Milić Vukašinović

[Point.]

Čini mi se da je neko pisao, jel na ovoj temi ili drugoj, da je 1990 ili 1991 bio u Beču na Stonesima. Ili sam ja to usnio?

Bio sam na tom koncertu, sjećam se da smo došli dan ranije, bili smo polupijani jer noć prije smo u Londonu na Wembleyu slušali The Scorpions, koji je bio savršenstvo zvuka i produkcije. I tu i u Beču na Stonesima smo čekali manje od 15 da uđemo a bila je ogromna svjetina. Sjećam se da je voda bila ca 2 DM tada. To su u to doba bili dobro organizovani koncerti.

U London sam išao sa sestrom, koja je tada studirala tamo, i njenom nekom rajom iz Bugojna a u Beču bio sa jednim poznanikom koji je tad pobijedio neku nagradu u Yu pa nije mu se išlo da sam bude, haj reko.

[_BataZiv_0809]

Čini mi se da je neko pisao, jel na ovoj temi ili drugoj, da je 1990 ili 1991 bio u Beču na Stonesima. Ili sam ja to usnio?

Autobusom se islo sa Topchidera?

[Point.]

Čini mi se da je neko pisao, jel na ovoj temi ili drugoj, da je 1990 ili 1991 bio u Beču na Stonesima. Ili sam ja to usnio?

Autobusom se islo sa Topchidera?

Ja mislim, da. Ili sa Tašmajdana? Nešto kroz maglu pamtim.

[stubrijez]

Čini mi se da je neko pisao, jel na ovoj temi ili drugoj, da je 1990 ili 1991 bio u Beču na Stonesima. Ili sam ja to usnio?

Bio sam na tom koncertu, sjećam se da smo došli dan ranije, bili smo polupijani jer noć prije smo u Londonu na Wembleyu slušali The Scorpions, koji je bio savršenstvo zvuka i produkcije. I tu i u Beču na Stonesima smo čekali manje od 15 da uđemo a bila je ogromna svjetina. Sjećam se da je voda bila ca 2 DM tada. To su u to doba bili dobro organizovani koncerti.

U London sam išao sa sestrom, koja je tada studirala tamo, i njenom nekom rajom iz Bugojna a u Beču bio sa jednim poznanikom koji je tad pobijedio neku nagradu u Yu pa nije mu se išlo da sam bude, haj reko.

Jesil to usnio ovo sto si napisao ili nesto drugo..?

[_BataZiv_0809]

Čini mi se da je neko pisao, jel na ovoj temi ili drugoj, da je 1990 ili 1991 bio u Beču na Stonesima. Ili sam ja to usnio?

Bio sam na tom koncertu, sjećam se da smo došli dan ranije, bili smo polupijani jer noć prije smo u Londonu na Wembleyu slušali The Scorpions, koji je bio savršenstvo zvuka i produkcije. I tu i u Beču na Stonesima smo čekali manje od 15 da uđemo a bila je ogromna svjetina. Sjećam se da je voda bila ca 2 DM tada. To su u to doba bili dobro organizovani koncerti.

U London sam išao sa sestrom, koja je tada studirala tamo, i njenom nekom rajom iz Bugojna a u Beču bio sa jednim poznanikom koji je tad pobijedio neku nagradu u Yu pa nije mu se išlo da sam bude, haj reko.

Jesil to usnio ovo sto si napisao ili nesto drugo..?

Nije, sve je ovo istina, @Point. je prijatelj mog tate!

[kingcrimson]

Ja sam bio sa starim na Pink Floydu u Beču 1988, takođe na Prateru. Najbolji koncert u životu

[dale cooper]

Point mi se uvijek i činio kao boomer.

