ali zato privatni zapisi Hitlera i njegovih najbližih saradnika poput Gebelsa i Bormana pokazuju da je privatno prezirao kršćanstvo, nazivajući ga "religijom slabih" i planirajući da ga nakon rata potpuno zamijeni pagansko-arijevskim kultom nacije. Hitlerov "Bog" bio je biološki determinizam, priroda koja nalaže da jača rasa uništi slabiju. Dakle, to je ponovo bila manipulacija, a ne usvojeni moralni zakon.

Onda brkaš status državljanstva sa statusom sudije ili zakonodavca. Islam nema Papu, ali islam ima metodologiju prava Usuli fikh koja je rigoroznija od mnogih modernih pravnih sistema. Da bi tvoje tumačenje teksta bilo "legitimno", ti moraš poštovati pravila tog jezika, istorijski kontekst , tekstualnu cjelinu i konsenzus, idžmu.

Gdje ISIL gubi legitimitet? ISIL nije nelegitiman zato što ga "Zapad ne voli", nego zato što je prekršio fundamentalna, eksplicitna pravila islamskog prava. Islamsko pravo, šerijat eksplicitno zabranjuje ubijanje žena, djece, diplomata ili izaslanika i spaljivanje ljudi jer je Poslanik a.s. rekao da samo Bog kažnjava vatrom. Kada ISIL to uradi, oni ne nude "drugačije tumačenje", oni vrše pravni prijestup unutar samog islamskog sistema.

Zato je preko 120 najvećih svjetskih islamskih učenjaka 2014. godine napisalo otvoreno pismo vođi ISIL-a Bagdadiju u kojem su ga, koristeći isključivo Kur'an i hadis, pravno i teološki demolirali, dokazavši da njihovo tumačenje nije legitimna opcija, već devijacija.

TvrdiŠ da je ekumenizam i tolerancija među religijama je moderni politički kompromis napravljen iz straha da se ne poubijamo. I da je odbacivanje ISIL-a plod tog kompromisa. To je istorijski potpuno netačno. Suživot i tolerancija u islamu nisu moderni kompromis zbog "ekonomske moći Zapada".

Kada je halifa Omer, r.a., ušao u Jerusalim 637. godine na samom početku islama, kada je islam bio na vrhuncu vojne moći i nikoga se nije bojao, potpisao je Omersku garanciju kojom garantuje kršćanima sigurnost života, imovine i crkava. Odbio je da se pomoli u crkvi Vaskrsenja kako je muslimani kasnije ne bi pretvorili u džamiju.

Kada su Jevreji protjerani iz katoličke Španije 1492. godine tokom Inkvizicije, spas su našli u Osmanskom islamskom carstvu, između ostalog i u Sarajevu. Hagada je svjedok.

To nije bio ekumenizam iz straha od Zapada. To je bio direktni derivat kur'anskog ajeta: "U vjeru nema prisile" i "Vama vaša vjera, a meni moja". Odbacivanje ISIL-ovog terora od strane bosanskih ili svjetskih muslimana nije "ulagivanje Zapadu", nego odbrana te historijske i teološke tradicije od divljaka koji su je uoropastili. Po meni lično ISIL je projekat koji nema puno veze sa islamom, ali u tom projektu su muslimani zloupotrijebljeni. Apsolutna većina žrtava koje je pobio ISIL su muslimani, što potvrđuju podaci relevantnih međunarodnih agencija poput Ujedinjenih naroda (UN), Globalne baze podataka o terorizmu (GTD) i Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS). Po njihovim otkrićima taj procenat se kreće između 82% i čak 97% muslimana jer je ISIL primarno djelovao na teritoriju Iraka i Sirije.

Vjera nije vakcina koja te trajno imunizira od ljudske prirode. Čovjek je biće sa slobodnom voljom. Vjera je ustav i kompas. Kao što postojanje krivičnog zakona i policije u državi ne sprečava kriminalce da pljačkaju, tako ni postojanje Kur'ana ne sprečava lošeg čovjeka da uradi zlo.

Razlika je u tome što vjernik koji učini zlo zna da čini grijeh i da krši pravila svog sistema, te se za to mora pokajati. Kod čisto materijalističkog sistema, zlo je samo loša kalkulacija, stvar biologije ili neprilagođenosti, nema kosmičku težinu.

Kažeš za Majku Terezu: "Žena je rođena sa dobrotom u sebi... religija joj je dala samo prostor da se izrazi."
Razmisli o apsurdnosti ove izjave. Ako je sve samo DNK i prostor za izražavanje, zašto se ljudi sa "dobrim DNK" ne organizuju u ateističke samostane, ne daju zavjet siromaštvu, celibatu i ne provedu 50 godina u blatu Kalkute perući rane gubavcima? Gdje su sekularne, ateističke organizacije tog tipa koje djeluju na bazi čistog DNK? Nema ih. Jer ti za takav nivo samopožrtvovanja ne treba samo "prostor", treba ti jači motiv – vjera da to što radiš ima vječni smisao.

P.S. Dobio sam rješenje za odmor i neću ga potrošiti na forumu. Svako dobro.

Potpuno pogrešno si pročitao neke od mene napisane stvari na koje odgovaraš. Tako nema svrhe raspravljati.

[Johnny_x]

Ovo je tipično.

Prvo, nacizam nije boga pomnožio sa nulom, malo bolje istraži. Barem Hitler nije, Mein Kampf je haman posvećen bogu.

Drugo, Kao što sam rekao, nije problem toga da se prizna da zlo postoji u sekularnim državama i društvima. Ne poznaju boga, vlada zlo, to je sve jasno. Ali, otkud zlo kod vjernika? Ako isto zlo imamo kod vjernika kakvo imamo kod nevjernika, šta tu radi vjera? Taj "argument" da su sekuarne države ubile mnogo ljudi je tačan, ali nebitan za diskusiju oko problema zla u vjeri/religiji.

Tebi se sviđa da zaključiš da ISIL koristi Kur'an kao politiki pamflet, umjesto da ga doslovno tumači. Meni se to isto sviđa. Ali, to što mi znamo da je ISIL zlo i želimo da ga uništimo, umanjimo po svaku cijenu, ne znači da ISIL-ovci nisu muslimani koji imaju pravo na svoje tumačenje Kur'ana, kao i svi drugi. Uostalom: Ni jedna religija prije islama ne priznaje Muhammeda kao poslanika. Samo to bi bio povod za vječiti vjerski rat. Međutim, vječiti vjerski rat nema smisla, ne vodi ničemu dobrom. Pa se napravio kompromis u fazonu nemojte spominjati da Muhammed nije poslanik a mi se nećemo ljutiti što to mislite, ali ne govorite. Slično sa islamskim neprihvatanjem Isusa kao božijeg sina na drugoj strani.

Pa se taj kompromis definisao u jednu riječ: Ekumenizam. Pojam koji označava dogovor da se progleda kroz prste uvredi radi mira na planeti i neugrožavanja ljudske vrste.

Kakve to ima veze sa ISILom? Pa, kako je ekumenizam stvar političke odluke zarad "mira u kući", tako je odbacivanje ISIL-a kao među mnogim drugim takođe legitimnog tumača islama i Kur'ana takođe stvar političke odluke.

Uostalom, kako se meni čini, nema nekog nastavničkog vijeća koje određuje ko je pravi musliman. Islam nema papu. Zna se šta je potrebno da neko postane musliman. Tri puta šehaded i učlanio se. Nebitno je da li je svetac, monstrum, ubica ili spasilac. Samo šehadet. I kada se učlani ima pravo na svoje tumačenje Kur'ana.

Naravno, to u današnjem svijetu u kojem zapad ima skoro svu ekonomsku, vojnu, političku moć muslimanima nije mudro tako tumačiti. Ionako ih zapad ne voli, ne treba dolijevati još ulja na vatru. Pa se iz interesa uzme sebi za pravo da se procjenjuje ko jeste a ko nije pravi musliman i ko pravilno a ko nepravilno tumači Kur'an.

Žao mi je, takvu religiju su osnivači osnovali i to što u ovakvom svijetu kakav je danas postoji problem sa takvim postavkama, pravilima, dogmom, to sa njima raspravite.

Dalje. Nije religija dala težinu Majci Terezi. Religija joj je dala praktičan alat, mjesto, prostor da svoju dobrotu materijalizuje. I mogućnost da se ta njena dobrota komunisira sa svijetom jer crkvi u korsit ide etakva reklama. Ali, nije religija Anjezu Gondže Bojadžiju učinila dobrom. Žena je rođena sa dobrotom u sebi (a i to je diskutabilno, pojavile su se neke priče od sestara koje su kod nje službovale da nije bila baš svetica u odnosu prema njima, ali da sada ne potežemo to pitanje). Religija nikoga nije učinila dobrim ili zlim. Samo je tim ljudima omogućila da se izraze. Da nisu kroz religiju, izrazili bi se na drugi način.

Hitler je koristio fraze poput "ispunjavanja volje Svemogućeg Stvoritelja" kako bi pridobio njemačku kršćansku tradiciju, ali zato privatni zapisi Hitlera i njegovih najbližih saradnika poput Gebelsa i Bormana pokazuju da je privatno prezirao kršćanstvo, nazivajući ga "religijom slabih" i planirajući da ga nakon rata potpuno zamijeni pagansko-arijevskim kultom nacije. Hitlerov "Bog" bio je biološki determinizam, priroda koja nalaže da jača rasa uništi slabiju. Dakle, to je ponovo bila manipulacija, a ne usvojeni moralni zakon.

Onda brkaš status državljanstva sa statusom sudije ili zakonodavca. Islam nema Papu, ali islam ima metodologiju prava Usuli fikh koja je rigoroznija od mnogih modernih pravnih sistema. Da bi tvoje tumačenje teksta bilo "legitimno", ti moraš poštovati pravila tog jezika, istorijski kontekst , tekstualnu cjelinu i konsenzus, idžmu.

Gdje ISIL gubi legitimitet? ISIL nije nelegitiman zato što ga "Zapad ne voli", nego zato što je prekršio fundamentalna, eksplicitna pravila islamskog prava. Islamsko pravo, šerijat eksplicitno zabranjuje ubijanje žena, djece, diplomata ili izaslanika i spaljivanje ljudi jer je Poslanik a.s. rekao da samo Bog kažnjava vatrom. Kada ISIL to uradi, oni ne nude "drugačije tumačenje", oni vrše pravni prijestup unutar samog islamskog sistema.

Zato je preko 120 najvećih svjetskih islamskih učenjaka 2014. godine napisalo otvoreno pismo vođi ISIL-a Bagdadiju u kojem su ga, koristeći isključivo Kur'an i hadis, pravno i teološki demolirali, dokazavši da njihovo tumačenje nije legitimna opcija, već devijacija.

TvrdiŠ da je ekumenizam i tolerancija među religijama je moderni politički kompromis napravljen iz straha da se ne poubijamo. I da je odbacivanje ISIL-a plod tog kompromisa. To je istorijski potpuno netačno. Suživot i tolerancija u islamu nisu moderni kompromis zbog "ekonomske moći Zapada".

Kada je halifa Omer, r.a., ušao u Jerusalim 637. godine na samom početku islama, kada je islam bio na vrhuncu vojne moći i nikoga se nije bojao, potpisao je Omersku garanciju kojom garantuje kršćanima sigurnost života, imovine i crkava. Odbio je da se pomoli u crkvi Vaskrsenja kako je muslimani kasnije ne bi pretvorili u džamiju.

Kada su Jevreji protjerani iz katoličke Španije 1492. godine tokom Inkvizicije, spas su našli u Osmanskom islamskom carstvu, između ostalog i u Sarajevu. Hagada je svjedok.

To nije bio ekumenizam iz straha od Zapada. To je bio direktni derivat kur'anskog ajeta: "U vjeru nema prisile" i "Vama vaša vjera, a meni moja". Odbacivanje ISIL-ovog terora od strane bosanskih ili svjetskih muslimana nije "ulagivanje Zapadu", nego odbrana te historijske i teološke tradicije od divljaka koji su je uoropastili. Po meni lično ISIL je projekat koji nema puno veze sa islamom, ali u tom projektu su muslimani zloupotrijebljeni. Apsolutna većina žrtava koje je pobio ISIL su muslimani, što potvrđuju podaci relevantnih međunarodnih agencija poput Ujedinjenih naroda (UN), Globalne baze podataka o terorizmu (GTD) i Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS). Po njihovim otkrićima taj procenat se kreće između 82% i čak 97% muslimana jer je ISIL primarno djelovao na teritoriju Iraka i Sirije.

Vjera nije vakcina koja te trajno imunizira od ljudske prirode. Čovjek je biće sa slobodnom voljom. Vjera je ustav i kompas. Kao što postojanje krivičnog zakona i policije u državi ne sprečava kriminalce da pljačkaju, tako ni postojanje Kur'ana ne sprečava lošeg čovjeka da uradi zlo.

Razlika je u tome što vjernik koji učini zlo zna da čini grijeh i da krši pravila svog sistema, te se za to mora pokajati. Kod čisto materijalističkog sistema, zlo je samo loša kalkulacija, stvar biologije ili neprilagođenosti, nema kosmičku težinu.

Kažeš za Majku Terezu: "Žena je rođena sa dobrotom u sebi... religija joj je dala samo prostor da se izrazi."
Razmisli o apsurdnosti ove izjave. Ako je sve samo DNK i prostor za izražavanje, zašto se ljudi sa "dobrim DNK" ne organizuju u ateističke samostane, ne daju zavjet siromaštvu, celibatu i ne provedu 50 godina u blatu Kalkute perući rane gubavcima? Gdje su sekularne, ateističke organizacije tog tipa koje djeluju na bazi čistog DNK? Nema ih. Jer ti za takav nivo samopožrtvovanja ne treba samo "prostor", treba ti jači motiv – vjera da to što radiš ima vječni smisao.

P.S. Dobio sam rješenje za odmor i neću ga potrošiti na forumu. Svako dobro.

ISIL je samo slijedio Hadis Poslanika

Historija Tabarija - sv. VIII, str. 122, 123
Prema Ibn Ishaku: Kinana ibn er-Rebi' ibn Ebi el-Hukajl, koji je bio zadužen za blago plemena Benu en-Nadir, doveden je pred Allahovog Poslanika, koji ga je ispitao, ali je on porekao da zna gdje se ono nalazi. Zatim su Allahovom Poslaniku doveli jednog Jevreja koji mu je rekao: „Viđao sam Kinanu kako svako jutro hoda oko ove ruševine.“ Allahov Poslanik reče Kinani: „Šta kažeš? Ako ga nađemo kod tebe, ubit ću te.“ „Uredu,“ odgovorio je. Allahov Poslanik je naredio da se ruševina prekopa, i dio blaga je izvučen iz nje. Zatim je od njega zatražio ostatak. Kinana je odbio da ga preda; pa je Allahov Poslanik izdao naređenje u vezi s njim ez-Zubejru ibn el-Avvamu, rekavši: „Muči ga dok ne izvučeš iz njega sve što ima.“ Ez-Zubejr je okretao svoju vatrenu palicu na njegovim prsima sve dok Kinana zamalo nije izdahnuo; onda ga je Allahov Poslanik predao Muhammedu ibn Meslemi, koji mu je odrubio glavu kako bi osvetio svog brata Mahmuda ibn Meslemu.

