Forum Klix.ba

Hakiz wrote: ↑10/10/2021 23:33 Isus je ono šta je napisano u jevanđeljima o njemu, to je jedini "dokument" koji su njegovi savremenici o njemu ostavili.

Ne mogu sekte nastale skoro 2.000 godina nakon tog vremena to preispitivati a da ne krenu u rušenje cjelokupnog hrišćanstva. Na osnovu kojih dokumenata može bilo ko iz hrišćanstva.osporavati nakon 2.000 godina ono šta o Isusu napisaše ljudi koji su sa njim živjeli i radili?

Nadalje, hrišćanstvo je definitivno definisano 325. na Nicejskom koncilu. Tada je ustanovljeno i sveto trojstvo. Sve šta se razlikuje od onoga šta je tamo ustanovljeno, nije hrišćanstvo. Oni koji za sebe tvrde da su hrišćani, a ne vjeruju u sveto trojstvo, nisu hrišćani.

Edouard wrote: ↑11/10/2021 01:02

apsidejzi wrote: ↑09/10/2021 18:29 E sad si usro motku. Svi komunisti jesu bili ateisti i jesu cinili te zlocine. Ali svi ateisti nisu komunisti i definitivno svi ateisti nisu ubice. To znaci da ateizam kao ideja nije nagovorio nikoga da u ime ateizma ubija. Moras traziti drugi izvor zasto su oni cinili zlocine. U nacistickoj drzavi vecina su bili hriscani. I oni su ubijali. Vjernici su ubijali jevreje masovno. Da li ih je vjera na to nagovorila? Ne bih rekao. Ja znam dosta vjernika koji nisu ubice i ne zele ubijati.

Prema tome, biti ateista/teista nema veze sa zlocinima koje su ucinili teisti/ateisti. Ti ljudi bi vjerovatno pocinili te zlocine i ovako i onako. Sta je tu tesko razumjeti?

Ali svi ateisti nisu komunisti i definitivno svi ateisti nisu ubice

Naravno da svi ateisti nisu bili komunisti.
Otkuda ti potreba da demantiraš ono šta nisam nigdje naveo?

Ali Haki, za razliku od tebe, negdje ranije spomene da svi komunisti nisu bili ateisti, da su slavili blagdane...

Nuke wrote: ↑11/10/2021 01:21

Hakiz wrote: ↑10/10/2021 23:33 Isus je ono šta je napisano u jevanđeljima o njemu, to je jedini "dokument" koji su njegovi savremenici o njemu ostavili.

Ne mogu sekte nastale skoro 2.000 godina nakon tog vremena to preispitivati a da ne krenu u rušenje cjelokupnog hrišćanstva. Na osnovu kojih dokumenata može bilo ko iz hrišćanstva.osporavati nakon 2.000 godina ono šta o Isusu napisaše ljudi koji su sa njim živjeli i radili?

Nadalje, hrišćanstvo je definitivno definisano 325. na Nicejskom koncilu. Tada je ustanovljeno i sveto trojstvo. Sve šta se razlikuje od onoga šta je tamo ustanovljeno, nije hrišćanstvo. Oni koji za sebe tvrde da su hrišćani, a ne vjeruju u sveto trojstvo, nisu hrišćani.

Koliko ja znam, ništa u Bibliji o Isusu nije napisano od strane ljudi koji su ga poznavali. Prvi pisani dokumenti o Isusu su Pavlove poslanice, a on nije poznavao Isusa. Četiri kanonska evanđelja su anonimni spisi napisani na starom grčkom jeziku 40-ak i više godina nakon Isusove smrti, dok su najbliži Isusovi sljedbenici govorili aramejskim i bili su nepismeni. Tako bar kažu istoričari koji se bave ranim kršćanstvom. Različite struje kršćanstva su uvijek postojale, dok je dominantna usvojena kao zvanična ideologija Rimskog Carstva. Dakle, ko odlučuje ko su pravi kršćani? Konstantin? Papa? Hakiz?

Evanđelisti su četiri autora kanonskih evanđelja. Pojam potječe od starogrčke riječi Evangelion = objave, čija se primjena u kršćanstvu počela primjenjivati osobito na četiri kanonska evanđelja.

Evanđelisti su:

Sveti Matej
Sveti Marko
Sveti Luka
Sveti Ivan

Evanđeoski tekstovi i Djela apostolska navode Mateja na svim popisima dvanaestorice Isusovih učenika. Prema evanđeljima, bio je carinik, sakupljač poreza na putu koji je, kod Kafarnauma prelazio iz Galileje u Siriju, te je pripadao skupini ljudi, koji su bili neomiljeni i često korumpirani, te od ostalih Židova smatrani i obredno nečistima. Promijenio se, nakon što ga je osobno Isus posjetio i blagovao u njegovoj kući. Spremno se odazvao pozivu, da slijedi Isusa, a prije no što je to učinio, priredio je svečanu gozbu za rođake i prijatelje. Kasnije je taj događaj opisao u svom Evanđelju po Mateju.

