Olimpijske igre Pariz 2024

[sukis]

Presla omladina na drugu disciplinu: shisha uz Jalu & Bubu.

Pa ima i toga dosta.
Ista je stvar i kod susjeda, u Srbiji Desingerica ih udara patikom u glavu i renda sir po njima, u Hrvatskoj ne znam ko ima slican, ali vjerovatno ovi gore pomenuti rade posao dok se ne pojavi neko njihov da zaglupljuje vec prilicno nekreativnu omladinu. Ne cvjetaju ruze ni kod susjeda, sve je to isto ili slicno. Odraz toga u sportu primijetice se vrlo brzo, najkasnije kroz jednu deceniju.

[ultima_palabra]

Kako Hercegovine?

Iz Kantona 10

[palermo]

[yt][/yt]

Šta može jedan mali portal pored službe koja kontroliše saveze i medije. Opet ti kažem, tragedija je mnogo veća zbog činjenice da se cijelo društvoi pomirilo s tim da se negdje u Beogradu odluči da BiH neće imati reprezentaciju nigdje gdje može pobijediti.

Oo j.ebo li te Beograd vise. Sa tim teorijama zavjera gori si vec zajedno njihovi kurir i informer. Kao prazan mlin meljes a najgore sto je to na pamet. Razumijem da srpske tajne sluzbe, navodim primjer: na zahtjev Miskovica na neki nacin pokusavaju Bingo da nekako oslabe da bi ga preuzela Delta ili slicne neke stvari, jer je taj Bingo privatni. Ali, da sluzba jedne siromasne drzave trosi resurse i podriva sportsku reprezentaciju druge siromasne drzave je veca teorija zavjere od one da je NLO licno prije 3000 godina napravio piramide u Visokom.

Ako Beograd toliko radi protiv sporta u BiH sta rade onda ovi nasi uhljebi u tim savezima, hoces reci da sve saveze i kod nas vode srbi a hrvati im pomazu da uniste BH sport dok su Bosnjaci nemocni da bilo sta promijene.

Evo pokusacu u par kratkih crta objasniti zasto je BiH sport na samom dnu.

1. Siromasna drzava, slabi uslovi za sportiste.
2. Nedostatak sportskog talenta
3. Odlazak, talentovanih sportista u druge drzave, da se razumijemo ovo ne rade sluzbe vec ti ljudi individualno svojom voljom odlucuju gdje i za koga ce da nastupaju.
4. Talentovani sportisti se cesto srecu sa nerazumijevanjem u drzavnim ustanovama kada traze pomoc, najvecim dijelom zbog mita i korupcije i nekim dijelom zbog nemogucnosti drzave da pomogne.
5. Velika, ali velika nezainteresovanost mladih vlada za sport u nasoj drzavi i ne samo u nasoj drzavi vec i u drzavama u regiji.

Kada sve to gore saberes dobijes ovo sto imas.

Ima jos, ovo su samo neki razlozi zasto nam je sport tu gdje jeste.

Da se sada dotaknem i Srbije i Hrvatske, ono sto se desava kod nas sa omladinom, ista je stvar i kod njih, kroz nekih 10 godina sport ce i kod njih biti jako nisko i sportski uspjesi ce biti sve rjedji i rjedji, posebno u kolektivnim sportovima, jos uvijek se nose na sistemu bivse drzave jer se najvise ulagalo sto se tice sporta u Beograd i Zagreb, tamo su najbolji strucnjaci i najbolji uslovi, BiH je u bivsoj drzavi sto se tice sporta smatrana gradjanima drugog reda, bas zbog nedostatka talenta, osim KK Bosna i jos nekih individualnih uspjeha, BiH je sto se tice sporta bila na samom dnu od svih bivsih republika u Jugoslaviji, pa je zato drzava slabo i ulagala sto se tice sporta kod nas, jedan od razloga zasto smo danas tu gdje jesmo. Dobra stvar za sport u BiH je bila olimpijada 1984, bar sto se tice infrastrukture, ali sta nam to vrijedi kada nismo talentovani za zimske sportove i to je nama samo rekreacija.

Da bi dosao do srpske tajne sluzbe koja kako ti kazes unistava BiH sport, moras mnogo smeca, blata i mulja da pometes u svom dvoristu, pa onda da pogledas dalje.

Najlakse je uprijeti prstom i reci on je kriv, zbog toga evo za tebe specijalno jedna pjesma da se malo opustis, ovo svemirci zamijeni sa srbi.

https://youtu.be/NgInoiqeQnQ?si=j2k2jxdIx_EFIgUe

Poceo sam ovaj post sa svemircima pa da i zavrsim sa njima.

Sve OK, samo ti je pocetna premisa pogresna.

Name, obavjestajne sluzbe nama dragih, susjedno-komsijskih zemalja su sasvim sigurno ukljucene u podrivanje bh vrhunskog sporta I svih selekcija koje imaju bilokakvu mogucnost za uspjeh.