Inace Kinana ti je bivsi muze Muhamedove zene Safije. Sigurno si znao da je Muhamed zenio udovice, a jesi li mozda zna da je Safiju prvo napravio udovicom, pa je onda ozenio?

Koja je razlika izmedju plemena Banu Qurajza i Jezidi naroda. Muskarci su svi pobijeni, a zene pretvorene u seksualno roblje. Koja je razlika izmedju Rejhane, Muhamedove sexualne robinje i Jezidi curice?

U Islamu itekako ima prisile. Ko god napusti Islam kazna je smrt. Ko iole razmislja svojom glavom i ko god je upoznat sa Muhamedovim zivotom, vidis tacno da covjek, koji zene pravi udovicama pa ih zeni, onaj koji zeni devetogodisnje dijete, onaj koji zeni svoju snahu, onaj koji ima 11 zena, a opet napravi vanbracno dijete, onaj koji naredi genocid(kada pobijes sve muskarce iz plemena to je genocid) ne moze biti moralni primjer za tebe. Kada odrastas niko ti ovo nece reci, nijedan islamski ucenjak ti nece reci da je Muhamed ozenio svoju snahu, a onda kada procitas to sam, ti i dalje trebas da vjerujes u sve to jer ako ne vjerujes kazna je smrt.

[skupljac_zeljeza]

ISIL je samo slijedio Hadis Poslanika

Historija Tabarija - sv. VIII, str. 122, 123
Prema Ibn Ishaku: Kinana ibn er-Rebi' ibn Ebi el-Hukajl, koji je bio zadužen za blago plemena Benu en-Nadir, doveden je pred Allahovog Poslanika, koji ga je ispitao, ali je on porekao da zna gdje se ono nalazi. Zatim su Allahovom Poslaniku doveli jednog Jevreja koji mu je rekao: „Viđao sam Kinanu kako svako jutro hoda oko ove ruševine.“ Allahov Poslanik reče Kinani: „Šta kažeš? Ako ga nađemo kod tebe, ubit ću te.“ „Uredu,“ odgovorio je. Allahov Poslanik je naredio da se ruševina prekopa, i dio blaga je izvučen iz nje. Zatim je od njega zatražio ostatak. Kinana je odbio da ga preda; pa je Allahov Poslanik izdao naređenje u vezi s njim ez-Zubejru ibn el-Avvamu, rekavši: „Muči ga dok ne izvučeš iz njega sve što ima.“ Ez-Zubejr je okretao svoju vatrenu palicu na njegovim prsima sve dok Kinana zamalo nije izdahnuo; onda ga je Allahov Poslanik predao Muhammedu ibn Meslemi, koji mu je odrubio glavu kako bi osvetio svog brata Mahmuda ibn Meslemu.

Inace Kinana ti je bivsi muze Muhamedove zene Safije. Sigurno si znao da je Muhamed zenio udovice, a jesi li mozda zna da je Safiju prvo napravio udovicom, pa je onda ozenio?

Koja je razlika izmedju plemena Banu Qurajza i Jezidi naroda. Muskarci su svi pobijeni, a zene pretvorene u seksualno roblje. Koja je razlika izmedju Rejhane, Muhamedove sexualne robinje i Jezidi curice?

U Islamu itekako ima prisile. Ko god napusti Islam kazna je smrt. Ko iole razmislja svojom glavom i ko god je upoznat sa Muhamedovim zivotom, vidis tacno da covjek, koji zene pravi udovicama pa ih zeni, onaj koji zeni devetogodisnje dijete, onaj koji zeni svoju snahu, onaj koji ima 11 zena, a opet napravi vanbracno dijete, onaj koji naredi genocid(kada pobijes sve muskarce iz plemena to je genocid) ne moze biti moralni primjer za tebe. Kada odrastas niko ti ovo nece reci, nijedan islamski ucenjak ti nece reci da je Muhamed ozenio svoju snahu, a onda kada procitas to sam, ti i dalje trebas da vjerujes u sve to jer ako ne vjerujes kazna je smrt.

Zašto sam napustio ovu priču. Vi ne razgovarate nego govorite, vi ne čitate nego samo pišete. Uporno mantranje svakog mjeseca još jednom tvoje napisano ili kopirano prošlog mjeseca. Evo dokaza.

Banu Kainuka i Banu Nadir nisu masakrirani, oni su protjerani iz Medine nakon što su se svrstali na stranu mekkanskih mušrika koji su pokušavali uništiti Medinu. Ponijeli su sa sobom svu svoju imovinu koju su mogli natovariti na kamile.

Banu Kurejza pleme je doživjelo tragičnu sudbinu (pogubljenje muškaraca), ali kontekst je ključan. Tokom Bitke na Hendeku, kada je Medina bila pod opsadom od 10.000 vojnika i opstanak svih muslimana visio o koncu, Banu Kurejza je počinila veleizdaju, otvorili su tajna vrata grada i sklopili savez sa neprijateljem iza leđa muslimana. Po tadašnjim zakonima ratovanja uključujući i zakone iz same Tore, kazna za veleizdaju u ratu bila je smrt. Presudu nije donio Muhammed a.s., već Saad ibn Muad, arbitar kojeg je izabralo samo pleme Banu Kurejza.

Šta je Dhul Khalasa? To nije bilo pleme, već hram sa idolom od klesanog kamena kojeg su obožavala plemena Bajila i Khath'am. Nazivan je "Jemenska Kaba" jer je bio regionalni centar politeističkog kulta. Uništavanje ovog hrama od strane misije koju je predvodio Džerir ibn Abdulah nije bio nasumični masakr nevinih ljudi. Radilo se o političkom i religijskom podčinjavanju regije koja je odbijala mirovni sporazum i predstavljala vojnu prijetnju novonastaloj državi. Sukob je bio između dvije vojne formacije, a ne "masakr nad narodom iz čista mira".

Tvoja tvrdnja da Muhamedov izvor prihoda je bila pljačka karavana i trgovina robljem, što potvrđuje hadis "Moja opskrba je pod sjenom moga koplja".
Ovaj citat se nalazi u Buharijevoj zbirci, ali u kontekstu legitimnosti ratnog plijena (ganima). U predislamskom dobu, arapska plemena su pljačkala i zadržavala sve za sebe. Islam je uveo pravilo da se ratni plijen (koji se uzimao od poražene vojske u legitimnom ratu, a ne od civilnih karavana u miru) dijeli državi, siromašnima, siročadi i borcima.
Tvrdnja da je živio od pljačke i roblja ignoriše opštepoznate historijske činjenice. Muhamed je prije poslanstva bio uspješan trgovac. U Medini je živio izuzetno skromno. Postoje deseci hadisa koje namjerno izbjegavaš koji opisuju kako u njegovoj kući mjesecima ne bi bila zapaljena vatra za kuhanje, već bi živio od hurmi i vode, te kako je umro, a njegov oklop je bio založen kod jednog Jevreja za nekoliko pregršti ječma. Ako je bio vođa "razbojničke bande koja je živjela od pljačke", zašto je umro u siromaštvu?

Hajber nije napadnut "iz čista mira". Nakon što je pleme Banu Nadir protjerano iz Medine zbog izdaje, oni su se naselili u Hajber. Tamo su aktivno finansirali, huškali i organizovali druga plemena i Mekalije na novi napad kako bi se uništila Medina. Hajber je bio vojna utvrda koja je aktivno kovala zavjeru za rat. Napad u rano ujutro (hadis 610) objašnjava vojnu taktiku iznenađenja, što je standard u svakom ratu, a provjera da li se čuje ezan bila je pravilo da se ne napadaju mjesta koja su prihvatila mir i islam.

Kinana (Safijin muž) je zaista mučen prema nekim predajama iako dio historičara osporava autentičnost tog detalja, ali razlog je bio kršenje sporazuma o predaji. Hajber se predao pod uslovom da predaju svoje blago u zamjenu za živote. Kinana je sakrio zlato i lagao pod zakletvom. Kada je blago pronađeno, kažnjen je zbog kršenja ugovora o kapitulaciji.

Tekst kaže da je Safija morala u krevet s njim "isti dan kada joj je masakrirana porodica". To je hronološki netačno. Čekao se njen iddah (period čišćenja), što potvrđuju predaje. Što je najvažnije, Safiji je ponuđen izbor: da bude oslobođena i vrati se svom narodu, ili da primi islam i uda se za Muhameda. Ona je izabrala ovo drugo.
Zašto ju je Ebu Ejjub čuvao? Stražarenje ispred šatora (Tabarijev citat) je logičan potez obezbjeđenja. Safija je bila kćerka neprijateljskog vođe i njen motiv za osvetu je bio realna vojna opasnost u tom trenutku. Međutim, kasniji život Safije pokazuje potpuno drugačiju sliku. Ona je ostala vjerna i privržena supruga, a zabilježeno je da je gorko plakala kada je Muhamed umirao. Da je bila silovana robinja koja ga mrzi, njeno ponašanje u narednim godinama bi bilo potpuno drugačije.


Koristiš tehniku poluinformacija. Uzmeš stvarni historijski događaj npr. bitka kod Hajbera ili udaja Safije, izbaciš politički i odbrambeni kontekst (zavjere, kršenje ugovora, izdaja u ratu), dodaš moderne moralne etikete na rani srednji vijek i ubaci se poneka potpuna laž (poput detalja o djetetu u Alijinom slučaju).

Historijat islama se ne može posmatrati kroz prizmu pacifizma 21. vijeka (što je jelte upitno ako posmatramo kako se danas ratuje). To je bilo vrijeme surovog preživljavanja gdje su važila pravila: ili ćeš sklopiti savez, ili ćeš se braniti, ili ćeš biti uništen. Muhamed je bio i državnik i vojskovođa, a njegove odluke u ratovima bile su u skladu s tadašnjim zakonima ratovanja, često znatno blaže od onoga što su radili Vizantinci, Perzijanci ili predislamski Arapi.

[PixelDrifter]

Malo je poznato da je u vrijeme Muhameda zivio arap po imenu Bobo. Jos manje je poznato da je imao bracu: Tip, Top i Tup. Oni su trgovali sa Jevrejima. Muhamed im je bio komsija. Jednom prilikom Tup, koji je bio najgluplji, zamijenio je 25 kamila za nekakav smotak papira gdje je na Hebrejskom pisalo Torah. Donio je taj spisak, ali niko od brace, a ponajmanje Bobo su znali citati. Onda su se obratili pisaru Dile Tantu, koji je imao duha iz papuce, da im prevede tekst. Dile Tant je protrljao papucu, izasao je duh i preveo im Toru. Ispocetka su se smijali, Bobo je cak rekao, ma vidi ti ovih izmisljotina kod Zidova...stani malo, a da ovo prebacimo na Arapski?

[broj dva]

Istorija te demantuje. Najveći masakri u 20. vijeku (staljinizam, nacizam, Crveni Kmeri) počinjeni su od strane država koje su Boga potpuno 'pomnožile sa nulom' i proglasile se 'racionalnim i naučnim'. Kada ukineš Boga, ti nisi ukinuo nametanje pravila mačem, samo si umjesto vjerskog inkvizitora dobio partijskog komesara ili državnog tehnokratu koji jednako silom nalaže šta smiješ, a šta ne smiješ misliti.

Kažeš da ISIL i bosanski muslimani imaju isti Kur'an. Tačno. Ali bosanski muslimani vijekovima čitaju taj Kur'an kroz tradiciju suživota, etike i institucionalnog morala, dok ga ISIL koristi kao revolucionarni politički pamflet. To znači da r nije konstanta. Kod jednih je to duhovna transformacija ličnosti, softver, a kod drugih samo instrument moći.

Ovo je tipično.

Prvo, nacizam nije boga pomnožio sa nulom, malo bolje istraži. Barem Hitler nije, Mein Kampf je haman posvećen bogu.

Drugo, Kao što sam rekao, nije problem toga da se prizna da zlo postoji u sekularnim državama i društvima. Ne poznaju boga, vlada zlo, to je sve jasno. Ali, otkud zlo kod vjernika? Ako isto zlo imamo kod vjernika kakvo imamo kod nevjernika, šta tu radi vjera? Taj "argument" da su sekuarne države ubile mnogo ljudi je tačan, ali nebitan za diskusiju oko problema zla u vjeri/religiji.

Tebi se sviđa da zaključiš da ISIL koristi Kur'an kao politiki pamflet, umjesto da ga doslovno tumači. Meni se to isto sviđa. Ali, to što mi znamo da je ISIL zlo i želimo da ga uništimo, umanjimo po svaku cijenu, ne znači da ISIL-ovci nisu muslimani koji imaju pravo na svoje tumačenje Kur'ana, kao i svi drugi. Uostalom: Ni jedna religija prije islama ne priznaje Muhammeda kao poslanika. Samo to bi bio povod za vječiti vjerski rat. Međutim, vječiti vjerski rat nema smisla, ne vodi ničemu dobrom. Pa se napravio kompromis u fazonu nemojte spominjati da Muhammed nije poslanik a mi se nećemo ljutiti što to mislite, ali ne govorite. Slično sa islamskim neprihvatanjem Isusa kao božijeg sina na drugoj strani.

Pa se taj kompromis definisao u jednu riječ: Ekumenizam. Pojam koji označava dogovor da se progleda kroz prste uvredi radi mira na planeti i neugrožavanja ljudske vrste.

Kakve to ima veze sa ISILom? Pa, kako je ekumenizam stvar političke odluke zarad "mira u kući", tako je odbacivanje ISIL-a kao među mnogim drugim takođe legitimnog tumača islama i Kur'ana takođe stvar političke odluke.

Uostalom, kako se meni čini, nema nekog nastavničkog vijeća koje određuje ko je pravi musliman. Islam nema papu. Zna se šta je potrebno da neko postane musliman. Tri puta šehaded i učlanio se. Nebitno je da li je svetac, monstrum, ubica ili spasilac. Samo šehadet. I kada se učlani ima pravo na svoje tumačenje Kur'ana.

Naravno, to u današnjem svijetu u kojem zapad ima skoro svu ekonomsku, vojnu, političku moć muslimanima nije mudro tako tumačiti. Ionako ih zapad ne voli, ne treba dolijevati još ulja na vatru. Pa se iz interesa uzme sebi za pravo da se procjenjuje ko jeste a ko nije pravi musliman i ko pravilno a ko nepravilno tumači Kur'an.

