Ipak nisam mogao odolit da makar ugrubo ne rangiram sve države prema onome što su njihovi predstavnici pokazali na ovim Olimpijskim igrama... Ako ništa, da se vidi da ima država koje su i u većem kurcu od nas

A na samom dnu se nalaze:
206. Libija 
Libija je država koja se nalazi pri dnu tabele i kada su u pitanju Mediteranske igre - tamo gdje mi uobičajeno uzimamo između pet i deset medalja, Libijci u prosjeku uzmu jednu ili nijednu. Tako da mi jeste bilo poznato da se radi o slabašnoj sportskoj naciji, ali sam ipak malo iznenađen što su u Parizu ostvarili toliko katastrofalne rezultate, da sam ih morao rangirati baš kao posljednje. Imali su istina više takmičara nego mi - šest, ali svi su završili među posljednjima u svojim disciplinama. Možda najzadovoljniji može biti veslač Mohamed Bukrah koji je osvojio 31. mjesto u konkurenciji 33 takmičara...
205. Tuvalu 
Nizak plasman Tuvalua nije iznenađenje - ipak se radi o najmalobrojnijoj naciji koja učestvuje na Olimpijadi (oko 10 hiljada ljudi). Ova sićušna zemlja je u Parizu imala dvoje predstavnika u atletici - trkača i trkačicu na 100 metara. Oboje su završili među posljednjim, ali je muški predstavnik Maibuca ako ništa bar ostvario više od pola sekunde bolje vrijeme od libijskog predstavnika u istoj disciplini, pri čemu je postavio i državni rekord. Teško da je naročito nezadovoljan...
204. Somalija 
Somalija se uporno nastavlja blamirati na međunarodnim sportskim takmičenjima. Nije to dakle nikakva novost, ali ako se sjetimo da je ovo zemlja porijekla i rođenja velikog Mo Faraha, koji je za Britaniju osvojio sve što se moglo osvojiti, onda se možemo i zapitati kako bi promjene u društvenim prilikama u ovoj zemlji mogle lako uticati i na njene sportske rezultate (makar u atletici). Somaliju je ovaj put predstavljao samo jedan sportista - atletičar Ali Idow Hassan, koji je u kvalifikacijama utrke na 800 metara imao jedno od najslabijih vremena...
203. Ekvatorijalna Gvineja 
Ekvatorijalna Gvineja se posvetila izgradnji fudbalskog imidža, a ostali sportovi su potpuno zanemareni. U Parizu je za ovu zemlju nastupilo dvoje atletičara i jedan plivač, i to u najkraćim utrkama - 100 (atletika) i 50 metara (plivanje). To su inače discipline u kojima masa ovih egzotičnih država ima svoje predstavnike (najčešće zahvaljujući pozivnici, a ne ostvarenoj normi). Svo troje sportista iz Ekvatorijalne Gvineje je i ovaj put ostvarilo vrlo skromne rezultate. Recimo plivaču iz ove zemlje je nedostajalo 'samo' 7 sekundi za plasman u polufinale, ali bar ovaj put nije bilo upitno da li će stići do cilja...
202. Američka Samoa 
Za Američku Samou su nastupili jedna atletičarka i jedan plivač. Trkačica imena Filomenaleonisa (bez spejsa ili crtice) Iakopo je inače sa Sjevernih Marijanskih Ostrva i radije bi za njih na stupala, ali jebiga nisu članica IOC-a, tako da je ponijela boje druge američke zavisne teritorije u Okeaniji. U pretkvalifikacijama utrke na 100 metara je imala bolje vrijeme od ukupno devet svojih konkurentica, tako da može bit zadovoljna. A i vidjela je Pariz...
201. Istočni Timor 
Velid Spaho je prije tri godine bio zbunjen kto je taj, gdje je taj da prostiš Timor Leste, ali mu je u međuvremenu Mediha Šehić ipak objasnila da se radi o Istočnom Timoru, pa sad prilikom predstavljanja ove države na ceremoniji otvaranja nije bilo ni traga onoj Velidovoj zbunjenosti. Helem, ovu državu je u Parizu predstavljalo četvero sportista, i onako - bili su prilično loši, haman ko i ovi prethodno nabrojani...
To be continued...