[cyprus]

Ipak nisam mogao odolit da makar ugrubo ne rangiram sve države prema onome što su njihovi predstavnici pokazali na ovim Olimpijskim igrama... Ako ništa, da se vidi da ima država koje su i u većem kurcu od nas A na samom dnu se nalaze:

206. Libija
Libija je država koja se nalazi pri dnu tabele i kada su u pitanju Mediteranske igre - tamo gdje mi uobičajeno uzimamo između pet i deset medalja, Libijci u prosjeku uzmu jednu ili nijednu. Tako da mi jeste bilo poznato da se radi o slabašnoj sportskoj naciji, ali sam ipak malo iznenađen što su u Parizu ostvarili toliko katastrofalne rezultate, da sam ih morao rangirati baš kao posljednje. Imali su istina više takmičara nego mi - šest, ali svi su završili među posljednjima u svojim disciplinama. Možda najzadovoljniji može biti veslač Mohamed Bukrah koji je osvojio 31. mjesto u konkurenciji 33 takmičara...

205. Tuvalu
Nizak plasman Tuvalua nije iznenađenje - ipak se radi o najmalobrojnijoj naciji koja učestvuje na Olimpijadi (oko 10 hiljada ljudi). Ova sićušna zemlja je u Parizu imala dvoje predstavnika u atletici - trkača i trkačicu na 100 metara. Oboje su završili među posljednjim, ali je muški predstavnik Maibuca ako ništa bar ostvario više od pola sekunde bolje vrijeme od libijskog predstavnika u istoj disciplini, pri čemu je postavio i državni rekord. Teško da je naročito nezadovoljan...

204. Somalija
Somalija se uporno nastavlja blamirati na međunarodnim sportskim takmičenjima. Nije to dakle nikakva novost, ali ako se sjetimo da je ovo zemlja porijekla i rođenja velikog Mo Faraha, koji je za Britaniju osvojio sve što se moglo osvojiti, onda se možemo i zapitati kako bi promjene u društvenim prilikama u ovoj zemlji mogle lako uticati i na njene sportske rezultate (makar u atletici). Somaliju je ovaj put predstavljao samo jedan sportista - atletičar Ali Idow Hassan, koji je u kvalifikacijama utrke na 800 metara imao jedno od najslabijih vremena...

203. Ekvatorijalna Gvineja
Ekvatorijalna Gvineja se posvetila izgradnji fudbalskog imidža, a ostali sportovi su potpuno zanemareni. U Parizu je za ovu zemlju nastupilo dvoje atletičara i jedan plivač, i to u najkraćim utrkama - 100 (atletika) i 50 metara (plivanje). To su inače discipline u kojima masa ovih egzotičnih država ima svoje predstavnike (najčešće zahvaljujući pozivnici, a ne ostvarenoj normi). Svo troje sportista iz Ekvatorijalne Gvineje je i ovaj put ostvarilo vrlo skromne rezultate. Recimo plivaču iz ove zemlje je nedostajalo 'samo' 7 sekundi za plasman u polufinale, ali bar ovaj put nije bilo upitno da li će stići do cilja...

202. Američka Samoa
Za Američku Samou su nastupili jedna atletičarka i jedan plivač. Trkačica imena Filomenaleonisa (bez spejsa ili crtice) Iakopo je inače sa Sjevernih Marijanskih Ostrva i radije bi za njih na stupala, ali jebiga nisu članica IOC-a, tako da je ponijela boje druge američke zavisne teritorije u Okeaniji. U pretkvalifikacijama utrke na 100 metara je imala bolje vrijeme od ukupno devet svojih konkurentica, tako da može bit zadovoljna. A i vidjela je Pariz...

201. Istočni Timor
Velid Spaho je prije tri godine bio zbunjen kto je taj, gdje je taj da prostiš Timor Leste, ali mu je u međuvremenu Mediha Šehić ipak objasnila da se radi o Istočnom Timoru, pa sad prilikom predstavljanja ove države na ceremoniji otvaranja nije bilo ni traga onoj Velidovoj zbunjenosti. Helem, ovu državu je u Parizu predstavljalo četvero sportista, i onako - bili su prilično loši, haman ko i ovi prethodno nabrojani...

To be continued...

[¤ jelena ¤]

Nisam našao temu o Baji malom knindži pa evo da ovu tričariju ovdje podijelim

Nije problem baja vec ekipa sto uziva u tim pjesmama i stihovima

Baja je iz BiH. Prema tome, naš proizvod, u našoj zemlji zadojen nacionalizmom, kao što je i Tompson iz Hrvatske.... itd.

Proizvodimo neiscrpno, bez ikakvih ograničenja - i za domaće tržište i za izvoz, a onda se snebivamo i seruckamo po komšijama što uživaju u našem opijumu.

[Velkoski]

[cyprus]

200. Jemen
Obzirom na sve društvene probleme koje imaju, stanovnicima Jemena sport i ne spada baš među prioritete, naročito u posljednjih desetak godina. U skladu s tim nije moguće očekivati ni bolje rezultate od ovih koji su postignuti. Naime, svih četvero jemenskih predstavnika u Parizu je završilo pri začelju ljestvice u svojim disciplinama. Streljašica Jasamin Al Raimi je ostavila najbolji rezultat - 40. mjesto od ukupno 45 takmičarki u disciplini 10-metarski pištolj...

199. Beliz
Shaun Gill je bio jedini predstavnik Beliza na ovim Igrama. Trčao je u pretkvalifikacijama na 100 metara, i nije se baš proslavio - trebalo mu je više od 11 sekundi da stigne do cilja, a nedostajalo mu je skoro 70 stotinki da izbori plasman u sljedeći krug. Ali bilo je i desetak atletičara koji su bili još sporiji od njega, tako da zbog toga Beliz nije lociran na samom dnu, nego tek malo iznad...