Žao mi je, takvu religiju su osnivači osnovali i to što u ovakvom svijetu kakav je danas postoji problem sa takvim postavkama, pravilima, dogmom, to sa njima raspravite.

Dalje. Nije religija dala težinu Majci Terezi. Religija joj je dala praktičan alat, mjesto, prostor da svoju dobrotu materijalizuje. I mogućnost da se ta njena dobrota komunisira sa svijetom jer crkvi u korsit ide etakva reklama. Ali, nije religija Anjezu Gondže Bojadžiju učinila dobrom. Žena je rođena sa dobrotom u sebi (a i to je diskutabilno, pojavile su se neke priče od sestara koje su kod nje službovale da nije bila baš svetica u odnosu prema njima, ali da sada ne potežemo to pitanje). Religija nikoga nije učinila dobrim ili zlim. Samo je tim ljudima omogućila da se izraze. Da nisu kroz religiju, izrazili bi se na drugi način.

Samo da se ponovi da je Majka Tereza bila prvoklasno djubre, odvratna zena koja je prouzrokovala mnogo patnje.
Necu da psujem nepotrebno ali teska joj crna zemlja bila.

[PixelDrifter]

Majka Tereza, mentalni sadist. Lično se liječila po najbogatijim klinikama, a napravila biznis od najbespravnijih i najadnijih, što je svrstava među najgora stvorenja prošlog vijeka.

[Johnny_x]

ISIL je samo slijedio Hadis Poslanika

Historija Tabarija - sv. VIII, str. 122, 123
Prema Ibn Ishaku: Kinana ibn er-Rebi' ibn Ebi el-Hukajl, koji je bio zadužen za blago plemena Benu en-Nadir, doveden je pred Allahovog Poslanika, koji ga je ispitao, ali je on porekao da zna gdje se ono nalazi. Zatim su Allahovom Poslaniku doveli jednog Jevreja koji mu je rekao: „Viđao sam Kinanu kako svako jutro hoda oko ove ruševine.“ Allahov Poslanik reče Kinani: „Šta kažeš? Ako ga nađemo kod tebe, ubit ću te.“ „Uredu,“ odgovorio je. Allahov Poslanik je naredio da se ruševina prekopa, i dio blaga je izvučen iz nje. Zatim je od njega zatražio ostatak. Kinana je odbio da ga preda; pa je Allahov Poslanik izdao naređenje u vezi s njim ez-Zubejru ibn el-Avvamu, rekavši: „Muči ga dok ne izvučeš iz njega sve što ima.“ Ez-Zubejr je okretao svoju vatrenu palicu na njegovim prsima sve dok Kinana zamalo nije izdahnuo; onda ga je Allahov Poslanik predao Muhammedu ibn Meslemi, koji mu je odrubio glavu kako bi osvetio svog brata Mahmuda ibn Meslemu.

Inace Kinana ti je bivsi muze Muhamedove zene Safije. Sigurno si znao da je Muhamed zenio udovice, a jesi li mozda zna da je Safiju prvo napravio udovicom, pa je onda ozenio?

Koja je razlika izmedju plemena Banu Qurajza i Jezidi naroda. Muskarci su svi pobijeni, a zene pretvorene u seksualno roblje. Koja je razlika izmedju Rejhane, Muhamedove sexualne robinje i Jezidi curice?

U Islamu itekako ima prisile. Ko god napusti Islam kazna je smrt. Ko iole razmislja svojom glavom i ko god je upoznat sa Muhamedovim zivotom, vidis tacno da covjek, koji zene pravi udovicama pa ih zeni, onaj koji zeni devetogodisnje dijete, onaj koji zeni svoju snahu, onaj koji ima 11 zena, a opet napravi vanbracno dijete, onaj koji naredi genocid(kada pobijes sve muskarce iz plemena to je genocid) ne moze biti moralni primjer za tebe. Kada odrastas niko ti ovo nece reci, nijedan islamski ucenjak ti nece reci da je Muhamed ozenio svoju snahu, a onda kada procitas to sam, ti i dalje trebas da vjerujes u sve to jer ako ne vjerujes kazna je smrt.

Zašto sam napustio ovu priču. Vi ne razgovarate nego govorite, vi ne čitate nego samo pišete. Uporno mantranje svakog mjeseca još jednom tvoje napisano ili kopirano prošlog mjeseca. Evo dokaza.

Banu Kainuka i Banu Nadir nisu masakrirani, oni su protjerani iz Medine nakon što su se svrstali na stranu mekkanskih mušrika koji su pokušavali uništiti Medinu. Ponijeli su sa sobom svu svoju imovinu koju su mogli natovariti na kamile.

Banu Kurejza pleme je doživjelo tragičnu sudbinu (pogubljenje muškaraca), ali kontekst je ključan. Tokom Bitke na Hendeku, kada je Medina bila pod opsadom od 10.000 vojnika i opstanak svih muslimana visio o koncu, Banu Kurejza je počinila veleizdaju, otvorili su tajna vrata grada i sklopili savez sa neprijateljem iza leđa muslimana. Po tadašnjim zakonima ratovanja uključujući i zakone iz same Tore, kazna za veleizdaju u ratu bila je smrt. Presudu nije donio Muhammed a.s., već Saad ibn Muad, arbitar kojeg je izabralo samo pleme Banu Kurejza.

Šta je Dhul Khalasa? To nije bilo pleme, već hram sa idolom od klesanog kamena kojeg su obožavala plemena Bajila i Khath'am. Nazivan je "Jemenska Kaba" jer je bio regionalni centar politeističkog kulta. Uništavanje ovog hrama od strane misije koju je predvodio Džerir ibn Abdulah nije bio nasumični masakr nevinih ljudi. Radilo se o političkom i religijskom podčinjavanju regije koja je odbijala mirovni sporazum i predstavljala vojnu prijetnju novonastaloj državi. Sukob je bio između dvije vojne formacije, a ne "masakr nad narodom iz čista mira".

Tvoja tvrdnja da Muhamedov izvor prihoda je bila pljačka karavana i trgovina robljem, što potvrđuje hadis "Moja opskrba je pod sjenom moga koplja".
Ovaj citat se nalazi u Buharijevoj zbirci, ali u kontekstu legitimnosti ratnog plijena (ganima). U predislamskom dobu, arapska plemena su pljačkala i zadržavala sve za sebe. Islam je uveo pravilo da se ratni plijen (koji se uzimao od poražene vojske u legitimnom ratu, a ne od civilnih karavana u miru) dijeli državi, siromašnima, siročadi i borcima.
Tvrdnja da je živio od pljačke i roblja ignoriše opštepoznate historijske činjenice. Muhamed je prije poslanstva bio uspješan trgovac. U Medini je živio izuzetno skromno. Postoje deseci hadisa koje namjerno izbjegavaš koji opisuju kako u njegovoj kući mjesecima ne bi bila zapaljena vatra za kuhanje, već bi živio od hurmi i vode, te kako je umro, a njegov oklop je bio založen kod jednog Jevreja za nekoliko pregršti ječma. Ako je bio vođa "razbojničke bande koja je živjela od pljačke", zašto je umro u siromaštvu?

Hajber nije napadnut "iz čista mira". Nakon što je pleme Banu Nadir protjerano iz Medine zbog izdaje, oni su se naselili u Hajber. Tamo su aktivno finansirali, huškali i organizovali druga plemena i Mekalije na novi napad kako bi se uništila Medina. Hajber je bio vojna utvrda koja je aktivno kovala zavjeru za rat. Napad u rano ujutro (hadis 610) objašnjava vojnu taktiku iznenađenja, što je standard u svakom ratu, a provjera da li se čuje ezan bila je pravilo da se ne napadaju mjesta koja su prihvatila mir i islam.

Kinana (Safijin muž) je zaista mučen prema nekim predajama iako dio historičara osporava autentičnost tog detalja, ali razlog je bio kršenje sporazuma o predaji. Hajber se predao pod uslovom da predaju svoje blago u zamjenu za živote. Kinana je sakrio zlato i lagao pod zakletvom. Kada je blago pronađeno, kažnjen je zbog kršenja ugovora o kapitulaciji.

Tekst kaže da je Safija morala u krevet s njim "isti dan kada joj je masakrirana porodica". To je hronološki netačno. Čekao se njen iddah (period čišćenja), što potvrđuju predaje. Što je najvažnije, Safiji je ponuđen izbor: da bude oslobođena i vrati se svom narodu, ili da primi islam i uda se za Muhameda. Ona je izabrala ovo drugo.
Zašto ju je Ebu Ejjub čuvao? Stražarenje ispred šatora (Tabarijev citat) je logičan potez obezbjeđenja. Safija je bila kćerka neprijateljskog vođe i njen motiv za osvetu je bio realna vojna opasnost u tom trenutku. Međutim, kasniji život Safije pokazuje potpuno drugačiju sliku. Ona je ostala vjerna i privržena supruga, a zabilježeno je da je gorko plakala kada je Muhamed umirao. Da je bila silovana robinja koja ga mrzi, njeno ponašanje u narednim godinama bi bilo potpuno drugačije.


Koristiš tehniku poluinformacija. Uzmeš stvarni historijski događaj npr. bitka kod Hajbera ili udaja Safije, izbaciš politički i odbrambeni kontekst (zavjere, kršenje ugovora, izdaja u ratu), dodaš moderne moralne etikete na rani srednji vijek i ubaci se poneka potpuna laž (poput detalja o djetetu u Alijinom slučaju).

Historijat islama se ne može posmatrati kroz prizmu pacifizma 21. vijeka (što je jelte upitno ako posmatramo kako se danas ratuje). To je bilo vrijeme surovog preživljavanja gdje su važila pravila: ili ćeš sklopiti savez, ili ćeš se braniti, ili ćeš biti uništen. Muhamed je bio i državnik i vojskovođa, a njegove odluke u ratovima bile su u skladu s tadašnjim zakonima ratovanja, često znatno blaže od onoga što su radili Vizantinci, Perzijanci ili predislamski Arapi.

Islam za sebe tvrdi da je univerzalan i da je Muhamed najbolji primjer za covjecantsvto, tako da itekako mozemo posmatrati prizmu 21. stoljeca.
Kada pobijes sve muskarce iz jednog plemena to je genocid, bez obzira da li se radilo o 1, 7 ili 21. stoljecu, to sto ti trazis opravdanje za genocid je do tebe. Procitaj sta si napisao i onda poslusaj negatore genocida u Srebrenici, hoces li primijetit razliku?

Safiji je ubijen otac, braca, muz i sva muska rodbina, o kakvom ti povratku svom narodu govoris? Kome ce se vratit?
Safija je prvo protjerana iz Medine u Khajber, ona da je htjela biti sa Muhamedom, ona nikad ne bi otisla u Khajber, vec bi ostala. Opet ti ponavljam, Safija je imala 17 godina, Muhamed 57. Safijina cijela muska porodica je masakrirana, a zenska pretvorena u roblje.
Ko ide dobrovljno u krevet sa nekim ko ti maskrira porodicu? Ovo samo ima u filmovima Andjeline Djoli i u Islamu.

Banu Kurajza kazes da je pocinilo veleizdaju. Ako je pocinilo veleizdaju, kako to da su muslimani izasli pobjednici iz bitke?
Ako je Muhamed poslan da ispravi svu nepravdu u svijetu i da da upustvo covjecanstvu za zivot, zasto je on sudio po zakonu koji je genocidan? Muslimani za Banu Kurajzu kazu da je sudio po starom jevrejskom zakon. Pitanje je, zasto je Muhamed sudio po zakonu koji je genocidan?
Zasto kolektivna kazna za cijeli narod? Uzmimo u obzir da je tacna teza, da su pocinili veleizdaju, je li treba da se masakrira cijelo pleme iako su pojedinci pocinili veleizdaju. U masakru su pobijeni svi muskarci kojima su poceli rasti stidne dlake, znaci djeca od 13-14 godina. Jesu li po tebi djecaci od 14-15 godina trebali biti pobijeni?

Muhamed nije pocinio jedan masakr, pocinio ih je vise, i ti si pokusao to relativizirati. Kada je ISIL cinio genocid na Jezidi narodom, oni su radili isto ono sto je Muhamed radio nad Banu Kurajzom, Banu Nadirom, Dhul Khalasom. Nije ISIL dobio inspiraciju u Budinom ucenju, vec u Muhamedovim djelima.

4:23
Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše, i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših, i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose – ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh – i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre – što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je –
4:24
i udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi – a ostale su vam dozvoljene, ako želite da im vjenčane darove date i da se njima oženite, a ne da blud činite. A ženama vašim s kojima ste imali bračne odnose podajte vjenčane darove njihove kao što je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite. Allah zaista sve zna i mudar je.

Sunan Abi Dawud 2155
Abu Seid el-Hudri je rekao: "Poslanik Allahov (ﷺ) je poslao vojnu ekspediciju u Awtas prilikom bitke na Hunejnu. Susreli su se s neprijateljem i borili se protiv njih. Porazili su ih i zarobili. Neki od ashaba Allahovog Poslanika (ﷺ) su oklijevali da imaju odnose sa zarobljenim ženama zbog toga što su imale mnogobožačke muževe. Pa je Allah Uzvišeni objavio kur’anski ajet: 'I žene koje su udate (su vam zabranjene), osim onih koje posjeduju vaše desne ruke.' To znači da su im dozvoljene nakon što ispune svoj propisani period čekanja (iddet)."

Albani ocjenjuje ovaj hadis kao Sahih.

Nadam se da neces samo napisati da zarobljene zene kojima su muzevi i dalje zivi hoce da imaju sex sa ljudima koji su ih zarobili.

[statixx]

Kognitivna disonanca je gadna stvar. Ljudi nastoje da se čvrsto drže svojih ključnih uvjerenja. Kada se to naruši i stvori osjećaj nelagode, učinit će sve da tu nelagodu amortizuju i prevaziđu, bilo ignoriranjem ili racionaliziranjem. To se uglavnom odvija nesvjesno pa dalja diskusija gubi smisao.

[skupljac_zeljeza]

Islam za sebe tvrdi da je univerzalan i da je Muhamed najbolji primjer za covjecantsvto, tako da itekako mozemo posmatrati prizmu 21. stoljeca.
Kada pobijes sve muskarce iz jednog plemena to je genocid, bez obzira da li se radilo o 1, 7 ili 21. stoljecu, to sto ti trazis opravdanje za genocid je do tebe. Procitaj sta si napisao i onda poslusaj negatore genocida u Srebrenici, hoces li primijetit razliku?

