Nowicki wrote: ↑05/01/2021 17:48
Govorimo istim jezikom, samo ti i dalje ucitavas ono sto ne pise u mojim recenicama. Dakle, ne tvrdim da su sve zene koje se ne deklarisu kao feministkinje samim tim i mizogine, nego da medju zenama ima onih koje jesu. Razloge za takvo njihovo ponasanje sam ukratko i navela.
Evo primjera: licno sam dozivjela mobbing na radnom mjestu gdje mi je pretpostavljena bila zena. Ono u cemu se taj mobbing ogledao imalo je itekako veze s tim sto sam bila mlada zena koja je valjda u ocima moje pretpostavljene odudarala od tradicijskog poimanja pozeljnog i primjerenog. Isto se desavalo i mojim podjednako mladim kolegicama, no ne i kolegama, niti starijim kolegicama.
U javnom prijevozu sam od zena cula komentare da trudnoca nije bolest i da nema potrebe ustupiti trudnici mjesto, dok takvo nesto nisam cula od muskarca. Ili bi sutjeli i okrenuli glavu ili ustupili mjesto.
preporucujem sljedeci clanak o internaliziranoj mizoginiji:
https://www.libela.org/sa-stavom/9368-k ... izoginiju/
Sto se tice predstavljanja porodice u udzbenicima, prvenstveno se tu radi o stereotipizaciji, perpetuiranju rodnih uloga onako kako ih diktira patrijarhat, 'tradicija'. Ne radi se tu samo o ravnopravnosti, koliko o mogucnosti izbora. Jer, ravnopravnost bracnih partnera je zakonski standard, o tome ne bismo trebali niti polemisati. Porodicni zakon takodjer uredjuje odnose u porodici i propisuje prava i obaveze svih clanova, djece i roditelja podjednako. Dakle, ono sto pozdravljam jeste odmak od stereotipnog predstavljanja uloga u porodici - to ne znaci da u nekim porodicama zene ne biraju biti domacice i pri tom zive sasvim sretne i ispunjene zivote. Ono za sta se feminizam zalaze jeste mogucnost izbora: ako zeli, zena mora moci izabrati i da bude domacica, i da zivi sama, i da joj primarni fokus bude na poslu, i da joj djeca dolaze na prvo mjesto, i da odgadja radjanje, i da rodi jako mlada. Da bude sta god zeli, a da je drustvo ne kaznjava zbog njenog izbora.
Da, ocito se ne razumijemo jer iz stranice u stranicu, iz godine u godinu feministkinje na ovoj temi pricaju o svom feminizmu, pojasnjavamo sta je nama bitno, zalazemo se za pozitivne promjene, kritikujemo krsenja zenskih prava, a i dalje imamo posla s padobrancima koje nas a priori dozivljavaju kao iskljucive mrziteljice muskaraca. Sto ne moze biti dalje od istine.
Jedno mi je, doduse, postalo kristalno jasno tokom godina forumanja i promisljanja o feminizmu: brojni su muskarci kojima feminizam, zene koje znaju sta hoce, ili jos vaznije sta nece, zene koje ne pripadaju jednom od dva arhetipa, ulijevaju strah u kosti. Mogu samo nagadjati da se zapravo radi o osobama koje nemaju dovoljno samopouzdanja, pa misle da je dominacija jedina moguca uloga za njih.