198. Nauru
I Nauru je imao samo jednog sportistu u Parizu, također trkača na 100 metara. Ime mu je Winzar Kakiouea, i bio je dvije stotinke brži od Beližanina. Država koja ima 10-ak hiljada stanovnika (od kojih je 90% pretilo i/ili ima dijabetes) i koja nema pravu atletsku stazu može biti zadovoljna...

197. Kukova Ostrva
Kukska Ostrva Medine Šehić su ovaj put imala dvoje olimpijaca, ali se njihov atletičar vjerovatno povrijedio, pa nije nastupio. Tako je čast ove pacifičke zemlje u slobodnoj asocijaciji sa Novim Zelandom pala na pleća mlade plivačice Connolly. Ona je na 100 metara prsno isplivala 32. vrijeme u kvalifikacijama, ostavivši iza sebe pet takmičarki, pa vjerovatno i ona može biti zadovoljna...

196. Čad
Čad nije geografski mala država, ali je u sportskom pogledu riječ o pravim liliputancima, što su pokazali i ovaj put. Njihov predstavnik u streličarstvu je imao najslabiji performans među 64 takmičara, džudistkinja je glatko poražena od strane protivnice iz Slovenije, a vjerovatno se najvećim uspjehom može smatrati to što je Valentin Betoudji uspio istrčati maraton - istina sa 25 minuta zakašnjenja za pobjednikom, ali ga je za razliku od nekih drugih bar završio...

[RJ57]

cyprus …. sjajno

[izvrsni direktor]

Too kipre. Do 2027.da lista bude gotova. A onda odma pocni sa predstavljanjem takmicara za nove olimpijske do 2028.

[Semper123]

190. Bosna i Hercegovina, drzava u jugoistočnoj Evropi prepoznatljiva po odličnim šišama i trep zvucima na koje ne ostaje niko imun. Čak 85 posto stanovnika konzumira nargilu svakodnevno a 70 posto mladih ima mobilnu šišu wejp. Drzava koja ima najveci broj svjetskih i evropskih šampiona u borilačkim vjestinama. Medjutim na OI niko od tih šampiona ne učestvuje zbog bojkota o kojem niko ne priča. U Parizu mala ali odabrana ekipa je jos jednom prkosila svima, neželeći da osvoje medalju. Ono sto ce sigurno svi pamtiti je Pezerova šiša koju je pušio na OLimpijskom stadionu u pauzama izmedju serija. To je izazvalo mnoge kontraverze s obzirom sa je uznemiravao ostale takmicare da ga slikaju za instagram u trenutku dok mu dim prekriva lice. Pezer nije u bacanju kugle osvojio medalju ali je osvojio srca svih onih aktivista koji se bore za bolji status nargilaša u društvu.

[cyprus]

195. Solomonska Ostrva
Solomonska Ostrva su na ovim Igrama bila specifična po tome što jedini nisu poslali muške takmičare. Boje ove melanezijske države su branile atletičarka Firisua i plivačica Millar. Firisua je imala najslabije vrijeme u pretkvalifikacijama trke na 100 metara, ali je Isabella Millar bila nešto bolja na 50 metara - isplivala je bolje vrijeme od čak 12 konkurentkinja...

194. Centralnoafrička Republika
Ovo je još jedna od država koja ima prilično velike unutrašnje probleme, kako socioekonomske, tako i političke, pa se ne zamaraju baš previše sportom. Najveću uzdanicu su imali u džudu, gdje ih je predstavljala afrička viceprvakinja u svojoj kategoriji - Nadia Guimandego. Na njihovu žalost, ona je zapela već na prvoj prepreci u vidu hrvatske suparnice Sandre Krišto, tako da su se odmah na početku raspršile njihove nade o nekom ozbiljnijem rezultatu. Centralnoafrički predstavnici u atletici i plivanju su tu bili u duhu gesla 'važno je učestvovati'...

193. Laos
Jedna od najsamozatajnijih azijskih zemalja je ostala zatajna i na olimpijskom nivou. Laoška takmičarka u ritmičkoj gimnastici je zauzela ubjedljivo posljednje mjesto, a nije mnogo bolja bila ni atletičarka na 100 metara. Dojam je malo popravilo dvoje plivača, koji su rođeni i žive u Americi, ali imaju porijeklo iz Laosa. Tako je Ariana Dirkzwager doplivala do 25. mjesta na 200 metara slobodnim stilom, ostvarivši bolji plasman od šest svojih konkurentica...

192. Bangladeš
Pa ako bismo birali naciju sa najmanje talenta u sportu, biće da bi to bio Bangladeš. Stvarno je teško pojmiti kako država koja broji 170 miliona ljudi nikada nije prišla ni blizu olimpijskoj medalji, niti je dala ijedno sportsko ime vrijedno spomena (osim možda u kriketu). U Parizu su ostali vjerni sebi - njihovih pet predstavnika ni ovaj put nije ostvarilo ništa značajno. Reda radi ću istaknuti da sprinter Imanur Rahman, iako nije uspio proći pretkvalifikacije, nije imao tako loše vrijeme (10,73 s), te je bio brži od 15-ak konkurenata...