Safiji je ubijen otac, braca, muz i sva muska rodbina, o kakvom ti povratku svom narodu govoris? Kome ce se vratit?
Safija je prvo protjerana iz Medine u Khajber, ona da je htjela biti sa Muhamedom, ona nikad ne bi otisla u Khajber, vec bi ostala. Opet ti ponavljam, Safija je imala 17 godina, Muhamed 57. Safijina cijela muska porodica je masakrirana, a zenska pretvorena u roblje.
Ko ide dobrovljno u krevet sa nekim ko ti maskrira porodicu? Ovo samo ima u filmovima Andjeline Djoli i u Islamu.

Banu Kurajza kazes da je pocinilo veleizdaju. Ako je pocinilo veleizdaju, kako to da su muslimani izasli pobjednici iz bitke?
Ako je Muhamed poslan da ispravi svu nepravdu u svijetu i da da upustvo covjecanstvu za zivot, zasto je on sudio po zakonu koji je genocidan? Muslimani za Banu Kurajzu kazu da je sudio po starom jevrejskom zakon. Pitanje je, zasto je Muhamed sudio po zakonu koji je genocidan?
Zasto kolektivna kazna za cijeli narod? Uzmimo u obzir da je tacna teza, da su pocinili veleizdaju, je li treba da se masakrira cijelo pleme iako su pojedinci pocinili veleizdaju. U masakru su pobijeni svi muskarci kojima su poceli rasti stidne dlake, znaci djeca od 13-14 godina. Jesu li po tebi djecaci od 14-15 godina trebali biti pobijeni?

Muhamed nije pocinio jedan masakr, pocinio ih je vise, i ti si pokusao to relativizirati. Kada je ISIL cinio genocid na Jezidi narodom, oni su radili isto ono sto je Muhamed radio nad Banu Kurajzom, Banu Nadirom, Dhul Khalasom. Nije ISIL dobio inspiraciju u Budinom ucenju, vec u Muhamedovim djelima.

4:23
Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše, i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših, i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose – ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh – i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre – što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je –
4:24
i udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi – a ostale su vam dozvoljene, ako želite da im vjenčane darove date i da se njima oženite, a ne da blud činite. A ženama vašim s kojima ste imali bračne odnose podajte vjenčane darove njihove kao što je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite. Allah zaista sve zna i mudar je.

Sunan Abi Dawud 2155
Abu Seid el-Hudri je rekao: "Poslanik Allahov (ﷺ) je poslao vojnu ekspediciju u Awtas prilikom bitke na Hunejnu. Susreli su se s neprijateljem i borili se protiv njih. Porazili su ih i zarobili. Neki od ashaba Allahovog Poslanika (ﷺ) su oklijevali da imaju odnose sa zarobljenim ženama zbog toga što su imale mnogobožačke muževe. Pa je Allah Uzvišeni objavio kur’anski ajet: 'I žene koje su udate (su vam zabranjene), osim onih koje posjeduju vaše desne ruke.' To znači da su im dozvoljene nakon što ispune svoj propisani period čekanja (iddet)."

Albani ocjenjuje ovaj hadis kao Sahih.

Nadam se da neces samo napisati da zarobljene zene kojima su muzevi i dalje zivi hoce da imaju sex sa ljudima koji su ih zarobili.

Po običaju i ustaljenoj tradiciji ovog foruma.

Glavne logičke greške i greške u interpretaciji u tekstu su anahronizmi, selektivnost, nepoznavanje konteksta:

Anahronizam (primjena 21. stoljeća na 7. stoljeće) – najveća sistemska greška. Tvrdnja da je "ubijanje svih muškaraca iz plemena genocid bez obzira na stoljeće" i da se to mora suditi po standardima 21. stoljeća jer je islam "univerzalan".
Problem: Ovo je klasični presentizam – suditi prošlost po današnjim moralnim normama (genocidna konvencija UN-a iz 1948., individualna krivica, zabrana kolektivne kazne). U 7. stoljeću (i stoljećima prije i poslije) u Arabiji, antičkom Bliskom istoku, Bibliji (npr. knjiga Jošua, 1. Samuelova), Rimskom carstvu, Perziji itd. bila je uobičajena praksa: pobjednik masakrira ili porobljava pobijeđene muškarce boraca, a žene i djecu uzima kao plijen. To nije bio "genocid" u modernom smislu (namjera uništenja cijele etničke grupe), nego ratna norma u plemenskom ratovanju gdje su plemena bile oružane grupe.

Poređenje sa Srebrenicom i ISIL-om (false equivalence + ignoriranje konteksta).

Greška: Banu Qurayza nije bio "genocid nad civilima". To je bila opsada nakon veleizdaje tokom Bitke kod Rova (al-Ahzab/Trench, 627.), gdje su prekršili Ugovor iz Medine (Constitution of Medina) i dogovarali se sa koalicijom od ~10.000 ratnika koji su opsjedali Medinu da napadnu muslimane s leđa. To je bila egzistencijalna prijetnja maloj zajednici.
Srebrenica: masakr civila nakon pada enklave pod zaštitom UN-a, bez aktivne oružane izdaje u toku bitke. ISIL: ofanzivni terorizam i ropstvo u modernom kontekstu. Poređenje ignorira ratni kontekst, ulog (opstanak) i norme vremena. Muhamed nije išao u ofanzivne pohode da "masakrira Jevreje" – većina sukoba sa jevrejskim plemenima (Qaynuqa, Nadir, Qurayza) bila je nakon provokacija/izdaja.

Safija – greške u činjenicama i interpretaciji. Činjenične greške i interpretativna greške već objašnjenje.

Pored ovoga imaš još 5 (pet) greški, ali nema šanse da ti ih objašnjavam ponovo.

Tvoj tekst miješa legitimnu modernu etičku kritiku (ropstvo i kolektivna kazna su neprihvatljivi danas) sa historijskim neznanjem, anahronizmom i polemičkim hiperbolama. Historijski događaji se dešavaju u konkretnom kontekstu opstanka u plemenskom ratnom društvu 7. stoljeća Arabije. Univerzalni principi islama (pravda, milost) se izvode iz cjelokupne poruke, a ne doslovno iz svakog ratnog incidenta. Slične kritike se mogu uputiti gotovo svim antičkim, srednjovjekovnim i savremenim vođama ideolozima i pripadnicima religija. Čitaš li vijesti?

[Dozer]

Na kraju opet na jedno te isto dolazimo - sve su to izmisljali i pisali ljudi, u hodu i u skladu s tadasnjim vjerovanjima, nadama, drustvenim normama, itd.

[skupljac_zeljeza]

Escape hatch.

Historijski kontekst je neophodan analitički alat koji omogućava objektivno sagledavanje događaja, ideja i postupaka. Njegova svrha nije brisanje moralne odgovornosti ili opravdavanje postupaka koji su u suprotnosti s univerzalnim ljudskim vrijednostima, već upravo suprotno, omogućava nam da ih ispravno razumijemo i vrednujemo u okviru vremena u kojem su se desili.

[Hakiz]

Islam za sebe tvrdi da je univerzalan i da je Muhamed najbolji primjer za covjecantsvto, tako da itekako mozemo posmatrati prizmu 21. stoljeca.
Kada pobijes sve muskarce iz jednog plemena to je genocid, bez obzira da li se radilo o 1, 7 ili 21. stoljecu, to sto ti trazis opravdanje za genocid je do tebe. Procitaj sta si napisao i onda poslusaj negatore genocida u Srebrenici, hoces li primijetit razliku?

Safiji je ubijen otac, braca, muz i sva muska rodbina, o kakvom ti povratku svom narodu govoris? Kome ce se vratit?
Safija je prvo protjerana iz Medine u Khajber, ona da je htjela biti sa Muhamedom, ona nikad ne bi otisla u Khajber, vec bi ostala. Opet ti ponavljam, Safija je imala 17 godina, Muhamed 57. Safijina cijela muska porodica je masakrirana, a zenska pretvorena u roblje.
Ko ide dobrovljno u krevet sa nekim ko ti maskrira porodicu? Ovo samo ima u filmovima Andjeline Djoli i u Islamu.

Banu Kurajza kazes da je pocinilo veleizdaju. Ako je pocinilo veleizdaju, kako to da su muslimani izasli pobjednici iz bitke?
Ako je Muhamed poslan da ispravi svu nepravdu u svijetu i da da upustvo covjecanstvu za zivot, zasto je on sudio po zakonu koji je genocidan? Muslimani za Banu Kurajzu kazu da je sudio po starom jevrejskom zakon. Pitanje je, zasto je Muhamed sudio po zakonu koji je genocidan?
Zasto kolektivna kazna za cijeli narod? Uzmimo u obzir da je tacna teza, da su pocinili veleizdaju, je li treba da se masakrira cijelo pleme iako su pojedinci pocinili veleizdaju. U masakru su pobijeni svi muskarci kojima su poceli rasti stidne dlake, znaci djeca od 13-14 godina. Jesu li po tebi djecaci od 14-15 godina trebali biti pobijeni?

Muhamed nije pocinio jedan masakr, pocinio ih je vise, i ti si pokusao to relativizirati. Kada je ISIL cinio genocid na Jezidi narodom, oni su radili isto ono sto je Muhamed radio nad Banu Kurajzom, Banu Nadirom, Dhul Khalasom. Nije ISIL dobio inspiraciju u Budinom ucenju, vec u Muhamedovim djelima.

4:23
Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše, i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših, i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose – ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh – i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre – što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je –
4:24
i udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi – a ostale su vam dozvoljene, ako želite da im vjenčane darove date i da se njima oženite, a ne da blud činite. A ženama vašim s kojima ste imali bračne odnose podajte vjenčane darove njihove kao što je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite. Allah zaista sve zna i mudar je.

Sunan Abi Dawud 2155
Abu Seid el-Hudri je rekao: "Poslanik Allahov (ﷺ) je poslao vojnu ekspediciju u Awtas prilikom bitke na Hunejnu. Susreli su se s neprijateljem i borili se protiv njih. Porazili su ih i zarobili. Neki od ashaba Allahovog Poslanika (ﷺ) su oklijevali da imaju odnose sa zarobljenim ženama zbog toga što su imale mnogobožačke muževe. Pa je Allah Uzvišeni objavio kur’anski ajet: 'I žene koje su udate (su vam zabranjene), osim onih koje posjeduju vaše desne ruke.' To znači da su im dozvoljene nakon što ispune svoj propisani period čekanja (iddet)."

Albani ocjenjuje ovaj hadis kao Sahih.

Nadam se da neces samo napisati da zarobljene zene kojima su muzevi i dalje zivi hoce da imaju sex sa ljudima koji su ih zarobili.

Po običaju i ustaljenoj tradiciji ovog foruma.

Glavne logičke greške i greške u interpretaciji u tekstu su anahronizmi, selektivnost, nepoznavanje konteksta:

Anahronizam (primjena 21. stoljeća na 7. stoljeće) – najveća sistemska greška. Tvrdnja da je "ubijanje svih muškaraca iz plemena genocid bez obzira na stoljeće" i da se to mora suditi po standardima 21. stoljeća jer je islam "univerzalan".
Problem: Ovo je klasični presentizam – suditi prošlost po današnjim moralnim normama (genocidna konvencija UN-a iz 1948., individualna krivica, zabrana kolektivne kazne). U 7. stoljeću (i stoljećima prije i poslije) u Arabiji, antičkom Bliskom istoku, Bibliji (npr. knjiga Jošua, 1. Samuelova), Rimskom carstvu, Perziji itd. bila je uobičajena praksa: pobjednik masakrira ili porobljava pobijeđene muškarce boraca, a žene i djecu uzima kao plijen. To nije bio "genocid" u modernom smislu (namjera uništenja cijele etničke grupe), nego ratna norma u plemenskom ratovanju gdje su plemena bile oružane grupe.

Poređenje sa Srebrenicom i ISIL-om (false equivalence + ignoriranje konteksta).

Greška: Banu Qurayza nije bio "genocid nad civilima". To je bila opsada nakon veleizdaje tokom Bitke kod Rova (al-Ahzab/Trench, 627.), gdje su prekršili Ugovor iz Medine (Constitution of Medina) i dogovarali se sa koalicijom od ~10.000 ratnika koji su opsjedali Medinu da napadnu muslimane s leđa. To je bila egzistencijalna prijetnja maloj zajednici.
Srebrenica: masakr civila nakon pada enklave pod zaštitom UN-a, bez aktivne oružane izdaje u toku bitke. ISIL: ofanzivni terorizam i ropstvo u modernom kontekstu. Poređenje ignorira ratni kontekst, ulog (opstanak) i norme vremena. Muhamed nije išao u ofanzivne pohode da "masakrira Jevreje" – većina sukoba sa jevrejskim plemenima (Qaynuqa, Nadir, Qurayza) bila je nakon provokacija/izdaja.

Safija – greške u činjenicama i interpretaciji. Činjenične greške i interpretativna greške već objašnjenje.

Pored ovoga imaš još 5 (pet) greški, ali nema šanse da ti ih objašnjavam ponovo.

Tvoj tekst miješa legitimnu modernu etičku kritiku (ropstvo i kolektivna kazna su neprihvatljivi danas) sa historijskim neznanjem, anahronizmom i polemičkim hiperbolama. Historijski događaji se dešavaju u konkretnom kontekstu opstanka u plemenskom ratnom društvu 7. stoljeća Arabije. Univerzalni principi islama (pravda, milost) se izvode iz cjelokupne poruke, a ne doslovno iz svakog ratnog incidenta. Slične kritike se mogu uputiti gotovo svim antičkim, srednjovjekovnim i savremenim vođama ideolozima i pripadnicima religija. Čitaš li vijesti?

Isti taj Kur'an, hadisi itd iz 7. vijeka su i danas. Nisu promijenjeni. Promijenjeno je kako su ljudi odlučili da ih tumače. Relativiziranje se primjenjuje.

Slobodno se može reći da oni koji Kur'an, hadise itd danas tumače i primjenjuju onako kako se to radilo u 7. vijeku, da samo oni ispravno tumače. Svi drugi radi mira dopuštaju relativizaciju, iskrivljeno tumačenje.

[John Cleese]

Escape hatch.

Historijski kontekst je neophodan analitički alat koji omogućava objektivno sagledavanje događaja, ideja i postupaka. Njegova svrha nije brisanje moralne odgovornosti ili opravdavanje postupaka koji su u suprotnosti s univerzalnim ljudskim vrijednostima, već upravo suprotno, omogućava nam da ih ispravno razumijemo i vrednujemo u okviru vremena u kojem su se desili.

Naravno da je neophodno abrahamske gluposti posmatrati u povijesnom kontekstu, jer jedino tako i imaju smisla

P.S.
Zar ti nisi odustao od ove diskusije i to barem dva puta u skorije vrijeme?