Sveti Marko po svemu je bio Židov koji je slijedio Isusa i prihvatio kršćanstvo. Deset puta spominje se u Novom zavjetu. Vjerojatno je on, mladić, koji je išao za uhićenim Isusom, zaogrnut plahtom, a kad su ga htjeli uhvatiti, ostavlja plahtu i bježi gol. Na drugom mjestu u Svetom pismu opet stoji da sv. Petar, čudesno oslobođen okova, dolazi u kuću majke Ivana Marka.

O Lukinom životu ne zna se gotovo ništa, a svi podaci dolaze iz kasnijih predaja. Ono što se može zaključiti iz njegovih spisa jest da je vjerojatno bio podrijetlom iz sirijskog grada Antiohije (danas u jugoistočnoj Turskoj), te da se služio grčkim jezikom. Nije moguće točno zaključiti ni je li bio iz poganske ili iz židovske obitelji u kojoj se govorilo grčki.

Čini se da je slijedio svetog Pavla na dijelu njegovih misijskih putovanja, točnije na njegovu drugom misijskom putovanju, od Troade do Filipa u Grčkoj. Postoji mogućnost, da je u Filipima ostao do 57. g. utvrđujući ondje Pavlovo misijsko djelo. U proljeće 58. g. prati sv. Pavla na njegovu povratku u Jeruzalem. Sveti Luka pratio je, čini se, sv. Pavla na njegovu putovanju u Rim te je u Djelima apostolskim ostavio dragocjeni dnevnik puta (ako nije riječ o materijalu kojega je evanđelist preuzeo od nekoga drugoga i uklopio u svoje djelo). S njim je bio i za vrijeme Pavlova prvoga rimskoga boravka u tamnici, a isto tako i za drugoga, kad su ga svi ostavili, ako je vjerovati Drugoj poslanici Timoteju koju nije napisao sam Pavao, a nastala je i nakon Pavlove smrti.

Podrijetlom je Židov iz Galileje. Roditelji su mu bili Zebedej i sveta Saloma, a brat mu bijaše sveti Jakov Stariji. Prvotno je s obitelji bio ribar na Galilejskom moru pa učenik i suradnik sv. Ivana Krstitelja. Prvi je sa sv. Andrijom pošao za Kristom. Nalazi se, uz sv. Petra i sv. Jakova Starijega, svoga brata, u užoj skupini učenika, koju Isus u određenim okolnostima uzima sa sobom, u čemu se očituje Isusov prisniji odnos s tom trojicom. U Evanđeljima se dva brata često nazivaju "Zebedejevi", po svome ocu, a Krist im, zbog njihova energičnog i eksplozivnog temperamenta nadjene ime "Sinovi groma". Zajedno je s Petrom i Jakovom kada Isus, u Kafarnaumu, ulazi u Petrovu kuću kako bi mu ozdravio punicu; s ostalom dvojicom slijedi Krista u kuću nadglednika sinagoge Jaira, čija je kći vraćena u život; slijedi ga dok se uspinje na goru Tabor gdje će svjedočiti Preobraženju Gospodnjem; uz njega je na Maslinskoj gori kad, pred veličinom Hrama, izgovara besjedu o svršetku grada i svijeta; blizu mu je kad se u Getsemanskom vrtu povlači kako bi uputio molitvu Ocu prije muke.

Sabor je započeo 20. svibnja 325. u nazočnosti cara Konstantina u središnjem dijelu carskoga dvora. Radom sabora predsjedao je Hozije iz Cordobe. Moguće je da je i on bio papin predstavnik, kao i dvojica svećenika. Pozdravni je govor najvjerojatnije održao Euzebije Nikomedijski.

Glavne točke rasprave bile su:

Pitanje arijanstva;
Datum proslave Pashe (Uskrsa);
Melecev raskol;
Jedinstvo Oca i Sina;
Krštenje heretika;
Položaj onih koji su popustili prilikom Licinijevih progona (tzv. lapsi).

Početkom 4. stoljeća u Aleksandrijskoj Crkvi razvila se živa kristološka rasprava. Glavni protagonist bio je svećenik Arije, izuzetno popularan među narodom. Prema njegovom nauku, Sin, premda savršen, bio je tek stvorenje Očevo i Ocu podređen (subordiniran). Tako on nije prihvaćao da bi Otac i Sin bili iste biti (u Aristotelovu značenju grčke riječi ousia, kako ga je prihvatio platonizam i neoplatonizam). U ovome se već jasno vidi utjecaj grčke filozofije i njezinog nazivlja. Stoga Arije nije govorio da je Sin istobitan (homoousios), nego da je sličnobitan (homoiousios) Ocu.

S druge strane, aleksandrijski biskup Aleksandar i Atanazije Aleksandrijski držali su da je Sin istobitan (homoousios) Ocu, te da nije stvoren, nego da je od vječnosti rođen od Oca.