191. Maršalova Ostrva
Još jedna mala država od koje se ne očekuje mnogo. Zato se 62. mjesto među 79 plivačica na 50 metara za Kaylu Hepler može smatrati solidnim uspjehom. I ostalih troje predstavnika je uspjelo preskočiti bar nekoliko svojih konkurenata, pa ne vjerujem da u ovoj zemlji imaju mnogo razloga za nezadovoljstvo. Ipak, trebalo bi napomenuti da većina sportista koja predstavlja ovu zemlju (slično kao i mnoge druge u Okeaniji) živi i trenira u inostranstvu (prvenstveno u SAD-u), jer kod kuće nemaju gotovo nikakvih uslova za sportski napredak...

[Edin H.]

@cyprus , a koji smo mi na ovoj listi?

Jesmo li solidni 190-ti?

[Chmoljo]

Nisam našao temu o Baji malom knindži pa evo da ovu tričariju ovdje podijelim

Nije problem baja vec ekipa sto uziva u tim pjesmama i stihovima

Baja je iz BiH. Prema tome, naš proizvod, u našoj zemlji zadojen nacionalizmom, kao što je i Tompson iz Hrvatske.... itd.

Proizvodimo neiscrpno, bez ikakvih ograničenja - i za domaće tržište i za izvoz, a onda se snebivamo i seruckamo po komšijama što uživaju u našem opijumu.

ako se kuja okoti na bečkom dvoru, ne znači da će kučići odmah valcer zaplesati.

bajin nacionalizam je došao preko drine. dakle, možemo reći da je sirovina naša, ali finalni produkt je made in beogradski pašaluk.

[cyprus]

@cyprus , a koji smo mi na ovoj listi?

Jesmo li solidni 190-ti?

Nećemo pretjerivat Iako sebe često vidimo kao dno, mi smo zapravo mnogo bliže svjetskom prosjeku, nego dnu... Tako je u skoro svemu, tako je i na ovoj listi... Strpljenja, nećemo na red doć ni za dvije sedmice

[Edin H.]

@cyprus , a koji smo mi na ovoj listi?

Jesmo li solidni 190-ti?

Nećemo pretjerivat Iako sebe često vidimo kao dno, mi smo zapravo mnogo bliže svjetskom prosjeku, nego dnu... Tako je u skoro svemu, tako je i na ovoj listi... Strpljenja, nećemo na red doć ni za dvije sedmice

Dobro je

[cyprus]

190. Togo
Togo je prva država koju spominjem, a da je ranije već osvojila olimpijsku medalju. Ovaj put su bili daleko od toga. Njihovih pet predstavnika je postiglo vrlo mršave rezultate, a najmanje loš je bio plivač Jordano Daou, koji je osvojio 58. mjesto među 74 takmičara u disciplini 50 metara slobodnim stilom, koja izgleda i služi samo da bi zemlje Trećeg svijeta mogle ostvariti kakav takav plasman...

189. Lihtenštajn
A evo i prve evropske zemlje. Lihtenštajn katkad zna ponešto pokazati na zimskim igrama (npr. u Pyeongchangu su osvojili i medalju, a nije im to bio prvi put), ali ljetna olimpijada je nešto sasvim drugo. Istina, olimpijski komitet ove države je imao program finansiranja svojih šest najperspektivnijih sportista, za koje je postojala nada da će izborit plasman u Pariz, ali je to na kraju pošlo za rukom samo brdskom biciklisti Romanu Pünteneru. Tako jedino Lihtenštajn nije imao predstavnike ni u atletici, niti u plivanju. Nastup njihovog predstavnika u brdskom kros kantriju je bio onako, u granicama realnih očekivanja - 28. mjesto među 35 takmičara, pri čemu je iza sebe ostavio bicikliste iz pretežno mnogo ozbiljnijih sportskih nacija...

188. Ruanda
Boje ove države u Parizu je branilo čak osam sportista, o čega su polovina bili biciklisti. Ipak, oni su ili imali najslabija vremena u svojim disciplinama (doslovno i ubjedljivo), ili nisu ni završili utrku. Tako da je najbolji rezultat za Ruandu ostvario zapravo atletičar Yves Nimubona, koji je u utrci na 10 hiljada metara na cilj stigao kao 21. Za razliku od svojih biciklističkih sunarodnjaka, nekoliko je konkurenata uspio ostaviti iza sebe...

187. Sijera Leone
Eh, ovo je prva država za koju možemo reći da je u Parizu imala predstavnika koji je uspio i proći neki krug. Zapravo, riječ je o predstavnici, Georgiani Sesay, koja je trčala na 100 metara. Ona je naime uspjela da prođe pretkvalifikacije, odnosno da se plasira u kvalifikacijski krug ove najmasovnije ženske discipline u atletici. U kvalifikacijama je međutim ostvarila najslabije vrijeme, te u konačnici zauzela 72. mjesto. Plasman sličnog ranga je ostvario i plivač Wyse...