[nepass1]

Dejan Cukić fantastičan vokal - skoro pa ništa. Tifa, posebna priča, znamo je svi - onako, svuda bio, nešto se i zaradilo, s obzirom na potencijal - mogao je biti među najboljima. Dino Merlin, nikakav pjevač u odnosu na ovu dvojicu - ali, nevjerojatan uspjeh. Jasno mi je da je Dino discipliniran i ozbiljan za razliku od Tife, Dino sa svojim glasom izvuče cijeli koncert, a Tifa nakon 2 pjesme k'o špar na kopnu. Meni do dana današnjeg nije jasno šta ljude privlači u Merlinovoj muzici. Ali, eto Dejan i Tifa nikako ili osrednje, a Dino spektakl. Da li su u pitanju samo pjesme? Isto je i za Lepu Brenu i recimo Josipu Lisac.

Nenormalna pitanja i poređenja.

Otprilike kao kad bi sad ja pitao Zasto neko vece jedan Soulfly ne moze napuniti do kraja ni igraliste OS Musa Cazim Catic, a Merlinu dođe 70 hiljada na Kosevu (i to samo za prvu noc), a ovi 10X bolje sviraju i imaju bolje textove...kako ? sta? gdje je problem? đe trokira

Kao u svemu u životu i u muzici sve zavisi od puno faktora koji su međusobno povezani i moraju se poklopiti. Ima "muzičara" koji nisu tri note odsvirali kako treba, a ostvarili su svjetski "uspjeh", a ima muzičara koji su virtuozi i majstori instrumenta, a sjede kao kukuzi u svojim sobama.

Za uspjeh u muzici mora se dosta toga podudarati i moraju se zvijezde poklopiti, mora se imati malo talenta, dosta rada, puno sreće, okolnosti da nađeš prave ljude, da imaš sreće da se publika prepozna u tome što radiš i dosta toga.

Npr. manje je poznato da je D.Merlin, tamo '84-'85 imao faze "bećarskog & kafanskog" života, sa sarajevskim boemima. O tome govori pjesma Duhovi konjaka, koju više ne izvodi i mislim da bi je najrađe obrisao iz diskografije, otkako je u "Hadžijskoj fazi".

Okrenuo se vjeri i to je dobro i podržavam, jer svaki čovjek kojeg znam, iz bilo koje konfesije, koji je ostavio poroke i okrenuo se vjeri, je napredovao i bilo mu je bolje, niko nije nazadovao od toga.

Za Harija se priča da je "vlasnik" mnogih poroka, svašta mu se imputira, ne znam šta je istina a šta su čaršijske priče, uglavnom moj kolega koji je bio na nekom koncertu Sevdah u Beogradu ili tako nekako, ima tome godina dana ili više, pričao mi je da mu je djelovao kao "malo urađen". Nije bio ni nešto brilijantan ni na koncertu na Vratničkoj tabiji, prije par mjeseci.

Hari nije autor, dosta mu je pisao pok. Edo Mulahalilović, dosta drugi autori, Dino jeste, uglavnom sam sebi piše.

Na stranu sve, za Dinu se priča da poslu pristupa ozbiljno i barem se trudi biti profesionalac, u bend je okupio top sarajevske muzičare, koji i tako nekim prosječnim skladbama, daju dosta virtuoznosti i umjetničke dimenzije. Dino je dobar primjer koliko je ozbiljan pristup nečemu, bitan za kakav-takav uspjeh.

Imam osjećaj za Dejana Cukića, da se on nekako cijeli život lomio, da li postati profesionalac muzičar ili biti u tim nekim polu-profi vodana. Nije neki aman vokal niti instrumentalista i tu je gdje je.

Inače i kod nas i u svijetu, visokokvalitetna muzika (npr. Jazz, Fusion) nema neku veliku publiku, nikad jazzeri nisu svirali stadione, oni i u Berlinu i Amsterdamu sviraju manje sale i klubove.

Inače, kakav narod-takva vlast, kakva publika-takva muzika. Mislim da je filozof Šopenhauer rekao-blago onima koji pišu i stvaraju za glupane, oni uvijek imaju mnogobrojnu publiku

Jedino sta odlucuje ko je bolji/uspjesniji su pjesme i tu dino prednjaci. Hari je prsten i zlatni lanac, poletjela golubica i lejla. Za merlina mozes 30 pjesama nabrojati jbg.
A obojica supci ne zna se koji je gori

[Point.]

Point mi se uvijek i činio kao boomer.