Zbog toga je 321. u Aleksandriji održan sinod što ga je sazvao Aleksandar, na kojem je osuđen Arijev nauk, a sam je Arije ekskomuniciran. Ipak, to nije zaustavilo širenje arijanizma. Sam Arije nastavio je djelovati u Palestini, pod zaštitom svoga školskog prijatelja, utjecajnog Euzebija Nikomedijskog.

Hakiz wrote: ↑11/10/2021 01:28

Nuke wrote: ↑11/10/2021 01:21
Koliko ja znam, ništa u Bibliji o Isusu nije napisano od strane ljudi koji su ga poznavali. Prvi pisani dokumenti o Isusu su Pavlove poslanice, a on nije poznavao Isusa. Četiri kanonska evanđelja su anonimni spisi napisani na starom grčkom jeziku 40-ak i više godina nakon Isusove smrti, dok su najbliži Isusovi sljedbenici govorili aramejskim i bili su nepismeni. Tako bar kažu istoričari koji se bave ranim kršćanstvom. Različite struje kršćanstva su uvijek postojale, dok je dominantna usvojena kao zvanična ideologija Rimskog Carstva. Dakle, ko odlučuje ko su pravi kršćani? Konstantin? Papa? Hakiz?

https://hr.wikipedia.org/wiki/Evan%C4%91elist

Evanđelisti su četiri autora kanonskih evanđelja. Pojam potječe od starogrčke riječi Evangelion = objave, čija se primjena u kršćanstvu počela primjenjivati osobito na četiri kanonska evanđelja.

Evanđelisti su:

Sveti Matej
Sveti Marko
Sveti Luka
Sveti Ivan

https://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Matej

Evanđeoski tekstovi i Djela apostolska navode Mateja na svim popisima dvanaestorice Isusovih učenika. Prema evanđeljima, bio je carinik, sakupljač poreza na putu koji je, kod Kafarnauma prelazio iz Galileje u Siriju, te je pripadao skupini ljudi, koji su bili neomiljeni i često korumpirani, te od ostalih Židova smatrani i obredno nečistima. Promijenio se, nakon što ga je osobno Isus posjetio i blagovao u njegovoj kući. Spremno se odazvao pozivu, da slijedi Isusa, a prije no što je to učinio, priredio je svečanu gozbu za rođake i prijatelje. Kasnije je taj događaj opisao u svom Evanđelju po Mateju.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Marko

Sveti Marko po svemu je bio Židov koji je slijedio Isusa i prihvatio kršćanstvo. Deset puta spominje se u Novom zavjetu. Vjerojatno je on, mladić, koji je išao za uhićenim Isusom, zaogrnut plahtom, a kad su ga htjeli uhvatiti, ostavlja plahtu i bježi gol. Na drugom mjestu u Svetom pismu opet stoji da sv. Petar, čudesno oslobođen okova, dolazi u kuću majke Ivana Marka.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Luka

O Lukinom životu ne zna se gotovo ništa, a svi podaci dolaze iz kasnijih predaja. Ono što se može zaključiti iz njegovih spisa jest da je vjerojatno bio podrijetlom iz sirijskog grada Antiohije (danas u jugoistočnoj Turskoj), te da se služio grčkim jezikom. Nije moguće točno zaključiti ni je li bio iz poganske ili iz židovske obitelji u kojoj se govorilo grčki.

Čini se da je slijedio svetog Pavla na dijelu njegovih misijskih putovanja, točnije na njegovu drugom misijskom putovanju, od Troade do Filipa u Grčkoj. Postoji mogućnost, da je u Filipima ostao do 57. g. utvrđujući ondje Pavlovo misijsko djelo. U proljeće 58. g. prati sv. Pavla na njegovu povratku u Jeruzalem. Sveti Luka pratio je, čini se, sv. Pavla na njegovu putovanju u Rim te je u Djelima apostolskim ostavio dragocjeni dnevnik puta (ako nije riječ o materijalu kojega je evanđelist preuzeo od nekoga drugoga i uklopio u svoje djelo). S njim je bio i za vrijeme Pavlova prvoga rimskoga boravka u tamnici, a isto tako i za drugoga, kad su ga svi ostavili, ako je vjerovati Drugoj poslanici Timoteju koju nije napisao sam Pavao, a nastala je i nakon Pavlove smrti.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Evan%C4%91elist

Podrijetlom je Židov iz Galileje. Roditelji su mu bili Zebedej i sveta Saloma, a brat mu bijaše sveti Jakov Stariji. Prvotno je s obitelji bio ribar na Galilejskom moru pa učenik i suradnik sv. Ivana Krstitelja. Prvi je sa sv. Andrijom pošao za Kristom. Nalazi se, uz sv. Petra i sv. Jakova Starijega, svoga brata, u užoj skupini učenika, koju Isus u određenim okolnostima uzima sa sobom, u čemu se očituje Isusov prisniji odnos s tom trojicom. U Evanđeljima se dva brata često nazivaju "Zebedejevi", po svome ocu, a Krist im, zbog njihova energičnog i eksplozivnog temperamenta nadjene ime "Sinovi groma". Zajedno je s Petrom i Jakovom kada Isus, u Kafarnaumu, ulazi u Petrovu kuću kako bi mu ozdravio punicu; s ostalom dvojicom slijedi Krista u kuću nadglednika sinagoge Jaira, čija je kći vraćena u život; slijedi ga dok se uspinje na goru Tabor gdje će svjedočiti Preobraženju Gospodnjem; uz njega je na Maslinskoj gori kad, pred veličinom Hrama, izgovara besjedu o svršetku grada i svijeta; blizu mu je kad se u Getsemanskom vrtu povlači kako bi uputio molitvu Ocu prije muke.