186. Južni Sudan
Košarkaška reprezentacija Južnog Sudana je ispala u grupnoj fazi olimpijskog turnira, pa moj "algoritam" stoga nije mogao pogurati ovu zemlju na neku višu poziciju na ovoj rang listi. Međutim, sigurno je da su košarkaši najsiromašnije zemlje svijeta ostavili vrlo dobar dojam, kako u pripremnim utakmicama za Olimpijadu (prisjetimo se da su zamalo pobijedili Dream Team i napravili neviđenu senzaciju), tako i na samom turniru. Nažalost, sreća u žrijebu im nije bila naklonjena - SAD i Srbija su bili prejaki protivnici, a sama pobjeda protiv Portorika (ispostavit će se) ipak nije bila dovoljna za dostizanje četvrtfinala. Da su se karte malo drugačije posložile, košarkaši Južnog Sudana su mogli biti jedna od najvećih priča ovih Olimpijskih igara. Ipak, sudeći po dosad pokazanom, viđat ćemo mi njih još na velikim takmičenjima...

[kB27]

...

[cyprus]

185. Mali
Mali je na ovogodišnjem fudbalskom olimpijskom turniru imao svoju reprezentaciju, koju je kao kapiten predvodio Boubacar Traore iz Wolverhamptona. I nisu se malijski fudbaleri nimalo loše predstavili, međutim nisu imali sreće da bolje materijaliziraju svoju solidnu igru. Prvo su ostvarili remi sa Izraelom, a onda su upisali i dva minimalna poraza od Japana i Paragvaja, čime su okončali svoje učešće na Olimpijskim igrama u grupnoj fazi. Ipak, zahvaljujući boljoj gol razlici su se na tabeli našli ispred Izraela...

184. Mjanmar
Zemlja od 55 miliona ljudi je u Pariz poslala samo dvoje takmičara, što je uz Pakistan i Bangladeš bio najgori omjer populacije i broja olimpijaca ove godine. Mjanmarski plivač je bio u rangu ovoga što sam i dosad opisivao, a takmičarka u badmintonu Thet Htar Thuzar je pokazala nešto žilaviji otpor protivnicama u grupnoj fazi, ali je svoj nastup ipak završila za dva poraza...

183. Mauritanija
I Mauritanija je imala samo dvoje predstavnika u Praizu, ali se radi o državi sa znatno manjom populacijom od prethodne. Njena atletičarka je imala užasno vrijeme na 100 metara, a nešto solidniji rezultat je ostvario plivač Camil Doua na 50 metara - 55. mjesto od 74 takmičara. Inače je riječ o rođenom Francuzu sa mauritanskim porijeklom, koji je izjavio da u Mauritaniji ne postoje apsolutno nikakvi uslovi za razvoj plivanja - jedini bazeni u zemlji se mogu naći u nekoliko luksuznih hotela...

182. Mikronezija
Troje Mikronežana se došlo takmičiti u Pariz. Atletičar na 100 metara se i nije baš proslavio, dok su plivači bili nešto bolji. Tako je Kestra Kihleng ostavila iza sebe čak 27 konkurentica u kvalifikacijama utrke na 50 metara slobodnim stilom. Svejedno, i ona je ostala daleko od plasmana u polufinale (neke 4 sekunde)...

181. Afganistan
Ovaj niz država sa M su pokvarili Afganistanci, koji su u Parizu nastupili pod starom zastavom - ova talibanska se izgleda nije primila na olimpijskom nivou. Naime, IOC priznaje samo ovaj Afganistanski olimpijski komitet koji se nalazi u izbjeglištvu, a isti koristi zastavu koja se više ne vijori nigdje na afganistanskom tlu. Kao odraz inata talibanskoj zabrani bavljenja sportom za žene, afganistanski olimpijski tim je bio spolno izbalansiran - činili su ga tri muškarca i tri žene. Najviše pažnje su privukle sestre Fariba i Yulduz Hashimi, koje su se takmičile u biciklizmu. Yulduz je pri tom osvojila i pristojno 26. mjesto (od 35 takmičarki) na hronometru...

[Labirint]

Ovo sam se u sam pitao za Afganistan znajući da su bradonje tamo preuzele opet sve, hvala na pojašnjenju. Odlične recenzije nastavi, ovo bas vrijedi citati do naredne olimpijade...

[cyprus]

180. Namibija
Nema više Frenkieja Fredericksa, pa su i nove medalje postale daleke ovoj afričkoj državi. Najveće uzdanice Namibijaca u Parizu su bile biciklistkinja Vera zanimljivog prezimena Looser i maratonka Helalia Johannes. Ova prva nije baš potpuni luzer, jer je svojevremeno bila i prvakinja Afrike u uličnoj utrci i hronometru, a druga ima bronzu sa svjetskog prvenstva. Zanimljivo je da su obje ovdje osvojile isto 68. mjesto. To nije baš toliko loše koliko zvuči na prvu, budući da su iza sebe ostavile više od 20 konkurentica. Međutim, makar je Johannes sigurno mogla mnogo bolje - u Tokyu je osvojila 11. mjesto...

179. Palau
Dvije trećine olimpijskog tima Palaua je činila porodica Hosei. Naime, brat i sestra Jion i Yuri (jes, Yuri je žensko) su plivali na 50 metara, i za jednu liliputansku zemlju nisu bili ni toliko loši. To se naročito odnosi na Jiona, koji je osvojio 53. mjesto, ostavivši 20-ak plivača iza sebe...