Eki boomer

[toska]

Point mi se uvijek i činio kao boomer.

Eki boomer

Blizu , ali ne.

Nego, da li se meni čini ili je došlo do pomaka u godinama koncertne publike, to malo mijenja perspektivu.
80ih je glavna publika bila početak srednje, znači 1. i 2. razred, neka bude do maturanata.
Studenti su već bili izvan toga, B ciljana publika, prerasli i išli bi jedino na posebne prilike.

Edit: Nazad na Miću, a povezano sa gornjim upisom. Najveći hit VP, bez dileme, započinje ovako:

Sjećaš li se, bio je to naš prvi dan
iza škole, kad promrz'o sam sav
morala si pratit' časove sve
'mjesto zdravo poljubio sam te

Ljubavna, čeka curu iz škole

ima toga od skoro svake grupe, ali da ne trolom temu.

[kingcrimson]

Point mi se uvijek i činio kao boomer.

Eki boomer

Blizu , ali ne.

Nego, da li se meni čini ili je došlo do pomaka u godinama koncertne publike, to malo mijenja perspektivu.
80ih je glavna publika bila početak srednje, znači 1. i 2. razred, neka bude do maturanata.
Studenti su već bili izvan toga, B ciljana publika, prerasli i išli bi jedino na posebne prilike.

Edit: Nazad na Miću, a povezano sa gornjim upisom. Najveći hit VP, bez dileme, započinje ovako:

Sjećaš li se, bio je to naš prvi dan
iza škole, kad promrz'o sam sav
morala si pratit' časove sve
'mjesto zdravo poljubio sam te

Ljubavna, čeka curu iz škole

ima toga od skoro svake grupe, ali da ne trolom temu.

Tako su često govorili Claptonu kad se obogatio. Blues je muzika praznog stomaka. Ne možeš ti sa milionima svirati i pjevati blues.

[kingcrimson]

E ovo je Mića kakvog pamtim iz Marqueeja

[milojicabrzi]

Čini mi se da je neko pisao, jel na ovoj temi ili drugoj, da je 1990 ili 1991 bio u Beču na Stonesima. Ili sam ja to usnio?

Bio sam na tom koncertu, sjećam se da smo došli dan ranije, bili smo polupijani jer noć prije smo u Londonu na Wembleyu slušali The Scorpions, koji je bio savršenstvo zvuka i produkcije. I tu i u Beču na Stonesima smo čekali manje od 15 da uđemo a bila je ogromna svjetina. Sjećam se da je voda bila ca 2 DM tada. To su u to doba bili dobro organizovani koncerti.

U London sam išao sa sestrom, koja je tada studirala tamo, i njenom nekom rajom iz Bugojna a u Beču bio sa jednim poznanikom koji je tad pobijedio neku nagradu u Yu pa nije mu se išlo da sam bude, haj reko.

Jesil to usnio ovo sto si napisao ili nesto drugo..?

Nije, sve je ovo istina, @Point. je prijatelj mog tate!

Znači imamo dvojicu drugara, koji su bili na koncertu Rolling Stonesa u Beču 1990. godine kolege Bettermana i Pointa

[milojicabrzi]

aže on da je bila nevjerovatna i da je bila teški profesionalac. Od prve je sve odsvirala kako je on zamislio, bez da je išta morala ponavljati. Sa Ćimom i Markom u grupi Krug je i jedan klavijaturista,

Da, na ovim snimcima koncerata EKV kojih sada ima dosta na youtube se vidi da je Magi dosta stabilna u svirci, prati dionice, precizna, nema tu foliranja. Čak je znala reagovati i "prevrtati" očima, kad Milan nakon solaže fuli dionicu i umjesto u strofu krene u refren

Margita je za raziku od ovih nekih cura, koje su kačile gitare iz fazona (Cacadoo Look, Aske itd.) stvarno svirala i to "momački", iznosila dvosatne koncerte. To je negdje u intervjuima i Milan spominjao, nešto u smislu, hvala joj što je izdržala i izgurala sve to. Jer, kako on kaže, teško je naći ljude koji dobro sviraju, koji su pouzdani i u njih imaš povjerenje, a koji ostaju u bendu i nakon tih prvih 10-20 svirki i putovanja, koliko je to sve interesantno na početku. Milan i Magi su bili "jezgra" tog benda tih nekih 12 godina koliko je EKV postojala, promijenilo se bar 5-6 basista i isto toliko bubnjara.