I tako, ništa u Bibliji o Isusu nije napisano od strane ljudi koji su ga poznavali?

A ko je pravi hrišćanin/kršćanin, kao što rekoh, 325. definisana ta religija, i ko se ne pridržava njene definicije, ne može se, logično, smatrati njenim pripadnikom.

Mark, like all the gospels, is anonymous. An early church tradition attributed it to John Mark (Mark the Evangelist), supposed to be a companion of the Apostle Peter during his evangelical journeys, but it is now recognised that it relies on several underlying sources, varying in form and theology, and the authorship of John Mark is therefore rejected by most modern scholars.

Nuke wrote: ↑11/10/2021 01:38

Hakiz wrote: ↑11/10/2021 01:28

https://hr.wikipedia.org/wiki/Evan%C4%91elist



https://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Matej



https://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Marko



https://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Luka



https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Evan%C4%91elist



I tako, ništa u Bibliji o Isusu nije napisano od strane ljudi koji su ga poznavali?

A ko je pravi hrišćanin/kršćanin, kao što rekoh, 325. definisana ta religija, i ko se ne pridržava njene definicije, ne može se, logično, smatrati njenim pripadnikom.

Imena autora su na pisane dokumente dodata naknadno, pravi autori su anonimni.

Mark, like all the gospels, is anonymous. An early church tradition attributed it to John Mark (Mark the Evangelist), supposed to be a companion of the Apostle Peter during his evangelical journeys, but it is now recognised that it relies on several underlying sources, varying in form and theology, and the authorship of John Mark is therefore rejected by most modern scholars.

https://en.wikipedia.org/wiki/Authorship_of_the_Bible

This article is about modern scholarly approaches to the composition of the biblical texts. For Christian doctrine about Biblical authorship, see Biblical inspiration.

Hakiz wrote: ↑11/10/2021 01:28 A ko je pravi hrišćanin/kršćanin, kao što rekoh, 325. definisana ta religija, i ko se ne pridržava njene definicije, ne može se, logično, smatrati njenim pripadnikom. Vidi boldirano dole:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Prvi_nicejski_sabor

Sabor je započeo 20. svibnja 325. u nazočnosti cara Konstantina u središnjem dijelu carskoga dvora. Radom sabora predsjedao je Hozije iz Cordobe. Moguće je da je i on bio papin predstavnik, kao i dvojica svećenika. Pozdravni je govor najvjerojatnije održao Euzebije Nikomedijski.

Glavne točke rasprave bile su:

Pitanje arijanstva;
Datum proslave Pashe (Uskrsa);
Melecev raskol;
Jedinstvo Oca i Sina;
Krštenje heretika;
Položaj onih koji su popustili prilikom Licinijevih progona (tzv. lapsi).

Početkom 4. stoljeća u Aleksandrijskoj Crkvi razvila se živa kristološka rasprava. Glavni protagonist bio je svećenik Arije, izuzetno popularan među narodom. Prema njegovom nauku, Sin, premda savršen, bio je tek stvorenje Očevo i Ocu podređen (subordiniran). Tako on nije prihvaćao da bi Otac i Sin bili iste biti (u Aristotelovu značenju grčke riječi ousia, kako ga je prihvatio platonizam i neoplatonizam). U ovome se već jasno vidi utjecaj grčke filozofije i njezinog nazivlja. Stoga Arije nije govorio da je Sin istobitan (homoousios), nego da je sličnobitan (homoiousios) Ocu.

S druge strane, aleksandrijski biskup Aleksandar i Atanazije Aleksandrijski držali su da je Sin istobitan (homoousios) Ocu, te da nije stvoren, nego da je od vječnosti rođen od Oca.

Zbog toga je 321. u Aleksandriji održan sinod što ga je sazvao Aleksandar, na kojem je osuđen Arijev nauk, a sam je Arije ekskomuniciran. Ipak, to nije zaustavilo širenje arijanizma. Sam Arije nastavio je djelovati u Palestini, pod zaštitom svoga školskog prijatelja, utjecajnog Euzebija Nikomedijskog.

Hakiz wrote: ↑11/10/2021 01:42 Ja sam ateista, pa ne vjerujem puno mitologiji ni hrišćanstva kao ni ostalih religija, ali ako sa pozicije neke religije procjenjuješ ko je njen pripadnik, mislim da je ovo šta sam pisao ispravno. Nakon Nicejskog sabora ne može biti hrišćanin onaj koji ne priznaje boga kao oca, sina (Isusa) i duh sveti. Svi koji to odbacuju, štagod o sebi mislili, nisu hrišćani.