178. Butan
Kada sam pravio ovakvu listu za Olimpijske igre 2012. godine u Londonu, Butan sam tada pozicionirao na posljednje mjesto. Dugo su imali takmičare samo u streličarstvu, ali u posljednje vrijeme su se malo diverzificirali, te koliko-toliko sportski napredovali. Ipak, streličarstvo je Butancima ostalo najreprezentativniji sport. Tako je Lam Dorji ovaj put imao vrlo dobar nastup u preliminarnoj rundi, koji mu je donio status nosioca u prvom kolu eliminacijskog dijela takmičenja. Međutim, nije ga uspio adekvatno iskoristiti, te je usprkos početnoj prednosti, na kraju ipak izgubio duel sa italijanskim protivnikom. Iako najbolji, Dorji ipak nije bio najzapaženiji član svog olimpijskog tima u Parizu. Javnosti je bio interesantniji nastup maratonke Lhamo, koja je trku uspjela završiti za skoro 4 sata, odnosno sa oko skoro sat i po zakašnjenja za pobjednicom, i skoro sat vremena nakon nepalske takmičarke koja je pretposljednja stigla do cilja. Ipak, valja napomenuti i da je ovo bio prvi put da su Butanci imali nekog da ih predstavlja u atleticivu cijeloj njihovoj olimpijskoj historiji...

177. Vanuatu
Vanuatu je imao više predstavnika od nas. Specifičnost ove zemlje na olimpijskom planu je to što već 20 godina u kontinuitetu šalju između ostalih i takmičare u stolnom tenisu. Ispadnu oni uvijek u prvom krugu (tako je bilo i ovaj put), ali su iz nekog razloga stalno tu. Najbolji rezultat ovaj put je ipak ostvarila jedna plivačica - Loane Russet je na 50 metara osvojila 54. mjesto, odnosno bila bolja od 25 drugih olimpijki u svojoj konkurenciji...

176. Nepal
Nepalci su sad imali sedam olimpijaca, ali rezultata ponovo nigdje. Možda neko ne zna, ovo je nacija sa 30 miliona stanovnika u domovini i još nekoliko miliona u dijaspori, ali izgleda u zemlji Buddhinog rođenja jednostavno ne stanuje takmičarski duh. Vrlo je moguće da ćemo se i mi morat počet navikavati na nepalske doseljenike, pa evo kao uvodnu informaciju navodim da im je Shrestha jedno od najraširenijih prezimena. Nosi ga troje nepalskih sportiska iz Pariza - gore spomenuta maratonka, džudistkinja koja je bezuspješno pokušavala namučiti srpsku protivnicu i stolnoteniser, kojeg je glat oderao senegalski protivnik u kvalifikacijskoj rundi. Možda je najsolidniji ipak bio Alexander Shah, rođeni Tajlanđanin od oca Nepalca i majke Dankinje, koji je uspio postaviti državni rekord na 100 metara i biti bolji od 20-ak konkurenata...

[GandalfSivi]

Vidim tema iskace uporno, rekoh ko reciklira stare price, kad se ono Kipar bavi dobrim pisanjem. Samo tako nastavi

[cyprus]

175. Maldivi
'Važno je učestvovati' - definitivno se odnosi i na olimpijce sa Maldiva, zemlje koja se za opstanak bori sa nivoom svjetskog okeana. Nastupili su u čak četiri sporta, ali samo se plivači mogu pohvaliti da su u poretku uspjeli preskočit dvocifren broj konkurenata. Vrhunac je osvajanje 50. mjesta na 50 metara slobodnim stilom od strane Mohameda Aan Huseina...

174. Guam
Guam je na neku fintu imao čak osam predstavnika na olimpijskim borilištima u Parizu, ali nisam baš razumio koju, jer su skoro svi bili prilično loši (kao i obično). Tek se za atletičarku Regine Tugade-Watson može reći da je postigla nešto. To 'nešto' je prolazak pretkvalifikacija na 100 metara. U kvalifikacijama se međutim nije naročito proslavila - u svojoj trci je bila pretposljednja, a u ukupnom poretku je završila negdje oko 60. mjesta...

173. Palestina
Madžid Abu Marahil, prvi nosilac palestinske zastave na otvaranju nekih Olimpijskih igara (Atlanta 1996. godine) je umro prije dva mjeseca u Pojasu Gaze, uslijed neadekvatnih uslova za njegovo liječenje u bolnici u koju je bio primljen. On je samo jedan od nekoliko desetina palestinskih sportista koji su smrtno stradali tokom izraelskih napada na Pojas Gaze u posljednjih deset mjeseci. Obzirom na to, kao i na generalne užase kroz koje prolazi stanovništvo Gaze, nastup palestinskih olimpijaca u Parizu je prvenstveno imao simbolički značaj, u okviru kojeg su oni pokušali poslati poruku mira, a rezultati su bili u sasvim drugom planu. Međutim, u ovogodišnjem olimpijskom timu Palestine se nije našao nijedan sportista iz Gaze - dvojica su došla sa Zapadne Obale, a većina (njih šest) su zapravo bili Palestinci iz dijaspore. Rezultatima se neću naročito baviti, ali možda bi trebalo samo istaknuti da je mladi palestinski tekvandoista Omar Jaser Ismail, koji živi i trenira u UAE-u, uspio pobijediti svog protivnika u kvalifikacijskoj rundi. Kako mu je tek 18 godina, sudeći prema dosadašnjim uspjesima na juniorskim prvenstvima, moguće je da će u ovom momku Palestinci dobiti i kandidata za olimpijsku medalju na sljedećim Igrama...