Nakon raspada Šarla, te neke '81.-'82. dosta beogradske scene se pitalo- šta će biti dalje. Koja je već pravio Disciplinu kitchme i najavio taj pravac, a Milan je rekao da priprema nešto interesantno "sa nekom ribom koja svira klavir". V.D. je nešto najavljivao kako će raditi projekte nešto u smislu "Volite li jazz", ali zbog njegovog stanja, od toga nije bilo ništa.

Taj klavijaturista što svira sa Ćimom i Markom, je Dejan Tomović-Tomke, član nekadašnjeg beogradskog rockabilly benda Vampiri, kao i mnogih drugih beogradskih bendova. Gitarista i pjevač ako se dobro sjećam zove se Nemanja Dašević (ili tako neko slično prezime).

Tomke je dobar instrumentalista i stvarno vrstan klavijaturista. Sjedili smo u back stage-u i pričali dosta prilikom jedne zajedničke svirke. Služio je vojsku nekad '80-ih u BiH, Prijedor ili Banja Luka čini mi se, pa je pričao anegdotu kako je otišao kod nekog drugara na kafu, a njegova nana sipala kafu, sve dok ne okrene fildžan, kao znak da je dosta...

[Better Man]

Nenormalna pitanja i poređenja.

Otprilike kao kad bi sad ja pitao Zasto neko vece jedan Soulfly ne moze napuniti do kraja ni igraliste OS Musa Cazim Catic, a Merlinu dođe 70 hiljada na Kosevu (i to samo za prvu noc), a ovi 10X bolje sviraju i imaju bolje textove...kako ? sta? gdje je problem? đe trokira

Kao u svemu u životu i u muzici sve zavisi od puno faktora koji su međusobno povezani i moraju se poklopiti. Ima "muzičara" koji nisu tri note odsvirali kako treba, a ostvarili su svjetski "uspjeh", a ima muzičara koji su virtuozi i majstori instrumenta, a sjede kao kukuzi u svojim sobama.

Za uspjeh u muzici mora se dosta toga podudarati i moraju se zvijezde poklopiti, mora se imati malo talenta, dosta rada, puno sreće, okolnosti da nađeš prave ljude, da imaš sreće da se publika prepozna u tome što radiš i dosta toga.

Npr. manje je poznato da je D.Merlin, tamo '84-'85 imao faze "bećarskog & kafanskog" života, sa sarajevskim boemima. O tome govori pjesma Duhovi konjaka, koju više ne izvodi i mislim da bi je najrađe obrisao iz diskografije, otkako je u "Hadžijskoj fazi".

Okrenuo se vjeri i to je dobro i podržavam, jer svaki čovjek kojeg znam, iz bilo koje konfesije, koji je ostavio poroke i okrenuo se vjeri, je napredovao i bilo mu je bolje, niko nije nazadovao od toga.

Za Harija se priča da je "vlasnik" mnogih poroka, svašta mu se imputira, ne znam šta je istina a šta su čaršijske priče, uglavnom moj kolega koji je bio na nekom koncertu Sevdah u Beogradu ili tako nekako, ima tome godina dana ili više, pričao mi je da mu je djelovao kao "malo urađen". Nije bio ni nešto brilijantan ni na koncertu na Vratničkoj tabiji, prije par mjeseci.

Hari nije autor, dosta mu je pisao pok. Edo Mulahalilović, dosta drugi autori, Dino jeste, uglavnom sam sebi piše.

Na stranu sve, za Dinu se priča da poslu pristupa ozbiljno i barem se trudi biti profesionalac, u bend je okupio top sarajevske muzičare, koji i tako nekim prosječnim skladbama, daju dosta virtuoznosti i umjetničke dimenzije. Dino je dobar primjer koliko je ozbiljan pristup nečemu, bitan za kakav-takav uspjeh.