Link koji si postavio, dio koji nisi citirao, kaže:

This article is about modern scholarly approaches to the composition of the biblical texts. For Christian doctrine about Biblical authorship, see Biblical inspiration.

Ja govorim o ovom drugom, crkvenoj doktrini. Koja je još uvijek na snazi. Jer, ko je hrišćanin ne određuje istorijska tačnost, nego crkvena pravila, njena doktrina. Da istorijska tačnost to određuje, ne bi crkva bila vjerska, bila bi naučna institucija.

Nuke wrote: ↑11/10/2021 01:49

Hakiz wrote: ↑11/10/2021 01:28 A ko je pravi hrišćanin/kršćanin, kao što rekoh, 325. definisana ta religija, i ko se ne pridržava njene definicije, ne može se, logično, smatrati njenim pripadnikom. Vidi boldirano dole:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Prvi_nicejski_sabor

Ma znam za Nicejski sabor, to nije sporno, dominantna struja je usvojena. Nego je besmisleno da mi određujemo nekome je li kršćanin ili nije. Za mene su kršćani oni koji se tako identificiraju.

Nuke wrote: ↑11/10/2021 01:53

Hakiz wrote: ↑11/10/2021 01:42 Ja sam ateista, pa ne vjerujem puno mitologiji ni hrišćanstva kao ni ostalih religija, ali ako sa pozicije neke religije procjenjuješ ko je njen pripadnik, mislim da je ovo šta sam pisao ispravno. Nakon Nicejskog sabora ne može biti hrišćanin onaj koji ne priznaje boga kao oca, sina (Isusa) i duh sveti. Svi koji to odbacuju, štagod o sebi mislili, nisu hrišćani.

Link koji si postavio, dio koji nisi citirao, kaže:



Ja govorim o ovom drugom, crkvenoj doktrini. Koja je još uvijek na snazi. Jer, ko je hrišćanin ne određuje istorijska tačnost, nego crkvena pravila, njena doktrina. Da istorijska tačnost to određuje, ne bi crkva bila vjerska, bila bi naučna institucija.

Pa zašto bi pristupali tome s religijskog stanovišta kad ni ja, a ni ti nismo kršćani?

Hakiz wrote: ↑11/10/2021 01:56 Ma, naravno da nećemo mi to određivati. Samo vodimo raspravu o tome da li ima smisla da neko ko ne priznaje temeljna pravila neke religije, njene aksiome, može biti smatran pripadnikom te religije.

A praktično, funkcionalno određivanje će raditi vlasti te religije, ili neka čuda kod religija koje nemaju "centralnu vlast". Ko je katolik određuje rimokatolička crkva i njen šef, papa, to je jasno, ali ko je pravoslavac ili musliman, to je već teže, nema "centralnog komiteta" pravosljavlja ili islama. Pa zato kada neko kaže da ISIL ili Boko Haram nisu "pavi" muslimani, kako to mogu reći? Ako su pripadnici tih grupa pred svjedocima izgovorili tri puta šehadet, muslimani su, sviđali se oni nekome ili ne. Nema u islamu centralne vlasti koja to može opovrgnuti. Osima boga, naravno. A kao muslimani slijede Kur'an, i u dobru i u zlu.

Hakiz wrote: ↑11/10/2021 01:59 A i zbog brojeva, vidiš da branitelji religija vole brojeve, vjeruju da je snaga u kvantitetu. Pa da ne bude da ih ima više nego što ih stvarno ima kada bi sebi pridodavali i one koji to, u stvari, nisu

Hakiz wrote: ↑11/10/2021 00:25

Edouard wrote: ↑10/10/2021 23:42
A šta virus bezboštva zaista može napraviti od ljudskog bića opisao je dobro Dobrica Ćosić u romanu Otpadnik.

Prokleti komunisti, da su samo oni ubijali, sve bi bilo super. Ali, ali, avaj, ali, dal' se ovaj dečko šali, ratovi i ubjanja postojaše i prije komunizma, pa i tada kada kada je svako na planeti bio pripadnik neke religije, bilo koje. Pa se ratovalo i da se vidi čiji bog je veći.

Da nasuprot komunističkim ubijanjima napišemo broj ubijanja koja su ukupno napravili razni vjernici u, hajde da budemo konzervativni, nekih 50.000 godina ljudske vjerničke istorije, od prve pojave ideje do bogu pa d odanas, kada i komunizam i vjerništvo u boga paralelno žive.

Pa da uporedimo brojeve?

Tako da tvoje i Sokratovo insistiranje na zločinima komunista je Sizifov posao.

Communism begins where atheism begins

Karl Marx

Osmi Socrates wrote: ↑11/10/2021 03:31 Devedesetih je ruska državna komisija izdala izvještaj o tretmanu sveštenih lica u Sovjetskom Savezu.