172. Malavi
Svo troje predstavnika Malavija je ostvarilo ispodprosječne (kao i svi dosad nabrojani), ali u neku ruku i okej rezultate. Atletičarka je uspjela proći pretkvalifikacije na 100 metara, a plivači su doplivali do ne baš groznih 49. i 55. mjesta na 50 metara. Daleko od toga da se ovim mogu hvaliti, ali nisu se ni osramotili, pogotovo ako stvari sagledamo iz afričkog konteksta...

171. Niger
Glavna uzdanica jedne od najsiromašnijih zemalja svijeta je bio tekvandoista Abdoul Razak Issoufou, koji je prije osam godina i donio olimpijsko odličje svojoj zemlji, te tako stekao status nacionalnog heroja. Ovaj put je međutim tijesno poražen već u prvom kolu u jednom prilično pasivnom meču protiv britanskog predstavnika, koji je u konačnici stigao i do finala. To mu je donijelo drugu šansu kroz repasaž, ali se ovaj put kubanski protivnik potrudio da je ne iskoristi...

[cyprus]

170. Tonga
Miljenik portalskih medija "nauljeni Pita" se ovaj put nije plasirao na Olimpijske igre, iako je pokušavao ispuniti normu u čak dva sporta (ako ne znate o kome je riječ, guglajte stvarno 'nauljeni Pita'). Ipak, bilo je drugih Tongoanaca sa zanimljivim imenima, kao što su Maleselo Fufofuka i Feofaaki Epenisa. Međutim, najbolji rezultat za najmanju svjetsku kraljevinu je zapravo ostvarila plivačica najmanje inventivnog prezimena - Day. Ona je nastupala i u Tokyu prije tri godine, a sad je popravila svoj rezultat na 50 metara za oko pola sekunde i 12 mjesta u poretku, i zamalo da uđe u top 50...

169. Brunej
Jedno mjesto ispred spomenute Tongoanke Day (dakle, 50.) je bila plasirana 16-godišnja Hayley Wong, koja nastupa za Brunej. Njojzi svaka ćas, ali meni se ova plivačka disciplina na 50 metara već popela na vrh glave. Muški predstavnici Bruneja su sa druge strane bili očajni...

168. Honduras
Da se odmaknemo za trenutak od plivanja, Honduras je najveću uzdanicu imao u hrvanju grčko-rimskim stilom. U kategoriji do 97 kilograma ih je predstavljao Kevin Mejia, vlasnik bronzane medalje sa prošlogodišnjih Panameričkih igara. Na žalost cijele nacije, zapeo je već u prvom krugu protiv uzbekistanskog veterana, ali borba je bila prilično neizvjesna, te je ovaj meč bio jedan od rijetkih u ovoj fazi takmičenja koji nije završio nečijom glatkom pobjedom. A sad se vratimo plivanju - Juliman Avila je završila na solidnom 22. mjestu na 200 metara slobodno (od 31 takmičarke)...

167. Komori
Najviše pažnje u olimpijskom timu Komora je privukao Andy Barat, inače Francuz rođen u ovoj ostrvskoj zemlji. On je naime prvi kajakaš koji je nastupio za ovu zemlju. On je međutim u obje discipline u kojima je nastupio zauzeo posljednje mjesto. Tako da najboljeg predstavnika ove zemlje u Parizu moramo tražiti negdje drugo. A našli smo ga u Hachimu Maaroufouu, sprinteru koji je uspio da prođe pretkvalifikacije trke na 100 metara. Čak je i u narednom krugu imao pristojno vrijeme za nekog ko dolazi iz opskurne zemlje, ali je ipak završio posljednji u svojoj utrci...

166. Sejšeli
Sejšeli su također imali atletičara koji je prošao pretkvalifikacije utrke na 100 metara, i koji je u narednom krugu imao sličan nastup kao i kolega mu iz Komora. Ali možda je najveći uspjeh najmanje afričke države u Parizu ipak bolje tražiti u 47. mjestu plivačice Kheme Elizabeth na 50 metara...

[cyprus]

165. Kiribati
Najzaslužniji za ovu ne tako groznu poziciju egzotičnih Kiribata je njihov dizač tegova Kaimauri Erati. Zapravo, vjerovatno su još zaslužniji njegovi konkurenti u najlakšoj muškoj kategoriji. Naime, on je podigao 100 kilograma u trzaju i još 120 u izbačaju (dvostruka njegova kilaža), što svakako zvuči raspektabilno iz laičke perspektive, ali na olimpijskom nivou je to rezultat otprilike za posljednjeg mjesta. Međutim, čak pet (od ukupno 12) dizača tegova se na ovom takmičenju poprilično precijenilo, te nisu uspjeli podići težinu koju su sami sebi odredili, što je ovog mladog Kiribaćanina izbacilo na pristojno 7. mjesto...

164. Gabon
Za Gabon je na 100 metara trčao Wissy Frank Hoye Yenda Moukoula. Ostvario je onako skroman rezultat, koji nije bio dovoljan za prolazak pretkvalifikacija, ali ga nisam ni spomenuo zbog toga, nego isključivo zbog raskošnog imena Najbolji rezultat za Gabonce je ovaj put zapravo ostvarila plivačica Lacour - bila je 46. na 50 metara...