Imam osjećaj za Dejana Cukića, da se on nekako cijeli život lomio, da li postati profesionalac muzičar ili biti u tim nekim polu-profi vodana. Nije neki aman vokal niti instrumentalista i tu je gdje je.

Inače i kod nas i u svijetu, visokokvalitetna muzika (npr. Jazz, Fusion) nema neku veliku publiku, nikad jazzeri nisu svirali stadione, oni i u Berlinu i Amsterdamu sviraju manje sale i klubove.

Inače, kakav narod-takva vlast, kakva publika-takva muzika. Mislim da je filozof Šopenhauer rekao-blago onima koji pišu i stvaraju za glupane, oni uvijek imaju mnogobrojnu publiku

Jedino sta odlucuje ko je bolji/uspjesniji su pjesme i tu dino prednjaci. Hari je prsten i zlatni lanac, poletjela golubica i lejla. Za merlina mozes 30 pjesama nabrojati jbg.
A obojica supci ne zna se koji je gori

Dino Merlin je na jednom albumu Harija napisao dvije pjesme. Mislim da je zajedno to radio sa Pecikozom.

[Better Man]

aže on da je bila nevjerovatna i da je bila teški profesionalac. Od prve je sve odsvirala kako je on zamislio, bez da je išta morala ponavljati. Sa Ćimom i Markom u grupi Krug je i jedan klavijaturista,

Da, na ovim snimcima koncerata EKV kojih sada ima dosta na youtube se vidi da je Magi dosta stabilna u svirci, prati dionice, precizna, nema tu foliranja. Čak je znala reagovati i "prevrtati" očima, kad Milan nakon solaže fuli dionicu i umjesto u strofu krene u refren

Margita je za raziku od ovih nekih cura, koje su kačile gitare iz fazona (Cacadoo Look, Aske itd.) stvarno svirala i to "momački", iznosila dvosatne koncerte. To je negdje u intervjuima i Milan spominjao, nešto u smislu, hvala joj što je izdržala i izgurala sve to. Jer, kako on kaže, teško je naći ljude koji dobro sviraju, koji su pouzdani i u njih imaš povjerenje, a koji ostaju u bendu i nakon tih prvih 10-20 svirki i putovanja, koliko je to sve interesantno na početku. Milan i Magi su bili "jezgra" tog benda tih nekih 12 godina koliko je EKV postojala, promijenilo se bar 5-6 basista i isto toliko bubnjara.

Nakon raspada Šarla, te neke '81.-'82. dosta beogradske scene se pitalo- šta će biti dalje. Koja je već pravio Disciplinu kitchme i najavio taj pravac, a Milan je rekao da priprema nešto interesantno "sa nekom ribom koja svira klavir". V.D. je nešto najavljivao kako će raditi projekte nešto u smislu "Volite li jazz", ali zbog njegovog stanja, od toga nije bilo ništa.

Taj klavijaturista što svira sa Ćimom i Markom, je Dejan Tomović-Tomke, član nekadašnjeg beogradskog rockabilly benda Vampiri, kao i mnogih drugih beogradskih bendova. Gitarista i pjevač ako se dobro sjećam zove se Nemanja Dašević (ili tako neko slično prezime).

Tomke je dobar instrumentalista i stvarno vrstan klavijaturista. Sjedili smo u back stage-u i pričali dosta prilikom jedne zajedničke svirke. Služio je vojsku nekad '80-ih u BiH, Prijedor ili Banja Luka čini mi se, pa je pričao anegdotu kako je otišao kod nekog drugara na kafu, a njegova nana sipala kafu, sve dok ne okrene fildžan, kao znak da je dosta...