Više od 200 000 sveštenih lica je pobijeno od 1922 do 1980. Mnogi od njih razapeti, skalpirani, mučeni na najzvjerskije načine. Dodatnih 500 000 religioznih službenika je na različite načine mučeno. Ovo je samo oko sveštenih lica i službenika. Šta je trpio mali čovjek vjernik je bilo nemoguće evidentirati.

Više od 40 000 crkava je zatvoreno, srušeno, pretvoreno u Muzeje Ateizma.

Hakiz wrote: ↑10/10/2021 17:58

KraljicaIzJajca wrote: ↑10/10/2021 17:54

Nisam napisala da sumnjaju, več nemaju identičan stav.

Kao krščanin ne moraš se brinuti sumnjom točnosti koncepta Svetog Trojstva, jer ga npr. ni Katekizam Katoličke Crkve nije obrazložio dovoljno precizno.

Možeš li dati citate dva zvanična različita stava crkve?

Ako ima samo jedan, nije crkva kriva što je ljudi ne kontaju

Dozer wrote: ↑10/10/2021 21:49

KraljicaIzJajca wrote: ↑10/10/2021 14:56

A u kojeg Boga vjerujem? Gdje sam pisala o osobnom vjerovanju?

Pretpostavke/teorije o vanzemaljcima nisu dokazi.

Rekla si da nisi atesita. Mrsko mi se vracati i traziti.

Naravno da pretpostavke nisu dokazi. Ali cinjenicni nalazi, snimci, istorijski dokumenti - to jesu dokazi.

¤ jelena ¤ wrote: ↑10/10/2021 19:50

KraljicaIzJajca wrote: ↑10/10/2021 16:46

Što podrazumijevaš pod pojmom "Božja Riječ"?

Monoteističke religije su nastale putem proroka, kao izvora Božije Riječi. Jevreji su jako dugo održavali religiju oralnim putem i ritualima. Pričali su o povijesti svog naroda, prorocima. Krščanstvo tvrdi da je Isus Božija Riječ. Sumnja vjernika nije usmjerena protiv Boga, već je unutarnji proces formiranja i mjenjanja osobnog pogleda na religiju potpuno prihvatljiv i uobićajen proces. Da li svaki krščanin ima identičan stav o Isusu i Svetom Trojstvu?

Upravo na ovo mislim. Zbog toga sam napisla da je analiza svog vjerovanja jedno, a sumnja u Božju riječ nešto drugo...e, to drugo, Božja riječ, data je u sadržaju svete knjige....Biblije ili Kurana ili Tore....ja ne govorim isključivo o hrišćanima...i u to vjernik ne sumnja, a sebe može preispitivati, svoj odnos prema Bogu takođe, u to ne ulazim, dok u postojanje Boga ne sumnja.

Ne mogu dva čovjeka imati identičan stav o nekom apstraktnom pojmu, niti doživljaj, a kamoli svi hrišćani o Isusu i Svetom Trojstvu.

KraljicaIzJajca wrote: ↑10/10/2021 07:53

Ateista wrote: ↑09/10/2021 17:06

Naravno, samo je razlika sto vjernici imaju iznad sebe moralni autoritet koji dobrim dijelom utice na taj izbor, a koji je za pripadnike jedne religije zajednicki. Koliko utice zavisi od toga koliko je neko u tome i kako tumaci neke stvari, ali dosta je toga zajednickog. Ateisti nemaju zajednicki moralni autoritet, svako moze imati neki svoj, kod nekog su roditelji, kod nekog neki filozof, kod nekog moze biti vise osoba ili niko.

Filozofija, religija, moderna država, sve su povezane identičnim moralnim univerzalnim smjernicama.

Teško je odvojiti moralni stav vjernika od stava ateiste.

¤ jelena ¤ wrote: ↑10/10/2021 12:33

Ateista wrote: ↑09/10/2021 09:26

Jedan od razloga mog stava je nedostatak dokaza a drugi mnoge nelogicnosti vezane za mogucnost postojanja boga i koncept nagrade i kazne, objasnjavao sam vec. Zbog toga mogu reci da sam siguran da bog ne postoji.

OK, i to je stvar tvog ličnog izbora. Ko god pokuša da ti nametne suprotan stav neće u tome uspjeti, a nećeš ni ti uspjeti nekog ubijediti da zbog nelogičnosti koje si ti primijetio i zbog svega onoga što se tebi ne sviđa u njihovim svetim knjigama neko drugi ne treba vjerovati u Boga.

U razgovoru sa muslimanima pogotovo i to bez ikakvog konflikta...

- Nema prisile u vjeri. Nema i kraj bilo kakve priče koja ide u tom pravcu. Svaki pokušaj nametanja bilo kakvog osjećaja neprijatnosti drugome....straha, osjećaja krivice, moralne inferiornosti...zbog nevjerovanja u Boga to je prisila u vjeri kad je izgovorena od strane vjernika, muslimana, a u osnovi takvih stavova je i oholost što je opet u hrišćanstvu smrtni grijeh i sasvim je dovoljno na to podsjetiti hrišćanina koji pokušava da te ubijedi kako je njegovo vjerovanje u Boga moralno superiorno od tvog ateizma ili od vjerovanja nekog muslimana ili Jevrejina ili pravoslavca ako je on katolik i obrnuto....nebitno. Važi za sve.

