Ništa se tu nije promijenilo, ni od '45, ni od '95. Sve je to isto. Znam mnogo "normalnih" Srba, ali ne stide se baš svi četnika, naprotiv, pokušavaju da to opravdaju kao nečiju potrebu da zadrži svoj identitet. Čast izuzecima, a ima ih, realno mnogo više od 2%, ali, na žalost, prema mom utisku, mnogo manje od 20%. Većina njih su žrtve mitske propagande o sebi i predrasuda o drugim narodima. Komuniciram i sa nekim pripadnicima ravnogorskog pokreta. Ubijeđeni su da je sve postalo od njih i da se čitav svijet urotio protiv njih. Kroz razgovor se može zaključiti da se, na neki način, smatraju "posebnim narodom", sa istančanim ukusom za lijepo i dobro, časno i pošteno (što drugi narodi ne baštine u svojoj vjeri i tradiciji, prema njihovom ubjeđenju). Vole reći kako se Sarajlije sa vokabularom i urbanim doskočicama i šalama, ugledaju na Beograđane, kopiraju ih, kao što i svi narodi prepisuju od srpskog, i to im je "kao" simpatično. "Vera u Boga" ih uči da vole sve, ali se ta "ljubav" lahko transformiše u mržnju, ako neko takne u bilo šta, što je (u njihovim glavama) zacrtano kao "srpsko". Jednom rječju, žive i održavaju se na mitovima o nebeskom narodu.
Živjeli su oni, kao komšije Muslimanima i Hrvatima i prije WWII, i prije ovog posljednjeg, pa su se desili stravični zločini, upravo od ruke domaćih, pitomih "komšija Srba". Na kakav način su se odnosili prema komšijama, najbolje je opisao rahmetli Alija Nametak u svojoj priči "Za obraz", zbog koje je dobio 15 godina robije, po završetku rata.
http://bosnjaci.agency/za-obraz-prica-a ... na-robije/
Sudbina Alije Nametka, kao i drugih istaknutih muslimanskih intelektualaca, poslije 2. svjetskog rata, zorno pokazuje, kako se poslijeratna, komunistička vlast, odnosila prema istim. S druge strane, daje nam odgovore i ko je činio, većinom, tu istu vlast, kao i zašto se ravnogorski četnički pokret održao do danas, sa istim ciljevima, etno motivima, idealima i mitovima, kao i u svom postanku.
Tito se sa tim nije mogao razračunati, jer je uvidio da bi se morao tući sa cijelim jednim narodom, koji je još bio i najbrojniji na teritoriji, koju je zamislio, kao buduću državu "ravnopravnih" (kako to sad smiješno zvuči) naroda i narodnosti. Radije je koljače preobratio u "narodne heroje" i istaknute vođe NOB-a, stavio ih na rukovodeća mjesta u KPJ, podijelio im činove u novonastaloj, partizanskoj vojsci.
Ovaj tekst sam već postavljao na nekim drugim temama i pdf-ima, ali nije zgoreg podsjetiti se još jednom.
http://bosnapress.net/adil-zulfikarpasic-put-u-focu/
Imao sam knjigu "Genocid nad Muslimanima, 1941-1945" od Vladimira Dedijera i Antuna Miletića, (koliko se sjećam, štampana je tek 1990), u kojoj je opisan genocid, identičan ovom u posljednjem ratu. O tome nismo učili u školi, ali je zato "Gorski Vijenac" bio neizbježan.
https://books.google.ba/books/about/Gen ... 9mAAAAMAAJ
Identične lokacije (Rudo, Čajniče, Foča, Višegrad, Rogatica...) sa identičnim načinom izvršenja i istom podjelom historijskih uloga među narodima, kao i u posljednjoj agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Na Bošnjačkim intelektualcima i ulemi stoji zadatak da se ne zaboravi i više nikad ne povjeruje u prijateljstvo onoga, koji nije protiv četničkog pokreta. Koji ih odobrava ili podržava na bilo koji način, pa čak i šutnjom. Da nam se ne bi desili pokolj i protjerivanje još jedanput, jer se bojim da ovaj put ne bi imali kud.