Magi je svakako bila školovana muzičarka i teški profesionalac. Imamo Marinu Vulić, koja je svirala bas u Električnom Orgazmu. Marina je učila svirati violinu i kad je na tv-u vidjela, nemogu joj se imena sjetiti, muzičarku na bass gitari zaljubila se u bass i tako naučila ga svirati. Ona nije zamišljala da će to s Električnim Orgazmom biti ozbiljno, ali kad je vidjela da je Gile maksimalno posvećen grupi, probama i konstantne svirke, ona je odlučila napustiti grupu, jer joj je to bilo naporno. Vrflo brzo po napuštanju grupe je otišla u London i tamo se bavila video produkcijom. Nisam siguran da li je još u Londonu ili se vratila u Beograd. Bojan pečar je bio dio EKV-a od samog početka i sve do odlaska u London 1990.g gdje umro od srčanog udara 1998.g.

[_BataZiv_0809]

Point mi se uvijek i činio kao boomer.

Eki boomer

Blizu , ali ne.

Nego, da li se meni čini ili je došlo do pomaka u godinama koncertne publike, to malo mijenja perspektivu.
80ih je glavna publika bila početak srednje, znači 1. i 2. razred, neka bude do maturanata.
Studenti su već bili izvan toga, B ciljana publika, prerasli i išli bi jedino na posebne prilike.

Edit: Nazad na Miću, a povezano sa gornjim upisom. Najveći hit VP, bez dileme, započinje ovako:

Sjećaš li se, bio je to naš prvi dan
iza škole, kad promrz'o sam sav
morala si pratit' časove sve
'mjesto zdravo poljubio sam te

Ljubavna, čeka curu iz škole

ima toga od skoro svake grupe, ali da ne trolom temu.

To je zato sto su koncerti sad postali glavni nacin izvlacenja love od publike jer se muzika manje vise moze legalno slusati sasvim besplatno.

Nema vise koncerta za iole ozbiljnijeg pjevaca da karta 10 KM.

[DebelinJoe]

Vidi Kuste.

[milojicabrzi]

Bojan pečar je bio dio EKV-a od samog početka i sve do odlaska u London 1990.g gdje umro od srčanog udara 1998.g.

Da, našli su ga mislim negdje na stanici metroa, ili je tako neka priča bila. Šteta, mislim da nije imao ni 40 godina kad je preminuo. Od te neke prve ekipe EKV-a skoro da niko nije dobacio 40 godina i niko nije ostavio potomstvo, odnosno dijete za sobom. Prvi je umro V.D. nekad u septembru '92. godine, u nekoj 31. godini, nakon njega Milan '94. u 36. godini života, Bojan '98. u nekoj 38. godini i Margita 2002. ona je eto prebacila 40-tu, umrla je sa 43 godine. Kako je naš književnik Mile Stojić napisao u jednoj kolumni, ima tome godina-"Heroin je za nekoliko godina "pomeo" kultnu beogradsku grupu Ekatarina Velika".

Inače, Bojan je bio vrlo inovativan basista, uspio je EKV "odmaknuti" od tog nekog klasičnog rock basiranja, imao je zanimljive dionice i bravure, vrlo moderne i inovacijske i danas, kad se ta muzika sluša nakon 40 i više godina. Koliko se sjećam bio je porijeklom Slovenac.

[toska]

Nego, da li se meni čini ili je došlo do pomaka u godinama koncertne publike, to malo mijenja perspektivu.
80ih je glavna publika bila početak srednje, znači 1. i 2. razred, neka bude do maturanata.
Studenti su već bili izvan toga, B ciljana publika, prerasli i išli bi jedino na posebne prilike.

Edit: Nazad na Miću, a povezano sa gornjim upisom. Najveći hit VP, bez dileme, započinje ovako:

Sjećaš li se, bio je to naš prvi dan
iza škole, kad promrz'o sam sav
morala si pratit' časove sve
'mjesto zdravo poljubio sam te

Ljubavna, čeka curu iz škole

ima toga od skoro svake grupe, ali da ne trolom temu.

To je zato sto su koncerti sad postali glavni nacin izvlacenja love od publike jer se muzika manje vise moze legalno slusati sasvim besplatno.

Nema vise koncerta za iole ozbiljnijeg pjevaca da karta 10 KM.

Nije mi to palo na pamet, da, cijene su bile puno manje, teško bi bilo sada reći koliko, ali mislim negdje oko tri pića, pive.
Nije bilo ni podjele po zonama, ako dovoljno poraniš eto te u prvom redu i na Bijelo Dugme.