I kad si već tu, znaš li možemo li uz vatrogasca i komunalca očekivati i neki treći, možda i četvrti korisnički profil na ovoj temi?

[skupljac_zeljeza]

I kad si već tu, znaš li možemo li uz vatrogasca i komunalca očekivati i neki treći, možda i četvrti korisnički profil na ovoj temi?

Ovo meni imponuje, ali fakat jer je dokaz. Samo ne brojim više koji je po redu.

Skretanje pažnje (dimna zavjesa): Cilj je maknuti fokus s vlastitog nedostatka argumenata i natjerati sugovornika da se brani od osobnih napada umjesto da nastavi dokazivati svoju tezu.

Diskreditacija izvora: Ako se pisac ili govornik prikaže kao nevjerodostojan, loš ili zlonamjeran, napadač se nada da će publika automatski odbaciti i njegov tekst, bez obzira na to koliko je on zapravo tačan.

Emocionalna reakcija: Kada ponestane logičkih argumenata, često nastupa frustracija. Osobni napad je izraz nemoći i pokušaj emocionalnog povređivanja sugovornika.

[Johnny_x]

Islam za sebe tvrdi da je univerzalan i da je Muhamed najbolji primjer za covjecantsvto, tako da itekako mozemo posmatrati prizmu 21. stoljeca.
Kada pobijes sve muskarce iz jednog plemena to je genocid, bez obzira da li se radilo o 1, 7 ili 21. stoljecu, to sto ti trazis opravdanje za genocid je do tebe. Procitaj sta si napisao i onda poslusaj negatore genocida u Srebrenici, hoces li primijetit razliku?

Safiji je ubijen otac, braca, muz i sva muska rodbina, o kakvom ti povratku svom narodu govoris? Kome ce se vratit?
Safija je prvo protjerana iz Medine u Khajber, ona da je htjela biti sa Muhamedom, ona nikad ne bi otisla u Khajber, vec bi ostala. Opet ti ponavljam, Safija je imala 17 godina, Muhamed 57. Safijina cijela muska porodica je masakrirana, a zenska pretvorena u roblje.
Ko ide dobrovljno u krevet sa nekim ko ti maskrira porodicu? Ovo samo ima u filmovima Andjeline Djoli i u Islamu.

Banu Kurajza kazes da je pocinilo veleizdaju. Ako je pocinilo veleizdaju, kako to da su muslimani izasli pobjednici iz bitke?
Ako je Muhamed poslan da ispravi svu nepravdu u svijetu i da da upustvo covjecanstvu za zivot, zasto je on sudio po zakonu koji je genocidan? Muslimani za Banu Kurajzu kazu da je sudio po starom jevrejskom zakon. Pitanje je, zasto je Muhamed sudio po zakonu koji je genocidan?
Zasto kolektivna kazna za cijeli narod? Uzmimo u obzir da je tacna teza, da su pocinili veleizdaju, je li treba da se masakrira cijelo pleme iako su pojedinci pocinili veleizdaju. U masakru su pobijeni svi muskarci kojima su poceli rasti stidne dlake, znaci djeca od 13-14 godina. Jesu li po tebi djecaci od 14-15 godina trebali biti pobijeni?

Muhamed nije pocinio jedan masakr, pocinio ih je vise, i ti si pokusao to relativizirati. Kada je ISIL cinio genocid na Jezidi narodom, oni su radili isto ono sto je Muhamed radio nad Banu Kurajzom, Banu Nadirom, Dhul Khalasom. Nije ISIL dobio inspiraciju u Budinom ucenju, vec u Muhamedovim djelima.

4:23
Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše, i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših, i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose – ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh – i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre – što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je –
4:24
i udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi – a ostale su vam dozvoljene, ako želite da im vjenčane darove date i da se njima oženite, a ne da blud činite. A ženama vašim s kojima ste imali bračne odnose podajte vjenčane darove njihove kao što je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite. Allah zaista sve zna i mudar je.

Sunan Abi Dawud 2155
Abu Seid el-Hudri je rekao: "Poslanik Allahov (ﷺ) je poslao vojnu ekspediciju u Awtas prilikom bitke na Hunejnu. Susreli su se s neprijateljem i borili se protiv njih. Porazili su ih i zarobili. Neki od ashaba Allahovog Poslanika (ﷺ) su oklijevali da imaju odnose sa zarobljenim ženama zbog toga što su imale mnogobožačke muževe. Pa je Allah Uzvišeni objavio kur’anski ajet: 'I žene koje su udate (su vam zabranjene), osim onih koje posjeduju vaše desne ruke.' To znači da su im dozvoljene nakon što ispune svoj propisani period čekanja (iddet)."

Albani ocjenjuje ovaj hadis kao Sahih.

Nadam se da neces samo napisati da zarobljene zene kojima su muzevi i dalje zivi hoce da imaju sex sa ljudima koji su ih zarobili.

Po običaju i ustaljenoj tradiciji ovog foruma.

Glavne logičke greške i greške u interpretaciji u tekstu su anahronizmi, selektivnost, nepoznavanje konteksta:

Anahronizam (primjena 21. stoljeća na 7. stoljeće) – najveća sistemska greška. Tvrdnja da je "ubijanje svih muškaraca iz plemena genocid bez obzira na stoljeće" i da se to mora suditi po standardima 21. stoljeća jer je islam "univerzalan".
Problem: Ovo je klasični presentizam – suditi prošlost po današnjim moralnim normama (genocidna konvencija UN-a iz 1948., individualna krivica, zabrana kolektivne kazne). U 7. stoljeću (i stoljećima prije i poslije) u Arabiji, antičkom Bliskom istoku, Bibliji (npr. knjiga Jošua, 1. Samuelova), Rimskom carstvu, Perziji itd. bila je uobičajena praksa: pobjednik masakrira ili porobljava pobijeđene muškarce boraca, a žene i djecu uzima kao plijen. To nije bio "genocid" u modernom smislu (namjera uništenja cijele etničke grupe), nego ratna norma u plemenskom ratovanju gdje su plemena bile oružane grupe.

Poređenje sa Srebrenicom i ISIL-om (false equivalence + ignoriranje konteksta).

Greška: Banu Qurayza nije bio "genocid nad civilima". To je bila opsada nakon veleizdaje tokom Bitke kod Rova (al-Ahzab/Trench, 627.), gdje su prekršili Ugovor iz Medine (Constitution of Medina) i dogovarali se sa koalicijom od ~10.000 ratnika koji su opsjedali Medinu da napadnu muslimane s leđa. To je bila egzistencijalna prijetnja maloj zajednici.
Srebrenica: masakr civila nakon pada enklave pod zaštitom UN-a, bez aktivne oružane izdaje u toku bitke. ISIL: ofanzivni terorizam i ropstvo u modernom kontekstu. Poređenje ignorira ratni kontekst, ulog (opstanak) i norme vremena. Muhamed nije išao u ofanzivne pohode da "masakrira Jevreje" – većina sukoba sa jevrejskim plemenima (Qaynuqa, Nadir, Qurayza) bila je nakon provokacija/izdaja.

Safija – greške u činjenicama i interpretaciji. Činjenične greške i interpretativna greške već objašnjenje.

Pored ovoga imaš još 5 (pet) greški, ali nema šanse da ti ih objašnjavam ponovo.

Tvoj tekst miješa legitimnu modernu etičku kritiku (ropstvo i kolektivna kazna su neprihvatljivi danas) sa historijskim neznanjem, anahronizmom i polemičkim hiperbolama. Historijski događaji se dešavaju u konkretnom kontekstu opstanka u plemenskom ratnom društvu 7. stoljeća Arabije. Univerzalni principi islama (pravda, milost) se izvode iz cjelokupne poruke, a ne doslovno iz svakog ratnog incidenta. Slične kritike se mogu uputiti gotovo svim antičkim, srednjovjekovnim i savremenim vođama ideolozima i pripadnicima religija. Čitaš li vijesti?

Ako bi muslimani danas ratovali sa nekim da li bi trebali slijediti Muhamedov sunet ili zenevsku konvenciju. Evo recimo Bosnjaci su bili u savezu sa Hrvatima do 93., a onda nam zabise noz u ledja. Jesmo li prema Hrvatima trebali postupiti isto kao sto je Muhamed postupio prema Banu Qurajzi?
Izdaja je pocinjenja, zasto nismo slijedili sunet, vec zenevsku konvenciju?

[John Cleese]

I kad si već tu, znaš li možemo li uz vatrogasca i komunalca očekivati i neki treći, možda i četvrti korisnički profil na ovoj temi?

Ovo meni imponuje, ali fakat jer je dokaz. Samo ne brojim više koji je po redu.

Skretanje pažnje (dimna zavjesa): Cilj je maknuti fokus s vlastitog nedostatka argumenata i natjerati sugovornika da se brani od osobnih napada umjesto da nastavi dokazivati svoju tezu.

Diskreditacija izvora: Ako se pisac ili govornik prikaže kao nevjerodostojan, loš ili zlonamjeran, napadač se nada da će publika automatski odbaciti i njegov tekst, bez obzira na to koliko je on zapravo tačan.

Emocionalna reakcija: Kada ponestane logičkih argumenata, često nastupa frustracija. Osobni napad je izraz nemoći i pokušaj emocionalnog povređivanja sugovornika.

Ne bih ovo što ću citirati nazvao dokazom, ali lijepo ilustrira izvjestan dio tvog doprinosa temi, uključujući i citirani pokušaj eskivaže

Skretanje pažnje (dimna zavjesa): Cilj je maknuti fokus s vlastitog nedostatka argumenata i natjerati sugovornika da se brani od osobnih napada umjesto da nastavi dokazivati svoju tezu.

Diskreditacija izvora: Ako se pisac ili govornik prikaže kao nevjerodostojan, loš ili zlonamjeran, napadač se nada da će publika automatski odbaciti i njegov tekst, bez obzira na to koliko je on zapravo tačan.

Emocionalna reakcija: Kada ponestane logičkih argumenata, često nastupa frustracija. Osobni napad je izraz nemoći i pokušaj emocionalnog povređivanja sugovornika.

Jer bitan dio prethodnog posta je:

Naravno da je neophodno abrahamske gluposti posmatrati u povijesnom kontekstu, jer jedino tako i imaju smisla.

I ti to znaš

Post scriptum je čista i relativno dobroćudna zafrkancija, makar i ne bilo netačno da "odustaneš", pa se vratiš, pa opet "odustaneš"... (ako sam te tim zapažanjem zaista povrijedio, oprosti, jer to nisam namjeravao)

Nazivanje gluposti glupostima je naprosto adekvatan postupak bez ikakvog emotivnog naboja - nisam tebi osobno rekao bilo šta loše

[skupljac_zeljeza]

Ako bi muslimani danas ratovali sa nekim da li bi trebali slijediti Muhamedov sunet ili zenevsku konvenciju. Evo recimo Bosnjaci su bili u savezu sa Hrvatima do 93., a onda nam zabise noz u ledja. Jesmo li prema Hrvatima trebali postupiti isto kao sto je Muhamed postupio prema Banu Qurajzi?
Izdaja je pocinjenja, zasto nismo slijedili sunet, vec zenevsku konvenciju?

Sve muslimanske zemlje njih 196, uključujući sve članice OIC ratificirale su četiri Ženevske konvencije iz 1949. godine, koje čine temelj međunarodnog humanitarnog prava (IHL). To znači da su sve ove države pravno obvezane na poštovanje pravila o zaštiti civila, ranjenika i ratnih zarobljenika u oružanim sukobima.

Zašto su potpisale? Dodatni protokoli kojima se IHL proširuje nisu univerzalno prihvaćeni u istom obimu na globalnom nivou, ali većina muslimanskih zemalja potpisala je i njih. Osnovna načela IHL-a o zaštiti nevinih i zabrani neselektivnog nasilja takođe se u velikoj mjeri preklapaju s islamskim pravom (Šerijatom) i tradicionalnim pravilima ratovanja u islamu.

IHRL articulates the right to life as both substantive and procedural, requiring states to refrain from unlawful killings, and to investigate them where they occur, as the UN Special Rapporteur on extrajudicial, summary or arbitrary executions frequently stresses, promoting safeguards such as due process, judicial oversight, and the right to appeal. While Islamic law contains procedural safeguards that resemble IHRL’s law enforcement paradigm – particularly in its insistence on intention (niyyah), credible evidence (bayyina), and equity (ʿadl) before lethal force can be considered lawful – it also contains a distinct and detailed tradition (siyar) that governs conduct in battle, which in many ways aligns with the IHL CoH framework. These binding norms on the use of lethal force are derived from the Qur’an, the Sunnah, and the juristic tradition of siyar.

This does not imply contradiction, but rather reflects the breadth of Islamic law’s internal logic as it applies its own consistent ethical and legal standards across both peacetime and wartime. The key difference is that, unlike international law, Islamic law does not draw a formal line between the reasons for going to war and the means by which war is waged, which instead are held to the same integrated moral and legal klix. In practice, as with IHL, the application of these norms may vary, especially in situations where accountability is weak. However, the theoretical commitment to restraint, procedure, and moral justification remains strong across domains.

In war, classical Islamic jurisprudence placed firm limits on the conduct of battle. Scholars such as Muḥammad al-Shaybānī (d. 805 CE), a foundational figure in the Ḥanafī school and the author of Kitāb al-Siyar, laid out rules protecting prisoners, civilians, and religious figures – and also detailed specific prohibitions and permissions regarding weaponry, such as permitting the use of poison-tipped arrows. Later scholars diverged on the use of these weapons, reflecting a broader ethical concern over indiscriminate means of warfare within Islamic legal tradition. Most traditions agree on limiting fighting to active combatants (muqātilūn), and the prohibition of targeting the wounded, non-combatants, or anyone who had laid down their arms, as well as post-conflict looting. Indeed, Q2:190 clearly directs Muslims, to “fight in the way of God those who fight against you and do not transgress.”

Providing food or medical care was not considered direct participation in hostilities, and thus did not forfeit protection. These rules, though developed outside the treaty traditions of Geneva and centuries earlier, mirror IHL’s emphasis on distinction, precaution, and proportionality. While, due to the context in which this jurisprudence developed, there is no historical scholarship on the use of nuclear weapons, for example, contemporary Islamic scholars such as Professor Sohail Hashmi have shown how these principles also prohibit weapons of indiscriminate effect, such as nuclear arms.