Zato mislim da uopšte nema potrebe negirati istinitost sadržaja bilo koje svete knjige i ostalih religijskih spisa koje smo čitali da bi se bilo koji oblik prisile i nametanja od strane vjernika zaustavio.

Dovoljno je dobro poznavati sadržaje svetih knjiga i pročitati još ponešto...nije zgoreg.

apsidejzi wrote: ↑10/10/2021 21:48

¤ jelena ¤ wrote: ↑10/10/2021 19:50

Upravo na ovo mislim. Zbog toga sam napisla da je analiza svog vjerovanja jedno, a sumnja u Božju riječ nešto drugo...e, to drugo, Božja riječ, data je u sadržaju svete knjige....Biblije ili Kurana ili Tore....ja ne govorim isključivo o hrišćanima...i u to vjernik ne sumnja, a sebe može preispitivati, svoj odnos prema Bogu takođe, u to ne ulazim, dok u postojanje Boga ne sumnja.

Ne mogu dva čovjeka imati identičan stav o nekom apstraktnom pojmu, niti doživljaj, a kamoli svi hrišćani o Isusu i Svetom Trojstvu.

Ali sta cemo sa cinjenicom da muslimani generalno smatraju kako su Biblija i Tora promjenjene bozije rijeci. Nekada davno su bile tacne al danas vise nisu. S druge strane ni jevreji ni krscani uopste ne smatraju da je Kur'an bozija knjiga. Dakle Kur'an nije bozija rijec. Jevreji idu jos dalje pa ni isusa ne smatraju ni poslanikom a kamoli bozijim sinom. Po njima novi zavjet nije bozija rijec. Krscani s druge strane smatraju da su jevreji totalno usrali motku i da je bog morao poslati update u vidu novog zavjeta sa nekim izmjenjenim pravilima.

To je samo floskula da imamo tri knjige sa tri bozije rijeci. Ni jedna od te tri knjige ne govori to. To je tvoja zelja, ali u stvarnosti te tri knjige se medjusobno ponistavaju.

Edouard wrote: ↑10/10/2021 23:42

Ateista wrote: ↑09/10/2021 16:58

Nije to nikakva supljarija, to sto si ti mozda navikao drugacije ne znaci da je kod svakog tako.
Stavovi mogu djelovati na emocije ili biti doneseni na osnovu emocija ali ne moraju. Ateizam nema svoje rituale, praznike i slicno, nije vezan za osobu ili bozanstvo, nema tu sta biti vezano za emocije. Ja na primjer volim novu godinu i kicenje jelke, imam neke svoje rituale vezane taj praznik kao i rodjendane, ali to sve nema veze sa ateizmom.
Rasizam nije samo tvrdnja o superiornosti vec direktno i jasno pozivanje na diskriminaciju i to jeste vrsta ideologije koja podrzaba mrznju i zbog toga proizilaze sva aranja, direktno od same srzi rasizma. Sta moze lose ili dobro izaci iz toga sto neko smatra da ne postoji bog, i da sam taj stav bude uzrok toga loseg ili dobrog?

Naravno da je ono samo retorička šupljarija ako tvrdiš da je ateizam stav (čime se ja slažem), ali da nema veze s ponašanjem, emocijama, spoznajom.
Rekoh ti da barem letimično u literaturi pogledaš malo o stavovima.
Za vrijeme francuske revolucije Francuska je po prvi put u historiji službeno postala ateistička država, i proglašen je kult razuma 1793.
Ateizam je u komunističkim zemljama postao dio ideologije nazvan državni ateizam. I teza da ateistički zločini nisu počinjeni u ime ateizma nema dobre temelje. Zločini su svakako počinjeni u ime bezbožnih ideologija, u kojima ateizam predstavlja bitan aspekt; počinjeni su, dakle, u ime nečega čiji je militantni ateizam bitan dio. Od ove spoznaje ne treba bježati.