Pitanje za one koji su išli u Dom mladih na jače koncerte poslije rata, da li se još cijeli pod dvorane vrlo osjetno promjera gore-dolje pod pritiskom mase koja skače?
To mi je bio baš fenomen.

Za Bojana iz EKV, ono što nikada nisam naišao na snimcima je njegov originalan nastup gitarom, jako upečatljiv, već sam pisao da je sa Magi više privlačio pažnju od Milana.
Kamere uvijek drže frontmena u kadru, a Milan drven uvijek.

[milojicabrzi]

Nekad poslije rata, od '96. pa na ovamo, cijene karte na većini koncerata u Sarajevu, bile su 10 KM. To je bila neka magična cijena karte, za ove izvođače iz BiH i zemalja regije. Ne mogu se sjetiti kako su išle karte za U2 na koševu '97.

Dugo je to bilo tako, da bi na Balaševića, kada je neke '99. ili 2000-te, uglavnom tu negdje i stavio cijenu karte na 15 KM za koncert u Zetri, mnogi bacali "drvlje i kamenje", šprdajući se cinično u stilu "volio bih i ja Sarajevo za 15 KM".

Kasnije je počelo to "divljanje" sa cijenama karata, a ja sam već polako i prestao ići na koncerte. Malo mi se ne da, "prošlo babu zviždanje" a malo i neću da "punim džepove" razinim izvođačima.

Mislim da je Dino Merlin, za tri ove svirke na Koševu inkasirao najmanje 6-7 miliona KM čistaka da mu ostane.

Dosta za 3 života

[Better Man]

Nekad poslije rata, od '96. pa na ovamo, cijene karte na većini koncerata u Sarajevu, bile su 10 KM. To je bila neka magična cijena karte, za ove izvođače iz BiH i zemalja regije. Ne mogu se sjetiti kako su išle karte za U2 na koševu '97.

Dugo je to bilo tako, da bi na Balaševića, kada je neke '99. ili 2000-te, uglavnom tu negdje i stavio cijenu karte na 15 KM za koncert u Zetri, mnogi bacali "drvlje i kamenje", šprdajući se cinično u stilu "volio bih i ja Sarajevo za 15 KM".

Kasnije je počelo to "divljanje" sa cijenama karata, a ja sam već polako i prestao ići na koncerte. Malo mi se ne da, "prošlo babu zviždanje" a malo i neću da "punim džepove" razinim izvođačima.

Mislim da je Dino Merlin, za tri ove svirke na Koševu inkasirao najmanje 6-7 miliona KM čistaka da mu ostane.

Dosta za 3 života

Za U" karte su bile 20 KM za građane BiH, a za sve one iz susjednih zemalja i inostranstva 40 KM. Ne vjerujem sad da je Dino Merlin imao čiste zarade cifru koji si napisao, jer tu su i troškovi, počev od najma stadiona, kompletne opreme za koncert, obezbjeđenje i sve ostalo i naravno platio je muzičare.

[milojicabrzi]

Da, sad se sjećam, dugo sam i čuvao tu kartu sa koncerta U2 kao "suvenir"

Ako ideš matematički, za Dinine koncerte, neka je neki donji prosjek da je bilo 3 x po 60 000 ljudi.

Neka je karta prosječna bila 50 KM, ili tu negdje, kad pomnožiš dođeš do toga da je bruto prihod od jednog koncerta, bio cca 3 miliona KM. Neka je imao 1 milion troškova, zakup stadiona, zaštitari, razglas, muzičari sve kad se sabere, ne vjerujem da je prekucalo milion, možda je bilo i manje, ali hajde neka je milion, ostalo je 2 miliona od svakog koncerta.

Puta 3 noći, dođe se do te neke cifre od cca 6 miliona KM, sve ako računaš po najnižim parametrima

[kingcrimson]

Jethro Tull sviraju u Banjaluci u septembru, ako koga zanima. Karta 90 KM

[konoplja]

Koliki se porez udara na te cifre kod nas?