Importantly, Islamic law does not limit these protections to Muslims. Many classical Islamic jurists, across schools, applied these protections universally, affirming universal humanitarian obligations. Violent acts are judged not only by the identity of the victim or perpetrator, but by their moral and legal nature. The Prophet cautioned against indiscriminate killing, mutilating the dead, and demolishing places of worship, and signed a treaty of protection for the Christians of Najran that their places of worship not be demolished, for example. Today, such universal logic offers a valuable normative foundation for bolstering compliance with humanitarian norms across contexts, especially in settings where local legal traditions are deeply respected and the application of international law is perceived as of Western origin.

https://blogs.icrc.org/law-and-policy/2 ... -conflict/

U kontekstu Banu Qurayze, ratnih pohoda, zarobljenica i slično, to su upravo pitanja koja spadaju pod Siyar. Klasični Siyar je razvijen u kontekstu 7.–9. stoljeća i sadrži pravila koja odražavaju tadašnje norme ratovanja npr. dozvola ropstva zarobljenika jer je to činila i protivnička strana ili kolektivna odgovornost plemena u nekim slučajevima zbog kršenja ugovora. Međutim, Siyar također sadrži brojna ograničenja i humanitarna pravila: Zabranu ubijanja žena, djece, staraca, svećenika, monaha. Oslobađanje robova/zarobljenika fikhskim propisima kao bogougodnim djelima. Zabranu mučenja, uništavanja usjeva, korištenje zatrovanih strelica. Poticanje na mir i ugovore kad je moguće.

Banu Qurayza se desio u specifičnom kontekstu: plemensko ratovanje u 7. stoljeću Arabije, egzistencijalna opsada Medine (Bitka kod Hendeka), kršenje Ugovora iz Medine od strane naoružanog plemena koje je moglo dovesti do uništenja cijele muslimanske zajednice. Sudilo se po tadašnjim normama plemenska kolektivna odgovornost + jevrejski zakon po njihovom izboru arbitra Sa'da ibn Mu'adha.

Ako neko kaže "Banu Qurayza je opravdano jer je bilo tada", onda mora prihvatiti da se danas pravila mijenjaju jer je kontekst drugačiji. Ako neko kaže "Sunet je vječan i obavezan", onda mora objasniti zašto Bošnjaci i većina muslimanskih armija nisu masakrirali izdajnike po tom modelu.U praksi, savremeni islam osim radikalnih grupa poput ISIL-a bira adaptaciju sa novim pravilima i međunarodno pravo. To pokazuje da se čak i unutar islama historijski primjeri ne tretiraju uvijek kao direktni template za danas jer imaju četiri izvora šerijata, islamskog prava. Idžma je jednako obavezujuća kao i Kur'an jer proizilazi iz Kur'ana i Hadisa u novom kontekstu.

islamska misao nija zeključana u 7. stoljeću i eto nema više njenog razvijanja. U vakufnami za Kuršumliju medresu nakon skoro 1000 godina od Prve objave Muhammedu a.s. (današnju Gazi Husrev-begovu medresu) eksplicitno stoji:„On [muderris] će predavati učenicima tefsir, hadis, osnove prava, stilistiku, apologetiku i druge znanosti, u skladu s onim što običaj i mjesto zahtijevaju.“ Ovo je ključno. Vakif (Gazi Husrev-beg) nije tražio samo doslovno ponavljanje 7. stoljeća, nego obrazovanje koje uključuje racionalne i tradicionalne znanosti, prilagođeno običaju i mjestu (vremenu i kontekstu). Medresa je trebala proizvoditi učenjake koji "spajaju grane i korijene znanosti" i koji su sposobni davati fetve prema najpouzdanijoj školi, uzimajući u obzir realnost.To je klasičan primjer islamske tradicije koja je kroz stoljeća koristila: Idžihad (samostalno pravno rasuđivanje), Maslaha (opšte dobro), Siyar (razvoj pravila međunarodnog prava i rata kroz vrijeme), Urf (lokalni običaj kao sekundarni izvor).


Ovo nema svrhe nego samo da ne bude da maca popapala jezik. To me još nije sustiglo od ad hominema.

A zašto nema smisla jer ti tekstu prilaziš sa velikom predrasudom i to velikim slovima.

Jer bitan dio prethodnog posta je:

Naravno da je neophodno abrahamske gluposti posmatrati u povijesnom kontekstu, jer jedino tako i imaju smisla.

I ti to znaš

[John Cleese]

Ovo nema svrhe nego samo da ne bude da maca popapala jezik. To me još nije sustiglo od ad hominema.

A zašto nema smisla jer ti tekstu prilaziš sa velikom predrasudom i to velikim slovima.

Jer bitan dio prethodnog posta je:

Naravno da je neophodno abrahamske gluposti posmatrati u povijesnom kontekstu, jer jedino tako i imaju smisla.

I ti to znaš

Sustiglo te zato što nije ad hominem i ti to znaš - kritika nije upućena tebi nego onome što uporno, a pritom uzaludno zastupaš

Insistiraš na potpunoj i vječnoj aktuelnosti nečega što je moguće objektivno sagledati i ispravno razumjeti i vrednovati samo u povijesnom kontekstu, koji je neophodan analitički alat za tu svrhu, kako si i sam prethodno zaključio

Može abrahamski bućkuriš stvarnog i izmišljenog i unatoč pomenutom uvjetu za razumijevanje i vrednovanje biti percipiran kao bezvremen, no isključivo u smislu u kojem su bezvremeni i drugi epovi

[skupljac_zeljeza]

Insistiraš na potpunoj i vječnoj aktuelnosti nečega što je moguće objektivno sagledati i ispravno razumjeti i vrednovati samo u povijesnom kontekstu, koji je neophodan analitički alat za tu svrhu, kako si i sam prethodno zaključio

Pleme Benu Kurejza jedno od tri glavna jevrejska plemena u Medini potpisalo je ugovor o savezu i zajedničkoj odbrani sa Poslanikom Muhammedom a.s. i medinskim muslimanima.Ovaj sporazum je potpisan 622. godine, neposredno nakon dolaska muslimana iz Meke u Medinu.
Ovaj ugovor bio je sastavni dio Medinske povelje (ustava), kojom je uređena prva multikonfesionalna zajednica u Medini. Povelju su potpisala lokalna arapska plemena Evs i Hazredž sa tri velika jevrejska plemena Benu Kajnuka, Benu Nadir i Benu Kurejza.
Jevrejima je garantovano potpuno pravo na praktikovanje njihove vjere i očuvanje imovine. Sve potpisnice su se obavezale da će zajedno braniti Medinu u slučaju vanjskog napada. Posebno je dogovoreno da ni jedna strana neće pružati pomoć niti sklapati tajne saveze sa neprijateljima Medine prvenstveno kurejšijskim idolopoklonicima iz Meke. Ovaj ugovor ostao je na snazi sve do 627. godine, kada je došlo do Bitke na Hendeku. Trajao je oko 5 godina. Tokom opsade Medine od strane velike koalicije mekanskih plemena, pleme Benu Kurejza je pod pritiskom i nagovorom drugih vođa prekršilo ugovor.

Uzmi u ozir da je ova povelja sastavljena u 7. vijeku.

Ključni sadržaj i prava iz Medinske povelje

1. Formiranje jedinstvene zajednice (Ummet). Povelja na samom početku definiše sve potpisnike kao jednu jedinstvenu zajednicu (Ummet). To je bio revolucionaran korak za tadašnju Arabiju, jer je lojalnost državi i ugovoru stavljena iznad plemenskih i krvnih veza.

2. Sloboda vjeroispovijesti. Dokument je garantovao potpunu vjersku slobodu. U tekstu se izričito navodi:"Jevrejima pripada njihova vjera, a muslimanima njihova vjera." Niko nije smio biti prisilno preobraćen na islam, a jevrejska plemena su zadržala pravo na vlastite zakone, sudstvo i vjerske institucije.

3. Pravo na sigurnost i zaštitu života. Svi potpisnici, bez obzira na vjeru, imali su pravo na ličnu sigurnost. Povelja zabranjuje nepravdu, nasilje i činjenje grijeha. Ako bi neko učinio nepravdu ili zločin, kazna je padala isključivo na njega i njegovu užu porodicu, a ne na cijelo pleme (čime je ukinut običaj plemenske osvete nad nevinim članovima). Manjine i potlačene grupe unutar grada imale su pravo na jednaku pravnu zaštitu i niko ih nije smio ugnjetavati.

4. Autonomija unutrašnjih poslova. Svako pleme je zadržalo pravo da samostalno rješava svoje unutrašnje sporove prema sopstvenim običajima ili zakonima (kod Jevreja prema Tori). Također, svako pleme je i dalje bilo odgovorno za isplatu krvarine (dijja) i otkup svojih ratnih zarobljenika.

5. Pravedan finansijski i porezni sistem. Tokom mira, svaka zajednica je sama snosila svoje troškove. Međutim, u povelji je jasno naglašeno da su u slučaju rata i zajedničke odbrane grada Jevreji i muslimani dužni zajedno snositi finansijski teret vojnih operacija.

6. Medina kao "Sveta zona" (Harem). Grad Medina je proglašen zonom mira i sigurnosti. Unutar njenih granica bilo je strogo zabranjeno prolivanje krvi, nošenje oružja s namjerom sukoba, te nanošenje štete prirodi (poput sječe drveća).

7. Vrhovno sudstvo. U slučaju velikih međusobnih sporova koje plemenske vođe nisu mogle same riješiti, ugovor je definisao poslanika Muhammeda kao vrhovnog arbitra i sudiju čija je odluka bila konačna i obavezujuća za sve strane.

Danas smo u 21. vijeku. Izrael je zvanično potpisao sve četiri Ženevske konvencije 8. decembra 1949. godine, a ratifikovao ih je 6. jula 1951. godine, čime su one za njega postale pravno obavezujuće.





I u vrijeme Muhammeda a.s. i danas, sukobi između Arapa (muslimana) i Jevreja su u svojoj suštini primarno političke, ekonomske i teritorijalne prirode. U Medini u vrijeme hidžre Jevreji su činili između 30% i 40% stanovnika Medine. Medinu su naseljavali od 586. godine p.n.e. do 70. godine n.e. bježeći od Vavilonaca i Rimljana sa sobom su u Medinu donijeli razne vještine sa kojima su ekonomski dominirali Medinom. Islam se nakon hidžre brzo širio u Medini i oni su osjetili u jednom momentu da gube dominaciju zbog čega sklapaju pakt sa Kurejšijama na Hendeku jer Bitka na Hendeku je bila opsada grada Medine koja je trajala otprilike mjesec dana i nakon tog iscrpljujućeg perioda za stanovnike Medine kada su bili na izmaku snaga prekinuta je iznenada zato što je Medinu pogodila strahovita oluja sa ledenim i olujnim vjetrovima koji su čupali neprijateljske šatore, gasili im vatre i preplašili životinje, nakon čega je Ebu Sufjan, vođa mekkanskih snaga, naredio potpuno povlačenje.

Baš me zanima da li ćeš shvatiti i nakon ovoga zašto je bitan historijski kontekst, a da se ne spuštam nisko pojašnjavajući.

[John Cleese]

Komunalac ponovo evocira uspomene na jahanje pod zastavom...

Show

Pleme Benu Kurejza jedno od tri glavna jevrejska plemena u Medini potpisalo je ugovor o savezu i zajedničkoj odbrani sa Poslanikom Muhammedom a.s. i medinskim muslimanima.Ovaj sporazum je potpisan 622. godine, neposredno nakon dolaska muslimana iz Meke u Medinu.
Ovaj ugovor bio je sastavni dio Medinske povelje (ustava), kojom je uređena prva multikonfesionalna zajednica u Medini. Povelju su potpisala lokalna arapska plemena Evs i Hazredž sa tri velika jevrejska plemena Benu Kajnuka, Benu Nadir i Benu Kurejza.
Jevrejima je garantovano potpuno pravo na praktikovanje njihove vjere i očuvanje imovine. Sve potpisnice su se obavezale da će zajedno braniti Medinu u slučaju vanjskog napada. Posebno je dogovoreno da ni jedna strana neće pružati pomoć niti sklapati tajne saveze sa neprijateljima Medine prvenstveno kurejšijskim idolopoklonicima iz Meke. Ovaj ugovor ostao je na snazi sve do 627. godine, kada je došlo do Bitke na Hendeku. Trajao je oko 5 godina. Tokom opsade Medine od strane velike koalicije mekanskih plemena, pleme Benu Kurejza je pod pritiskom i nagovorom drugih vođa prekršilo ugovor.

Uzmi u ozir da je ova povelja sastavljena u 7. vijeku.

Ključni sadržaj i prava iz Medinske povelje

1. Formiranje jedinstvene zajednice (Ummet). Povelja na samom početku definiše sve potpisnike kao jednu jedinstvenu zajednicu (Ummet). To je bio revolucionaran korak za tadašnju Arabiju, jer je lojalnost državi i ugovoru stavljena iznad plemenskih i krvnih veza.

2. Sloboda vjeroispovijesti. Dokument je garantovao potpunu vjersku slobodu. U tekstu se izričito navodi:"Jevrejima pripada njihova vjera, a muslimanima njihova vjera." Niko nije smio biti prisilno preobraćen na islam, a jevrejska plemena su zadržala pravo na vlastite zakone, sudstvo i vjerske institucije.

3. Pravo na sigurnost i zaštitu života. Svi potpisnici, bez obzira na vjeru, imali su pravo na ličnu sigurnost. Povelja zabranjuje nepravdu, nasilje i činjenje grijeha. Ako bi neko učinio nepravdu ili zločin, kazna je padala isključivo na njega i njegovu užu porodicu, a ne na cijelo pleme (čime je ukinut običaj plemenske osvete nad nevinim članovima). Manjine i potlačene grupe unutar grada imale su pravo na jednaku pravnu zaštitu i niko ih nije smio ugnjetavati.

4. Autonomija unutrašnjih poslova. Svako pleme je zadržalo pravo da samostalno rješava svoje unutrašnje sporove prema sopstvenim običajima ili zakonima (kod Jevreja prema Tori). Također, svako pleme je i dalje bilo odgovorno za isplatu krvarine (dijja) i otkup svojih ratnih zarobljenika.

5. Pravedan finansijski i porezni sistem. Tokom mira, svaka zajednica je sama snosila svoje troškove. Međutim, u povelji je jasno naglašeno da su u slučaju rata i zajedničke odbrane grada Jevreji i muslimani dužni zajedno snositi finansijski teret vojnih operacija.

6. Medina kao "Sveta zona" (Harem). Grad Medina je proglašen zonom mira i sigurnosti. Unutar njenih granica bilo je strogo zabranjeno prolivanje krvi, nošenje oružja s namjerom sukoba, te nanošenje štete prirodi (poput sječe drveća).

7. Vrhovno sudstvo. U slučaju velikih međusobnih sporova koje plemenske vođe nisu mogle same riješiti, ugovor je definisao poslanika Muhammeda kao vrhovnog arbitra i sudiju čija je odluka bila konačna i obavezujuća za sve strane.

