Neces vjerovati Teo, ali matematika nije samo o brojevima. Ima tu jos ponesto.teodati wrote: ↑17/09/2025 21:46 Zamislimo da zbilja postoji nešto beskonačno u stvarnosti, kojim brojem bi ga opisali?
Sve što postoji, matematika može definirati, opisati, nema toga koliko god bilo veliko, a što ne spada pod matematiku.
A što recimo da postoje dimenzije koje su beskonačno puta veće jedne od drugih, zar je matematika tu nemoćna da ih opiše?
Ne bi rekao.
Onda?
Da, da. Koji bi to fizicar rekao da se beskonacnosti mogu matematicki opisati? Zaista. Nego, ko ono izmisli kalkulus? Je li to, ono, bjese Newton? Ko je taj… da nije neki fizicar?
Prestani laprdati nadugo i nasiroko. Znam ja vrlo dobro koji je nama poznati smjer vremena. Pitao sam te KOJI JE SMJER VREMENA U VREMENU, u skladu s tvojom izjavom.teodati wrote: ↑17/09/2025 19:53Ne sramoti se više ovdje, nisi za filozofiju, a najmanje za metafiziku, prvo nauči osnovne pojmove, kao:Dozer wrote: ↑16/09/2025 22:17Nisi dobar, vjeruj miteodati wrote: ↑16/09/2025 21:45
Udari malo jače glavom da dođeš k pameti.
Tvrdiš da u prostoru postoji smjer, a ne postoji smjer prostora, ma nemoj, a jel postoji u vremenu smjer protjecanja vremena, a to nije onda smjer vremena, jel?
Pametnome dosta, ali nema ih baš ovdje koliko vidim pa će nastaviti nebuloze pisati, ali neka, istina uvijek pobijedi, e da.
Ti si sam dao link na definiciju, i u toj definiciji ti pise to sto je podebljano, ali je ne znas ni procitati, jos manje je razumijes, i samo uporno siljis svoju nebulozu, e da.
Koji je smjer protjecanja vremena u vremenu?
"Vrijeme se, prema općeprihvaćenom poimanju i fizikalnim zakonima, kreće isključivo u jednom smjeru: od prošlosti prema budućnosti, poznatom kao vremenska strelica. Taj fenomen objašnjava se drugim zakonom termodinamike, koji kaže da entropija (nered) u zatvorenom sustavu uvijek raste, a kako se sustavi razvijaju od uređenijih prema manje uređenima, to definira smjer vremena."
Znači vrijeme se kreće samo u jednom smjeru, prema budućnosti, a svaki trenutak ima i prošlost i budućnost, a smjer protjecanja vremena je prema budućnosti, a ne prema prošlosti, to i mala djeca znaju, ali ti ne, ili se samo praviš da ne znaš, svejedno. I još jednom, tvrdiš da postoji smjer u prostoru, a da to nije smjer prostora, nego čega onda, na što se taj smjer odnosi, ne postoje prostori, već je to sve samo jedan prostor, jer pojam prostora obuhvaća sve što ima protežnost, što se proteže ili prostire, koliko god to bilo veliko:
https://www.kontekst.io/hrvatski/prostire
Tu ti piše ako ne znaš što znači protezati se ili prostirati se, da nešto i naučiš, e da.
Tacno tako. A vidi se i ko lupeta besmislice, pa kad mu se na to ukaze, onda krecu jos besmislenije tirade.
Teo - evo opet nesto novo za tebe. Matematika se ne bavi dokazivanjem postojanja stvari, vec opisivanjem logicno mogucih stvari.
Nisam jedini pametan, ali imam znanje o postanku svega a ti to nemaš, eto mala razlika među nama, bi se reklo.
Evo na odgovarajucem nivo - djecije pitalice
Bukavalno sa istog linkateodati wrote: ↑18/09/2025 19:45 https://hr.wikipedia.org/wiki/Beskona%C4%8Dnost
Ovdje se jasno vidi da nauka još nije sigurna da li je beskonačnost broj ili nije…
Ukratko, ovaj paradoks su forumaši nazvali po meni "teodorov paradoks", jer sam ga ja prvi postavio, a put nije isto dug za oba pješaka, jer od polazne točke gdje su oba pješaka, ide jedan polupravac, a od točke C drugi polupravac, i nisu jednake duljine, a polazna točka je ujedno i središte pravca koji sadrži oba ta polupravca, i polupravac u suprotnome smjeru, dakle imamo ovdje četiri beskonačnosti različite duljine.teodati wrote: ↑17/09/2025 20:55 " Imamo dva pješaka, jedan su pored drugoga, dakle pješaka A i pješaka B, koji imaju ispred sebe jednu beskonačnu cestu po kojoj hodaju.
Sada recimo prvi pješak A ostaje na svom mjestu, a pješak B počinje hodati po toj cesti gdje se obojica nalaze, i kada prijeđe točno jedan kilometar zaustavi se u toj točki C.
Pitanje glasi, da li je pješak B smanjio svoj put za jedan kilometar u točki C, ili je njemu iz točke C put isto dugačak kao i pješaku A koji još nije ni krenuo na put."
To pitanje postavljeno je nekim matematičarima i filozofima, matematičari su rekli da je put isto dug a filozofi da nije put isto dug jer je pješak B već prošao kilometar toga puta a pješak A nije.
Tko je od njih u pravu?
Ako su matematičari onda su sve točke jednako udaljene od beskonačnosti.
Ako su u pravu filozofi onda nisu sve točke jednako udaljene od beskonačnosti.
Pa sto onda dragi Teo postovi link gdje sam sebe pobijas.teodati wrote: ↑18/09/2025 20:16 "Dok su se matematičari borili s temeljima proračuna, ostalo je nejasno može li se beskonačnost smatrati brojem ili veličinom i, ako je tako, kakav bi bio njezin utjecaj na sve što znamo i ne znamo."
Opet nekima logika šteka na veliko, rekao sam da ću dokazati da se i beskonačnost ponaša kao broj, jer se može i zbrajati, i oduzimati, i množiti i dijeliti, ali neki nikako da nešto od prve pročitaju s razumijevanjem.
To je tako jer postoje različite veličine beskonačnosti, pa su onda to i različiti brojevi , sve jasno, ali kako kome, nekima nikako, e da.
Znas sta je oksimoron...?postoje različite veličine beskonačnosti,
Jer je 2X0=0