A šta virus bezboštva zaista može napraviti od ljudskog bića opisao je dobro Dobrica Ćosić u romanu Otpadnik.
“…Čitam stenografske beleške sa moskovskih suđenja, čitam, sumnjam u svoje oči; sumnjam u verodostojnost tog teksta; sumnjam u postojanje sveta u kome se to zbiva.
Sudilo se, dakle, vođama prve socijalističke revolucije kao neprijateljima i izdajnicima te revolucije; tvorcima sovjetske države kao imperijalističkim i fašističkim agentima; Lenjinovim drugovima i teoretičarima boljševizma kao kriminalcima i ubicama. A oni su priznali sve optužbe, veličali i slavili Staljina, svog tužioca i sudiju, svog ubicu; oni se na suđenjima nisu borili začast i život, oni su se borili za svoju sramotu i smrt.
Nisam čuo ni pročitao da su se ikada i ikoji okajnici toliko ponizili.
Razmišljam, pitam se: šta se to zbilo u toj tragičnoj i nepredvidljivoj Rusiji? Toliki pokolj svojih nije izvršen ni u jednoj borbi za presto, ni u jednom građanskom ratu, ni u jednoj crkvi. Koliko znam, ni u jednom verskom ratu, revoluciji i inkviziciji nije bilo toliko značajnih jeretika i otpadnika, kakvi su ovi boljševički - Trocki, Buharin, Zinovjev, Kamenjev, Rikov, Tuhačevski, Bliher injihovi drugovi.
Šta je onda s tom ideologijom i tim društvom ako su ih toliki i takvi ljudi izdali? Ako su izdajnici, oni su nesumnjivo najgori izdajnici u ovom veku. Ako to nisu, ako je, dakle, ovo laž, onda je u Rusiji pobedila kontrarevolucija, koja dokazuje da su ideali neostvarivi, da je čovek egoističko ništavilo, kome su ideje i ideali samo sredstva za obmanu i potčinjavanje ljudi.
U oba slučaja poražen je čovek. Zlo je, dakle, istorijska priroda čovekova…“

Ateista wrote: ↑11/10/2021 08:25

KraljicaIzJajca wrote: ↑10/10/2021 07:53

Filozofija, religija, moderna država, sve su povezane identičnim moralnim univerzalnim smjernicama.

Teško je odvojiti moralni stav vjernika od stava ateiste.

Dio moralnih normi jeste univerzalan, neke ipak nisu, na primjer sex prije braka, homoseksualnost i slicne teme, tu se vjerske moralne norme znatno razlikuju od uobicajenih ateistickih.

Nuke wrote: ↑11/10/2021 01:21

Hakiz wrote: ↑10/10/2021 23:33 Isus je ono šta je napisano u jevanđeljima o njemu, to je jedini "dokument" koji su njegovi savremenici o njemu ostavili.

Ne mogu sekte nastale skoro 2.000 godina nakon tog vremena to preispitivati a da ne krenu u rušenje cjelokupnog hrišćanstva. Na osnovu kojih dokumenata može bilo ko iz hrišćanstva.osporavati nakon 2.000 godina ono šta o Isusu napisaše ljudi koji su sa njim živjeli i radili?

Nadalje, hrišćanstvo je definitivno definisano 325. na Nicejskom koncilu. Tada je ustanovljeno i sveto trojstvo. Sve šta se razlikuje od onoga šta je tamo ustanovljeno, nije hrišćanstvo. Oni koji za sebe tvrde da su hrišćani, a ne vjeruju u sveto trojstvo, nisu hrišćani.

Koliko ja znam, ništa u Bibliji o Isusu nije napisano od strane ljudi koji su ga poznavali. Prvi pisani dokumenti o Isusu su Pavlove poslanice, a on nije poznavao Isusa. Četiri kanonska evanđelja su anonimni spisi napisani na starom grčkom jeziku 40-ak i više godina nakon Isusove smrti, dok su najbliži Isusovi sljedbenici govorili aramejskim i bili su nepismeni. Tako bar kažu istoričari koji se bave ranim kršćanstvom. Različite struje kršćanstva su uvijek postojale, dok je dominantna usvojena kao zvanična ideologija Rimskog Carstva. Dakle, ko odlučuje ko su pravi kršćani? Konstantin? Papa? Hakiz?

KraljicaIzJajca wrote: ↑11/10/2021 08:47

apsidejzi wrote: ↑10/10/2021 21:48

Ali sta cemo sa cinjenicom da muslimani generalno smatraju kako su Biblija i Tora promjenjene bozije rijeci. Nekada davno su bile tacne al danas vise nisu. S druge strane ni jevreji ni krscani uopste ne smatraju da je Kur'an bozija knjiga. Dakle Kur'an nije bozija rijec. Jevreji idu jos dalje pa ni isusa ne smatraju ni poslanikom a kamoli bozijim sinom. Po njima novi zavjet nije bozija rijec. Krscani s druge strane smatraju da su jevreji totalno usrali motku i da je bog morao poslati update u vidu novog zavjeta sa nekim izmjenjenim pravilima.

To je samo floskula da imamo tri knjige sa tri bozije rijeci. Ni jedna od te tri knjige ne govori to. To je tvoja zelja, ali u stvarnosti te tri knjige se medjusobno ponistavaju.

Poslije tvog obrazloženja ajeta o munji, nastavljaš sa nepravilnim izjavama, pretpostavljam, nemaš dovoljnog znanja o međusobnim stavovima tri religije.

Tevrat/Tora i Kuran su napisane knjige različitim jezicima, naracija i prevođenje Tevrata sa hebrejskog na arapski jezik, kao i interpretacija priča tokom vremena je drugačije shvaćena.
Isus Jevrejima opisan od strane Pavla, osnivača crkve nije važan, jer isti nije utjecao svojim radom u judaizmu.