Danas smo u 21. vijeku. Izrael je zvanično potpisao sve četiri Ženevske konvencije 8. decembra 1949. godine, a ratifikovao ih je 6. jula 1951. godine, čime su one za njega postale pravno obavezujuće.





I u vrijeme Muhammeda a.s. i danas, sukobi između Arapa (muslimana) i Jevreja su u svojoj suštini primarno političke, ekonomske i teritorijalne prirode. U Medini u vrijeme hidžre Jevreji su činili između 30% i 40% stanovnika Medine. Medinu su naseljavali od 586. godine p.n.e. do 70. godine n.e. bježeći od Vavilonaca i Rimljana sa sobom su u Medinu donijeli razne vještine sa kojima su ekonomski dominirali Medinom. Islam se nakon hidžre brzo širio u Medini i oni su osjetili u jednom momentu da gube dominaciju zbog čega sklapaju pakt sa Kurejšijama na Hendeku jer Bitka na Hendeku je bila opsada grada Medine koja je trajala otprilike mjesec dana i nakon tog iscrpljujućeg perioda za stanovnike Medine kada su bili na izmaku snaga prekinuta je iznenada zato što je Medinu pogodila strahovita oluja sa ledenim i olujnim vjetrovima koji su čupali neprijateljske šatore, gasili im vatre i preplašili životinje, nakon čega je Ebu Sufjan, vođa mekkanskih snaga, naredio potpuno povlačenje.

Baš me zanima da li ćeš shvatiti i nakon ovoga zašto je bitan historijski kontekst, a da se ne spuštam nisko pojašnjavajući.

Naravno: tebi je trenutno bitan da bi ponovo zatrpavao temu informacijama tobože ne shvatajući komentar koji si citirao

To je inače omiljena metoda ostrašćenijih abrahamskih bigota redom, od sljedbenika originalnog do sljedbenika nekog od dopisanih narativa - ako je uistinu moguće i niže od toga, vjerujem ti na riječ

[skupljac_zeljeza]

Komunalac ponovo evocira uspomene na jahanje pod zastavom...

Show

Pleme Benu Kurejza jedno od tri glavna jevrejska plemena u Medini potpisalo je ugovor o savezu i zajedničkoj odbrani sa Poslanikom Muhammedom a.s. i medinskim muslimanima.Ovaj sporazum je potpisan 622. godine, neposredno nakon dolaska muslimana iz Meke u Medinu.
Ovaj ugovor bio je sastavni dio Medinske povelje (ustava), kojom je uređena prva multikonfesionalna zajednica u Medini. Povelju su potpisala lokalna arapska plemena Evs i Hazredž sa tri velika jevrejska plemena Benu Kajnuka, Benu Nadir i Benu Kurejza.
Jevrejima je garantovano potpuno pravo na praktikovanje njihove vjere i očuvanje imovine. Sve potpisnice su se obavezale da će zajedno braniti Medinu u slučaju vanjskog napada. Posebno je dogovoreno da ni jedna strana neće pružati pomoć niti sklapati tajne saveze sa neprijateljima Medine prvenstveno kurejšijskim idolopoklonicima iz Meke. Ovaj ugovor ostao je na snazi sve do 627. godine, kada je došlo do Bitke na Hendeku. Trajao je oko 5 godina. Tokom opsade Medine od strane velike koalicije mekanskih plemena, pleme Benu Kurejza je pod pritiskom i nagovorom drugih vođa prekršilo ugovor.

Uzmi u ozir da je ova povelja sastavljena u 7. vijeku.

Ključni sadržaj i prava iz Medinske povelje

1. Formiranje jedinstvene zajednice (Ummet). Povelja na samom početku definiše sve potpisnike kao jednu jedinstvenu zajednicu (Ummet). To je bio revolucionaran korak za tadašnju Arabiju, jer je lojalnost državi i ugovoru stavljena iznad plemenskih i krvnih veza.

2. Sloboda vjeroispovijesti. Dokument je garantovao potpunu vjersku slobodu. U tekstu se izričito navodi:"Jevrejima pripada njihova vjera, a muslimanima njihova vjera." Niko nije smio biti prisilno preobraćen na islam, a jevrejska plemena su zadržala pravo na vlastite zakone, sudstvo i vjerske institucije.

3. Pravo na sigurnost i zaštitu života. Svi potpisnici, bez obzira na vjeru, imali su pravo na ličnu sigurnost. Povelja zabranjuje nepravdu, nasilje i činjenje grijeha. Ako bi neko učinio nepravdu ili zločin, kazna je padala isključivo na njega i njegovu užu porodicu, a ne na cijelo pleme (čime je ukinut običaj plemenske osvete nad nevinim članovima). Manjine i potlačene grupe unutar grada imale su pravo na jednaku pravnu zaštitu i niko ih nije smio ugnjetavati.

4. Autonomija unutrašnjih poslova. Svako pleme je zadržalo pravo da samostalno rješava svoje unutrašnje sporove prema sopstvenim običajima ili zakonima (kod Jevreja prema Tori). Također, svako pleme je i dalje bilo odgovorno za isplatu krvarine (dijja) i otkup svojih ratnih zarobljenika.

5. Pravedan finansijski i porezni sistem. Tokom mira, svaka zajednica je sama snosila svoje troškove. Međutim, u povelji je jasno naglašeno da su u slučaju rata i zajedničke odbrane grada Jevreji i muslimani dužni zajedno snositi finansijski teret vojnih operacija.

6. Medina kao "Sveta zona" (Harem). Grad Medina je proglašen zonom mira i sigurnosti. Unutar njenih granica bilo je strogo zabranjeno prolivanje krvi, nošenje oružja s namjerom sukoba, te nanošenje štete prirodi (poput sječe drveća).

7. Vrhovno sudstvo. U slučaju velikih međusobnih sporova koje plemenske vođe nisu mogle same riješiti, ugovor je definisao poslanika Muhammeda kao vrhovnog arbitra i sudiju čija je odluka bila konačna i obavezujuća za sve strane.

Danas smo u 21. vijeku. Izrael je zvanično potpisao sve četiri Ženevske konvencije 8. decembra 1949. godine, a ratifikovao ih je 6. jula 1951. godine, čime su one za njega postale pravno obavezujuće.





I u vrijeme Muhammeda a.s. i danas, sukobi između Arapa (muslimana) i Jevreja su u svojoj suštini primarno političke, ekonomske i teritorijalne prirode. U Medini u vrijeme hidžre Jevreji su činili između 30% i 40% stanovnika Medine. Medinu su naseljavali od 586. godine p.n.e. do 70. godine n.e. bježeći od Vavilonaca i Rimljana sa sobom su u Medinu donijeli razne vještine sa kojima su ekonomski dominirali Medinom. Islam se nakon hidžre brzo širio u Medini i oni su osjetili u jednom momentu da gube dominaciju zbog čega sklapaju pakt sa Kurejšijama na Hendeku jer Bitka na Hendeku je bila opsada grada Medine koja je trajala otprilike mjesec dana i nakon tog iscrpljujućeg perioda za stanovnike Medine kada su bili na izmaku snaga prekinuta je iznenada zato što je Medinu pogodila strahovita oluja sa ledenim i olujnim vjetrovima koji su čupali neprijateljske šatore, gasili im vatre i preplašili životinje, nakon čega je Ebu Sufjan, vođa mekkanskih snaga, naredio potpuno povlačenje.

Baš me zanima da li ćeš shvatiti i nakon ovoga zašto je bitan historijski kontekst, a da se ne spuštam nisko pojašnjavajući.

Naravno: tebi je trenutno bitan da bi ponovo zatrpavao temu informacijama tobože ne shvatajući komentar koji si citirao

To je inače omiljena metoda ostrašćenijih abrahamskih bigota redom, od sljedbenika originalnog do sljedbenika nekog od dopisanih narativa - ako je uistinu moguće i niže od toga, vjerujem ti na riječ

Očekivao sam relativizaciju i zato kažem da nema svrhe. Džaba paralela Kurejza onda i danas. Džaba priča da karakter rata je promjenjiv ne samo u stoljećima nego samo u posljednjih 80 godina. Nemamo više UN-a i njegovih Rezolucija, Povelja, Konvencija...o pravilima i definicijama od same agresije do odnosa prema civilima.

U modernim ratovima rijetko se sukobljavaju dvije podjednake, konvencionalne vojske. U većini konvencionalnih ratova 18. i 19. stoljeća poput Napoleonovih ratova ili Američkog građanskog rata, velika većina poginulih bili su vojnici na bojištu. U Prvom svjetskom ratu civili su činili oko 10% do 15% ukupnog broja žrtava. U Drugom svjetskom ratu dolazi do preokreta u statistici. Procjenjuje se da su civili činili između 50% i 65% svih poginulih, najviše zbog masovnih bombardovanja gradova Londona, Dresdena, Tokia kao i Holokausta. U sukobima s kraja 20. i početka 21. stoljeća u mnogim modernim građanskim ratovima i agresijama poput onih u Africi, na Bliskom istoku ili na prostorima bivše Jugoslavije, udio civilnih žrtava često prelazi 80% do 90% ukupno stradalih.

Prema podacima zdravstvenih vlasti i UN OCHA izvješćima za samo 16 mjeseci rata, više od 70.000 Palestinaca je smrtno stradalo od početka sukoba. Velika većina stradalih su civili, s tim da žene i djeca čine oko polovine ukupnog broja žrtava. Prema analizi Oxfam-a iz ranijih faza rata, stopa smrtnosti je dosezala prosjek od preko 250 ubijenih ljudi dnevno, što je premašivalo dnevne stope smrtnosti u drugim velikim oružanim sukobima 21. stoljeća.

Vijeće sigurnosti UN-a, koje jedino može odobriti vojnu intervenciju prema Poglavlju VII Povelje UN-a, često je paralizirano jer pet stalnih članica (SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija, Francuska) koriste pravo veta kako bi zaštitile sebe ili svoje saveznike. Ovo su nova, savremena i moderna pravila ratovanja. Oslobođeni okova religije u 21. stoljeću ratovi se ne vode samo za naftu i plin, već makijavelistički sve više za resurse budućnosti i kritičnu infrastrukturu. Gledaš svaki dan svojim očima. Ne znam što ti ovo pišem.

Čovjek je shvatio. Pokušaj i ti.

[John Cleese]

Komunalac ponovo evocira uspomene na jahanje pod zastavom...

Show

Pleme Benu Kurejza jedno od tri glavna jevrejska plemena u Medini potpisalo je ugovor o savezu i zajedničkoj odbrani sa Poslanikom Muhammedom a.s. i medinskim muslimanima.Ovaj sporazum je potpisan 622. godine, neposredno nakon dolaska muslimana iz Meke u Medinu.
Ovaj ugovor bio je sastavni dio Medinske povelje (ustava), kojom je uređena prva multikonfesionalna zajednica u Medini. Povelju su potpisala lokalna arapska plemena Evs i Hazredž sa tri velika jevrejska plemena Benu Kajnuka, Benu Nadir i Benu Kurejza.
Jevrejima je garantovano potpuno pravo na praktikovanje njihove vjere i očuvanje imovine. Sve potpisnice su se obavezale da će zajedno braniti Medinu u slučaju vanjskog napada. Posebno je dogovoreno da ni jedna strana neće pružati pomoć niti sklapati tajne saveze sa neprijateljima Medine prvenstveno kurejšijskim idolopoklonicima iz Meke. Ovaj ugovor ostao je na snazi sve do 627. godine, kada je došlo do Bitke na Hendeku. Trajao je oko 5 godina. Tokom opsade Medine od strane velike koalicije mekanskih plemena, pleme Benu Kurejza je pod pritiskom i nagovorom drugih vođa prekršilo ugovor.

Uzmi u ozir da je ova povelja sastavljena u 7. vijeku.



Danas smo u 21. vijeku. Izrael je zvanično potpisao sve četiri Ženevske konvencije 8. decembra 1949. godine, a ratifikovao ih je 6. jula 1951. godine, čime su one za njega postale pravno obavezujuće.





I u vrijeme Muhammeda a.s. i danas, sukobi između Arapa (muslimana) i Jevreja su u svojoj suštini primarno političke, ekonomske i teritorijalne prirode. U Medini u vrijeme hidžre Jevreji su činili između 30% i 40% stanovnika Medine. Medinu su naseljavali od 586. godine p.n.e. do 70. godine n.e. bježeći od Vavilonaca i Rimljana sa sobom su u Medinu donijeli razne vještine sa kojima su ekonomski dominirali Medinom. Islam se nakon hidžre brzo širio u Medini i oni su osjetili u jednom momentu da gube dominaciju zbog čega sklapaju pakt sa Kurejšijama na Hendeku jer Bitka na Hendeku je bila opsada grada Medine koja je trajala otprilike mjesec dana i nakon tog iscrpljujućeg perioda za stanovnike Medine kada su bili na izmaku snaga prekinuta je iznenada zato što je Medinu pogodila strahovita oluja sa ledenim i olujnim vjetrovima koji su čupali neprijateljske šatore, gasili im vatre i preplašili životinje, nakon čega je Ebu Sufjan, vođa mekkanskih snaga, naredio potpuno povlačenje.

Baš me zanima da li ćeš shvatiti i nakon ovoga zašto je bitan historijski kontekst, a da se ne spuštam nisko pojašnjavajući.

Naravno: tebi je trenutno bitan da bi ponovo zatrpavao temu informacijama tobože ne shvatajući komentar koji si citirao

To je inače omiljena metoda ostrašćenijih abrahamskih bigota redom, od sljedbenika originalnog do sljedbenika nekog od dopisanih narativa - ako je uistinu moguće i niže od toga, vjerujem ti na riječ

Relativizator o relativizaciji...

Show

Očekivao sam relativizaciju i zato kažem da nema svrhe. Džaba paralela Kurejza onda i danas. Džaba priča da karakter rata je promjenjiv ne samo u stoljećima nego samo u posljednjih 80 godina. Nemamo više UN-a i njegovih Rezolucija, Povelja, Konvencija...o pravilima i definicijama od same agresije do odnosa prema civilima.

U modernim ratovima rijetko se sukobljavaju dvije podjednake, konvencionalne vojske. U većini konvencionalnih ratova 18. i 19. stoljeća poput Napoleonovih ratova ili Američkog građanskog rata, velika većina poginulih bili su vojnici na bojištu. U Prvom svjetskom ratu civili su činili oko 10% do 15% ukupnog broja žrtava. U Drugom svjetskom ratu dolazi do preokreta u statistici. Procjenjuje se da su civili činili između 50% i 65% svih poginulih, najviše zbog masovnih bombardovanja gradova Londona, Dresdena, Tokia kao i Holokausta. U sukobima s kraja 20. i početka 21. stoljeća u mnogim modernim građanskim ratovima i agresijama poput onih u Africi, na Bliskom istoku ili na prostorima bivše Jugoslavije, udio civilnih žrtava često prelazi 80% do 90% ukupno stradalih.

