milojicabrzi wrote: ↑01/08/2026 15:12
LSD wrote: ↑01/08/2026 00:53
Nenormalna pitanja i poređenja.
Otprilike kao kad bi sad ja pitao Zasto neko vece jedan Soulfly ne moze napuniti do kraja ni igraliste OS Musa Cazim Catic, a Merlinu dođe 70 hiljada na Kosevu (i to samo za prvu noc), a ovi 10X bolje sviraju i imaju bolje textove...kako ? sta? gdje je problem? đe trokira
Kao u svemu u životu i u muzici sve zavisi od puno faktora koji su međusobno povezani i moraju se poklopiti. Ima "muzičara" koji nisu tri note odsvirali kako treba, a ostvarili su svjetski "uspjeh", a ima muzičara koji su virtuozi i majstori instrumenta, a sjede kao kukuzi u svojim sobama.
Za uspjeh u muzici mora se dosta toga podudarati i moraju se zvijezde poklopiti, mora se imati malo talenta, dosta rada, puno sreće, okolnosti da nađeš prave ljude, da imaš sreće da se publika prepozna u tome što radiš i dosta toga.
Npr. manje je poznato da je D.Merlin, tamo '84-'85 imao faze "bećarskog & kafanskog" života, sa sarajevskim boemima. O tome govori pjesma Duhovi konjaka, koju više ne izvodi i mislim da bi je najrađe obrisao iz diskografije, otkako je u "Hadžijskoj fazi".
Okrenuo se vjeri i to je dobro i podržavam, jer svaki čovjek kojeg znam, iz bilo koje konfesije, koji je ostavio poroke i okrenuo se vjeri, je napredovao i bilo mu je bolje, niko nije nazadovao od toga.
Za Harija se priča da je "vlasnik" mnogih poroka, svašta mu se imputira, ne znam šta je istina a šta su čaršijske priče, uglavnom moj kolega koji je bio na nekom koncertu Sevdah u Beogradu ili tako nekako, ima tome godina dana ili više, pričao mi je da mu je djelovao kao "malo urađen". Nije bio ni nešto brilijantan ni na koncertu na Vratničkoj tabiji, prije par mjeseci.
Hari nije autor, dosta mu je pisao pok. Edo Mulahalilović, dosta drugi autori, Dino jeste, uglavnom sam sebi piše.
Na stranu sve, za Dinu se priča da poslu pristupa ozbiljno i barem se trudi biti profesionalac, u bend je okupio top sarajevske muzičare, koji i tako nekim prosječnim skladbama, daju dosta virtuoznosti i umjetničke dimenzije. Dino je dobar primjer koliko je ozbiljan pristup nečemu, bitan za kakav-takav uspjeh.
Imam osjećaj za Dejana Cukića, da se on nekako cijeli život lomio, da li postati profesionalac muzičar ili biti u tim nekim polu-profi vodana. Nije neki aman vokal niti instrumentalista i tu je gdje je.
Inače i kod nas i u svijetu, visokokvalitetna muzika (npr. Jazz, Fusion) nema neku veliku publiku, nikad jazzeri nisu svirali stadione, oni i u Berlinu i Amsterdamu sviraju manje sale i klubove.
Inače, kakav narod-takva vlast, kakva publika-takva muzika. Mislim da je filozof Šopenhauer rekao-blago onima koji pišu i stvaraju za glupane, oni uvijek imaju mnogobrojnu publiku