Ci-Nick wrote: ↑22/05/2026 10:04
Kakva ljudska slobodna volja?
Evo šta AI kaže
"A onoga koga Allah u zabludi ostavi, ti mu nećeš naći zaštitnika koji bi ga uputio " Sura El Kehf 117. ajet
ili još brutalnije,
"Allah je zapečatio srca njihova i uši njihove ".
Kakva slobodna volja ?
Prvo, reci tom svom AI-ju da nauči brojati, jer sura El-Kehf ima 110 ajeta, tako da 117. ajet ne postoji (u pitanju je 17. ajet).
Drugo, upao si u klasičnu zamku vađenja rečenica iz konteksta. Da ti objasnim tu 'brutalnost' na jeziku koji razumiješ – kroz logiku i uzročno-posljedične veze.
U arapskom jeziku i islamskoj teologiji, pečat na srce ili ostavljanje u zabludi nikada ne dolaze prije čovjekovog izbora, nego kao posljedica tog izbora.
Zamisli to ovako: Profesor ti ponudi knjigu, predavanja, konsultacije i godinu dana te moli da učiš. Ti ga ismijavaš, bježiš s časova, pocijepaš knjigu i kažeš: 'Mene ovo ne zanima, ja želim da padnem'. Na kraju godine, profesor te obori na ispitu i zaključa vrata učionice za tebe. Da li te profesor prepustio neuspjehu iz čista mira? Ne, on je samo potvrdio i zapečatio tvoj vlastiti izbor.
U Kur'anu na desetine mjesta stoji pojašnjenje zašto Bog nekoga ostavlja u zabludi. Na primjer: 'I kada oni skrenu (svojom voljom), Allah učini da i srca njihova skrenu' (Sura As-Saff, 5. ajet).
Dakle, redoslijed je uvijek isti:
- Čovjek svojom slobodnom voljom uporno bira laž, oholost i kvarenje.
- Bog mu daje šanse, šalje opomene i poslanike.
- Kada čovjek sto puta odbije i zapečati sam sebe, onda Bog, kao vrhovni sudac, kaže: 'U redu, htio si zabludu – evo ti zabluda.'
To što ti AI izbacuje rečenice bez konteksta ne znači da si našao kontradikciju, nego samo dokazuje da raspravljaš o teologiji na osnovu nasumičnih internet pretraga.
statixx wrote: ↑22/05/2026 10:07
Ma poenta price s Torabijem je da su ljudi lakovjerni, cak i u 21. vijeku. Uostalom, vjernici kazu da su ljudi imali poslanike i iskrivili vjerovanja, mnogobozci su cisti dokaz lakovjernosti i povodljivosti. Moze se reci da su ljudi opcenito lakovjerni. Beduini su ljudi, pa logika nalaze da su i beduini vecinom lakovjerni. Dakle, islamsko vjerovanje je ispravno pod pretposavkom da gomila beduina, koja je krenula za Muhamedom i povjerovala mu da je primao objavu, imala dobru procjenu. Ako su se oni prevarili, prevareni su i svi ostali kasnije koji su prihvatili tu dogmu.
Tvoja teorija o 'lakovjernim beduinima koji su naslijepo potrčali za Muhamedom' pada na prvom ispitu iz istorije, jer je situacija na terenu bila potpuno suprotna.
Ti isti beduini i predislamki Arapi su bili sve samo ne lakovjerni i povodljivi. Bili su ekstremno tvrdoglavi, ponosni, duboko ukorijenjeni u tradiciju svojih predaka i punih 13 godina su mučili, progonili, bojkotovali i ubijali prve muslimane upravo zato što nisu htjeli da prihvate novu objavu. Islam nije prihvaćen 'na prvu' od lakovjerne mase, nego kroz krvavu, dugogodišnju društvenu i intelektualnu borbu. Bitka na Bedru, bitka na Uhudu, bitka na Hendeku...sve tri pokušaji da se muslimani unište u korijenu dok je trajala Objava.
Da bi ti lakovjerni beduini povjerovali u islam, morali su se odreći svega što su do tada znali: svojih idola, plemenskog ponosa, alkohola, kocke, ubijanja ženske novorođenčadi i društvenih povlastica. Lakovjeran čovjek ide linijom manjeg otpora (kao oni kod Torabija što kupe flašu vode i idu kući). Niko ne mijenja čitav svoj sistem vrijednosti i ne rizikuje glavu i imetak zato što je 'povodljiv'.
Na kraju, tvoja logika ima još jednu ogromnu rupu. Najveći umovi, filozofi, naučnici, ljekari i matematičari zlatnog doba islama – ljudi koji su utemeljili modernu nauku (poput Ibn Sine, Ibn Rušda, Al-Horezmija) – nisu bili beduini iz 7. vijeka, niti su bili lakovjerni. Bili su vrhunski intelektualci koji su u islamu našli razum, a ne dogmu.