Prema podacima zdravstvenih vlasti i UN OCHA izvješćima za samo 16 mjeseci rata, više od 70.000 Palestinaca je smrtno stradalo od početka sukoba. Velika većina stradalih su civili, s tim da žene i djeca čine oko polovine ukupnog broja žrtava. Prema analizi Oxfam-a iz ranijih faza rata, stopa smrtnosti je dosezala prosjek od preko 250 ubijenih ljudi dnevno, što je premašivalo dnevne stope smrtnosti u drugim velikim oružanim sukobima 21. stoljeća.

Vijeće sigurnosti UN-a, koje jedino može odobriti vojnu intervenciju prema Poglavlju VII Povelje UN-a, često je paralizirano jer pet stalnih članica (SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija, Francuska) koriste pravo veta kako bi zaštitile sebe ili svoje saveznike. Ovo su nova, savremena i moderna pravila ratovanja. Oslobođeni okova religije u 21. stoljeću ratovi se ne vode samo za naftu i plin, već makijavelistički sve više za resurse budućnosti i kritičnu infrastrukturu. Gledaš svaki dan svojim očima. Ne znam što ti ovo pišem.

Čovjek je shvatio. Pokušaj i ti.

Relativizacija bi ovdje bila pravdanje zla poređenjem sa drugim zlom, a to ne radim ja nego ti.

Genocid je odvratno zlo za kakvo nema opravdanja.

Neizmjerno cijenim ljude koji su sposobni iz kulturnog nasljeđa izdvojiti i praktično slijediti ono što zaista jeste dobro i prezirati, a ne opravdavati ono što je zlo, čak i kad su stravičnom zlu sami izloženi.

Glede religije kao političkog alata, ne bih rekao da je islam nužno gori ili bolji od prethodnih abrahamskih religija - kako će se koja abrahamska religija praktično manifestirati ovisi o interpretaciji narativa koja je, evidentno, uniformna prije deklarativno nego praktično, kao i o uvjetno rečeno kakvoći posmatranog uzorka ciljne grupe.

Stoga bi odijum nametnut općenito islamu s pravom mogli percipirati kao izraz makijavelističkog pokvarenluka dijela politikantske zajednice čijim je interesima odgovarao i histerije masa koje su takvo raspoloženje na svoju sramotu odveć lako prihvatile.

[skupljac_zeljeza]

Relativizacija bi ovdje bila pravdanje zla poređenjem sa drugim zlom, a to ne radim ja nego ti.

Uvijek tako kada ponestane argumenata na konkretnu temu ide digresija, a tema je bila da se priroda ratova mijenja stalno pa i pravila ratovanja pa i posljedice pa i kontekst. Islam nije vjera utopije nego se bavi svim segmentima ljudskog života na zemlji pa i pravilima ratovanja. Bitka na Hendeku koja je trajala mjesec dana sručilo je svu vojnu silu i bila je odlučujuća bitka hoće li muslimani stjerani u grad Medinu uopšte opstati tako da izdaja i dezerterstvo na bojnom polju je tako tretirana. Ta bitka nije bila Sunnet i urnek kao Šerijat za ostale bitke što imamo dokaz kroz razne događaje i dokumente. Prijemčiviji je primjer po završetku prve bitke na Bedru kako se ponašalo sa zarobljenima. Poslije Bitke na Bedru 624. godine, u kojoj su muslimani zarobili oko 70 mekkanskih mušrika, uspostavljen je prvi povijesni presedan humanog postupanja sa ratnim zarobljenicima. Poslanik Muhammed, a.s., odbio je uobičajene plemenske običaje mučenja i bezobzirnog ubijanja, te je naredio ashabima: "Postupajte prema zarobljenicima lijepo i humano." Ali taj primjer se zaobilazi.

Temeljna pravila ratovanja u islamu:

Islamski propisi izvedeni iz Kur'ana i Poslanikove, a.s., prakse strogo definiraju kodeks ponašanja u borbi:

Zaštita civila: Izričito je zabranjeno ubijanje žena, djece, staraca, bolesnika, kao i vjerskih službenika i civila koji ne sudjeluju u neprijateljstvima.

Zaštita prirode i imovine: Zabranjeno je uništavanje usjeva, sječa plodnih stabala, ubijanje životinja (osim za hranu) te rušenje vjerskih objekata.

Zabrana mučenja: Strogo je zabranjeno masakriranje i sakaćenje mrtvih tijela, kao i mučenje ratnih zarobljenika.

Diplomatija i pregovori: Daje se prednost mirnom rješavanju sukoba, a ugovor i data riječ u ratu se moraju poštovati.

U posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovini Ismet ef. Spahić na dženazi Enveru Šehoviću kaže: "Zato glavu gore. Budite ponosni, čuvajte obraz! Nemojte svoje ruke kaljati, valja doći u kabur. Neka vam je uvijek na umu prva zapovijest koju je dao Poslanik - žene, djecu, starce, sveštana lica, bogomolje ne dirajte! Ali njihovog vojnika, onog koji puca, ubijaj ga gdje god stigneš, istjeraj ga odakle je on tebe istjerao... To je ponos, biti vojnik Bosne i Hercegovine."

https://el-asr.com/tekstovi/ratna-prava ... rspektive/

Fojnička ahdnama iz 1463. godine direktno se naslanja na pravni i moralni princip zaštite nemuslimana koji je utemeljio Poslanik Muhammed, a.s., kroz dokument poznat kao Ahtinama (Zavjet) izdan monasima Manastira Svete Katarine na Sinaju.

This is a message from Muhammad ibn Abdullah: as a covenant to those who adopt Christianity, we are with them near and far. Verily, I, the servants, the helpers, and my followers defend them because Christians are my citizens, and by Allah! Therefore, I hold out against anything that displeases them.

No compulsion is to be on them. Neither are their judges to be removed from their jobs nor their monks from their monasteries. No one is to destroy a house of their religion, damage it, or carry anything from it to the Muslims’ homes. He would spoil God’s covenant and disobey His Prophet if anyone took any of these. They are my allies and have my secure charter against all they hate. No one is to force them to travel or to oblige them to fight. Muslims are to fight for them.

If a female Christian is married to a Muslim, it will not take place without her approval. However, she must not be prevented from visiting her church to pray. Their churches are to be respected. They are neither to be prevented from repairing them nor the sacredness of their covenants. No one in the nation (Muslims) is to disobey the covenant till the Last Day (end of the World).

https://islamic-study.org/muhammads-pro ... monastery/

https://www.walkwithmuhammad.com/en/the ... -covenants

https://hanefijskimezheb.wixsite.com/bo ... -sigurnost

U srednjovjekovnom kontekstu, kada su u ostatku Evrope vladali progoni na vjerskoj osnovi, Fojnička ahdnama osigurala je pravni opstanak Katoličke crkve i franjevaca u Bosni. Oba dokumenta služe kao povijesni dokaz da islam kroz svoje pravne i etičke okvire prepoznaje i štiti pluralizam, tretirajući manjinska prava kao obavezu same države.

A što se tiče islamofobije toga ne nedostaje još od vremena Muhammeda a.s. i možda je njemu bilo najteže jer nisu atakovali samo na njegovu čast nego isto i na život. Od Ebu Džehla, Ebu Leheba pa sve do ovakvih likova kojima "'odža arlauče". Navikli smo mi pa se ne trzamo na svakog dok se ne počne cirkusati sa Allahom, Poslanikom i Knjigom.

[John Cleese]

Relativizacija bi ovdje bila pravdanje zla poređenjem sa drugim zlom, a to ne radim ja nego ti.

Uvijek tako kada ponestane argumenata na konkretnu temu ide digresija, a tema je bila da se priroda ratova mijenja stalno pa i pravila ratovanja pa i posljedice pa i kontekst.

Nije digresija nego kratak i jasan odgovor na pokušaj imputiranja, jer nisam relativizirao ja nego ti.

Tema je bila da narativ koji odvratan zločin ne karakterizira čak ni kao pogrešan postupak, jer je u vrijeme njegovog nastanka bilo sasvim prihvatljivo poklati ne znam ti koliko zarobljenika (nekoliko stotina?), time nedvosmisleno pokazuje da i spada upravo u taj vremenski okvir, dakle, da narativ, premda između ostalog nesporno sadrži i fragmente univerzalnih ljudskih vrijednosti, nije vječito aktuelan u cjelosti.

Primjeri čojstva i junaštva

Show

Islam nije vjera utopije nego se bavi svim segmentima ljudskog života na zemlji pa i pravilima ratovanja. Bitka na Hendeku koja je trajala mjesec dana sručilo je svu vojnu silu i bila je odlučujuća bitka hoće li muslimani stjerani u grad Medinu uopšte opstati tako da izdaja i dezerterstvo na bojnom polju je tako tretirana. Ta bitka nije bila Sunnet i urnek kao Šerijat za ostale bitke što imamo dokaz kroz razne događaje i dokumente. Prijemčiviji je primjer po završetku prve bitke na Bedru kako se ponašalo sa zarobljenima. Poslije Bitke na Bedru 624. godine, u kojoj su muslimani zarobili oko 70 mekkanskih mušrika, uspostavljen je prvi povijesni presedan humanog postupanja sa ratnim zarobljenicima. Poslanik Muhammed, a.s., odbio je uobičajene plemenske običaje mučenja i bezobzirnog ubijanja, te je naredio ashabima: "Postupajte prema zarobljenicima lijepo i humano." Ali taj primjer se zaobilazi.

Temeljna pravila ratovanja u islamu:

Islamski propisi izvedeni iz Kur'ana i Poslanikove, a.s., prakse strogo definiraju kodeks ponašanja u borbi:

Zaštita civila: Izričito je zabranjeno ubijanje žena, djece, staraca, bolesnika, kao i vjerskih službenika i civila koji ne sudjeluju u neprijateljstvima.

Zaštita prirode i imovine: Zabranjeno je uništavanje usjeva, sječa plodnih stabala, ubijanje životinja (osim za hranu) te rušenje vjerskih objekata.

Zabrana mučenja: Strogo je zabranjeno masakriranje i sakaćenje mrtvih tijela, kao i mučenje ratnih zarobljenika.

Diplomatija i pregovori: Daje se prednost mirnom rješavanju sukoba, a ugovor i data riječ u ratu se moraju poštovati.

U posljednjoj agresiji na Bosnu i Hercegovini Ismet ef. Spahić na dženazi Enveru Šehoviću kaže: "Zato glavu gore. Budite ponosni, čuvajte obraz! Nemojte svoje ruke kaljati, valja doći u kabur. Neka vam je uvijek na umu prva zapovijest koju je dao Poslanik - žene, djecu, starce, sveštana lica, bogomolje ne dirajte! Ali njihovog vojnika, onog koji puca, ubijaj ga gdje god stigneš, istjeraj ga odakle je on tebe istjerao... To je ponos, biti vojnik Bosne i Hercegovine."

https://el-asr.com/tekstovi/ratna-prava ... rspektive/

Fojnička ahdnama iz 1463. godine direktno se naslanja na pravni i moralni princip zaštite nemuslimana koji je utemeljio Poslanik Muhammed, a.s., kroz dokument poznat kao Ahtinama (Zavjet) izdan monasima Manastira Svete Katarine na Sinaju.

This is a message from Muhammad ibn Abdullah: as a covenant to those who adopt Christianity, we are with them near and far. Verily, I, the servants, the helpers, and my followers defend them because Christians are my citizens, and by Allah! Therefore, I hold out against anything that displeases them.

No compulsion is to be on them. Neither are their judges to be removed from their jobs nor their monks from their monasteries. No one is to destroy a house of their religion, damage it, or carry anything from it to the Muslims’ homes. He would spoil God’s covenant and disobey His Prophet if anyone took any of these. They are my allies and have my secure charter against all they hate. No one is to force them to travel or to oblige them to fight. Muslims are to fight for them.

If a female Christian is married to a Muslim, it will not take place without her approval. However, she must not be prevented from visiting her church to pray. Their churches are to be respected. They are neither to be prevented from repairing them nor the sacredness of their covenants. No one in the nation (Muslims) is to disobey the covenant till the Last Day (end of the World).

https://islamic-study.org/muhammads-pro ... monastery/

https://www.walkwithmuhammad.com/en/the ... -covenants

https://hanefijskimezheb.wixsite.com/bo ... -sigurnost

U srednjovjekovnom kontekstu, kada su u ostatku Evrope vladali progoni na vjerskoj osnovi, Fojnička ahdnama osigurala je pravni opstanak Katoličke crkve i franjevaca u Bosni. Oba dokumenta služe kao povijesni dokaz da islam kroz svoje pravne i etičke okvire prepoznaje i štiti pluralizam, tretirajući manjinska prava kao obavezu same države.

Uglavnom lijepo, ali ovdje nepotrebno, jer ja ne tvrdim da je hronološki posljednji od tri najraširenija abrahamska narativa sušto zlo - tek toliko da na zlo nije imun te da se u segmentima koji neizostavno iziskuju podsjećanje na povijesni kontekst da svesti na čist anahronizam i razotkriti kao riječ ljudska i samo ljudska, baš kao i njegovi prethodnici.

Nadam se da je konačno jasno da ni nabrajanje dobrog u narativu ni poređenje sa drugim zločinima ne čini zločin prihvatljivim i ne može nadomjestiti odsustvo osude zločina u narativu. (Ako me sjećanje ne vara, "sudija" je na izvjestan način čak pohvaljen.)

A što se tiče islamofobije toga ne nedostaje još od vremena Muhammeda a.s. i možda je njemu bilo najteže jer nisu atakovali samo na njegovu čast nego isto i na život. Od Ebu Džehla, Ebu Leheba pa sve do ovakvih likova kojima "'odža arlauče". Navikli smo mi pa se ne trzamo na svakog dok se ne počne cirkusati sa Allahom, Poslanikom i Knjigom.

https://i.imgur.com/O1wfVIA.png

Uvjeren sam da je bilo teže nesretnicima u USA koje je ostrašćena nahuškana stoka početkom ovog stoljeća (i milenija) gazila i tukla na ulicama, ni krive ni dužne, jer njih najčešće nije imao ko ni braniti.
Jedan od časnih izuzetaka: nakon što su one budaline napale redakciju nedjeljnika Charlie Hebdo, što je poslužilo kao povod za ponovno intenziviranje fizičkih napada i na američke muslimane i sve ljude koji izgledom na njih podsjećaju, pripadnici religijske organizacije po imenu The Satanic Temple javno su im nudili zaštitu u formi pratnje i ohrabrivali potencijalno zainteresirane da im se slobodno obrate.