163. Monako
Monako učestvuje na Olimpijskim igrama već preko 100 godina, i još čekaju medalju (duže nego iko). I u Parizu su bili daleko od tog podviga, što pokazuje da za uspjeh nije dovoljan samo kvalitet uslova - mora biti i nekog kvantiteta. Nije pomoglo ni to što su angažovali kinesku stolnoteniserku. Najbolji monegaški predstavnik je ovaj put bio veslač Quentin Antognelli. On je u svojoj konkurenciji zauzeo 19. od ukupno 33 mjesta...

162. Gvajana
U gvajanskom olimpijskom timu se kao najveće ime izdvojio sprinter Emanuel Archibald, koji je već osvajao i neke medalje na kontinentalnom nivou. Ovdje se takmičio na 100 metara i realno je podbacio. Zbog ostvarene olimpijske norme je preskočio pretkvalifikacije, ali u kvalifikacijama je sa 10,40 sekundi istrčao tek 58. vrijeme. Gvajanska trkačica na 400 metara Abrams nije bila loša u kvalifikacijama, ali ih ipak ni ona nije uspjela proć...

161. Gvineja Bisau
Trenutno najbolji sportista Gvineje Bisau je hrvač slobodnim stilom Diamantino Iuna Fafe. Njihov Dijamant je dvostruki i aktuelni prvak Afrike u svojoj kategoriji. Olimpijske igre ipak predstavljaju izazov sa mnogo jebenijom konkurencijom, tako da on u Parizu nije mogao dalje od prvog kola, koje mu je za protivnika dalo albanskog Dagestanca, ali je borba bila vrlo ravnopravna i neizvjesna. Fafe je izgubio samo za jedan poen razlike. Što se u Bosni kaže - pružio je jak otpor. Inače, djeluje da su u Bisauu skontali ono što trebamo i mi - fokus na borilačke sportove. Pored Fafeta, u Parizu ih je predstavljao još jedan hrvač, te džudista i tekvandoista. Oni su istina glat natamburani. Ipak, vrijedi istaknuti da nikada prije ova država nije poslala toliko sportista na jedne Olimpijske igre...

[cyprus]

160. Angola
Angola je imala predstavnike u čak sedam sportova. Ipak, oni su većinom završavali neslavno pri samom začelju poretka. Nešto solidniji je bio sprinter Santos, koji je na 100 metara prošao pretkvalifikacije, a u sljedećem krugu imao isto vrijeme kao i Gvajanac Archibald, kojeg spomenuh u prethodnom postu. Ipak, najviše pažnje su privukle angolske rukometašice, inače afričke prvakinje. Njihov nastup u Parizu se može opisati kao pristojan - pobijedile su Španiju i remizirale sa Mađaricama, ali im tri preostala poraza nisu dala da prođu grupnu fazu...

159. Malta
Jeste Malta mala, ali meni ne djeluje baš toliko mala da bude potpuno nekonkurentna doslovno u svim sportovima. Iz olimpijade u olimpijadu Maltežani ne uspijevaju ostvariti ništa vrijedno spomena. I ovaj put ista priča - nekoliko vrlo loših plasmana njihovih takmičara, a daleko najbolji je bio plivač Micallef, koji je na famoznih 50 metara zauzeo 41. mjesto, sa koliko-toliko pristojnim vremenom - manje od sekunde mu je nedostajalo za polufinale...

158. Demokratska Republika Kongo
DR Kongo ima više od 100 miliona stanovnika, a nikada nisu osvojili olimpijsku medalju. Kuriozitetom ovog tipa se može 'pohvaliti' još samo Bangladeš. Saldo ove zemlje u Parizu izgleda ovako: plivači su imali grozomorne nastupe, atletičar je pao na doping testu, džudistkinja je rutinski oborena na leđa, a obraz nacije su koliko-toliko osvjetlale bokserke Mbabi i Matshu. Ispale su i one nakon prve borbe, ali su makar bile borbene i nisu jednoglasno poražene...

157. Esvatini
Oboje plivača iz Esvatinija su ostvarili najslabije vrijeme u disciplinama u kojima su učestvovali, k'o da su se dogovorili. Ipak, sveukupni dojam je (kao što je bilo i očekivano) upristojio atletičara Matsenjwa (Macendžva po Vukovom, pretpostavljam). On je (ponovo očekivano) prošao pretkvalifikacije trke na 100 metara, a onda je u kvalifikacijama imao 55. vrijeme. Može on i bolje, ali polufinalu se u svakom slučaju bilo nerealno nadati...

156. Surinam
Surinam je ovaj put imao jednog solidnog olimpijca, koji se odaziva na ime Jair Tjon En Fa. Riječ je o biciklisti koji je osvajao brojne medalje na Panameričkim igrama, te se očekivalo da će imat šta pokazati i na Olimpijskim igrama. Takmičio se u dvije discipline - keirin i sprint, pri čemu je bio dosta bolji u ovoj drugoj. U sprintu je prvo uspio proći kvalifikacije, a onda u repesažu prvog kruga kroz direktni sraz izbaciti Nijemca i Kineza. To mu je omogućilo ulazak u osminu finala, odnosno 16 najboljih. Dalje nije mogao, ali za zemlju poput Surinama je ovo solidan uspjeh...